Za bezimenu...

   

 Za bezimenu...


Kad bi samo "Sudija" zaboravio na trenutak da sam samo 
marioneta u ovom svijetu i darovao mi nesto malo zivota 
iskoristio bi poklonjeno vrijeme kako najbolje znam.
Vjerovatno nebih rekao sve o cemu razmisljam ali bi sasvim 
sigurno razmisljao o svemu sto kazem. Cijenio bih stvari  
prema njihovom znacenju a, ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih manje a, sanjao vise jer znam da za svaku minutu
sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi zivota.
Kad bi mi Sudija dao barem mrvicu zivota nazad okrenuo bih 
se suncu i otkrio ne samo tjelo nego i dusu, uvjeravao bi 
ljude kako se varaju da se u starosti nije moguce
zaljubiti.

Kad bi samo mogao nazad za sekundu naoucio bih se od vas 
ljudi da kad se novorodjenno dijete uhvati svojom malom 
rucicom za ocev prst je to zauvijek. Naucio bi se da covjek
ima pravo gledati drugog odozgo samo onda kad mu pruza 
ruku da se digne. Djeci bi napravio krila ali uzeo bih 
im ih dok se nenauce letjeti.
Starcima bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa 
staroscu  vec sa napustenoscu. Ljudima bi objasnijo da 
nije sreca zivjeti na vrhu planine nego da se istinska 
sreca skriva u samom nacinu penjanja  do vrha.
Toliko je stvari koje bi naucio od vas ljudi ali sad mi to 
nista nepomaze jer moj mezar je spreman i sve cu odnijeti 
sa sobom.
Kad bi znao da te danas posledji put vidim pospanu i njeznu
snazno bi te zagrlio i molio se da mogu biti tvoj andjeo 
cuvar.
Kad bih znao da su ovo poslednji minuti sto osjetim 
toplinu tvoga tijela rekao bih da te volim i nebih glupo 
predpostavljao da to znas.
Uvijek se nadamo da postoji neko novo sutra ali danas sve 
sto mi ostaje su samo rijeci dok mirno spavas...nedostajes 
mi...
Sutra nema niko zagarantovano pa ni ja , mozda je danas 
zadnji put da ti sapcem dok mirno spavas...volim te..moram 
to reci jer ako se pokaze da novo sutra nece doci za mene 
zazalicu za danom kad sam imao vremena da ti to kazem a, 
nisam.
Zazalicu za jos jednim propustenim zagrljajem ili poljubcem
koji mi niko vise nece moci nadoknaditi. Novac koji sam dao
splavaru da me preveze na drugu stranu nije dovoljan  i da 
prenese moje zadnje poljubce i zelje.
Moram iskoristiti ovo vrijeme da kazem sve ono sto sad 
lezi pod kamenom sutanje jer ti neces pamtiti moju 
tisinu nego moje rijeci , pamtices moje skrivene 
misli izrecene .
Svi cemo mi otici pa i ja... ostace samo praznina u dusi
kad
me se sjetis. Jer jednom kad skeledjija se otisne sa ove 
obale i krene ka drugoj nevrijedi ga dozivati jer sa sobom 
on odnosi sve ...sve moje misli i moju sutnju zato me pusti
da ti kazem...volim te...nedostajes mi...trebam te. A, on
je
vec tu vidim samo uzburkanu vodu Vrbasa i cujem tiho 
udaranje dajaka od dno rijeke koja razdvaja dvije obale.
On je vec tu, samo ga skriva jutarnja magla iznad 
Kastela.... nemam vise vremena moram samo jos jednom reci 
naglas...volim te...trebas mi...nedostajes mi
Zasto sutis...zasto nista negovoris zar me nisi
cula...zasto
places i drzis moju sliku u rukama i gledas tamo u maglu 
prema drugoj obali...ja sam jos uvijek tu pored tebe zar me
ne vidis...

Divan tekst. Koliko samo istine ima u njemu...

Svaka cast.... eto to je sav komentar

Predivan text.... Ja sam se naucila da vise nista ne
ostavljam za sutra i sve sto sebi zamislim da bi trebala da
uradim, to sto prije i ostvarim!

AFERIM.........

Svaka čast Mustafa,šta reći.Ja se uvjek pitam zašto čovjek
nema dva života.Mislim da bi u drugom mnogo toga
promjenili.

Za nas je kasno da pocnemo 
ispocetka.Kasno za takvu 
vrstu snova.Ne mozemo vise 
ni u sali povjerovati u 
drugaciju buducnost.Previse 
smo vrsta buducnosti vec 
culi,u previse smo njih 
povjerovali.Bili smo osudeni 
da zivimo u svijetu u kojem 
se stalno nesto ceka,a koje ne 
dolazi nikada!Uopce smo 
njegovali previse 
nada,smisljali previse 
planova,vjerovali u prevelik 
broj obecanja.A previse 
nade,ne znaci nista 
drugo,nego previse 
razocarenja,preveliki 
planovi,nisu nista drugo nego 
nagovjestaj vecih 
poraza.Poistovjetili smo se s 
nadom za svijet,ali nada za 
svijet nisu nikakva nada za 
tebe i mene!Svijet ne ide 
nikamo,proslost ne vodi ni u 
kakvom pravcu.Svijet nema 
nikakav drugi smisao nego da 
se u njemu zivi,sada i 
ovdje,svoj 
zivot,jedini,dragocjeni.A mi 
stalno idemo dalje,samo 
dalje.Nista ne traje!Zivot nije 
nista drugo nego serija 
trenutaka,u kojima se 
slucajno moze dogoditi nesto 
zgodno,susret,trenutak 
srece,ali onda se mora otici 
dalje,jer sreca nije trajno 
stanje!  J.M.S.

Ja sam dugo vjerovao da sreca moze da bude trajno stanje,
samo 
ako uspijes da je pronadjes. Ako se pronadju srodne duse i
zavole 
se, mogu da ostvare trajnu srecu.

Ali moj zivot blizi je tvom zakljucku na kraju. Sreca
izmedju dvoje 
ljudi dodje, zabljesne i ode prije nego si se i snasao.
Zasto je to 
tako, ako oboje zele da budu sretni. Zasto se uvijek nesto
desi 
tako da ne mogu da zadrze srecu iako oboje kao individue
zele da 
budu sretni. Kako dvoje srodnih ljudi ne mogu da usklade
sebe, 
svoj tajming, zelje, potrebe. A jos je teze da trazis srecu
nasumice 
medju ljudima za koje ni ne znas jeste li kompatibilni.

Srecu je tesko naci. Problem je kada jednom probas to
ushicenje, 
kasnije ti se sve drugo cini mlako, sivo i prazno. Osudjen
si da 
lutas i trazis iako znas da je mala sansa da ces opet naci.
Zato je 
mozda bolje i ne probati nego probati pa pokvariti zivot. No
sve u 
svemu meni ipak nije krivo sto sam probao, iako sjecanje na

izgubljenu srecu jako boli

Sreća je lijepa samo dok se čeka...........

ljubav i sreca jesu trajno stanje, ali samo onda kad ih
covjek trazi i nadje u sebi. sve ostalo su igre svog i
njihovog ega...

sreca je kad prihvatis sve ono sto jesi i sto se oko tebe
desava, kad dozvolis svakom i svemu biti ono sto jeste i
kako jeste. sreca je kad se ne obazires na onaj unutrasnji
glas koji ti stalno govori i pronalazi sto i jedan razlog
zbog kojeg ne mozes biti sretan sad i ovdje; "bio/bila sam
sretan/a kad sam bio mlad, ali nisam vise mlad. bio/bila bi
sretna samo da promjenim ovaj glupi posao, familiju,
drustvo, fizicki izgled, finansijsku situaciju, geografsku
poziciju..." i tako u nedogled. uvijek si nadjemo to nesto
sto zelimo promjeniti. uvijek nam je sreca u necemu sto je
vec proslo ili sto tek treba biti. proslost vratiti ne
mozemo a buducnost more bit bidne, a more bit nebidne! :)

a sreca je, zapravo, u svakom dahu kojeg udahnemo. zamisli,
udahnes i kazes si: "da! sretan sam zato sto jesam, to sto
jesam i kakav jesam, sad i ovdje! nema vise cekanja i
nadanja! nema vise ocekivanja!"

u tome je prekrasna sloboda.

mislimo da je sreca zivotna perfekcija koja se manifestira
kroz ideale. a nije. nije jer nismo perfektni. samo je
Svevisnji perfektan, a sreca je u prihvatanju sebe takvi
kakvi jesmo bez obzira kako izgledamo, zvucimo, gdje zivimo
i sa kime zivimo. 

to je sreca.

Boze dragi pa ko je ovaj Mustafa, pa gdje si ti covjece do
sada, zar je 
moguce da sve ove godine nisi isplivao na povrsinu i da za
tebe nismo 
culi prije.Procitala sam oba ova texta i jednostavno nisam
mogla suze 
zaustaviti.
Toliko bih voljela da sam ja tvoja bezimena.Molim te nemoj
prestati 
pisati,tvoji textovi tako bole ali su kao droga nemogu
prestati citati 
pogadjas ravno u dusu u srce,nasatavi molim te pisati ovde.

Naslusao sam se ja teorija sta je sreca. Te ovo te ono te
sreca je u 
tebi samome. Ma da kazem probao samo ja sve to nema tu
hljeba, sreca je 
kada si sa onom koju je tvoje srce odabralo i ako je i ona
sretna sa 
tobom. Nema druge srece. Ovo je jedina prirodna sreca bez da
se ista 
trudis, za sve ostale moras sam sebe da uvjeravas da si
sretan kao sto 
mnogi uvjeravaju u tekstovima o sreci.

Neznam sta reci, jednostavno nemam rijeci na sve ovo
napisano,zaista se 
radi o majstoru koji zna opisati tugu na najljepsi nacin
tako dirljivo 
da covjek nemoze procitati samo jednom da bi leglo sve.I sto
je najgore 
legne negdje duboko u dnu duse i nevjerujem da se moze ikad
zaboraviti.
Samo nastavi Mustafa...i slazem se sa Lejlom ta tvoja
bezimena je 
zaista sretna zena pitam se samo da li je ona toga svjesna,
ako nije 
ima nas sigurno koje jesmo i koje ce rado slusati tvoje
price u cetiri 
oka.

eh, moj ti Pravo, :) nekima srce odabere po pedeset i sto
puta za ovog zivota, a nekima jednom il' nijednom. kako cija
nafaka. pa ti sad vidi. 

naj nam je bolje da nam Mustafa svojim pisanjem pojasni. a
hoce on. :)

         UMORAN SAM RATNIK


Tu noc su marsirale sjene proslosti...tu noc sam te dozivao
iz tame,  tu noc su marsirale vojske izgubljenih i dobijenih
ratova nijemi oklopni vojnici sa oborenim kopljima i konjima
sto tromo gaze tvrdu zemlju....tu noc je prosao moj zivot i
niko se nije osvrtao na mene.
Tu zadnju noc sam trazio tvoju ruku u tami ali je nisam 
nasao..napipavao sam samo hladne okove sto su me pritiskali
prema zemlji....klecim...cekam da mi se vrati snaga iz 
proslih dana...cekam..i nista se ne dogadja....ti si mi u 
mislima zadnja nada da cu ipak dozivjeti oprostaj...da cu 
ipak biti oprosten za sve grijehe koje sam pocinio na ovom 
svijetu...nemolim za milost..ne zelim milost ove noci zelim
samo cuti tvoj glas...
Toliko vremena sam oduzeo sam sebi misleci da cu zauvijek 
biti jak i snazan...nisam mislio da ce ikad doci dan kad ce
umorni oklopni ratnici nijemo marsirati pored mene dok bez 
trunka snage cekam zadnji ratni krik i da nijemo padnem  
nakoljena i cekam tvoj glas iz tame...
Moras mi se javiti...ne mogu otici bez tvog oprosta... ne 
mogu otici a, da necujem zadnji put tvoj glas...pusti me da
odem sa sjenama proslosti koje vec stoje iza mene i cekaju 
da mi se samo javis..

Nekad..mozda nekad ponovo u nekom drugom zivotu budem neko 
drugi spreman da uzvratim sve udarce koje sam nepravedno 
dobijao...da ne zadam udarce nepravedno koje sam 
zadao...nekad mozda opet budem dovoljno jak da znam kad 
treba biti pravedan...
Mozda jednom opet budem nasao vremena da volim i da budem 
voljen jer ljubav je privilegija bogova..
Mozda jednom opet nadjem vremena za sutnju jer sutnja je 
osnova mudrosti i najljepse neizovorenih misli...
Mozda jednom opet budem pronasao nacin za pjesmu i igru do 
zore jer igra je kljuc za vjecitu mladost...
Mozda jednom..ali ne sad..sad trebam samo tvoj glas iz tame
i da krenem sa sjenama proslosti koje su se nadvile nad 
zidinama Kastela ...
Klecim ...umorni sam ratnik koji je dobio sve bitke..sve one
ko je sam porazio sad njemo gledaju u mene...ne znam da li 
likuju ili su ravnodusni jer znaju da pobjeda neznaci 
nista...jer znaju da je jedino ljubav ta koja stoji na tronu
svih bitaka nepobjedjena i vjecna...bio sam samo piun koji 
je sebi umislio da moze izmjeniti svijet...
Javi se...dopusti mi da odem i da budem dio zidina Kastela 
gdje ce se naredne generacije mladih kleti u vjecnu ljubav i
dok ce njihov glas odjekivati u mojim njedrima....javi se i
pusti da budem dio moje BanjaLuke...da tiho hodam nocu 
ulicama dok svi spavaju i nesluteci da je jedan ratnik dobio
sve bitke ali na kraju izgubio rat i da sad bdije nad svim 
njihovim neostvarenim snovima ljubavi...

Srela sam te.Ovaj je grad 
izgraden po mjerama 
ljubavi.Ti si bio stvoren po 
mjeri mog tijela.Osjecala sam 
glad,glad za 
nevjernoscu,lazima i 
umiranjem.Oduvijek.Znala 
sam da ces me jednom 
naci,cekala sam te puna 
bezgranicnog 
nestrpljena.Uzmi me.Oblikuj 
me po tvojoj slici,da nitko 
poslije tebe ne moze shvatiti 
dubinu takve strasti.Ostati 
cemo sami.Noc nece proci.Ni 
za koga vise nece osvanuti 
dan.Nikada vise!Uz tebe se 
dobro osjecam.Plakati cemo 
zajedno nad proslim 
danima.Vrijeme ce 
prolaziti.Nista osim 
vremena.I vrijeme ce 
dolaziti.Vrijeme ce dolaziti 
kad nece postojati 
imena,imena za ono sto 
cemo biti,sto ce od nas 
ostati.Polagano ce nestati iz 
naseg sjecanja ime za to.A 
tada,tada ce sasvim nestati!

BRAVO MUSTAFA,ŠTA REĆI NA OVAJ
TEKST,FENOMENALNO.DIRLJIVO.JASNO,ISKRENO,LJUDSKI.

Dragi nas Mustafa i draga nasa Azra neispavana, stalno nas
vracate tamo odakle smo dosli pa makar i u mislima pisite da
se sjecamo ljepih dana. Neka ste zivi i zdravi da nam pisete
1oo god. u zdravlju i veselju pozdrav ENISA

Izvanredni tekstovi Mustafa, iako su nesto sasvim suprotno
od onog sto ja pokusavam opisati. Tvoji izvanredni tekstovi
su sampioni tuge, sjete i zala za izgubljenim i to je
uradjeno na maestralan nacin. Ja pokusavam uvijek pisati o
sreci, optimizmu i pokusaju nastavka zivota, a moram
priznati da tvoji tekstovi prevazilaze svaku tugu i
izgubljenost svih tekstova koje sam ja dosada procitao.
Svaka cast i nemoj zamjeriti sto imamo razlicite fokuse
naseg pisanja. Nadam se da su oba nasa nacina potrebna i
pozeljna za nase cijenjene citatelje.
Prijateljski pozdrav.

     JOS JEDAN BESMISLEN SUSRET



Noc je..kisa je prestala da pada..neznam da li josuvijek 
radi veceras  onaj restoran na uglu..ne ide mi se kuci 
zidovi me stiscu,zaspati nemogu sigurno. Ulica odzvanja od 
mojih koraka i konzerva koju sam sutnuo odzvanja kao alarmno

zvono. Cipela lijeva mi propustila a, jos sam vjesto 
skakutao izmedju lokvi koje su svud po ulici.
Nadam se da je restoran na uglu Pilanske ulice jos otvoren,

trebam neko pice.
Na ulazu zvonce sto iz polu sna trznu umornu kenlericu za 
sankom.Pomalo obazrivo i vec skoro sva budna pita sta 
zelim..jedan konjak hvala. Na licu joj se nevidii vise 
trenutak zabrinutosti kako kad sam usao. Naucila je svoj 
posao, zna procijetiti ljude, vidi da nisam opasan..i dok mi

pruza casu pokusava pogledom dokuciti sta me to dovelo do 
usamljene kafane na periferiji grada. Vjesto izbjegavam da 
nam se pogledi  susretnu..ne zelim joj svojim pogledom nista

reci...krajickom oka sam je samo osmortio dok sam placao. 
Vidi se da je nekad bila lijepa, ima pravilne  crte lica ali

je vrijeme ucinilo svoje i bore oko ociju mehanicki 
nasminkane otkrivaju nesto sasvim drugo...nisu to toliko 
staracke bore nego umor .
Mahinalno ili uvjezbanim pokretom popravlja kosu zeleci da 
izgleda jos uvijek pozeljna. Uzimam casu i sjedam za sto 
pored prozora, jedan gutljaj koji mi para grlo i zari po 
zeludcu...to mi je bas trebalo. Gledam kroz prozor, krupne 
kapi kise jos uvijek se slivaju sa vanjske strane 
prozora...imam zelju polizati jednu kap..izgledace glupo ako

me ona vidi da sam isplazio jezik i da lizem prozor..odustao

sam.
Ne ide mi se kuci...sve me podsjeca na nju..jos uvijek je 
soba razbacana i njene stvari leze posvuda. 
Jos jedan gutljaj i sad mi se cini da konjak nije tako 
zestok kao prvi gutlja, prija mi. Osjetim njen pogled na 
sebi, znam da me sad posmatra i treba samo da se okrenem da

bi zapoceo konverzaciju sa njom, nisam raspolozen, ne mogu.

Negdje u daljini se cuje auto koje negdje zuri. Zvuk je sve

jaci i jaci, i bljesak farova kroz prozor je najmanje sto 
sam trebao sad, u velikoj zurbi zvuk se udaljava i ja se 
polako vracam u neko stanje obamrlosti...mozda je konjak 
uzrok tome.Gledam u casu skoro je prazna, nemama mi druge 
moracu susresti njen pogled ako zelim jos jedan konjak. Sa 
casom u ruci prilazim sanku ..jel moze jos jedan...malo 
prerano ili malo prekasno za konjak..pogledam je i odgovorim

da je vrijeme pravo za konjak. Sipa mi casu i sa osmjehom 
predlozi kafu umjesto konjaka..kafa mi prija kad ustanem a,

nisam jos ni legao. Teska noc ha...bilo je i gorih 
odgovorih...hocete da vam skuham kafu sigurno ce vam 
prijati..ne hvala zaista ste ljubazni ali sad je samo konjak

sto mi prija. Proklestvo...zelio sam izbjeci sav 
razgovor..kako sad samo da uzmem casu i odem za 
sto..izgledace kao da sam skroz prolupo. Dobro ako budete 
htjeli samo recite..pravim najbolju kafu u okolici..ima 
nesto u njenom osmjehu dok to igovara. Bila je zaista lijepa

prije. Pokusavam pogledom dokuciti da li je zgodna ali se 
nalazi iza sanka i neuspjeva mi bas. Skuzila me..osmjeh joj

sad mistican, nastoji biti zagonetna..uzvracam istim 
osmjehom.
Stanujete negdje tu u blizini..ne..ne tu sam slucajno bio 
sam na nekoj proslavi  inace sam preko Vrbasa u Mejdanu. 
Kako ce te kuci nema vise autobusa u ova doba a, nisam 
vidjela da ste dosli autom. Ne nisam, bio sam tu kod kolege

slavili smo nesto i onda nisam mogao spavati. Hocete da 
dijelimo taxi ja sad zavrsavam pa mozemo zajedno do 
centra..znate ja sam u centru kod Bulevara..moze odgovaram.

 O.. boze opet sam uradio isto...opet ce mi nedostajati kao

i one od ranije, mirisat ce mi soba na nju ostati prepuna 
njenih stvari...

Bravo, nemam riječi,Ovakvo prozaično kazivanje nisam dugo
pročitala.

Zaista neznam sta reci nego jedno veliko hvala za ovaj
text.Toliko je 
prirodan i opipljiv da sam se mogla zamisliti u kozi te
konobarice u 
nekoj kafani tamo negdje na periferiji grada. Nerazumijem
samo radi li 
se o istinskom dogadjaju ili je Mustafa jedan od talenata
koji nisu do 
sada dosli do izrazaja. Procitala sam sva tri texta i prva
dva su me 
rasplakali do bola da bi me ovaj vratio u stavrnost koja je
gotovo 
opipljiva. Postoji li nacin da se stupi u kontakt sa
Mustafom. Opet te 
molim nemoj prestajati pisati i slati svoje textove ovde. Sa
velikom 
ceznjom i nestrpljenjem cekam sljedeci text...

Samo tako nastavi,nemoj stati molim te.

Nisam shvatio koji je modus vivendi Mustafe. Dal je on
razocaran 
opcenito zivotom, ili ga je razocarala neka posebna osoba.
Ili je 
ranije propustao prilike pa se sada kaje jer vrijeme je
proslo. Naravno 
pitanja su u najboljoj namjeri.

Samo pisi Mustafa vracaj nas u nasu BANJA LUKU,pa makar i u
mislima ti i Azra-NEISPAVANA vracate nas sa svojim ljepim
pricama koje nemozemo zaboraviti POZDRAV ENISA

prica je fantasticna mada je Bezimena br.1....

       VRATIO SAM SE KUCI


Ponoc je ..sjedim u zadimljenoj krcmi, ispred mene casa
ruma..neznam i da postoji neko drugo pice..vreca sa mojim
stvarima mi 
stoji kraj nogu. Jenom nogom sam stao na kanap koji zatvara
vrecu ako bi se neko zajebao pa pokusao ukrasti vrecu na
brzinu. U 
toj vreci od nepropustivog platna se nalazi citav moj
zivot.
Vise od 30 godina nisam dolazio kuci..brod kojim sam
isplovio prije 30 godina je na kraju otisao u penziju a, i
ja snjim.
Sjecam se ove iste krcme u luci prije 30 godina..cini mi se
da je i sto isti samo sto sad za sankom stoji neka debela
stara 
zena koja me samo na prvi pogled podsjeca na onu istu
ljepoticu koja me molila da ne idem , da ostanem..boze da li
je to ona.
Stari mornarski kaput na meni u zadnje vrijeme postaje sve
tezi, nekako sam sav tezak, bice da je vlaga i oluje kroz
koje sam 
prosao zadnjih 30 godina ipak ostavile traga na meni. Zadnji
pozdrav sa brodom i ogledalo koje je visilo u mojoj kabini
mi 
rekose da sam ostario...nisam se nadao tome..sjecam se kad
sam krenuo iz ove iste luke da sam bio mlad, prepun snage i
volje da 
oplovim sva mora svijeta, i oplovio sam sva mora..jeo sam
najbolje meso u Argentini pio najbolja vina u Cileu, ljubio
najljepse 
zene svijeta u Brazilu, i najbolje tuce su bile u lukama
Hondurasa i Nikaragve gdje mali zilavi Nikaragvanci nepadaju
od prvog 
udarca nego se bore do kraja,eh kakva su to bila dobra
vremena .Jos imam oziljke na ledjima od nozeva sa Sumatre
zbog zanosne 
crnke kojoj sam ime vec odavno zaboravio, zaboravio ime ali
i ne njene vatrene poljubce i celicni stisak njezinih nogu
oko moga 
pasa. Dok sjedim ovde za stolom prisjecam se svih onih zena
koje sam zaista volio u tom trenutku tako da nezalim za ovim

oziljcima danas koji me podsjete da su tu kad je promjena
vremena.    
Cini mi se da sam prevaren svi su nekako ostali mladi samo
sam ja ostario, one ljepotice iz Brazila sigurno jos uvijek
docekuju 
mornare i oduzimaju im dio snage bas kao i meni..sta li je
sa zanosnom cnkom sa Sumatre..da li me se sjeti..eh kakva su
to bila 
vremena.
Masem konobaru da mi donese jos pola litra ruma, mlad neki
nema vise od 25 godina cak mozda ni toliko izgleda da me i 
nevidi..doci ce valjda njemu je u cilju, konto sam mu dati
dobar baksis.
Bole me prsti kad ih skupim u saku...koliko sam samo uzadi
nanizao i jarbola razapeo...cini mi se da sam sve vjetrove
svijeta 
uhvatio u svoje jedra sa kojima sam oplovio cijeli svijet
vise puta. Boze da mi je znati da li sam negdje posijao
svoje sjeme 
da nikne...da li ima neka luka u kojoj sam ostavio dio sebe
i uplakanu zenu koja me molila da ostanem...boze da li mozda
moje 
djete zove nekog drugog ocem svojim..bojim se samo da cu
umrijeti a, a da to necu saznati.
Mali stize..izvolite sta ste trebali..daj ponesi jos pola
litra..odlazi zurnim korakom..gledam ga kako se brzo krece
bas kao i 
ja prije 30 godina. Neznam sta bi ponovo dao da mogu tako
zurno otici ponovo do prve krcme u luci gdje som pristajali,
ta 
neizvjesnost i iznanedjenje kad otvoris vrata krcme se
nedaju opisati..taj osjecaj u stomaku kad ugledas neku
ljepoticu koja 
stoji kraj sanka cekajuci bas mene..jezik je bio najmanja
prepreka u razgovoru sa njom..svi smo mi isti jezik govorili
..jezik 
mornara i zena koje su cekale na nas.
Trebao bi se obrijati..nesjecam se kad sam se zadnji put
brijao..da li je to bilo u Juznoj Africi ili Tunisu..sjecam
se samo da 
me brijala prelijepa Zejneb..ko sad je gledam u mojoj
kosulji stoji iznad mene sa brijacem u ruci i smije se na
sav glas 
govoreci da joj vjerujem da me nece porezati..laga la je
kucka porezala me ipak malo, dobila je preko koljena i onda
smo vodili 
ljubav do kasnih popodnevnih sati, gdje li je sad moja
Zejneb.
Krcma u kojoj sad sjedim nesto mi se smanjila..prije je
izgledala puno veca...znam da sam sa ocem dolazio ovamo dok
je on 
sjedio i igrao domina sa svojim drustvom.
Slusao sam njihove price dok su jezdili morima svijeta..bio
sam zadivljen morem, brodovima i putovanjima.Kad god bi
dosao neki 
brod u luku bio sam najbrzi od svih da ga prvi vidim i
dodirnem jednostavno nisam mogao odoljeti zovu dalekih mora
i svim onim 
pricama koje sam slusao sa ocem dolazeci u ovu istu krcmu.
Sjecam se zadnjeg susreta sa ocem kad sam mu pozelio mirno
more i da se brzo vrati kuci dok je majka preklinjala da
ostane i da 
nadje neki drugi posao..sad ga razumijem zasto nije
ostao...jedino mu zamjeram sto se nije vratio..kazu da je
negdje u 
Bengalskom zalivu njegov brod potonuo u  nevremenu, nikad ga
nisu nasli. Pocivaj pape u miru i mirno ti more nazdravljam
sam 
sebi..ako me ko gleda sigurno misli stara pijana
budaletina..jebe mi se sta ko misli.
Okrenem se zato sto necujem vise onaj zamor i buku razgovora
ljudi..krcma je prazna..samo u cosku sjedi zaboravljeni
mornar 
koji je izgleda bacio svoje sidro vec odavno..njemo mu
nazdravim i samo klimnemo jedan drugom glavom...razumijemo
se mi , 
netrebaju tu rijeci.
Iz izmaglice dima prilazi debela zena koja je stojala za
sankom i nesto blebece..postavlja pitanja na svim jezicima
dok je 
nisam prekinuo rekav si joj da sam odavde samo sto odavno
nisam navracao u ovu krcmu...na licu joj osmijeh olaksanja
sto se 
nemora muciti na svim tim jezicima za koje jadna misli da ih
govori. Znate sad zatvaramo vec je dva po ponoci i vrijeme
je da 
se podje kuci..da se podje kuci mislim se ja..gdje je moja
kuca...nemirno more kojeg vise nema za mene...sta je to
kuca, cuo 
jesam ali nisam dozivio...
U ocima debele zene sikra..iskra koja se nije ugasila..nesto
sto se izgleda neda ugasiti..nesto sto odoljeva zubu
vremena..boze 
da li je to ona..nezelim ni vjerovati u to..dobro gospodjo
evo samo da pokupim svoje stvari i idem...znate imate jedan
hotel tu 
u blizini jako je jeftin i dobar je prilicno..hvala vam puno
snacicu se nekako odgovaram...probada me svojim 
pogledom..izbjegavam ga uporno..jos koja kap ruma na dnu
case..ispijam u jednom gutljaju i pruzam joj casu..prsti nam
se 
dodirnuse...sad vise nemogu izbjeci njen pogled...uhvatila
me za ruku i nepusta...iskra u njenim ocima sve jaca i
jaca..jesi to 
ti...ko ja pitam..iskra u njenim ocima se zamaglila
suzom...jesi to ti ponavlja..nemogu vise lagati ni sebe ni
nju..boze pa to 
je zaista ona..ona koju sam ostavio na keju prije 30
godina..da ja sam..njemo sutimo oboje..fale rijeci..fali 30
godina sutnje 
neigovorenih rijeci medju nama..fali mladost koju sam ja
odnijo sa sobom a, noj ostavio njenu...sine dodji...zove
malog 
konobara...sine dodji molim te da upoznas oca o kom sam ti
toliko pricala..

Vratio sam se kuci...

Sa zudnjom sam cekala sljedeci tekst i Mustafa nas nije 
iznevjerio.Jednostano neznam sta da kazem,prva dva teksta su
bila 
sokantno bolna za citanje da bi sljedeca dva me uvukla u
neku fazu 
opcinjenosti opisa .Jednostavno se radi ovde o nekome ko zna
svoja 
razmisljana majstorski prenijeti na papir i zarobiti dusu
barem moju 
100%.Iskreno se nadam i zelim da neprestanes sa svojim
tekstovima ovde.
P.S
Mustafa molim te odgovori na mailove koje sam ti poslala
moram te cuti.

fantasticno

Napokon jedan fantastican tekst napisam sa takvim skladom i
redoslijedom da se zaista covjek moze osjetiti u starom
kaputu umornog 
mornara..aferim Mustafa
Pitam se da li postoji knjiga sa tvojim pricama da li si
izdao nesto 
vec ranije, ako postoji molim te reci naslov i gdje se moze
naci. I 
molim te nastavi sa svojim pricama zaista si osvjezenje a
ujedno i tupa 
bol koja se osjeti citajuci ZA BEZIMENU..I UMORNOG RATNIKA

            NA KONCERTU  IBRICE

Zao mi je ljubavi sto stigao sam kasno da ti kazem laku noc
prije spavanja, kriv je Ibrica...Ibrica je zaista bio 
fenomenalan veceras, usprkos godina jos uvijek ga glas ne 
izdaje .Pjevao je Eminu i skoro da je cijela sala 
plakala..ja nisam...ja se nedam tim jeftinim porivima 
duse...ja sam jak..mene nemoze rastuziti i rasplakati stara
neuzvracena ljubav koju Aleksa Santic vec desetljecima 
namece slabima i nemocnima koji pokleknu pred talasima koji
nemilosrdno udaraju o bedeme duse ...ja stojim sam na pucini
i odoljevam svim Ibricinim Santicevim i Zak Preverovim 
nastojanjima da me prplave ove noci.
Htio sam ustati i viknuti..Ibrice nemoj se truditi, djaba ti
je sve...nece ti pomoci ni svi pjesnici ovog svijeta da me 
natjeras ove noci da placem jer moja Emina mene voli...moja
Emina nije kao druge Emine koje nocas spominjes...moja Emina
je stvarna i ona  nije kao te tvoje Emine koje zive u 
sjecanjima i koje su uvijek bile nedostizne slabima i 
nejakima  koji su imali tu nesrecu da ih upoznaju..
 
Ibrica je ove noci uspio  prevariti mnoge , mene ne..znam 
kako se nositi sa pjesnicima poput njega i njemu slicnima, 
znam sve male lukave i vjesto smisljene  u stih umotane 
fraze ljubavi koje neznaju nista drugo nego samo ostaviti 
prazninu u srcu i dusi jer moja dusa je puna...ja imam moju
Eminu i tu nema mjesta za jednu Santicevu ili Bertold Brehta
izgubljenu ljubav...
Govorio sam nocas u zimsku noc...pokusavao sam objasniti 
svima koji su igrali kolo kao jadna gomila nocas skupljena 
oko Ibrice Jusica koji kao  Trojanski konj izgubljenih 
ljubavi vjesto ulazi u duse naivnih i neotpornih da se 
odupru najezdi ...niko me nije slusao...suze su lile i 
mnogima sam nocas vidio u ocima da njihove Emine su tamo 
negdje daleko..da su njihove Emine jos uvijek snovi koji 
nikad nece postati java dok je moja Emina tu pored 
mene...moja Emina mene voli.

sve ti je do sada bilo o.k samo nemoj se brate hvatati
Santica i Emine,( a ni Ibrice, to je trojac bez premca...)
to je umjetnost nedosegnuta, to je klasika svih ljubavi ovog
svijeta, ostvarenih ili neostvarenih. ne treba neke stvari
pojeftinjavati. sve u dobroj namjeri, pozdrav

Totalno nepotreban komentar ovog 
sa tri tačke. Da si samo malo 
bolje čitao vidio bi da čovjek 
nije zalazio niti se petljao a 
još manje poredio sa Ibricom ili 
Šantićem.Jednostavno čovjek na 
jedan fini način nam opisao da 
voli neku Eminu ili kako se vec 
zove. Mustafa samo nastavi i 
neobaziri se na komentare koji 
veze nemaju nisacim.

Ovo je samo dokaz da Mustafa zna 
reći najljepše riječi ljubavi na 
tako fin način da zaista ostavi 
traga na čitaoca. Molim te 
Mustafa nastavi sa svojim 
tekstovima i ne obaziri se na 
glupe komentare koji nemaju 
mjesta u ovom predivnom opisu 
ljubavi prema jednoj zeni

bravo Mustafa svi tvoji tekstovi 
su fantastični a,posebno 
Bezimena i Ibrica. Samo nastavi 
jer uvijek je lijepo pročitati 
tako fino napisane riječ o 
ljubavi prema ženi koju ti 
očigledno beskrajno voliš

...svako ima pravo na svoje misljenje, a za stvaraoca je i
pozitivna i negativna kritika jednako dobra. Opcenito,
predali ste se jefitnoj patetici, tekstovi su lako citljivi
i recimo emotivni,  ali nemojte pretjerivati ni u cemu, jer
se uvijek postavlja pitanje umjetnicke vrijednosti, a s te
strane su Santic, Mustafa, Emina i Ibrica zaista
neuporedivi. Mustafa ce shvatiti, za razliku od nekih ovdje,
siri kontekst onoga sto sam htio reci. Ja Mustafi zelim
svakako puno uspjeha i zadovoljstva u stvaralastvu, pozdrav.

Nemam riječi da
Izrazim zadovoljstvo koje 
pričinjavaju Mustafini tekstovi. 
Zaista jedno uživanje čitati ih 
iako su puni sjete bola i to 
necega što se nemoze opisati kao 
da je čovjek bio u svim tim 
događajima koje nam Mustafa na 
tako predivan način opisiva. 
Posebno ostavlja dojam Bezimena 
i Ibrica, htio ili ne izvlače 
suze. Bravo Mustafa i samo 
nastavi sa svojim pisanjem 
uljepšaj nam ovu svakodnevnicu

Malo sam zbunjen ako je to dopusteno biti. U prvom tekstu
Mustafa 
zali za izgubljenom ljubavi, a kasnije je sretan u ljubavi
sa Eminom. 
Da li to znaci da su price izmisljene. Nema veze samo nako
me 
zanima. Licno bi mi bilo ljepse kada bi price bile istinite,
zato pitam

Ja samo mogu uputiti rijeci pohvale na sve dosad napisano od
stane 
Mustafe, tekstovi su zaista skladno sazeti u fantasticne
kratke price 
koje imaju svoje mjesto u svakom od nas.Posebno sam
impresjoniran ovim 
mornaron sto se vratio kuci jer ipak napisati nesto sto nije
svakidasnje za nas iz Bosne je zaista za svaku pohvalu.
Slazezm sa tim da svaka kritika je dobrodosla, ali krtika
...ne ovo 
zajedljivo nepotrebno provociranje ....valjda sebi neki
ljudi daju za 
pravo da brane nesto sto ovde Mustafa ninakoji nacin nije
osporavao 
niti se dotakao...jednostavno koliko ja mogu vidjeti (a mogu
sigurno 
jer sam predajem knjizevnost na fakultetu u Holandiji) da je
Mustafa 
samo izrazio to sto osjeca tu noc na koncertu Ibrice
Jusica.
Mustafa samo nastavi imas podrsku od nas sviju koliko vidim
ovde

Evo sad sam procitala Ibricu i jednostavno nemam drugu
rijeci nego 
fantasticno...fantasticno izrazena ljubav na jedan zaista
dirljiv 
nacin.Emina duso ako zaista postojis uzivaj u ovome tekstu i
svim 
drugima jer malo je nas koje se mogu pohvaliti da im je
napisan jedan 
ovakav tekst.
Mustafa samo nastavi molim te sa svojim tekstovima ovde imas
sve 
najljepse zelje i pozdrave ja mislim ne samo od mene vec
mnogih drugih

Dragi Mustafa,ah, ove tvoje price su osvezenje za mene.
Ibrica me oborio. 
Evo me jos u toj pozi.
Nemoj da se smeskas...ustvari, mozes , onako, krajickom
oka...
Necu mnogo insistirati ko si ...ciji si ti, mali, ali nekako
mi se 
javlja da si vec dobro poznat lik ovde...
Da si se , pojavio sa fantomkom ...eto...
Ma,... pustimo ta moja razmisljanja ...nebitna su sada u
ovom trenutku 
kad imas inspiraciju...samo napred, majstore.
Ocekujem jos dobre price i pozdravljam te puno, puno, puno

Samo mogu reci bravo majstore...svaka pogadja u srce i kao
da nam citas 
misli i napises sve ono sto nas vecina nazalost nezna
prenijeti na 
papir.
Sve price su fantasticne pravi mali zivotni dogadji.Ibrica
me zaista 
odusevio a o bezimenoj nemam zaista rijeci pohvale.Samo
napred stari i 
obraduj nas sa novim tekstom koji sigurno mnogi cekaju

Meni je najbolje sjeo tekst "Vratio sam se kuci". Poslije
milion dogodovstina i peripetija po bijelome svijetu mornar
se vraca kuci koje vise nema, ali na kraju se pokaze da ima
neke pravde i za ostarjele beskucnike mornare. Izuzetno
zanimljivo i na jos bolji nacin opisano. Svaka cast Mustafa.

              JEDNOM DAVNO



Jednom davno sam imao jedan kliker koji niko nije imao...bio
je jedan od naljepsih klikera koje je svijet vidio..ili 
bolje receno niko od mojih drugova iz djetinstva nije vidio
takav kliker...bio je nako srednje velicine..zvao sam ga  
sestoperac..i nije bio bas za svakodnevnu upotrebu..vadio 
sam ga samo onda kad sam htio ispasti vazan i kad sam htio 
zavrsiti partiju ubacivanjem u rosu...nema ko nije htio taj
kliker barem za trenutak drzati u ruci ali uzalud im 
bilo..nisam ga ispustaom iz ruke...
Sve dok se jednog dana u nas komsiluk nije doselila jedna 
mala plava sa plavim ocima i kikicama boje njenih 
ociju..Selma se zvala..
Cinilo mi se na prvi pogled da je nestvarna..izgledala je 
kao neko ko je sisao na zemlju tek onako samo da vidi sta mi
to ovde radimo.
Imala je nevjerovatno svilenkastu kosu boje meda ..kikice 
koje su visile sa strana su uvije imale masnice na krajevima
u razlicitim bojama. Na nogama je imala cipelice koje su 
uvijek bile besprekorno cisete dok smo mi imali poderane 
patike ili natikace koje se nosale oko kuce.
Bilo mi je smjesno kad se Samirova mati prodere na 
vratima...Samire dabogda te majka nemala opet si obuko moje
natikace...vracaj se ovamo dok ti sve kosti nisam 
polomila..eto onda visdi  Samira trci preko dvorista u pet 
brojeva vecim natikacama izuva se i nako samo izdaljine baci
natikace pa bjezanija.
Ljeta sam posebno volio u BanjaLuci dok su mnoga djeca tamo
iz "oficirske" zgrade isla sa roditeljima na more ja sam 
volio nas Vrbas i raju sto nigdje nije isla kao ni ja.Sjecam
se velikog duda koji je rastao u nasem dvoristu i 
ljeti bi se svi iz kuce skupljali na klupi koju je napravio

rahmetli dido ispod velikog duda u nasem dvoristu i ko sad 
ga gledam gdje psuje i dud i fleke koje ostaju od njega. 
Jebem ti dud kud ga nisam posjekao jos kad je bio 
mali..staraaa...daj mi mokru krpu da obrisem fleku..opet sam
sjeo na ovaj prokleti dud, tad sam volio doci do njega i 
sjesti pored na klupu. On se onda samo osmjehuje i miluje me
po glavi..didino malo..jesi doruckovao..hajd da ti dido 
donese nesto hoces..ma necu dido hocu da samo malo sjedim 
ovde sa tobom...staraaa pa zar nevidis da mali nije jos 
dorukovao...daj mu namazi nesto...hoce sine jednu snjitu sa
pekmezom da nana namaze..staraaa daj pozuri..i ponesi onaj 
moj duhan..a, usput ponesi i kafu.
brkovi mu bili zuti od duhana i kad me poljubi sav se cuje 
na duhan ali nekako mi to nije smetalo.
Eto nane sa snjitom djema od sljiva na tacni sa kafon za 
didu i paketom drave bez foltera.
E moj Mustafaga ubice te taj duhan bolan..sto se bolan 
nemanes toga nevalja ti to..
Ma pusti me Fatma bogati..nemislim ja ostati za rasada..od 
necega se mora umrujeti..jedi didino malo..hoces da ti dido
donese casu mlijeka...staraaa pa gdje malom mlijeko...
Na ogradi vec vidim sa okupilo komsijske djece koloko 
hoces..jutro je ali vrucina vec obladala...dido se mase 
francuskom kapom koju neskida nikad , kao mali volio sam 
uzeti njegovu kapu pa staviti sebi na glavu ali onda nevidim
nista jer je bila prevelika za mene...
Haj se ti igraj didino malo..i ako te neko udari reci didi 
pa ce ih dido sve pobiti..vec napola dvorista nana vice 
zamnom..a mlijeko kome sam ja donijela mlijeko, u trku nazad
zastajem uz oblak prasine i naiskap popijem solju 
mlijeka..ih nano znas da nevolim kajmak, hajd bogati to je 
zdravo moras se malo udebljati vidi kakao si mrsav.
Izletim u dvoriste i ona opet tu..opet sva uredna i 
besprekorno sve na njoj cisto ispeglano. Pogledam Samira 
hlace mu poderane na koljenima, pogledam sebe dva mi dugmeta
otpala na majici ko jos zna otkad fale. Goran od onog Mileta
postara u zurbi da sto prije izleti vani zaboravio svezati 
pertle koje mlate na sve strane oko njegovih nogu, majica 
izgleda od starijeg brata ali eto moze mu nije bas 
prevelika, mali Suljica neskida sa sebe jednu te istu majicu
cijelo ljeto ,kontam mozda ima par komada istih.
Svi izgledamo ko da smo pobjegli sa golog otoka poderani 
prljavi musavi..Samir me pita jesam to jeo djem za dorucak ,
zaboravio sam se obrisati.
Brze bolje rukavom se obrisem da me ona nevidi i naravno 
zapocne igra klikera..
Ona samo stoji tu pored nas, nesto se dogovara sapatom sa 
kolegicom,i naravno kad bi bila prilika da izvadim najljepsi

kliker na svijetu nego sad. Znacajno ga spustam na zemlju, 
sicam prema rosi da se pokazem kao najbolji igrac i da se 
vidi najljepsi kliker.
Ona nije mogla a da ne primjeti tako lijep sestoperac..mogu

li ga vidjeti...moze sto nece moci...na ledjima osjecam 
poglede svih drugara koji me probadaju svojim 
pogledima..njima nisam dao ni da ga cestito pogledaju a kamo

li uzmu u ruku..hoces mi pokloniti ovaj kliker,bas mi se 
svidja..bez oklijevanja ispalim, ma uzmi ga...imam ja njih 
jos.
Danas nakon toliko godina se pitam sta li je bilo sa mojim 
sestopercom, da li ga Selma jos cuva i sjeti li me se kad...

ja se nje cesto sjetim. Fali mi moj sestoperac...fali mi 
Selma...fali mi moj rahmetli dido i nana sto me stalno kudi

da sam mrsav..nano da me vidis sad.
Jednom davno sam imao najljepsi kliker na svijetu ili bolje

receno najlepsi kliker u komsiluku

Jao Mustafa,ja nemam riječi za tvoje pisanje.Svaki članak ti
je književno djelo.Mislim da nas sviju vratiš u mladost i
djetinjstvo,koje je isto tako bilo lijepo i
neponovljivo.Hvala ti puno Mustafa.

E boze dragi pa ovo je za nevjerovati da imamo ovakvog pisca
medju 
nama a, da nam se nije javljao ranije...posto Mustafa
neodgovara na 
mailove koje su mu poslani pitam ovde da li iko zna ko je
taj covjek i 
odakle se javlja, jer ako zaista postoji neka njegova knjiga
ovih 
priica bilo bi veliko zadovoljstvo imati je.
Svaka prica je pravo malo remek djelo i kad bih morala da
biram zaista 
nebih mogla izabrati...izmedju Bezimene,Ibrice i Umornog
ratnika koji 
su napisani u tako lijepom kontekstu da neznam da li se mogu
strpati u 
poeziju ili mornara koji se vratio kuci pa do ove zadnje
jednom 
davno...
Mustafa molim te samo nastavi price su fantasticne i bude
hiljade 
osjecaja za koje sam mislila da su davno zaboravljeni.Vratio
si me u 
djetinstvo isla sam sa tobom morima cijeloga svijeta plakala
dok sam 
citala bezimenu...hvala zaista za divne trenutke provedene
uz tvoje 
price

A jeste senzitivni, nako pravo

Svaka prica je stvarno posebna i bas sjedne kad se
procita..Mustafa 
aferim..mogu samo reci da sam prijatno iznenadjen sa ovim
ktatkim 
tekstovima koji su svaki za sebe posebno dobri...bravo i
samo nastavi.

Budim se, ponoc je vec odavno prosla...pokusavam sjesti na 
ivicu kreveta,  u glavi klovnovi izvode svoje najludje tacke
od predhodni dana ...mahinalno trazim cigaretu na stolicu 
pored mene...kutija prazna....da mi je barem solja vrele 
kafe da malo dodjem sebi.
Jastuk pored mene stoji netaknut , nisi tu...gdje li spavas
ove noci sve bih dao da to mogu znati.
Tako mi nedostajes..... Sjecam se jutara kad si dolazila sa
mirisom kafe i budila me...nisi tu...gdje li si da mi je 
znati.
Gorak okus u ustima od predhodnih dana, puno jeftinog vina i
premalo tebe, najgora kombinacija ove noci.
Pokusao sam sinoc napisati stih za tebe..ne ide, kosmar u 
glavi mi nedozvoljava da saberem misli na vrh olovke i 
prenesem sve napair. Cjelu dan sam pio jeftino vino dok su 
ludi klovnovi izvodili svoje najbolje predstave za publiku 
koja je vec odavno otisla kuci.
Pogledam svoje lice u ogledalu i uvidjam da sam ja taj 
klovan koji je pokusavao cjelu noc zabaviti publiku koja se
vec odavno zasitila jeftinine predstave moga zivota.Sam 
stojim na sceni i ne cujem aplauze jer daske moga zivota su
vec odavno sasusene i cuje se samo skripanje pri svakom mom
pokretu.
Trazim nervozno po ladicama neku tabletu za glavobolju.
Pitam se zar postoji lijek za mene...zar postoji nesto sto 
mi moze pomoci ove noci...zar postoji nesto sto me moze 
vratiti barem godinu unazad...postoji samo moje pero..koje 
mi svjetli u noci..u noci bez zvijezda..unoci kad se 
susretnu tama i mjesec koji nema sjaja nego samo kao crna 
lopta visi tamo negdje u oblacima...kukavica jedna..ni on 
nema snage nocas da mi pomogne...bjednik koji se hvali 
svojim uticajem na plimu i osjeku...lazov koji zavarava 
ljude da je on romanticar i da se mnogi zaklinju u ljubav 
dok on svijetli...prevarant koji je natjerao mnoge da pisu o
njemu..da ga opisuju kao svjetla tacka u noci...gdje je 
sad...zasto samo suti tamo daleko...gdje je lazni 
romanticar...mene nece prevariti...davno sam prosao sve 
njegove mjene i lune...davno sam skontao da je on samo onako
bezveze..da uspijeva samo sa nejakima i slabima..ali ja sam
nocas jak..i on to dobro zna zato kukacvica samo suti

I pred zoru ce se povuci kao porazeni gladijator koji nije
imao snage da uzvrati sve udarce ove noci...mjesec je 
kukavica..ja sam to znao...on je to i dokazao 
nocas..gladijator kojem cu nocas postedjeti zivot...neka ga
jos malo...neka ga nek vara i laze nejake i slabe...nek pisu
o njemu nek mu se dive...ali zna on da ja znam..zna on da 
samnom ne moze tek tako lako kao sa ostalima...nezeli 
susresti moj pogled veceras...neka i nemora...pusticu ga na
miru pred zoru..neka ide sa one strane zemlje...nek se 
sakrije kukavica jedna.
Napokon sam nasao neku tabletu...valjda je za 
glavobolju...kafa ce mi prijati ...pitam se da li je 
otvoreno ista u ovo doba Snack -bar kod parkica preko puta 
Palasa  sigurno jeste...prebiram sicu po djepovima valjda ce
biti dovoljno za kafu ako i nebude znam Zoku on je jaran 
nece ni pitati za lovu.
Gdje li si noces..na cijem jastuku sanjas ove noci...... na
putu do parkica pored Fehradije srecem neke pjance...buraz 
imas cigaru...jebi ga taman sam htio traziti od vas, e buraz
sve se ispusilo nocas nema se ni jedna ..

Tako mi nedostajes ove noci...ulica odzvanja od mojih 
koraka...kosmar u glavi mi neda da napisem stih o tebi a 
mjesec jos uvijek uporno prati svaki moj korak...kukavica 
jedna....

Ovo je bas za svaku pohvalu zaista...Nisam procitao bolje
tekstove 
odavno. Bravo Mustafa tekstovi su snazni i ostavljaju
prostor za 
razmisljane.
Emina je fantasticna neznam da se moze bolje izraziti ljubav
prema 
nekoj zeni...i ako zaista postoji Emina onda je zaista
sretna i 
voljena...bravo jos jednom i samo nastavi

Nista drugo nego samo da se pridruzim svima ovde koji su
procitali ove 
kratke price i cestitam na izvanrednom talentu za ovako
nesto.
Nemoze se zaista izdvojiti ni jedna posebno ali bezimena i
Emina je 
fantasticna.Emina ako si stvarna samo mogu reci da sam
neizmjerno 
ljubomorna na tebe jer da ti neko napise ovako nesto je
najvise sto 
mozes ocekivati u zivotu,nasla si svog princa na bjelome
konju i uzivaj 
u tome.

Ako nefercera mail probaj sa 92. Sretno!

price su srceparajuce..sve ljubavi bole.covjek kuje,a bog
odlucuje..i moja je ljubav ostala na obali Vrbasa..unisti
nas prokleti rat...sve nas je  razbacao po cijelome
svijetu...moju ljubav samo Vrbas cuva  i niko drugi...ako
imas fb javi se da se izjadamo  jedno drugom....pozdrav

Mustafa samo mogu reci predivni tekstovi ....plakala sam dok
sam ih 
citala i svaki put kad im se vratim nemogu ostati
ravnodusna....ova 
Emina nije ni svjesna koliko znaci imati jednu ovakvu osobu
pored sebe 
osobu koja je ovoliko sentimentalna i ovakve tekstve
posvecuje njoj 
...Mustafa moram te kontaktirati preko FB i nadam se da se
nece Emina 
ljutiti a , ni ti...

Sve pohvale za Mustafu.
Molim te Mustafa, mozes nam samo reci
koliko imas godina,ali tacno.
Velika hvala.

Zanimljivo bi bilo pokusati saznati ko cjenjeni gospodin
u jednom tekstu je pomenuo veliki dud u dvoristu,svoje
dvoriste I svoga djeda,sjecanje na djetinjstvo,sjetio
sam se jednog velikog duda u Sose Mazara ulici preko pu-
ta auto-preduzeca Lasta,tu su zivjele porodice Kulenovic,
Ikelic itd.Pod tim dudom se znalo dosta noci provesti,bio
je u mraku,bilo je jos dudova u BL,mozda bude neki trag.
PS.ili je Mustafi nestalo tinte,steta ako je tako,divno
ga je bilo citati,nastavi Mustafa,pozdrav

Sve rijeci pohvale za Mustafu i zaista bi bilo fino da znamo
nesto 
vise o njemu jer po svemu sudeci neradi se o amateru, jer
sve su price 
prava mala remek djela koja ostavljaju zaista utisak na
covjeka.
Posebno me se dojmila prica"VRATIO SAM SE KUCI" jer se radi
o opisu 
tipicno dalmatinskog ambijenta i vjerovatno je Mustafa imao
iskustva 
sa brodovima i morem.Zatim opis tipicnog Bosanskog
djetinstva pricom 
JEDNOM DAVNO ostavlja prostora za razmisljanje o kome se
zaista radi 
kad moze opisati tako dva razlicita podneblja.
Zamolio bih Mustafu da ako moze da nam se malo vise
predstavi ovde jer 
zaista bi bilo zanimljivo cuti o kome se radi.Da bi se
napisali ovakvi 
tekstovi ovakvog raspona od BEZIMENE do MORNARA a da ranije
nismo culi 
za njega zvuci malo vjerovatno...
Jos jednom veliki pozdrav za Mustafu i nadam se da ce nesto
vise 
napisati o sebi ovde.