UVIJEK SAM SE BOJAO

   

UVJEK SAM SE BOJAO

Uvijek sam se bojao da cu tebi jednoga dana stihove pisati
uvjek sam se bojao da cu duboko u noci sjediti i
misliti na tvoj pogled kojim si me ispratila.....
koga danas da pitam gdje si sada,
ko mi moze reci je li ti se pogled jos uvijek zamuti suzom
kad me se sjetis...
danas te niko ne poznaje..... 
niko ne zna u mojoj blizini da li jos uvijek sa uzdahom
nijemo ime moje spomenes...
koga da pitam da li se budis nocu trazeci moje rame da
legnes na njega....
morao sam otici....volio sam te i previse....
nije rastanak sto boli...bole sjecanja , zagrljaji puni tebe
kojih vise nece biti...
tvoje usne na mome vratu i miris tvoje kose ..
bole prazne rijeci koje pokusavamo zapamtiti ,hladna
noc,vjetar i sudbina koja nas razdvaja.
Ne, nije rastanak koji boli...boli kraj....kraj svih
nedovrsenih snova ...
Uvijek sam se bojao da ce zov proslosti javiti se kad
tad....
da ce zvuk voza,plac djeteta u daljini i zavjese koje se
vijore kroz otvoren prozor i sapat vjerta u krosnjama breza
jezditi mojim snovima na javi....
uvijek sam se bojao da cu tebi stihove pisati....
Nocas cu tvoju ruku traziti,
i hladnu drsku noza nalaziti koji cu sebi u srce zabiti...
Nocas ce harlekino sa mojom maskom na licu posljednu
predstavu igrati....
svjetla ce se ugasiti i pred zoru cu sa sinovima tame
otici...
uvijek sam se bojao.......
da cemo mapu blaga nasih zelja u pustinji zakopati i da ih
nikad niko naci nece..
da ce svi snovi i zelje otici kao dim cigare sa tvojih
usana
a, ti, ti mozda neces ni primjetiti da me nema..
da je posljednji svjetlac napustio plazu na Zeleni
i da je mrkli mrak u sobi sjecanja, 
da je nastala tama
uvijek sam se bojao da cu tebi stihove pisati.....

S uzivanjem sam procitala nekoliko puta.

E Mustafa u pravu si. Ima nas dosta koji tako osjecamo,
nedovrseni snovi i 
nedovrsene ljubavi bole najvise. Sta da se radi

Pozdrav i svako dobro

Stihovi su divni,samo od uspomena i proslosti se ne zivi.Cak
uspomene ako se pretjerano dozivaju mogu postato opasne,jer
osoba rizikuje da padne u depresiju.Znam da ce vecina
citalaca da kaze da nisam romantican i da pretjerujem.Ja 
samo pokusavam da budem realan poslije svega.
U romanu M.Selimovica "Tisine" kaze glavni lik citiram
"Glupo je dozivati uspomene" To zvuci jako radikalno,ali ako
se malo zamislite vidjece te da je u pravu.

Kao i uvije nas nam Mustafa docara najljepse misli o ljubavi
na svoj jedinstven nacin ...ehh da sam barem ja ta kojoj on
pise...Mustafa srce si pravo i divim se tvojim stihovima,
tekstovima i samo nam nastavi pisati...

Vala doktore nisi u pravu...da si procitao sta je covjek
ranije pisao skontao bi da se neradi o nikakvoj opasnosti da
se zapadne u depresiju nego da Mustafa ima veliki opseg
pisanja od poezije do kratkih prica koje razgaljuju
dusu...Muce samo nastavi treba nam neko da se malo
podsjetimo starih finih dana kad smo bili mladi i voljeli
bezgresno i srcem

E, Mustafa, hajd' sad priznaj, od koga si
Ovo prepis'o.

E vala Huso pravi si provokator haha

"Uvijek sam se bojao"...

 ....da me neko od raje ne provali.

P.S. Aida, hvala na komplimentu.