Nastavak-Musko je samo musko i kad voli.

   

STARIM

Porubudim se fala bogu kao i svako jutro zadnjih 50 i 
kusur godina i u zadnje vrijeme neka me mucnina ili bolje 
receno nervoza dugo drzi do kasnih popodnevnih sati. 
Ustaljenim navikama cesem se svukud po tjelu, protezem i 
gledam koljeno koje me muci vec dobrih par godina je li 
nateceno...nije puno...dobro je, oprezno stajem prvo na 
lijevu nogu jer nesto nisam bas siguran hoce li ovo desno 
koljeno izdrzati prvi korak, aj, u ledjima pucketa ko da 
se nesto krcka, polupognut sa rukom na ledjima odlazim do 
wc-a majka priroda zove jos u snu ali nije mi se dalo 
ustajati jer ako ustanem nema dalje od spavanja 
nista...ah, koje olaksanje, vec se bolje osjecam. 
Pustim vodu da malo otece jer hladnom vodom se umiti ima 
li ista gore odmah iz kreveta, pokvasim ovo malo kose sto 
je ostalo i gledam se u ogledalu....boze jesam ja 
ovo....sjecam se ovog istog wc-a od prije 30 i nesto 
godina  i starog ogledala koje mi je davalo puno ljepsu 
sliku mene..kosa mi poslije spavanja sva busava pada na 
oci i sa mukom se pocesljam..a gledaj me sad...cesljam se 
sa dvije sake vode po tjemenu i rucnikom kojim to 
izbrisem i sam sebe nekako svako jutro slazem dobro 
je..fino izgledam...
Sav sam nesto podbuhao valjda od spavanja i dlake u nosu 
izrasle, a neki dan sam ih makazicama sredio i jos se 
ustinuo makazama za nos unutra...ne sjecam se da sam 
takav ustajao prije nekih 30 i nesto godina...stara 
navika spavam bez majice i sad gledam stomak...masala
Odoh praviti kafu a, tako mi mrsko to raditi svako 
jutro..eh gdje li je majka da vec sjedi u kuhunji kraj 
prozora i pije iz malog fildjana sa slikom Nasera...hajde 
sine ja te nisam htjela buditi, kasno si brate moj sinoc 
legao, ne znam sta ti je pa onako kasno dolazis i onda 
jos sjedis do neka doba..kad pogledas nasula mi u moju 
solju crnu kafu skuhanu na sporetu koja obavezno pokipi 
svako jutro i miris kafe se osjeti kroz cijelu kucu a 
odozgo nastovarila mjaka kajmaka pokupljenog sa uzvrelog 
mlijeka jos juce da se uhvati kajmak preko noci...hajde 
bogati sta ce ti biti, eto te kost i koza ..e majka da me 
sad vidis...
Instant kafa na brzinu napravljena i evo sjedim skoro na 
istom mjestu kraj prozora kao prije toliko godina i 
gledam onu istu Potocku Djamiju samo sto je sad pored nje 
i crkva napravljena...ko kaze da suzivot nije moguc....
Na suprotnoj strani nema nikoga..majke vec odavno 
nema..starog kredenca zelene boje i sudopera koji stalno 
kaplje koliko god cvrsto zavrnes cesmu na njemu..sad 
nista ne kaplje , nova kuhinja radjena po mjeri sa 
modernim elementima i staklenom napom...nema vise onog 
starog stola sa ladicom ispod i escajgom koji kad otvoris 
ladicu leta na sve strane a nista nisacim...dvije kasike 
ovakve tri noza iz nekog drugog escajga i viljuske 
razlicitih velicina, a kako sam znao slasno jesti na tom 
stolu i sa tim escajgom...uspio sam sacuvati dvije kasike 
koje su nekom igrom slucaja prezivjele sve i rat i 
izbjeglistvo jer majka ih je pokupila iz kuce kad su im 
dosli u sred noci i isbacili napolje.. ponijela je jadna 
escajg i  samo su ove dvije kasike sacuvane do danas.
Kad bih mogao i kad bi me razumjeli otavio bih djeci ove 
kasike u amanet ali reci ce ti si stari prolupao skroz 
sta ce nam stare dvije kasike, zato necu...neka idu 
samnom kad umrem, nek se pitaju buduci arheolozi , ko li 
je ovaj da je sahranjen sa dvije kasike.
Odoh se istusirati pa cu valjda smisliti sta cu 
danas...nadam se da necu sresti komsinicu Muneveru i onu 
njenu djukelu kad budem silazio niz stepenice, cini mi se 
ponekad da stoji na stepenicama i dan i noc jer skoro je 
svaki put sretnem kad god silazim ili se penjem pa bilo 
to kasno navecer ili rano ujutro i svaki put vodim glupe 
razgovore, ona njena djukela me mrzi i stalno kidise na 
mene valjda osjeti da ni ja nju nesto bas nevolim...bas 
se nako fino uzajamno mrzimo i mislim da nam to prija 
oboma...a ponekad neznam sta mi bude pa je ispratim 
pogledom jer zna rospija zatalasati dok prica samnom sa 
onim svojim masala sisama.
Sad se bas puno bolje osjecam nakon tusa...malo zgaravica 
u stomaku i onaj prokleti grc koji me ne popusta ali vec 
sam navikao na oboje pa cu se praviti da to nije nista 
kao i do sada. Nisam gladan, ne osjecam glad uopste vec 
danima i sve sto pojedem u zadnje vrijeme nekako nema 
okusa, ni cevapi kod Muje mi bas ne sjednu kako treba, 
mozda kasnije odem do Alibabe na supu od trahane i nadjem 
one redovne sto igraju karata po cijeli dan pa i ja 
odigram koju.
Prije nego sam izasao gledam na vratima sobu i vidim gdje 
je prije stajao moj stari krevet na kojem sam 
odrastao...boze da sad spavam na onakvom krevetu cini mi 
se da ne bih mogao ni ustati ujutro a sad imam ”Dormeo” 
dusek i opet me sve boli kad ustanem a prije sam skakao 
iz kreveta ko oparen spreman za akciju a, sad mi treba 
sat vremena da dodjem sebi i da mogu uraditi bilo 
sta...'bem ti starost.

Bravo Mustafa,
mnogi ce se prepoznati u ovoj prici.
Ja jesam.

Ne treba se snebivati nad godinama koje teku svima nama
isto, nego treba 
zivjeti.

Dobro Huso kaze mnogi ce se prepoznati u ovoj 
tvojoj kratkoj prici, svaka cast Mustafa, fino 
napisano lagano za citati i tekst koji je 
bas onako dobar samo ne kontam pise da je 
nastavak od necega sto je ranije napisano 
ali to sam trazio i nisam mogao naci.

Bas se slatko nasmijah, ziva istina, ha, ha, ha....

Dobar tekst nadasve zanimljiv i svakodnevna tema koja je
dobro 
prepoznatljiva mnogima od nas. Bravo Mustafa , samo ne mogu
da nadjem 
prvi dio ovog tvog teksta jer je ocigledno da je nastavak od
necega.

Citala sam i prvu pricu,odlicna je kao i ova,sjela mi je uz
jutarnju kafu iz fildjana kao kocka secera,,,,veliki pozdrav
i nastavi pisati

Prica je pesimisticna, nismo svi takvi

Svaka cast Muce, nasmijao si me bas ali i 
pogodio sve, upravo se nas sa 50 i kojom vise 
osjecamo tako kako si nas opisao, jos jednom 
Muce nas svaka casti nastavi pisati jer tvoji 
tekstovi su  tako zivotni i realni.

Izvinjavam se što komentarišem tvoj tekst Mustafa sa
ovolikim zakašnjenjem. 
Odlično pišeš, svaka ti čast. Možemo se i "mladi" prepoznati
u tvom prethodnom tekstu. 
Čitao sam i par tvojih ranijih djela i također su bila
sjajna. Samo nastavi. Ja čekam 
sljedeći broj.

Sta reci osim bravo Mustafa, originalan kao i prije, lagan
za citanje 
sa dozom licnog sarkazma primjesama humora ali jednom dozom
realizma 
naseg zivota poslije 50....bravo i nastavi samo pisati

Bravo Mustafa,uvijek originalan samo sto mogu 
sad primjetiti da su mu tekstovi drugaciji od 
predhodnih i da je izgleda stihove koje je 
ranije pisao ostavio za neko drugo vrijeme ali 
u svakom slucaju sjajan za citanje i nastavi 
samo pisati, osvjezis ovaj Kajak
koji je prepun citulja u zadnje 
vrijeme...

Pravo dobar tekst , bas da se covjek malo nasmije uz
jutarnju kafu, 
fin lagan za citanje a opet zanimljiv i neobicno
napisan....bravo 
Mustafa i nastavi pisati ,citao sam i ovaj prvi dio i neke
druge 
tvoje tekstove svi su dobri i zanimljivi.

Izvinite ali ja ne vidim nesto narocito unovom tekstu koji
bi da nas sve 
strpa u isti kos. Ne osjecamo se svi jednako

Ma nema pauze!? Kakva pauza? Ja nevjerujem u pauze!  Taj ko
je izmislio pauzu nije 
nikome dobro učinio! Pauze su za papke!
Pauza=💩😷!  Pauza nevalja ništa! Ja 
glasam za protiv pauze! Pauza me nervira! Svijet bez pauze
bi bio jedno bolje mjesto! 
Pauza je demode!

Kada pomisliš na pauzu budi jak
Nemoj da misliš da je život lak

Pauza je prošla i bit će svakom bolje
Pisanjem lijepih tekstova 
Svakom izvučeš tepih ispod noge

Ja sam letio naglavačke 
Kroz zatvoren prozor i pao na beton
Glava umalo puče ko vatten-melon

Kad prebrojah sve i jednu zvijezdu
Shvatio sam da im je boja lijepa

Uštinem ih za obraz
I zamolim da ponovo pišu
Jer sve te riječi moje srce njišu.

Svaka ti cast upravo tako a raja suti:::_