Uhode i svjedoci

   

 Uhode i svjedoci
 Zapis o Stupnickoj mahali -  1.Dio

 Nije to bilo bas tako davno,kad su Stupnickom mahalom
prosla zaprezna konjska kola sa natovarenim
brasnom,prekrupom i mekinjama.
 Kaskajuci niz donji dio Sitara,za koje postoji vjerovanjeda
su tako nazvani,jer je svijet tu sve sijao kroz
sito,pronicljiv i sumljicav na sve,konj se dao uvis prednjim
nogama,zadrzavajuci,zadnje dvije na utabanom putu,sve
bacajuci glavu lijevo i desno,pobjesnjevsi na ostru kandjiju
kocijasa.
 Raja u prolazu,prilazila konju,oprezno,pokusavajuci da ga
smire,ali svaki pokusaj bio je uzaludan,te pozvase hodzu
koji je i stanovao u blizini,za pomoc.
 Hodza pridje konju potpuno miran,gledajuc ga direktno u
oci,zadubljujuci svoj pogled duboko,kroz mreznjacu
umornog,gladnog i naradjenog konja,i konj se smiri,ostajuc
pred hodzom,ko dijete ,plasljivo i mirno,ocekujuc kaznu.
 Svijet se razidje,kocijas pokupi razbacane vrece sa puta,i
svak ode svojim putem,niz i uz mahalu.
 Stupnicka mahala,uvjek je bila mjesto raznolikog pejsaza,sa
haremom u sredini,koji je bio okruzen obliznjim kucama,sa
zidanim ogradama,iza kojih su se krili,i u proljece
cvjetali,zanosno raskosni ljiljani,i barsunasti
sheboji,zaljevani briznim rukama saburli neudanih
djevojaka,u cekanju prosnje.
 S lijepa vremena,mahalom se mogao,ispustiti i koji uzdah,u
rahatluku i tefericenju,u predivnim alejama stasitih
razgranatih divljih kestenova,i jablanovima,koji se povijahu
duboko,sa naklonom,pri svakom jacem vjetru,koji je znao
donijet obilje kisa,zaljevat basce,na malim brdima Podgaja i
Sehitluckog puta.
 S jeseni,bilo je tugobno,i teze,se snalaziti se u samoj
mahali,obavijenoj u gustoj magli,ko djetetu u
povoju,skucenoj,i zarobljenoj u tjeskobu.
 Svijet se poznavao,tek nasumice selamio u
prolazu,preokupiran svojim brigama opstanka,dovijao se u
nestasici,i krio svoj prljav ves,gdje god je mogao,ne
priznavajuci,ni siromastvo,ni neimastinu,nit zavadu sa
komisjom.
 Sve se cinio,u mahali,ponosno i od svog posla,a rijeci su
se birale brizljivo,ko probiranje rize..
 Od malih nogu,da se neb kupilo u trepavice,sve sto se
cuje,do starijih i odraslih,koji svoju rijec cuvase,iza
stisnutih zuba,kao dragocjenu zapetu mrvu kruha.
 Da lijepa rijec i gvozdena vrata otvara,znao je svako,i
morao znati.
 I ma koliko god,istini pridavase znacaja,cesce je ostavise
u sebi,ljudi,ko dragulj,snalazeci se,izgovarajuci,samo
ono,sto pase u odredjenoj situaciji i datom momentu.Da svaka
koja ostane zlata vrijedi,poznavao je svako mudar i
pametan,i tog se drzao,a najmudriji su znali,i da je ponekad
opasno i cutat,a kamoli govorit.
 Uzvodno Vrbasom,s desne strane Sitara,ne bi ni jedne kuce.
 Sve desno,ispod brda,ili na samom uzvisenju.
 Vrbas,neumoljiv i hladan,studen,i zao,ostade pust sa desne
strane od stambenih objekata,ali uz njegovu desnu
obalu,kitili se mlinovi,cija vodenicka kola,okretahu se
vodenom snagom,divljeg i surovog planinskog Vrbasa.
 Prvi mlinovi,podignuti od nivoa Vrbasa uspravnim
gredama,sigurnom strehom,i biber krovom,radise punom snagom
u mljevenju kukuruzovog i psenicnog brasna.
 Donosilo se tu zrno,a odnosilo se brasno.
 I za raju i za stoku.
 I ono,sto je u mahali,mirisalo,cesto,u vaduhu i oporom od
ljetnog pljuska i od suhih sparnih paklenih vrucina,,bio je
osjecaj sigurnosti,da u blizini uvjek ima brasna,.
 A raja,dok ima koricu kruha,mirna je i rahat,i zadovoljna,i
sve se ostalo trpi,lakse,i nepravda,i zavjera,koje su
svakodnevno promicale mahalom,iz dana u dan,kao se i vrijeme
odmicalo.
 Uzduz i poprijeku Stupnicke mahale gustih krosanja
kestenova,spadne cesto u viorenju olujnog vjetra,pregrst
lisca,koje,pokrije i dio mezara,duz ograde harema.Pretvara
se u humus i truhli,tvoreci plodnu zemlju,u kojoj zna iznici
proljetni cvijet.
 U sumrak i prvu noc,aleja je uvjek usamljena,skoro da ni
psi lutalice ne lutaju ovim krajem,a u tisini pored harema,i
ako se zadesi prolaznik,on broz prodje duz drveca.
 Nikad nije ispricana prica o uhodama i svjedocima ove
mahale,ali su oni postojali.
 I danas dan,prozimaju se,vuku,i sazivljavaju,u
potomcima,nastanjeni negdje drugdje,i svracaju istim
krajem,cesto sa malim cvijecem u rukama,ili zbranim svjezim
ruzama u obilazenju mezara,odskrinjuju vrata Stupnockog
harema,tiho i mirno,i isprate prisutnu dzenazu.
 I tu pocnje prica...koju cete cuti,o tome da krv nikad nije
voda,da se od svake ptice meso ne jede,i da je musko za
zenidbe dok moze okom namigivat.

 Uhode i svjedoci

 Zapis o Stupnickoj mahali / 2.dio/


Stupnicka mahala,bila je nastanjena samo sa jedne desne
strane,kucama iza debelih stabala.najvecu povrsinu,zauzimao
je harem,neogradjen,kojem se moglo prici,sa sve cetiri
strane.
 Ali,ona nije zivjela sama za sebe,niti bila izolovana.U nju
su se sa donje strane unosila dva puta Corkovacka,Gornji
sokak i Pionirska ulica,te se sa gornje strane nadvijao
pojas Starcevica brda,i mali plitak potok,spustao do ispod
harema,a glavna cesta,produzivala u Sitare ka Desnoj
novoseliji. U donjem dijelu,zavrsavala se ona sokakom kraj
Abdurahmanovica i Hajrulahovica, strmim uzvisenjem nad
rijekom,i utabanom strmom stazom ka vodi,koji je,dalje
uzvodno nastavljao,s donje strane izmedju neogradjenih basca
u nizu i Vrbasa,koji je na tom dijelu,imao u plici pozamasne
stijene,na vidnom rastojanju i vecu sedru.
 Niz ulicu,odlazilo se do Male carsije,i preko nje do Kul
mahale,gore prema Sitarima i Novoseliji,i Stupnica,zauze
prolazno mjesto izmedju dva naselja,i bi u centru svakog
dogadjanja,sve do izradnje Zelenog mosta,neke 1950sete.
 Bilo je zursto za vrijeme dana,tu,u prolazu ,u potrazi za
svakidnevnicom,natovarenih konja najcesce sa dvije strane
velikim sepetima,i dok su konjska kola bila nakicena sa
djecom na zadnjem njihovom dijelu,sokakom hodali su
pjesaci,dole na rijeci plovile su ladje vrbaske,u kojima je
isto znalo biti tereta.
 Prvi kotaci,malo imucnijeg svijeta,dadose mahali jos
zustriji izgled.
 Ezan sa Stupnicke dzamije prosu se mahalom,preleti preko
haremskih mezara,i odbi se od susjedna brda,i nadlijeze i
nad samu rijeku.
 Prostrise se postekije,i svak otklanja namaz gdje se
zatekao.
 Sitnim korakom,u svilenkastim dimijama,i iskerane
samije,prodje djevojcurak kroz bascu,prema Vrbasu,noseci
korpu sa vesom.
 Zadize svilenkaste dimije,prelazec preko tankog sloja
gline,spusti ves na stijenu,i zagazi u studenu
vodu,safunjajuc na ribezu bosce, trljajuc ih snazno.
 Voda odnese sapunjiku nizvodno brzo,ves se izapra u
ogradjenoj tihi,i ona prostri ves na uzareno sunce,na striku
u basci.
 Pozuri sitnim korakom ka avilji,ostavljajuc nadjidjani ves
na striku darove,miraze,bosce sa punim vezom po
ivicama.,samije iskerane,i pobra cvjetova zambaka da spravi
ulje.
 U hodzinoj avliji sa dva simsira uhvatio se red,koji je
izlazio i na sokak.
 Imala je mahala,uhode,svjedoke,i hodzine zapise.
 Nigdje nije bio takvih ruza,zanosnih boja,najcesce tamno
roze,i nigdje tako svilenkastih latica,kao u Stupnickoj
mahani,
 Vjeruje se,da je blizina harema,koji je zauzimao i vece
podrucje,prije zabetoniravanja malog potocica,koji je klizio
sa obliznjeg brda,natapajuci gornji dio mahale,sa desne
strane harema,na kojem je izgradjeno nekoliko kuca,i mahala
tako dobi i drugu ulicu,i harem izgubi cetvrti
prilaz,izgradnoj kuce Cusevica.
 Na kraju mahale,otvori se prva mejhana,ispod Prvih
mlinova,i zamirisa prva kahva
 Avdina,nad zanosnim brzacima Vrbasa.

 Zapis o Stupnickoj mahali / 2.dio/

Ovo samo pravi stari banjalucani mogu razumiti
Svaka cast.

Azra, pisi, pisi, divno pises! Pozdrav!

Ja sam iz te mahale, iz Pionirske.... nestrpljivo cekam 3
dio
Lijepo Azra, lijepo pises I jako mi je drago da ima neko ko
skuplja I objavljuje uspomene na nas grad, najljepsi grad
Ne bi bilo lose da ti to pretocis u neku knjigu, citalo bi
se vjeruj mi, pa ionako I nema bas puno objavljenih knjiga o
nasem gradu
A ko ce bolje I ljepse nego neko koje iz tog grada
Puno ti hvala I zelim ti puno zdravlja I srece I da jos dugo
I dugo pises

Lijepo napisano.Ovako pise neko ko je zivio napisano.
Pozdrav i podrska 
u nastavku opisa malog mikrokosmosa u kojem sam i ja
bitisao. Prnja.

Hvala ti Azra na divnim pricama , i samo nastavi da pises o
nasem voljenom gradu.

Uhode i svjedoci
Zapis o Stupnickoj mahali/3.dio/

U Stupnickoj mahali,vazda bio svako od svog posla.I sam
raspored kuca,jedna do druge,bacase samo pogled na ulicu,iz
udaljenih avlija,ogradjenih najcesce zidom.Traca skoro da
nije ni bilo,ali prepricavanja jeste.Rijetko su se tu micale
vezene zavjese rukom,u virenju na ulicu,kojom je prolazio
svjet.
 Djevojke,svaka od njih,skrbise se za domacinstva,vezuci na
djerdjefu,peglajuci i stirkajuci,ocekujuci pohvale od
svojih,i namjernika koje ulazise u alvlije.
 Nist nije bilo tako lijepo u mahali,ko djevojke,dugih
pletenica,svijenih ispod samijica,uskog stasa,i sicusnih
tijela,
 Znao se da svaku djevojku udaje postenje,onda bogastvo,ak
ga je imala.
 Vazda su se one zaticale u nekom radu,ili vezu na samrlici
u alvji,ili na secijama kraj pendjera.
 Prosile su se one,u razgovorima,i po mejhani,i po
avlijama,najcesce od muskih glava,brace,i oceva,i stricevica
i amidjica.Rijetko koja da je znala,kome ce pripast,i za kog
ce otic.Vakat je bio takav,da se brinulo najprije za potomke
muske,pa kad bi se rodio musko dijete,u mahali se danima
prepricavala radost,i cascavalo se.
 Nije bilo proslo bas puno vremena okako se
djuvegija,otisnuo u drugi kraj,i ostavio zenu,sa dvoje male
djece,kada se ona kroz drvored odlucno uputi prema hodzinoj
kuci.
 Hodza,osrednjeg rasta,cistog i glatkog lica,pravilnog
nosa,i krupnih ociju,uvjek je imao ozbiljan,i skoro hladan
pogled.Unatoc godinama,na njegovom licu nije bilo ni jedne
bore,nit od briga nit od osmijeha.
 Sjedio je on,na seciji,drzeci tespih u svojim
dugim,pravilnim,i glatkim rukama,noktiju skroz podsjecenih
do jagodica.
 Saslusavsi raspustenicu,dade joj nekoliko ispisanih redaka
na arapskom jeziku,da ih uroni u vodu,i pije pet dana,ko
nocnu i dnevnu vodu,te trecu kao vodu za umivanje pred
spavanje.
 Ona zavuce ruku u njedra i izvadi takulin.
 Hodza napusti svoju kucu sa ahmedijom na glavi i u
djamadanu ispeglanom pod cekic uputi se prema ´Prvim
mlinovima.
 Sidze tik do Vrbasa,gdje zatece camdziju,u pristajanju.
 Ti si momak,za zenidbe,vec..rece mu tiho
 Jesam,i imam djevojku,odgovori camdzija
 Slusaj,djevoajka ima svukud,nego,za tebe je raspustenica
bolja prilika,ima djecu,sevap je,ne moze bit veci,zbrinuces
je,a i mahali ces pomoc,Unesi to brasno u mlin,i razmisli o
onom sto ti predlazem,bice najbolje da vas ja
vjencam,ukoliko sutra.u tajnosti.
 Camdzija,ostade zbunjen,i sutljivo,poseze vrece kukuruzovog
brasna uz obalu.
 Cupajuci kostret iz konskog repa,i pravec zamke za
golubove,koji su se gnijezdili ispod drvene strehe
dzamije,djeca u dvoristu,u galjbama od marmelade prebrojase
svoje golubove.
 Majka mi se sutra preudaje,,rece djecak krupnih
ociju....njegov drug otrca,do braticne,i saopsti joj sta je
cuo,da joj se momak drugom zeni... U aksam ,u avliji,na
samrlici,zaplaka djevojka.
 Krijuci rukama uplakane oci,navlaceci samiju drhtavim
rukama,sa koljena skliznu i djerdjef i smotak svile bijele.
 Majka joj,prolazec sam dobaci,tiho...nemoj da te vidi ko da
places osim mene,jesil razumjela...
 Iz dzamije izadjose sherijetski vjencani camdjija i
raspustenica,i zatvorise kapiju iza sebe.
 Mahala utonu u miran,i spokojan san,a majka djevojke prouci
dove.
 Iza vezenih zavjesa,svilenih,,suze njene kceri suze
poprimise vecu tezinu,nego na samrlici.
 I pretvori se u jecanje.
 Haram...ono o cemu je hodza drugima vazda vazio.
 

Azra zlato nase kako me samo nadjes sa svojim
pricama.

Sad procitah sve.Guse sjecanja majke mi............

Pisi Azra otvaraj dusu banjalucku..........

Valjalo bi napravit koju TV seriju iz ovakvih stvari. To bi
bilo pravi 
pogodak, onako sa emocijama i svime sta ostane neizreceno,
prava 
suprotnost danasnjim ispraznim serijama. Slicno turskim
serijama samo 
sa vise emocija, zato i jesu popularne na ovim prostorima
jer su toplije 
od americkih.

Ekipa je napravila odlicnu 'Lud zbunjen normalan' pa ne
sumnjam da bi 
napravili i ovo.

Azra primi se pisanja scenarija

 Uhode i svjedoci
 Zapis o Stpnickoj mahali /4,dio/

Tetka,ja idem u dzamiju,ima mevlud, uvijek se tamo dijele
kocke secera..rece djecak
 Idi,samo idi,hajd,kazacu tvojima ak te budu trazili gdje
si,a i ja odoh na vodu da operem ponjavu,pa da i ti znas
gdje sam ja,sage se tetka i pomilova ga po njezno po kosi,i
isprati pogledom niz sokak.
 Lupajuci nanulama kroz utaban sokak kraj Vrbasa,ona ponese
emajliranu kantu,u njoj ribacu cetku,safun,a u drugoj ruci
istkanu sarenim linijama,na uskom na rastojanju,od po
nekoliko centimetara,ali vecinom bijelu ponjavu.
 Zaustavi se kraj Prve stijene,izu nanule na sljunkovitu
obalu,zadize kraj dimija za uckur,i zaskoci na stijenu.
 Ispod njenih ociju vidio se plavicasti trag od vena u od
plakanja,i loseg spavanja.
 Zapoce ona i ribanje ponjave i zapoce sevdalinku,tuznu...a
glas joj podrhtavao ko pokisloj ptici na bodljikavoj zici
 Hodzina kci,s kojom je drugovala,zacu njezin glas sa
Vrbasa,izadje iz avlije,i hitrim korakom preko basce,uputi
se k njoj.
 Drugo moja,kako si mi,priupita je jaranica,zadizuc svilene
dimije u struku,jednom rukom.
 Dobro,vako..kako moram bit,sta mi je sudjeno,meni je i
deverat..odgovori joj,dok se ostatak sevdalinke smjestao u
njena njedra duboko.ispod mlade koze.
 Ne mozes nista pa eto,a naice sudjeni,doda joj utjesno
hodzina kci.
 Mislila sma dam je ovaj sudjen,nego,moram ja kod tvoga
babe,da ja vidim jel men neko nesto zapisao,jel mi neko
sihire bacio...
 Hodzina kci,podize obrvu,spusti glavu samo na tren,i ponovo
je dize,gledajuc je u oci u koje joj rece:
 Nemas sta ici,vidjela sam ja raspustenicu,da je babinu kucu
napustala,dan prije nego su se vjencali.
 Dvije druge ostadose na stijeni,gledajuc zalazak sunca koji
je po Vrbasu bacao svjetlucave linije i blistave tackice u
presijavanju i smjenjivanju,po povrsini vode,a nebu blagu
purpurnu boju.
 Skinuse obadvije na tren samijice i njihove kose pocese da
se viore na povjetarcu,u istom snijeru kao i grane zalosnih
vrba,koje su dodirivale vodu u plicaku,svojim krajevima.
 Al,u cutnji ispracenog zalaska sunca,bilo je vise
djevojackog ponosa kojeg je cutnja tvorila,ponosa s kojim
nist mjerljivo nije,u doba djevovanja.
Djecaci se okupise i prutom po zemlji nacrtase krug,i
podijelise zemlju,na onoliko koliko ih je u igri bilo,koju
su zvali igra otimanja zemlje.
 Svaki od njih,jednom nogom stajase na svoj dio,a drugom
nogom izvan kruga,bacajuci prut,i prozivajuc drugog,i
zamahivanju prutem,kolilko su u nogama uspavnim koljinima
mogli zamahnuti,i igrase igru sve dok,samo jedan neb svima
oteo ostatak zemlje.
 Preko dana igrase se oni na sokacima,okolnim brdima a s
vrucih ljeta kupase se u Vrbasu.
 Rijetko da su preplivavalii Vrbas,najprije kad bi bio dobro
plitak,jer se valjalo i kuci na vrijeme vratit,a da ih voda
ne odnese podaleko nizvodno.
 Okupljeni na Prvim mlinovima 195osete,ugledase na sredini
Vrbasa povece ostrvo,koje kao da je niklo iz vode,al uskoro
shvatise i dobise ka znanju,da je to stub mosta koji se
pocinje gradit.
 Mozda..rece najmladji medju njima,..kad se izgradi most
nasa uhoda ode preko njega iz nase mahale...
 Ostali cutase i zagledase se u njega,ocekujuci da ce jos
sta reci
 Al on se ushutao
 O kakvoj uhodi pricas?.upita najstariji djecak,koji je vise
sa njima bio da biih pazio od divljeg Vrbasa,nego da se sa
njima igra
 U haremu ima mala kuca,u njoj zivi uhoda,koja preko noci
izlazi,dok mi spavamo,tako da moramo rano ici u
krevet...doda mali,sve spustajuc kraj svoje brade ka
ramenu,u nekom stidu.
 Ako nasu mahalu napusti ova tvoja uhoda koju spominjes,budi
siguran da ce preko mosta uhode iz drugih mahala doc u
nasu..rece najstariji.
 Potom,svi zajedno skocise u vodu,isplivase kako gdje koji,i
provlacec se kroz tudje al komsijske basce,svaki seb nadje
najblizi put kuci.

Uhode i svjedoci
 Zapis o Stupnickoj mahali /5 Dio/

Mlinskim pokaldrmljenim putem pored kuca brace Katana,Fahre
frizera i Mustafe,koji se bavio uzgajanjem basce ,spusti se
Ikan Bojic s vrha Pionirske ulice,sa svoja dva konja,jahajuc
jednog,pa onda uspravljajuc se zakoracivao drugom nogom,na
drugog i tako uspravno drzeci uzde jahao na dva konja,kasom
stizao skroz do plicaka na Katanica brodu gdje je timario i
napajao svoje konje.Djeca Stupnicke mahale gledase u njega
diveci se njegovom poduhvatu,i cesto trceci za njim koji
jase na konjima stizase do plicaka na Katanica brodu.
 Kaldermisani put,koji je pravljen od oblutaka,okrugog
kamena iz Vrbasa zavrsavao se u plicaku koji se prostirao
ukoso prema sredini i uz nekadasnju branu koja je
postojala,za potrebe mlina sa stupama.
 U milinu sa stupama,prala su se sukna i kudelja,pravljena
od konoplja,od koje su se dalje pravili konopci i kanapi,te
i tkanina.
 Tako Stupnica i dobi svoje ime.
 Od ostataka brane,virili su kolcevi od istruhle
hrastovine,gdje je voda bila zaista brza,i pogodna za
hvatanje peseva,koje su djeca hvatali na ogledalo sa
viljuskom.
U plicaku na Katanica brodu,na jednom kolcu,zaokretala se
sajla sa kantom,koja je zahvatala vodu,i vracala se do
cekrka i rezervoara koji je licio na lovacku ceku gdje je
Mustafa Katana imao rezeorvoar sa vodom za
navodnjavanje.Basta Mustafe Katane bila je omiljeno
mjesto,gdje su djeca znala uci,i pobrati krastavaca,i
povrca,sve krijuci se ispod velikog razgranatog lisca
puzajuci.
 Sve do jednom,dok orac koji je orao sa konjem nije propao u
trap.
 Nestade covjek sa povrsine zemlje,i on i njegov konj,a mali
zavuce ruku u svoja njedra ispod svog kaputica kratkog,sve
pipajuc se po obrazima.....
 Jesam li rekao,eto,vidite da prikaza i uhoda postoji.....
 Muci,odgovori mu stariji,kakva uhoda i prikaza....
 Pa vidis da ga nema da je propao...nestao
 Veceras se kupamo na Vrbasu,u sumrak rece
najstariji,...nemamo kupacih gaca,za preko dana,pa,ko hoce
nek stisne zube,Vrbas je hladan
 Okupase se djeca u prvi sumrak,na Katanica brodu,stisnuse
zube,i razidjose se kucama,sto prije.
 Sutra u mahali,zene pocese pricati pricu da su se vile
kupale uvece na Vrbasu,zapocele kupanje na Katanica
brodu,neke isplivale na Studencu,a neke na Halilovcu.
 Djecaci jos samo shvatise,da su njiihovi cicavi glasovi,u
studeni Vrbasa,a i u mutiranju,podstakle majke,da su cule
djevojacku pjesmu,i izmislile vile,kako je naravno svaka
djevojka spavala u kuci.
 Orac je prosao sa nekim povredama,a djeci objasnise,da neb
krali vise po bascama,da je i on uhoda.