Gdje za novu 2015

   

 Pa hajd sad gdje ce te za Novu Godinu raja i kakao ste se
spremili jel isti osjecaj ko nekad -meni nije ali sam zdrav
pa....???

sta je to??

Posto imam problema sa virusom u kompjuteru necu se javljati
neko vrijeme, pa zelim da svima pozelim SRETNU NOVU 2015.
GODINU.

Ahmete pa ti na drugom blogu recer "NOVA U RIJECCI" a sad
virus u kompjuteru.E nema virusa nego sretan put.
Tamburas

Odrekli smo se ovog puta, onog lagodnog i finog doceka
hotelskog, odrekli se glamura i noblesa koji ustvari nikad
nismo ni voljeli, odrekli se restoranskih derneka i
kafanskih bakanalija,, te odlucili da Novu godinu
docekamo,sasvim jednostavno……. na trgu, ispred Boske !!!
Nismo tako nikada poslije rata, a ideja se ta rodila sasvim
spontano,  u nekoj magli sjecanja,  negdje u novembru.  A,
ideju su vrlo rado prihvatili meni slicni ljudi, tj.
banjalucka moja raja s kojom sam odrastao, mnoge godine nove
docekao, i ljudi s kojim sam ustvari cijeli zivot svoj
zivjeo.  Kad si sa Rajom, i sa takvim ljudima, sve je lako.
I sve,predivno !!!  A za takav docek ti ne treba ni odijelo,
ni kravata, ni rezervisano mjesto, ni karta za srecu. Treba
ti samo malo ljubavi i radosti u sebi, i banjalucka raja oko
tebe. Treba ti samo par ljudi koji te vole, koje volis,
ljudi koji te osjecaju, raja banjalucka koja osjeca isto ili
slicno kao ti, par  ljudi koji vole Banjaluku, kao sto je
volis i sam. To je sve sto ti u votazi treba,  za jedan
idealan docek NG, ….. u Banjaluci !!!

Informisali smo se vec  prije, pa saznali da ce na trgu za
docek nastupiti nas drug iz mladosti Momo N. sa svojim
izvrsnim bendom „Balkan ekspres“.  A ove su godine, po uzoru
na evropske gradove na glavnom trgu u Banjaluci skontali,
kao neki „Zimzograd“. Naime, postavili su na trgu dvadesetak
 drvenih kucica, sa raznoraznim sadrzajima, a
najinteresantniji je bio jedan odlicno osmisljen corner, na
samom kraju, a odmah do bine. Tu su bile postavljene jedna
do druge cetri kucice, sa onim zgodnim okruglim stolovima,
ispred.  Najprije,  „Bavarska kucica“ gdje se nudilo
minhensko Paulaner-bier, a rostiljale orginalne bavarske
Weisswurst. Pa dalje, kucica „Kod ludog Irca“ , gdje si
mogao popiti whiskey, punch, ili Irsko pivo….a pored nje
„Pastirska kuca“ gdje su se pekli odlicni ustipci sa sirom i
kajmakom, te nudili sirevi, suhomesnati proizvodi. A,
najbolja pozicija,… „ona nasa“,….bila je kucica zadnja u
redu, a prva do bine,  gdje su se danima, pa i u
novogodisnjoj noci….pekli, pushili, mirisali i sluzili
Mujini cevapi , a tocilo Nektar pivo.
 E, tu smo docekali,  Novu 2014. godinu !!!!

Najprije smo, to vece oko pola devet otisli do kafica „preko
puta dvorane Borik“, ime mu je nevazno….poklonili se opet ,
tom “hramu nase mladosti”, te uz Jukebox, kao nekad  „kod
Stanimira“, malo se zagrijali. Pa smo onda oko cenera,
polako setnjom niz aleju JNA prema gradu, bas onako kako smo
 godinama u mladosti,vracajuci se iz diska tuda setali. Pa
je to bila, ne samo obicna setnja, vec citav jedan vremeplov
jedne prelijepe mladosti.   
Usput smo prosli i pokraj prostorija sahovskoga kluba
„Nikica Pavlic“ gje smo stariji brat i ja godinama igrali
sah....a pored kojeg je ulaz i haustor jedan, gdje sam se
tamo nekad u mladosti ranoj, sjecam se dugo oprastao sa
jednom malom, frchkavom.:))). A, morali smo naravno proci i
pokraj onog malog parkica ispred Pozorisne kavane, u kojem
su jos uvijek samo tri klupe. Ne znam zasto, ali zvali smo
ga tad u mladosti „Butterfly“ , a na klupama tamo, u
banjaluckim ljetnjim nocima, cesto smo uz gitaru satima
sjedili.  Eh,  tu noc nedavno,  u vece novogodisnje, sve su
klupe bile zauzete, oko njih neki novi klinci i banjalucke
klinceze,  zauzeli nase mjesto. Prodjosmo onda i pokraj kina
Kozara,sjetih se one gungule i  guzve za karte, kad se
pojavila po prvi put u Bendzelaj  „Ajkula“ iliti
Shark)), malo smo uz segu i o tome, pa nastavismo
pored terase kafane „Mostar“, koje tamo vise nema. Ali, to
je mjesto ostalo tamo zauvijek....terasa, gdje su se nekad 
proslavljale sve pobjede banjaluckog FK „Borca“….pa pogledah
prema caffe Ariji, gdje sam prije rata godinama oko podneva
kafu pio, s rajom sjedio…. prodjosmo i pored Parkica, gdje
sam odrastao i s rajom banjaluckom,srastao. Sve prodjosmo, i
sve se to opet pojavi, kao stvarno…. ozivi u sjecanjima
mojim, i u usputnoj prici nasoj.
Na trg pred Boskom dodjosmo oko pola jedanaest, a poklopilo
se bas da tad na binu izadjose i Balkan ekspres, te zapocese
odlicnu dvosatnu svirku. Bilo je tu, u tom  „ Zimzogradu“
prilicno dosta naroda, ali igrom slucaja ispred standa, kod
Muje za jednim stolom onim okruglim,stajase samo dvoje,. Te
ih upitasmo mozemo li se kod njih privaliti….i onda, zapoche
siz !!!!!  Taj je sto bio bas ispred zvucnika,  svega
pedeset metara od bine,...a muzika koju su svirali otamo sa
bine, bila bas onakva kakvu smo pozeljeti mogli !!! Kao da
smo je za tu vece,bas mi narucili. Pocelo je sa
..“mi,plesemo…lalala-la..“, pa su se redali sve hitovi iz
osamdesetih. Dugme, Azra, Bajaga, Partibrejkersi, Atomci,
Jura Stublic….,bilo  sve,  kao u onoj „Zamisli zivot u ritmu
muzike za ples“…a u meni se s tim, odmotavao i jedan krasan
film, sto me vrati decenijama unazad. A, sve  nas oko tog
stola uz muziku i dobru vibru, vrati opet u mladost i u
vremena , ljepsa neka !!!!  Na sredini tog stola, kao neke
„nase busije“ oko koje smo se plesuci razbacili, stoji kao
simbolika neka :)))flasha sampanjca, tj.austrijskog Sekta
koga sam za tu priliku donio, i koji je s nama ponoc cekao…a
okolo njega, pushili se svu noc vreli mujini cevapi, a
pjenila tochena Nektar piva !!!!  Sofra, “za ove godine
matore” mozda  skromna, ali svakom iskrenom Banjalucaninu,
pogotovo onom sto u tudjini zivi, mislim da je izuzetno
draga. Za mene licno, najdraza,.... nema je bolje !!!

Vec sam ovdje,  u pisanijama po Kajaku cesto spomenuo
cinjenicu koju svi mi ustvari jako dobro znamo, i poznamo. A
vazda ponovo, o tome diskutujemo. Naime, da je u danasnjoj
Banjaluci, nazalost jako lako dozivjeti ili primijetiti
ruzne momente. A jako tesko skontati, one lijepe i ugodne.
Ali, ako volis,....... sve se moze !!!  Pa, i to.  Treba se
samo malo organizovati...i treba voljeti. Sve je u ljubavi.
Neko je od raje sutradan u prici primjetio,  kako se vecina
svijeta tamo na trgu u novogodisnjaj noci uz Balkan ekspres
, nije bas zabavljala ??!  Mozda zbog muzike koju ne vole,
pa i ne poznaju,bas. Ili, zbog neceg drugog.  Ali, meni je
to bilo apsolutno svejedno, ja taj svijet okolo nisam ni
vidio. Vec sam se prenio sav u neki svoj film, u kom sam se
osjecao odlicno, a vidio i primjecivao samo nas, samo raju
za tim nasim stolom, i za “nasom busijom”.  A vjerujem da ti
mnogi na trgu, isto kao sto ne vole i ne poznaju tu mjuzu te
noci, ne poznaju i ne vole ni Banjaluku.  To je neki drugi
svijet koji ja ne poznajem,  i ne vidim tamo u Banjaluci. 
Oni su nekad odnekle dosli,ali  oni vole svoj zavicaj i
svoje selo, iz kojeg su u ratnom ludilu mozda i silom
prilika izbjegli, kao sto sam i ja sam bio istjeran iz
rodnoga grada.
Ali evo, ja  sam opet tu !!!  Ja volim i osjecam moju
Banjaluku, zauvijek,….a oni vole svoje selo.  I tako ce
ostati, zauvijek, i kod njih, a i kod mene.  Svako voli i
osjeca najvise, tamo gdje je rodjen.  
A, ja sam tu na kraju, pobjednik !!!  Meni je tu, u mojoj
Banjaluci na doceku sa starom rajom banjaluckom,  bilo
predivno. A "oni" su gubitnici. Jer, njih se apsolutno ne
tice ni Borik, ni Dvorana,ni aleja nijedna banjalucka,  ni 
Kozara, ni Mostar, ni Arija, ni Parkic, ni Butterfly, a ni
Rock and Roll. Oni pojma nemaju, sta je to.  Kao sto ne
znaju, a nece nikad ni saznat, sta je i kakva je velicina,
bila i MENI VJECNO OSTALA, ,,,, grad, Banjaluka !!!!
I Koliko god da su tu, nikad nece u njoj moci uzivati, kao
ja.  Njima su mjesta u Zanatskom centru, iza Gospodske…kud
smo mi prosli oko keca, kad je Balkan E. zavrsio svirku…
neki  nepoznat, i potpuno nebitan svijet.  A mi uzbudjeni i
sjetni, kad smo tuda setali, pa nabrajamo….kako smo nekad,
kod Bis-a…pa, kod Caneta…pa,spomenuli i Zamolu…pa,pokraj
Enesa kad prolazismo, pozelismo baklava grcku, sampitu  ili
„indijanca“ nekog…koga sam vazda obozavao)). Pa,
udjosmo onda “Kod Ake”, gdje smo i planirali da okoncamo to
vece.  NO 1…naravno ne drzi ga vise Abaz Arslanagic, ali
eto….opet nam taj kafic, nekako drag,pa odosmo tamo. I
bijase odlicno,za onim dugackim sankom gdje smo stajali i
prije rata, skontasmo se nabrzinu....uz respekt konobara,
kao i drugih unutra...centralno mjesto na sanku:)))),  sa
rajom nekom nama slicnom, Bosancerosima prihajalim iz
Slovenije….pa, malo igranke,pjesme i veselja uz
Harisa,Tomu,Halida i Sabana)))…, i ostasmo tamo
bogami, nedje sve do trice. 
 
Na kraju novogodisnje noci  se prosetasmo, ko nekad. Za mene
zauvijek, najljepsom banjaluckom alejom....pokraj stare
autobusne, pa dalje “stazom slonova”.... pored skole nase,
Braca Pavlic…..pa,pokraj Muzicke..prema naselju "Ante
Jakica".....besmrtnom ulicom Branka Radicevica.  Vracali smo
se u mladosti, tuda kuci, … slikovito recheno, "jedno milion
puta"))). 
Vracacemo se, mi neki tuda” kuci”,,,,,  siguran sam, evo
sad,.... i  zivot cijeli !!!


Raja, sretna Nova , g.

p.s. Tekst je iz januara, ove godine….poslije doceka 2014. 
Bogu dragom hvala da je tako bilo, Bogu hvala da traje u
meni. 
Pa, ako Bog da... ponovice se. ;) Zivjeli, u to ime.