Slavko Podgorelec

   

Jutros je u Banjaluci umro moj prijatelj Slavko Podgorelec,
novinar, hroničar, publicista i Čovjek. Ode, prebrzo! Kao
kada se zamakne za ugao. Ne mogu reći neka počiva u miru,
kada njegova stvaralačka, bećarska i svaka druga životna
filosofija to nikada nisu podrazumjevale. Ma gdje da je sada
otišao, on je to i dalje! Konobar, daj jednu duplu za dušu
mog prijatelja! Njegova prijateljica Raša

još dvije duple i malo mezetluka ... sinoć velim Vesni Balić
da mi kupi 
monografiju o Ademu .... adio kumpanjo ... Noni

Nek je lahka Banjalucka zemlja nasem Slavku

Još jedan komentar bez Komentara.Laka ti banjalučka zemlja i
vječiti pokoj GOSPODINE Slavko.
Zuhra-Beba i Mirso Filipović

Otisao je jedan veliki covjek grada.
Obitelji iskrena sucut.

Pocivaj u miru i andjeli neka te prate na tvome putu.
Svjetlost vjecna svjetlila ti.  Tvojima 
iskrena sucut i strpljenje u boli i gubitku.  Kinijeva kcer
sa obitelji.

Iako sam znao da je Slavko teško bolestan pogodila me je ova
tužna vijest. Banjaluka je izgubila mnogo, naš list Šeher
Banja Luka takodjer a mi smo izgubili dobrog prijatelja.
Ivanu, Ireni i ostalim ožalošćenim iskreno saučešće od
Melkine, Melise, Denijela i Mirsada.

Iskreno saucesce ozaloscenoj porodici.

 VJECAN POKOJ DUSI SLAVKU I NEKA MU JE LAKA BANJALUCKA ZELJA
A UZOJ FAMILIJI KAO I SVIM OSTALIM OZALOSCENIM ISKRENO
SAUCESCE.

Iskreno saucesce obitelji Podgorelec, a Slavku vjecna slava
za djelo, koje je ostavio za sobom.

Severin Rakic

Sta reci,osim zbogom i...nasuti duplu.Pocivaj u miru.

Sahrana dragog Slavka je u subotu 10.01. u 13h na groblju
sveti Marko, a komemoracija u 11h u RTV Domu.

R.I.P.

Umro je istinski prijatelj Banja Luke i  svih
njenih stanovnika.

R.I.P.

Nena

Sin Ivan, sestra Snježana, te supruga Irena Egić
najiskrenije se zahvaljuju svima koji su izrazili saučešće
povodom smrti Slavka Podgoreleca. Slavko se već za života
preko gore potpisane zahvalio svima koji su se sjetili, kako
je rekao druga u nevolji, a ja ću se još jednom sad, kad
Slavko fizički više nije s nama, zahvaliti Braci Skopljaku,
Borisu Pržulju, Goranu Goci Trkulji, Mirsadu Filipoviću,
predsjedniku Saveza Blučana u Švedskoj, Boletu i Emiri
Milojević koji su u pomoć priskočili vrlo konkretno i vrlo
brzo.Posebnu zahvalnost u ime porodice i u svoje lično ime
upućujem dr.Radi Dujakoviću koji je uz Slavka proveo najviše
vremena tokom njegovog posljednjeg mjeseca života, te mu
pomagao profesionalno, moralno, ljudski i prijateljski. O
ovim danima Slavkovog života, koje je dr. Dujaković opisao
juče u oproštajnom govoru na groblju sveti Marko, moći ćete
pročitati u narednom broju "Šeher Banjaluke" čije će izdanje
biti svojevrstan omaž našem Slavku, dojučerašnjem saradniku
istih novina. Hvala i mnogima širom svijeta koji su se
javljali i raspitivali za našeg prijatelja preko društvenih
mreža, telefona i slično.
 Juče smo ispratili barda banjalučkog novinarstva,
neprevaziđenog hroničara, čovjeka ogromne lucidnosti i
intelekta. Već nam nedostaje. Prof.dr Miodradg Živanović je
u svom oproštajnom govoru izrazio verbalnu inicijativu da
jedna ulica u Banjaluci dobije ime po našem Slavku. Od
retorike do realizacije svakako je dug put, ali treba
učiniti sve da do nje dođe. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti
u tome svi zajedno. Najnovija knjiga Slavka Podgoreleca,
monografija o Ademu Ćejvanu uskoro će biti promovisana u
Banjaluci, jer je njena prvobitna promocija zakazana za 8.
Decembar bila otkazana zbog Slavkove bolesti. Sve detalje
gdje ćete knjigu nakon toga moći kupiti objavićemo na ovim
stranicama. Želim da vas obavijestim da je još jedna knjiga
Slavkovih kolumni, priča i zapisa u pripremi. 
Hvala vam još jednom!

Par dana sam bio bez Interneta pa se javljam sa
zakasnjenjem. 

      Slavko mi je bio veliki prijatelj. Prava ljudina.
Poceli smo 
zajedno kod Ace Ravlica u dopisnistvu " Vjesnika".Za mene je
to 
bio izlet u novinarstvo ( "Sportske Novosti " ) .Slavko je
tu 
nasao sebe i ostao vjeran peru do kraja svog plodonosnog 
stvaralackog zivota. Moral i istina su bili uvijek na prvom
mjestu 
. Izisao je svijetla obraza iz vremena kada su mnogi
novinari 
prodali dusu djavolu.Posljednji pozdrav starom drugaru.
Porodici 
najiskrenije saucesce! Sejo i porodica Bahtijarevic

Umjesto nekrologa... 

Nikad nisam mogao ni pomisliti da ces jednog 
dana biti bas ti pa ovakav lik nekih mojih pisarija 
po kajaku.A ono mora se a da znaš da mi je teško. 
Teško do neba i curik, buraz moj, i školski i ovako i 
onako...Ko sto ono Radmila rece " zamako iza coska" bas 
tako ko da si zamako iza coska i ne bi te sila svjetska 
nasla kad nam trebas, a onda ti odnekud ko iznebuha opet 
banes i onim tvojim imponirajucim baritonom samo bi 
reko : "Konju jedan pa mora se raditi, jebote. E 
moj Slavkane u pravu si bio za ono "Konju" bar 
devedeset posto, jer vazda Sam bio konj, u nekom 
nerazumjevanju tebe. Onih preostalih deset posto ti 
pripisujem na rimu, i ono kad smo se ko momci krali 
od onih slatkih cura sa veselog brijega, pa sa onih 
zurki kod rebrovackog mosta pa kad smo prvi gimnazijski 
film "Panta rei" pa smo organizovali audiciju i izbor 
naslovne zenske uloge i za ono sto sam skako za tobom 
sa gradskog mosta i ja i Kanga da bi imponirali 
cure u sred maja,a Vrbas hladan ko zmija i za ono kad 
smo po Suturliji za prvi maj otvarali sezonu kupanja 
skakajuci sa basamaka pa one zmije sto smo rasljama 
lovili i ono najsladje voce kod turbeta brali, nikad 
onako slatke djanarke nisam vise jeo.
Jos ti pripisujem ono kad smo se pod pendjerom onih 
cura negdje po zimi izmotavali ko kaki trubaduri oko 
nove godine, negdje na hanistu pa nas, pa nas njihova 
mater zali kantom ledenom vodom...i vazda stosta nesto 
sto nije ovdje za price...Kad si onomad, ko lud na onom 
tvom kotacu doletio a ja tek izisao iz Omarske u BL pa 
zelim dalje. Rekao si "Konju jedan kud ces,
jebote, budi ovdje dok vidimo nesto sigurno. Sutradan 
letis na baciklu sav crven u obrazima ..." Jebote konj, 
Usro Sam se doslovno da nisi se uvali u onaj konvoj sto 
je iz Prijedora isao za travnik. Ja zino o cemu to prica 
a on onako zajapuren ljubi me ko da smo na kakvoj 
kafanskoj? Odvuko me na stranu i ispricao sta se desilo na
Koricanskim stijenama. 
Bio si mi ko stariji buraz i tako si me oslovljavao, kad 
smo medju rajom ne samo mene vec sve svoje drage 
drugare ...O tvojim djelima necu pricati jer ko sam ja 
sto bi reko Bato- Toba, to ce uzalud biti Nisam ja dostojan 
toga ali mogu samo reci da iza toga se krije ogroman 
rovarenje po arhivama sto je laksi dio posla vec 
kontaktiranje razniraznih sorti insana i istrazivanje
gdje bi se to moglo naci i kako doci do toga. Tu je bio 
pravi maher posto je hronicno patio od besparice,a sve 
košta,kako za informacije uraditi adekvatnu 
kompezaciju. Zahvaljuci toj vjestinu bez izuzetka uvijek 
je dolazio do cilja. Uživao sam kad se nadjemo kad mi pricas 
te zakvacice, kako si došao do tih i tih pisama, kako si 
fratre pridobio pa ovo pa ono da nepricam. Divio sam se 
tvojoj avanturistickom izazovu kod pisanja libreta za 
Safikadu, koji ogroman posao, evalaa...
Ustvari ti si bio Internet dvajs godina prije nego  
se onaj Bill Gate sjetio toga, kratko receno..
Zato nevjerujem da si otišao vec samo si maloprije 
zamako iza coska i opet ceš se javiti kad ugrabis priliku 
onim tvojim srdacnim  pozdravom nekim djelom, nekim 
akvarijumom gdje rijeci slobodno plivaju ko zlatne ribice, 
kako smo ono onomad nekad o tome zaneseno pricali...

A sad ode koju popiti u to ime paa...vidimo se 
buraz!

PS: Ako si stvarno tamo onda nebude ti zgoreg da se 
sjetis da pozdravis našu raju..Dzoku, Arifa, Ljubu, da 
dalje ne nabrajam..
                             


              Gero 

Poslednji pozdrav mom velikom prijatelju! 
Sinu Ivanu, sestri i supruzi moje najiskrenije saucesce.