Penzionerski dani teku

   

Slucaj za promatranje
Analizirajuci vlastiti zivot, zaista sam dosao do zakljucka
da sam slucaj za promatranje. Prvo sto odudara od normale:
poceo raditi 1970. godine, otisao u penziju 2015, radio do
svoje 67. godine i NIKADA, niti jednog jedinog dana nisam
bio na bolovanju. Drugo, radio u mnogo razlicitih bransi, a
nikada nisam imao problema da nadjem posao, niti sam posao
dugo trazio. Prvi posao fizioterapeuta sam dobio na poziv
dr. Rakica da odmah poslije zavrsetka skolske godine dodjem
i radim na Fizijatriji, drugi u "Kasim Hadzic" skoli mi je
ponudio direktor skole koji je bio moj pacijent, treci je
bio privatluk kod Dzevada Haznadara koji sam dobio odmah bez
problema, cetvrti posao sam dobio u rekordnom vremena u
Svedskoj, odmah poslije zavrsenog kratkog kursa svedskog
jezika. Peti posao je bio privatluk, a firmu sam ja startao
i u njoj sam odmah poceo raditi. Sesti posao sam dobio odmah
poslije intervjua u Kriminalvĺrdenu Svedske. Sedmi
posao konsultanta sam dobio odmah poslije prijave na konkurs
u komuni Norrtälje. Osmi posao sam odmah dobio u jednom
djecijem vrticu poslije prvog sastanka sa seficom vrtica.
Deveti posao sam sam nasao u Täby komuni, gdje sam predao
molbu, isao na intervju i odmah poceo raditi kao konsultant.
Onda je dosla penzija 1.9.2015. godine, ali "ne lezi
vraze",obecah da cu doci kad god bude trebalo na mome starom
radnom mjestu i tako i bi, odmah me pocese zvati da odradim
pokoji dan. Ali ni ovdje nije kraj mojim radnim odisejama i
ilijadama. Starkica mi pocela prigovarati da se boji da se
ne ulijenim i da se ne pocnem staracki ponasati, pa da joj
ucinim po volji, javih se na SFI (Svenska for invandrare) i
ponudih moje penzionerske usluge, ako im zatreba predavac
svedskog jezika, a rektorica, ni pet, ni sest, vec me upita:
"Mozes li poceti raditi sutradan"? Ja onako frisak iz
Hrvatske, sta cu, kud cu, prihvatih i vec slijedeci dan
poceh raditi, racunajuci da ce to biti sporadicno,
ponekad... Hoce vraga, vec poslije desetak dana dadose mi
moju grupu izbjeglica, racunajuci da cu ih ja dovesti do
kraja kursa. Ponudise mi i da radim poslije podne, ali to ne
prihvatih, jer smatram da bi bilo preveliko opterecenje.
Tako sada radim 50%, a kada treba odradim pokoji dan na
starom poslu. Jedan mali kuriozitet: ni za jedan od ovih
poslova NIKADA nisam dobio nikakvu pomoc od Biroa za
zaposljavanje, vec sam sve poslove sam nasao i sam ugovorio
sve uslove, od plate, do radnog vremena. Ni to jos nije
kraj. Kada dodjem kuci oko 13.00 prihvatim se zavrsnih
radova na mojoj knjizi "Price iz ukletog grada" koju
planiram objaviti iduce godine. Ako dobijem novac od jednog
sponzora, mozda ce knjiga biti objavljena i na svedskom.
Tako ti je to sa mojom penzijom. Radim mnogo vise nego sto
sam radio do sada, a koliko cu izdrzati, cut ce se. Ovu temu
otvaram jer sebe vise ne smatram prognanikom, vec
penzionerom, pa cu zavrsiti temu prognanicke uspomene, a
zapoceti temu "Penzionerski dani teku" i bas me zanima kako
ce se sve to samnom zavrsiti i dali cu ikada stici biti
istinski penzioner u stilu: ustajem kada se naspavam,
ispijam kafu kad mi je ceif, idem na utakmice, gledam TV,
popijem koju casicu vinceka, ili piva, papam Starkicine
specijalitete, politicke obaveze ispunjavam samo onda kada
imam volje za to i sve u tom stilu do sudnjega dana.
Drago bi mi bilo da u temi uzmu ucesca mnogobrojni
prijatelji koji su takodje u penziji i imaju svoja iskustva
koja mogu biti sasvim razlicita od mojih. Penzionersko-radni
pozdrav iz Svedske.

Svaka ti čast Ahmete! Volim da pročitam bilo šta da napišeš.
Uvijek je interesantno i od 
srca.  Predpostavljam da ne pripadaš starom klanu
"mekanjaca" jer oni se jedino znaju 
snaći u svojoj otadžbini porijekla jer su tamo "sten
hĺrd" (što bu se reklo ovdje u 
Nordenu). A u Nordenu su isključivo "meki". Prava znalica,
pametnica  i vrijednica se 
snalazi bilo gdje da je šutneš ili protjeraš.

E blago tebi Ahmete! Ko je sretan ni u ...., 
.... g....n! Znaš kako u Bosni kažu zubaru:
Nemoj mi praviti zube, neću imati s njima 
šta jesti.

Da istina je to.
Nije isto biti penzioner u Švedskoj 
i u Banjaluci.

Zubno osiguranje je skroz ekstra, probaj i ti ako imaš zube.
Isplati se samo onom ko 
ima zdrave zube. Za one koji nemaju zube mislim da
osiguranje ne važi.

Svaka chast...sposobnost i volja za radom..nikad zime za
pos'o nema ko 
hoce raditi..

Respekt i postovanje za cestitog Ahmeta Kozaragica!!!!!!!!
Divan dokaz postenja i cestitosti velikog broja nasih
prognanih sugradjana.Svako dobro i ugodne "penzionerske"
dane.

Hvala na brzim komentarima prijatelji. Duzan sam jedno
objasnjenje. Kada sam napisao da vise nisam prognanik, vec
penzioner, to sam namjerno uradio. Smatram kada bi bio
dozivotni prognanik, onda bi bio pobijedjen od onih koji su
me prognali, ali ja se ni najmanje ne osjecam pobijedjenim.
Znaci ja se ne odricem cinjenice da sam prognanik, ali od
sada pa nadalje i ubuduce cu se smatrati bivsim prognanikon.
A to je u stvari i tacno, jer sam svojom voljom odlucio da
selim uskoro iz Svedske, a niko me odavde ne tjera u
progonstvo, vec sam to sam sebi obezbjedio. Zivot se
nastavlja i za tugovanja za izgubljenom prosloscu se nema
vremena, a i nekako mi je ljepse smijati se, nego plakati.
Samo boze zdravlja, pa da se koliko-toliko iskoristi ovo
malo buducnosti koja je pred insanom. Pozdrav i javljajte se
prijatelji pa da ponekad divanimo o lijepim, a svakako i
ruznim stvarima.

Svaka cast Ahmete ,neka je sa srecom.Samo uzivaj zajedno sa
svojom Starkicom.Da ste zivi i zdravi.Pozitiva je nesto
najbolje.

Svaka cast Ahmete na snalazljivosti,upornosti a bogami i na
znanju.Nesto slicno prolazim ovdje u Danskoj samo fali malo
godina da odem u penziju.Pino pozdrava i dobrog zdravlja
tebi i tvojoj starkici i svr dok uzivas u tome sto radis
radi koliko mozes.Zdravere haveru.

Fino si sastavio ovaj tekst Ahmete.Po mom ukusu ,iako je moj
put i odluka ostati u Svedskoj "ja vill leva,ock ja vill död
i NORDEN!Drugaciji od tvoga.Ja sam prognan 2 puta u zivotu i
TO OD ISTIH zlikovaca i cetnika.JA VRLO DOBRO RAZLIKUJEM
SRBE i cetnike.1941 prognali su nas cca 35
SMAILAGICA/domacinstava/Iz rodnog Agina sela-popalili
kuce-oteli zemlju.Nikad se nismo vratili-premda su nasi
preci tu zivjeli cca 450godina.Dao sam sve godine CAJAVECU i
nakon 28 god. rada protjerase me u Norvesku,a zatim u
Svedsku.Tu smo supruga i ja uz 2 kcerke i 4 unucadi.DOBRO
NAM JE.Vec dugi niz godina ja se ovde NE OSJECAM
IZBJEGLICOM.Prihvatio zivot kaka je i tako zivim,Ostati uz
djecu i unucad to je moj moto.Bosna-B.Luka ostaju u mom srcu
i zivim od ljepih uspomena.Moja majka je sa 94 godine umrla
kod mene u Svedskoj.Ja sam vec tada "REZERVISAO"sebi mjesto
u "DOMU"gdje je zadnji godina boravila majka.Take njege i
brige ja niti hocu niti bi nasao u B.Luci.Tamo gdje je bolje
tu i dulje.Eto,nadam se da sam ti odgovorio bar djelomicno
na nase dileme.Budi mi ziv i zdrav ma gdje bio.ZDRAVERE!

da nisi Ahmet, nego Srbin gluho bilo,zvao bi se Radorad xexe

Ne kradi moj nadimak.

To je veliki dar, da mozes gledati sa optimizmom u
sadasnjost i buducnost, 
a zaboraviti lose. Ja nemam taj talenat, mene gusi lijepa
proslost koja je 
nekuda nestala. Nijepi dogadjaji, druzenja, trenuci sa
djevojkom sa kojom 
sam bio sretan. Svaki dan vidim slike kada sam bio sretan i
to mi kvari 
sadasnjost. Sta da se radi nisam jos pronasao. I tako
godinama.

Kad sam se "pemzijoniso" u 54 god. u cvijetu mladosti
shenlucih 
neko vrijeme ali se upitah,pa sta sad?Kada nebih radio
prolupao 
bih skroz a znam limite!Dakle josu uvijek ponesto
caprkam,pohiti 
polako i upravo imam ponudu od US konzulata u Mumbai da
ponekad 
posjetim nase zatvorenike u muriji honorarno,flasa borovnice
za 
krvnu sliku i kila banana,novine,knjige,feald assistant,da 
asistiram u nevolji,nazovem im rodbinu prijatelje ili
poznanike  
itd.Nije neka lova ali zauhar/zuvar je!Ponekad,mjeseco ili 
hefticno!
Opsirnije kasnije u Aqvana Goa,(snajke u toplesu se
raspecile po 
lezaljkama a ja voajer vo BL,lol)decembar na plazama
+35C!Ojs 
zivote!
g

Ahmete starac ako imas prevod na Swedskom ne treba ti
nikakav 
sponzor da bi knjigu objavio na naskom ili njihovom.Prvo
ushljakas 
e-verziju i otvorish racun na amazon.com(kindle) pa
zainteresovana 
raja download a amazon naplati procent za usluge a onda
print on 
demand,nista skladiste i inventura vec koliko ko naruci a ja
cu 
biti prvi musterija.Vec preko 10 kuka se petljam sa
knjizurinama i 
posrednici ili sponzori nisu potrebni,gubitak vremena i 
para.Papirna verzija je jos bolja,pratim te i zelim
asistirati jer 
je umjetnost nesto vazno i neponovljivo.
g

Za komentar br. 13: Lijepa proslost je nestala za sve nas,
ali nam ona moze pomoci da i buducnost ucinimo lijepom, jer
to zivotno iskustvo se nicim nemoze platiti. Mi znamo lijepo
zivjeti, jer smo to dozivjeli. Pokusaj sebi organizovati
zivot na nacin koji tebi odgovara, okruzi se ljudima koji ti
popravljaju raspolozenje iskrenim prijateljstvom, dogovori
se s partnerom (partnericom) o svim kompromisima koji su
potrebni da jedno drugom ne idete na zivce, pomozi djeci da
stanu na vlastite noge.. I vidjet ces da zivot ponovo moze
biti lijep kao sto je bio i u ona sretna vremena. A vjeruj,
covjeku treba tako malo. 
Komentari prijatelja su uvijek dobrodosli, bas sjedaju kao
kec na desetku. Pozdrav svim ljudima dobre volje.

kud nam se Ahmet seli iz ove ljepote ako nije tajna.

Za kom. Br. 17. Na Jug, ali ne u Banjaluku.

Ma daj Ahmete......ne budi takav misteriozo...Jug je širok
pojam,zato reci....ne budi cicija.Baš imaš dara za pisanje i
uvijek rado pročitam tvoj dio na Kajaku,zato možeš i to
napisati kad već toliko navaljujemo.
Da nećeš u Hrvatsku?
Pozdrav od mene iz Zagreba :)

U pravu si, u Hrvatsku, na Jadransku obalu. Grad I adresu
preskacem, jer je par puta 
vidjeno na Facebook-u.

Ode Ahmet u Rijeku sa svojom starkicom.

Penzionerske novosti: vec treci put sam dobio odbijenicu za
zaradjenu penziju u 
rodnom gradu (24 godine uredno odradjene, porez svake godine
placen, sva 
dokumentacija prilozena). Bas me zanima koliko ce puta
svedsko penziono morati 
intervenisati I koliko cu jos zahtjeva morati napisati. Mor
bit bidne novi Ginisov rekord. 
Penzionerski pozdrav: Nista nas nemoze iznenaditi!

Dragi Ahmete, imaš li ti uopšte pravo na penziju iz BiH?
Koliki ti je radni staž u Švedskoj? Koliko ja znam većina
naših ljudi koji su došli u 
Švedsku kao izbjeglice i kojima je sad vrijeme penzioniranja
 imali su kratak radni staž. 
To je razlog zbog kojeg imaju malenu penziju i dobijaju
dodatne prihode od države. Kao 
što je stanarski dodatak (bostadsbidtag). Naravno, na
stanarski dodatak se nema pravo 
ukoliko penzioner ima prihode sa strane. Bilo to da on ima
primanja penzije iz svoje 
nekadašnje države, ili ukoliko se radi o prihodima kirija
nekadašnjeg stana gdje je taj 
"neko" stanovao sa SUPRUGOMi njegova dva SINA.

Nemoj Ahmete da se uvrijediš jer ja sam siguran da si ti
poštena osoba koja nije dužna 
Švedskoj velike sume novca. Novac koji bi Švadska kao država
jednog dana mogla 
tražiti da se taj novac vrati natrag i da taj novac dođe u
korist osobama kojima je istinski 
potreban.

Babo kontaš li????

Vasu zaradjenu penziju vam niko ne moze oduzeti. Za to
godinica bi bilo da pisemo u eurima otprilike 150, tako
nekako. 

Zasto trazite preko Svedske? 
Nema u B.L. prevodioca za svedski jezik; ko ce to platiti.

Odete sami i sve sredite u 30 minuta.

Ima jedno 'ali'. Cim ostvarite BiH penziju smanjice se
svedska penzija, tj. onaj dodatak, posto su povezani, tj.
imaju ugovor te dvije zemlje.

Dragi moj drugar,netrazi sebi posla i netrazi dole penzije
ako mislis ostati u Svedskoj.Za toliko ce ti umanjiti
Svedsku penziju a ukoliko nedobijes odozdo nista ,imas
rjesenje ali nema para.Svedzani svoje obustavljaju.Ti
nemozes nista dobiti.Pozzzz

Malo da objasnim. Ja sam dobio zaradjenu penziju u Svedskoj
i ne primam nikakav 
bostads bidrag (stambeni dodatak). Redovno kontaktiram
penzioni fond u Svedskoj i 
dobio sam obavjestenje da mi se nece umanjivati zaradjena
penzija kada dobijem 
penziju iz BiH. Zaradjenu penziju iz Banjaluke trazim kao
svedski drzavljanin koji je radio 
i zaradio penziju u inostranstvu. Nazalost ovog puta je to
inostranstvo moja vlastita 
domovina, ali kad covjek ima posla sa svakakvim ljudima I
nesto (zaradjeno) trazi od 
njih, prisiljen je da iznalazi razna rjesenja u okvirima
zakona. Tako i ja, nijednoj drzavi 
nista nisam duzan i trazim svoju zaradjenu penziju i nista
vise. Kako ce se sve zavrsiti, 
sam bog zna, a ja se nadam najboljem. Cut ce se. Pozdrav

Dragi Ahmete,

„...Gradska banja u Mostaru napravljena je davne 1914.
godine, a svečano ju je otvorio tadašnji gradonačelnik
Mostara Mujaga Komadina. Poznato je da je, otvarajući
gradsko kupatilo (hamam), Mujaga rekao: “Mostarci! Evo vam
banje. Kupaće gaće i dva fijorina u ruku, pa na kupanje u
banju. Ko nejma gaća i para, gologuz u Neretvu!”
Zašto da ostaviš otadžbinsku penziju. Istraj i riješit će
se. Jer otkud znaš da ti ne mogu zafaliti ona dva fijorina
pa da gologuz tabaš obalnim pojasom u Istri. A meni kao tvom
kolegi iz ritam sekcije Amora, je u interesu da bas-linija
ne zabasa.
Rodicu mi ne zovi “starkica” jer podrijetlo znaš. Đaba
ljubav, otrva...
A onda mi nampadne i mogućnost. Kadtad, možda
zajedno...Džeđo sjedne za klavir ti  ćeš na kontrabas  a
meni moje. Ako vidiš da sam nagnut malo na lijevo i naprijed
(Badi Rič), nije reuma. Znaš da sam u Njemačkoj  a vjeruj mi
ni njihov “grif” (držanje palice na dobošu) nisam htio
usvojiti. Ne sviram ni “francuski grif “(paralelne ruke) već
klasični, tradicionalni, u mješanom linijskom sviranju. Ono
“Moj me Hašim kao bubanj dere..“ ne dolazi u obzir. To neka
sviraju i dalje po “sijelima”, modernije “parti”. Jazz i
mekahni Jazz, kao onomad u Zatvoru Stra Gradiška...nije mi u
zarvoru...ono kada je nčelnik poilicije radi  voljene
poželio “sentiš” a Džeđo na klarinetu svirao “Stranac na
obali”
Iskreno
tvoj Grof

Dragi moj Nisko, drago mi je da si se javio i podsjetio na
najljepse godine. Necu se ja odreci 20 godina + 4 godine
kupljenog staza kao muzicar iz nase Banjaluke, samo cu to
uraditi kao svedski drzavljanin da nebi morao obijati
kojekakva vrata u opstini i moliti one koji me ne vole za
usluge. Poslovno, korektno, na nivou suradnje dvije drzave,
trazim svoju zaradjenu penziju u Bendzelaju i to je sve.
Nista vise ne trazim od njih, izuzev Ustava Republike Bosne
i Hercegovine, pa da sa ceifom i ja posjetim svoju oronulu
rodnu kucu. Dragi Grofe, s tobom bih svirao "DO POSLJEDNJEG
DAHA", toliko da znas. A ono "Starkica" za tvoju rodicu, je
specijalni nacin za iskazivanje ljubavi i postovanja i njoj
je drago kada je tako oslovljavam. Budi mi zdrav i pun
zivota jos tridesetak godina, a onda neka zivi ko hoce.
Postovanje prijatelju stari.

Eh, ja mislim Ahmete da je tebi najzalije sto 
nisi mogao ostati raditi do 75-te! Covjece imas 
apartman i kucu na Cresu, stan u Rijeci 
i Nörtelje, kucu u Banja Luci...pa rijesi se 
necega putuj svijetom i uzivaj...neces zivjet 
300 godina! :) Pozzz!

Dragi moj Ahmete.
Citajuci ovo sto si napisao oko penzije odlucih da i ja
nesto kazem.
Od 01 09 2015 i je sam dosao u penziju poslije napunjene 61
godine i 
15 godina staza u Svedskoj na poslovima Automehanicara na
teretnim vozilima u jednom pravom servisu.Svi ljudi koji
imaju fin ili lagan posao radili bi sto duze a oni koji
kicmaju zelili bi otici sto prije.
Ja sam htio biti slobodan u pravom smislu te rijeci i zato
sam dosao 
u penziju da se malo posvetim stvarima za koje nisam imao
dovoljno vremena kao zaposlen.Svjesno sam pristao na penziju
koja je 5 puta manja nego plata ali sloboda ima cijenu.To
sto ljudi traze posao kao penzioneri to je zbog para,a ne
zbog ljubavi prema poslu, jer i dalje 
moraju gledati da stignu na vrijeme.Sa napunjenih 61 godinu
zivota steknes prvu mogucnost da odes u penziju ali iz
radnog odnosa.
U Svedskoj se zivotni vijek produzio na 85 godina u
prosjeku,i to je dobro ali gdje smo mi u tome.Mnogi moji
prijatelji su preselili na drugi svijet veoma rano i to me
rastuzi.Previse toga ruznog se desilo 
sto je ubrzalo njihov odlazak iako su bili prekrasni.
Tebi zelim dobro zdravlje i da se nauzivas kao penzioner i
da ti drugi
sviraju a ti da slusas muziku i da uzivas u njoj sa tebi
dragim osobama.

Dragi moji Co i Garo, ja radim kao penzioner u SFI (skola za
odrasle) i zaista istinski uzivam u poslu, a svakako da se
solidno i zaradi. Sto se tice slobode i putovanja Co, mogu
biti slobodan kad god zelim. Uskoro cu desetak dana u
Hrvatsku da me malo zelja mine, a onda ljetni odmor, pa
selidba na Jug. Trenutno poslije posla zavrsavam knjigu koju
cu objaviti na jesen, imam dosta posla, ali sam sam to
odabrao. A i stotinjak eura penzije za 24 godine staza sam
iz Banjaluke dobio. VAU!!! sto kazu Svedjani. Pozdrav.

E, neka se i ta kuca sagradi, neka stize rjesenje o penziji
za one 24 g.---valjda ce i zaostaci!

U zdravlju i zadovoljstvu to potrosio Ahmete.

Jos nista od zaostataka, ali stici ce. U medjuvremenu radim
kao pomahnitao pola radnog vremena, a onda me svaki dan
sefica upita: "Mozes li danas popodne"? Ja se uvijek
kulturno zahvalim i odbijem, a onda kuci pa udri po
kompjuteru sve dok mi se slova ne pocnu okretati u glavi.
Kako god okrenem ostalo mi je vise od stotinjak stranica, a
vec 350 napisano. Stampanje ugovoreno za jesen, odmor se
priblizava, a na odmoru necu ni slovca da napisem. Ma nisam
se ni posteno sabrao a sa starog radnog mjesta zovu i mole
da odradim nekoliko dana ekstra. Sta cu, kud cu, pristanem
da radim u skoli do 12.00, a onda u auto pa 65 km. u Täby da
odradim od 13.00 do 16.00 na starom poslu. Ni okrenuo se
nisam, vec 8 mjeseci penzije proslo, a ja jos ne upoznah
penzionerski gotovanluk. Hajde odmarat ces se kad se
preselis u vjecna lovista, rekoh sam sebi a, "dok je ledja,
bit ce i samara", kaze dobra stara poslovica. Hajd´ u
zdravlje prijatelji, moja penzija pocinje tek dogodine.

Kada smo vec kod jadranske obale, zna li neko gdje su sada
najpovoljnije cijene 
stanova na jadranu i gdje ima najvise nasih Banjalucana.
Ahmete, ako je moguce da cujem i tvoje misljenje o Cresu i
uopste o posjedovanju 
stana na Jadranskom Primorju za nekoga ko nije drzavljanin
Hrvatske.
Hvala unaprijed.
Pozz

Mislim da nasim postovanim dugujem objasnjenje-
nije mi bio cilj da svojim komentarom mijenjam ovu temu,
nego naprotiv, penzionerski 
dani doduse jos ne "teku" ali se priblizavaju..
Shodno tome mislio sam da bi bilo lijepo saznati a gdje bi
te penzionerske dane bilo 
lijepo provesti.
Ugodno vece i pozdrav mojim dragim Banjakucanima ma gdje god
mi bili..

Stanovi su puno jeftiniji u Rijeci nego na Cresu. Moze se
naci u Rijeci po 1000 eura 
kvadrat, ŕ tamo ima i najvise banjalucana. Pozdrav

Evo red je da se poslije milion dana ponovo 
javim sa Juga. Penzionerski dani teku brzo i 
lako i dok kažeš piksla eto već jula mjeseca 
2018. godine. Život teče li teče, a ja se i 
dalje osjećam kao pubertetlija. Jest da sam ž
stao na tlicet tli (33), ali brate kad će 
više i ova "mladost-ludost" proći? Korzo, 
NK Rijeka,Opatija, Kostrena, Cres, Mali 
Lošinj, Svedska reprezentacija, Hrvatski 
fudbalski majstori, Njemačka ispala...... 
Ma sve mi nekako po ćeifu. A kod kuće sve 
po planu teče glatko i slatko. Stvarno ova
penzija je jako fin dio života. Ma neka 
potraje još tridesetak godina, ja ću biti 
zadovoljan, a poslije neka živi ko hoće. 
Ćao i cujemo se opet nekog kišnog dana.

Sa velikim zadovoljstvo procitah da NAS Ahmet uziva u
penziji.Sretno Ti bilo.

Hvala Hivzo. Nadam se da je i sa tobom sve OK. Pozdrav sa
Juga.
Đes' ba, š'a ima?

Hvala Hivzo što me nisi zaboravio. Evo počinje 
polako jesen pa ću i ja u kišovite dane ponešto 
napisati. Penzionerski dani su čudni.
Ispada da čovjek ima sve manje i manje vremena za 
sjedenje pored kompjutera. Nema više onih osam 
radnih sati u kojima je bilo bar par sati za
ove aktivnosti. Sada je "radni dan" od 10 do 15,30 
u ćaršiji, na korzu, kraj mora i tako dalje i tako 
bliže. Pozdrav sa juga.

Penzionerski dani teku uobičajenim tempom: šetnje sa
starkicom, 
kapućino sa prijateljima, renoviranje na otoku, trčanje 8
krugova na 
obližnjem stadionu, poneko turističko putovanje... Nemogu se
požaliti. 
Sve mi paše: i klima, i grad, i raspoloženi sugrađani, i
prijatelji, i 
dobro snabdjevena pijaca, i zdravlje na koje se nemogu
požaliti. 
Najvažnije mi je da mi prošlost nije uništila budućnost i da
i dalje 
furam pun optimizma i ljubavi prema bližnjem svom: svim
ljudima dobre 
volje. Tako planiram još tridesetak godina, ako me nešto
nepredviđeno 
ne sprijeći u tim planovima.
Pozdrav Komšiću i svim ljudima dobre volje u svijetu.

Penzionerski dani i dalje teku. I prosviralo se u Rijeci i
to zajedno sa 
dugogodišnjim prijateljem Mirom Mamuzom. Jest da smo
orijentisani samo 
na sevdah, ali to tako vjerovatno ide kada prva mladost
prođe. Vraćamo 
se korjenima, a naši korjeni nisu tako loši: romantika,
nježnost i 
ljubav. Još planiram ovako tridesetak godinica, a onda neka
živi ko 
hoće. Nemojte zamjeriti ako me nešto nepredviđeno spriječi u
mojim 
životnim planovima. Pozdrav sa Juga.

Banjalučki ćevapi u "Marunu" i Ožujsko pivo definitivno me
svaki put 
podsjete na rodni grad i uljepšaju mi dan. Tako bi i danas
pa ja i 
starkica zadovoljni otplovismo kući da na vrijeme popijemo
po tri 
fildžana "Minas" kafe i promuhabetimo o planovima za veče:
Lijepom 
našom, utakmica Liverpul-Totenhem, boks meč za svjetsku
titulu u 1,45 
poslije ponoći. Naporno veče, ali pregrmiće se nekako, a
sutra ponovo 
laganice u nove penzionerske pobjede. Ma nije tako loše u
ovoj penziji 
na Jugu, ali zaslužilo se, a one svakodnevne probleme treba
prepustiti 
mladim snagama. Mi smo svoje odradili, a naši prijedlozi za

poboljšanje života se ne pikaju u mlađim generacijama
opijenim 
nacionalizmom, kapitalizmom i ostalim ljudskim glupostima i

karafekama. Ma da je ovako proživjeti još tridesetak godina,
a sigurno 
hoću, ako me nešto nepredviđeno ne sprijeći u tome. A u
utorak na 
Bajram kod Šinikovića na Krk, pa će i baklava i ostali
zerzevati 
sjesti kao kec na desetku. Hajde ćao raja, žurim, moram
pristaviti 
popodnevnu kafu.

Evo stigosmo i do 8.9.2019. Ovih dana se održava Etno
festival u 
Rijeci, pa se mogu pohvaliti da sam sa mojim sastavom
"Aferim" 
učestvovao na toj velikoj smotri muzike i folklora iz više
zemalja 
Evrope. Bilo je lijepo i na nivou, pa zajedno sa svojim
prijateljem 
Mirom Mamuzom planiram aktivno nastaviti sa svojom
dugogodišnjom 
muzičkom djelatnošću. Mislim da možemo mnogo dati u
interpretiranju 
naše bosanske muzičke tradicije, a naročito sevdaha koji
teče u našim 
venama. 
Ovo ljeto provodim na mome otoku i prelijepo mi je sa mojom
starkicom. 
Udari sunce, mi na katamaran pa kući na naš otok, udare
pljuskovi i 
pljuščići, mi katamaran, pa nazaj kući. I sve tako 4-5
mjeseci, ma 
plaho naporno, da te bog saćuva, gluho bilo i ćoravo. A kod
kuće, 
jutarnja kafa, kapućino u Pommeryju, na Korzu, starkicin
ručkić, pa 
većerica, "Ljubav na selu", fudbalske i rukometne utakmice,
boks i K1 
na TV. Neću se buniti ako ovako provedem i ovo malo 30-40
godina moje 
sretne budućnosti. Hajd´ u zdravlju i sretno do idućeg
raporta.

Stiže i novembar, 15.11.2019. godine. Današnji ostvareni
plan:
Joging 8 krugova oko fudbalskog terena,
8 vježbi za rameni pojas,
sprint 50 metara,
strečing,
trčanje uz 150 stepenica, 
tuširanje, doručkić - voćna bomba sa flingurima, šetnja 1-2
km, 
makijato u Pommeryu, ručkić - filovane paprike, popodnevna
doza 
kompjutera, večarnja kafica, teatar - Monodrama "Kurva",
opuštanje 
pred TV, u 1,30 spavanje. Sad imam drugi odgovor kada me
upitaju 
koliko mi je godina. Dosad sam odgovarao 58, a sad odgovaram
"NE ZNAM. 
I dobro mi je, zadovoljan sam.

"Svakog dana napredujemo u svakom pogledu". Ni sanjao nisam
da ću i u 
Hrvatskoj otprave zasvirati poslije svih doživljenih
peripetija, a eto 
i to mi se desi u trećem dijelu moga zanimljivog života.
Sinoć na 
snimanju popularnog TV serijala "Lijepom našom" u Rijeci
učestvovao je 
i moj sastav "Aferim". Svirali smo jednu od naših najljepših
starih 
sevdalinki "Snijeg pade" koju dobro otpjeva Refka Mešić.
Prepuna 
dvorana na Zametu se prolomi gromkim aplauzom poslije naše
izvedbe, a 
mene iznenadi da mi to još uvijek pričinjava veliko
zadovoljstvo. Bilo 
je lijepo i nezaboravno, a program "Lijepom našom" će biti
na HRT1 22. 
i 29. februara, pa, ako nekog zanima može nas vidjeti uživo
u tom 
finom programu. A dan poslije, ponovo Korzo, kapućino, ručak
kod 
prijatelja Šinikovića i šetnja po suncu uz laganu buru, a
naveče TV, 
starkicino društvo, pa u krpice. Ma vjerujte da stvarno
mislim i 
pjevušim: "Penzionerski život je lijep, briga nas za ne baš
prazan 
džep". Izmijenio sam i dopunio samo tri riječi: "studentski"
i dodao 
jedno "ne baš" na poznate stihove iz jedne stare pjesme.    
       
Pozdrav do idućeg penzionerskog raporta.

Evo me ponovo. Nije se lako riješiti stare kvrge 
iz Bendželaja. Trenutno imam novi odgovor na 
pitanje koliko mi je godina: "60 plus", i meni to 
baš dobro zvuči. Starkica se buni i to bi rekla 
na drugi način, ali ko joj je kriv kad želi da 
ima čovjeka starijeg od mene. Inače i dalje trčim 
istu stazu, šetam do besvijesti, ispijam kapučino 
redovno, kafendišem kod kuće još redovnije, papam 
Starkicine "Mišelin" zerzevate, čašica vina, ili 
pivkan poslije ručka, četiri mjeseca sunčanja i 
kupanja godišnje, druženje sa prijateljima, 
sviranje sa prijateljima i to bi bilo to, 
izuzimajući, naravno, covid 19 budaleštine. 
Cijepljeni dva puta uspjeli smo izbjeći neželjeno 
društvo blesavog, dosadnog virusa. Toliko ovog 
puta, a raspoložen sam da odgovaram na 
postavljena pitanja, ako ih dobijem na ovoj temi. 
Pozdrav. "Negdje u daljini pogled mi se gubi".

Evo me opet. Neki dan proslavih 47. (ups) 
rođendan, pa reko´ da se javim na Kajak. Vrijeme 
sve brže i brže prolazi, a lagodni život protiče u 
istom tempu. Ljudi, odradih svoje 44 radne godine 
i sada vidim da nisam pogriješio. Raditi ugodan 
posao u lijepoj zemlji je prelijepo, a uspomene na 
to drže čovjeka u izvanrednoj formi i volji za 
zasluženim penzionerskim uživanjem. Ovaj dio 
života, priznam, je najljepši dio utakmice: 
odrastanja, srednjeg doba i penzionerskog doba. 
Nije nikakav fol, kada čovjek ima utvrđene rutine, 
nekoliko prijatelja i iznenađenja s vremena na 
vrijeme, to je dovoljno da se bude sretan. Jedno 
od iznenađenja ove godine je bilo putovanje na 
Azurnu obalu u proljeće, a onda 4 mjeseca ljeta na 
otoku. Starkica prati u stopu sve moje uživancije, 
pa često izgovaramo riječi; " ovo je raj na 
zemlji, čovjeku tako malo treba, šta ćemo sutra za 
ručak". Kupanje, šetnje, trčanje, čitanje, 
Facebook, sviranje, kafendisanje sa prijateljima, 
pokoji koncert, slušanje muzike u restoranima je 
svakodnevni repertoar. Čovjeku tako malo treba.