Nasim donatorima...


   


Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 05.06.2014.

Dragi kajakasi, kao sto vidite, poceli smo na prozoru 
objavljivati imena nasih prijatelja, sugradjana, koji ce 
i ove godine stati uz nas, uz zelje da kafana Kajak i njen 
Radio Planet BL078, uspjesno rade i u ovoj, 2014-oj 
godini!

Za one koji ne razumiju tradicionalnu Kampanju za Kajak, 
koji pitaju da li ce raditi Kajak ako ona ne uspije, 
moramo vam reci da hoce, da kafana uvijek stoji, kao 
posljednji svetionik Starog Grada, makar niko ne stao 
uz nas! Uvijek smo bili 'dovoljno bogati' da i sami 
snosimo troskove i placamo racune za ovo sto radimo 
toliko godina, ali vasa podrska i privrzenost svemu 
tome daje jednu, sasvim drugu dimenziju!
Ipak, izgleda da je nemoguce, nemoguce je  
da nas raja zaboravi, da raja ne stane uz nas i
evo i sada, stize opet podrska, stize iz svih krajeva 
Planete Banja Luka...

I sta opet da kazemo za one koji nas podrzavaju svo to
vrijeme, sve ove godine? Vise nema rijeci da se iskaze 
zahvalnost, jer uglavnom su to isti ljudi, sa onih 
banjaluckih ulica, sto nas svakog pocetka nove godine, uz 
smijesak, gledaju sa prozora! I to je to, taj smijesak je 
"Go Kajak", guraj, zbog tebe smo nekad davno poceli opet 
ziviti sa svojim ljudima, svojim gradom, ziviti 
banjalucki, ma gdje bili...


        ENVER i BAHRA BAJRIC!

Prvi aplauz za naseg Envera i Bahru Bajric, nasa dva 
perca, sto iz onog pernatog jastuka sletise u zemlju 
Dansku! Roditelji nase Amre, banjalucke Metic, 
prijatelji, koji su donatorstvo Kajaka pretvorili 
u porodicnu tradiciju, kroz svima dobro poznatu srecu 
i tugu ove, zivotne, nezaboravljene Kajak price! 
I vratiti cu se ja na sliku broj jedan od prosle 
godine! Jedna familija, dva prezimena, Bajric i 
Metic...

Mornar, Enver, Tarik, Bahra, Amra, Azur...Familija, kao
nijedna u ovoj Planeti Banja Luka, ljepljivom ljubavlju,
srecom i tugom povezana s Kajakom. Jer on cuva dobre
godine.
Bajrici-Metici. Moja i svacija familija. Banjalucka
familija. Ovo govorim dok gledam sliku broj jedan, isto kao
sto Tarik u Sarajevu, ispred "Cetri Sobe Gospodje Safije",
gleda mene i rece da ga ponasanjem toliko podsjecam na
'starog'! Familija Banja Luka. Sjetimo se mi dobrih godina,
ali shvatamo isto tako da je i sadasnjost divna, da je uvijek
suncan dan, pa pogledajte samo Azura i Tarika, dobar je ovo
dan i dobre su ove i sve buduce godine! Nasa proslost, ova
sadasnjost i buducnost! Buducnost Prekrasnih u narucju dide
Envera i majke Bahre! 



Thank You Bajrici i Metici,



cK

   
 


Komentar Br.1
Poslao : Amra Metic
Datum : 13.02.2014.
DRAGI MOJ SEXS HVALA TEBI...PLACEM...LIJEPA...
POSLIJE DESET GODINA...


METICKA



Komentar Br.2
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 15.02.2014.


       ADI-PAJP i JASNA DAUTCEHAJIC!


Je li u Sioux Falls suncan dan danas? Bljesti li sunce po 
netaknutim snjegovima Juzne Dakote? Je li osmijeh Jasne
Dautcehajic jaci od indijanskih, zlih jezika? Da li dva
mlada konjanika i dalje jasu prema svijetlom horizontu? 
Hoce li poglavica Pajp ikada postati Pajp Koji Sjedi?
Da li ce opet Wells Fargo, postanske kocije, donijeti 
Kajaku kakvu depesu, osim ovog, cuvanog trezora, zlatnih
americkih dolara?

Kako god. Adi, Jasna, Dino i Djani. Banjalucani. Raja.
Uvijek.



Thank You, Dautcehajici!


cK






Komentar Br.3
Poslao : ???
Datum : 20.02.2014.
cudno. zasto nema vise KAMPANJE na prozoru??????????
Ima nas jos koji bi donirali kajak.



Komentar Br.4
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 25.02.2014.


        
      ZLATKO i ZUMRETA KRESO!



Eh, Kreso...kako god okrenes, prezime odmah asocira na 
klopu i fudbal. Hoces jesti ili igrati? Ili igrati pa 
onda doci s rajom u Kastel da proslavimo pobjedu i poraz 
prijateljstva, starog skoro pet stotina godina! Zar 
nije steta, moj brate! Zaslo sunce iza kule, cudna 
hladovina, ali neda se dan prelijepoj noci, jos 
svijetli preko Abacije! Svijetli Zelena, ne mice, 
tiha, tisa od “dagare” u glinenoj posudi Kazamata,  
Kazamata onog fudbalera Borca Dzevada i njegove Merime! 
Stoji jelo ispred gospodina sa leptir masnom, mjeri je, 
onda blagi potez lepinje povrsinom, preko carobnog safta 
i uzdah prolaska bosanskih mirodjija nenaviknutim, krvnim 
sustavom. Amerikanac. Na proputovanju, prosetao Titovom, 
uslikao se ispred Ferhadije, malo gledao momke kako skacu 
sa Gradskog, te na kraju zavrsio banjalucku, turisticku 
marsrutu u Tvrdjavi! Vec pomalo umoran a prezren i gladan 
i zedan  kao pas, sada uziva u poznatoj kazamatskoj kuhinji!

Tako je nastala ova, izgleda nikad zavrsena, kulinarska 
prica familije Kreso! Ona ide dalje, daleko, do dalekog 
Kentakija, gdje zivot ne pita, gdje moras dalje...Bas tu, 
u tom novom ambijentu i Zlatko i Zumreta pocinju graditi 
svoj kulinarski kutak! Louilville, Kentucky, sve drukcije, 
okruzenje, vibracije, sve se promijenilo...osim sto je  
Amerikanac ostao stalno za stolom…

“How are You”, pita Zuki, jeste li se odlucili…?
“Good, Thank You...What’s ‘specials’ on mondays”?
“Country steak” u sosu i dva priloga po izboru…
Ok...I’ll have meatballs and spaghetti...and Texas garlic 
bread, please…

Guzva. Zumreta Kreso pomaze danas u njihovom restoranu! I 
kad se zagledas, u stvari, sve je nekako isto kao prije, 
kao uvijek, zivot tece, ista prica, razliciti akteri, ne 
smeta cak ni sto je sedam hiljada kilometara daleko od, 
od...od cega? Od nekada, rekla bi uz smijeh, gruda u 
grudima a dom je tamo gdje su moji voljeni, porodica, 
moj Zlaja, djeca,rodjaci i prijatelji! I zato ne pitaj 
nas zasto uvijek doniramo Kajak a nikad se ne javljamo. 
Nemamo bas vremena za neke, velike izlive emocija, 
uostalom, mi radom izbijamo nostalgiju, ha ha 

Ali ponekad, kad se nadje malo prostora za relax, 
ja i Zlaja skocimo do Kajaka. Jednostavno, volimo da je 
tu...Eto.



Thank You, Zlatko i Zumreta Kreso,


cK
																																														



Komentar Br.5
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 01.03.2014.


       ANONIMNA BANJALUCANKA!


Ni ovdje nema rijeci, cijele godine ni rijeci od 
vas gospodicna Anonimna. Nikad se ne javite, niti 
komentarisete, bas nikada. Evo, ja Vas danas persiram
jer moram opet zatresti staklenu kuglu i onda  
cekati da se oluja stisa, pa da vidim bijeli 
grad Stockholm! Da opet vidim tu banjalucanku kako se 
toplo oblaci, veze sal i krene polako prema posti. 
Markica za Kanadu, pismo sklizne u sanduce i osmijeh. 
Ja ga bas sada vidim, sirok kao Stari grad Banja Luka, 
iako ne prepoznajem lice u sijenci. Ne vidi se. Tesko,
gotovo nemoguce skontati.Jer i dalje nema price, 
nema slike, makar diskretne za sefa, nema rijeci 
da nam pojasne...

A nema ni ovdje, nestaje ih, ili nikad nema dovoljno,
onih 'potaman', pametnih, da ovako ukratko sve kazu a
da budu dovoljne za svu Vasu, dugogodisnju, tajnovitu 
podrsku ovoj kafani, Gospodicna Anonimna!






Thank You,  

cK



Komentar Br.6
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 06.03.2014.
          


        SAMIR i SEJLA MEDIC!



Samir je kupio karte. I to nije nikakvo cudo jer su 
avionske uvijek spremne s pocetka svake, nove kalendarske 
a onda se smekira do polaska, tamo negdje, sa prvih 
julskih...Prepolovi Samir svaku godinu, kao da sve 
pocinje i zavrsava sa poletanjem i slijetanjem a kad 
se prica, sve se dogodilo, dogadja i dogoditi ce se 
prije ili poslije leta za dole, nesto poput prije i 
poslije nove ere! A ja uvijek ljubomoran, kad vidim 
tu strast prema Seher-Banjaluci, da bas toj Banjaluci, 
Seher-Banjaluci, upravo tog imena jer ono pripada 
Medicima, to je ime zapisano u cekanje Samira i 
Sejle na aerodromima, kao skok starije kcerke sa 
Viseceg mosta, ili ugravirano u prvi, glatki 
kamencic iz Vrbasa, sto izvadi najmladja u 
porodici.

Samir je kupio karte. Ali ovaj put ide dole 
po proljece. Takva zima, strasno...Tako grah pao, 
tako korporacija namjestila. Sejla ce do pola puta, 
na skije a on kraj Zelene! I reci ce, kad vidi 
moje upitno, dobro je druze moj, ne moze bolje...
Nikad sam, to je ta prednost, ili sudba. Pokusavam 
svatiti. Ipak za mene grad cine samo ljudi, bez 
njih ce me vjetrovi oduvati...I za njega, koliko 
voli raju, samo sto on tamo moze i sam opstati 
i ne samo opstati, on moze uzivati, ziviti, smijati se, 
plakati...Gledajuci sa obale. 

Sretan vam put i Thank You Medici,

cK




Komentar Br.7
Poslao : Hvala tebi Seha! Sejla i Samir
Datum : 08.03.2014.
    Hvala tebi i kajaku na postojanju.Kajak je jedan i
nista ga ga  ne moze zamijeniti. Ovdje se citaju duse i
dise i pise banjalucki! Uvijek nam procitas dusu! Svaka ti
cast Shex na jos jednoj banjalucko planetarnoj godini na
jednom i jedinom nasem  www.cafekajak.com !


Medici



Komentar Br.8
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 09.03.2014.



      ERMIN i REFIKA-GARA SUVALIC!


Sreca je relativna, kazu najljepsa kad se ceka i tesko 
je realno, opipljivo govoriti o njoj jer ona lebdi i 
ima milion znacenja. Ko ce reci ili slagati sta je sreca? 
Biti bogat? Zaljubljen? Plemenit? Kad cekas da se rodi 
dijete ili unuce? Pomazes ljudskom rodu? Putujes?...
Brazil? Dream?  Tesko definisati srecu kao pojam, sve 
vrijedi razlicito, narocito u ovom svijetu dobrano, 
poremecenih vrijednosti, kad se zivot sve vise i vise 
gleda kroz youtube, kad su fotke devalvirale a sve 
krace i krace recenice!  Kazu pak da je definicija 
srece vezana za rijec zadovoljstvo! Jos su stari, 
kineski mudraci rekli da je najvece bogatstvo kad 
je ljudsko bice zadovoljno! Biti zadovoljan, znaci 
biti bogat u granicama dovoljnog, znaci biti sretan 
u otvorenosti  i plemenitosti prema familiji, komuni, 
domovinii, ljudskom rodu! I ako bi mi sada, u javi i 
snovima Planete Banja Luka birali najzadovoljnije, 
sjedio bih za stolom i bez zadrske bih prstom na 
karti pokazao na Oslo, Norveska. Sreca i zadovoljstvo 
u paru!! Suvalici! Ermin i Crna perla Mejdana, 
dokumentarni film o sreci i dobrim djelima, 
siroki osmijesi i jos jedan Dobar dan, jos 
jedna beba, Jasne i Damira, jos jedan djelic 
zadovoljstva postojanja, kroz samo pet minuta 
novog zivota! Dva prstica u zraku, iver ne 
ide daleko od dobrih ljudi...Peace, Suvalici!




Thank You Ermine i Refika-Gara,



cK



Komentar Br.9
Poslao : Zlaja
Datum : 10.03.2014.
Peace beba je zakon, Cestitka svima.



Komentar Br.10
Poslao : Dina
Datum : 11.03.2014.
Ja sad povezala ova beba 'peace' je unuka Suvalica.



Komentar Br.11
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 15.03.2014.



    ANONIMNI NORVEZANI!



Muci!!! Mucci Seha, tako bi sjor rekao negdje iznad 
Dubrovnika, gore prema Neumu. Jeste, tako u Dalmaciji 
kazu kad hoce da sutis, ne govoris...Ni jedne, molim! 
A ja evo ovdje u ovoj Hvala lijepa temi ne mogu a da 
ne kazem makar nesto. Ovo su moji ljudi, raja sto 
podupire kajak vec godinama, neumorno! Nekada i ja, 
ne samo nekada, cesto i  u svim tim nasim, kolektivnim  
trenucima Zute, kad osjetis beznadje, cesto zastanem. 
Hocu da sjednem. Pismeni.Tema, “Istok je tamo al’ ja 
ne idem dalje”...

Ali oni ne. Neki se ne jave cijele godine. Neki ne 
dodju. Ali Kampanja? To je  Stara luka. To je tradicija. 
To je Osmi mart. Put na Sehitluke. Izgubljeno i nadjeno. 
Dobro jutro i Posljednji pozdrav. Vidimo se u septembru
(umri septembarska!!!), Dream ili java. Go Bosnia!

I ja muccim. Mucim se danas jer rekoh da bih volio nesto 
reci za ove Bl Norvezane! A mucio se ne mucio, ne moze... 
Ni rijec! Jer ako  kazem samo jednu rijec, sve se zna, svi 
znaju a polica kafane i kampanje stiti tajnovitost! 
Zato sutimo i muchimo. I saljemo pozdrave na sjever, 
gdje zivi  Djeda Mraz, odakle starta carobni svijet 
“shoppinga”!



Thank You, prijatelji,


cK



Komentar Br.12
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 22.03.2014.



       SASA i EMIRA DZINDIC!



Gripa jos drma Torontom. Ovakve zime vec dugo ne 
vidjosmo. Mozda se malo razmazili zadnjih pet-sest 
godina, gotovo bez snijega i niskih temperatura, s 
pravom smo predstavljali Juzni Ontario u ovom, sjevernom 
dijelu Planete Banja Luka! 
I tako, ibretili se slusajuci o snijegovima u domovini i 
kojekuda, ponosili se da je Toronto topliji u prosjeku od 
spanskog Madrida, nestasno i bojazljivo "zahvaljivali" 
Globalnom zagrijavanju i...

...doceka nas. Ona stara, ledena, od pocetka do kraja. Ona 
sto pocinje u decembru i zavrsava sa gripom, posljedicom 
konstantnog minusa u atmosferi, vanjskoj i unutrasnjoj.  
I ja evo sada sjedim, zagrnut dekom, sa svojim suhim 
kasljom i buljim u ovu adresu na pismu. Sasa i Emira 
Dzindic. Tu, u lijevom cosku koverte je svih ovih 
godina pisalo Kentucky, sto znaci moji saborci u 
toplom i hladnom, tu i tamo par stepeni razlike, 
ali otprilike uvijek zajedno, u gripi i basti. 
Delray Beach, Florida, USA! Sta!!?? Nemoguce!? Kakav 
bezobrazluk?! Ha ha! Sala. Nisam bio siguran, odnosno 
ne bih se mogao kladiti, ali se pri nasim susretima 
moglo ocekivati da ce adresa biti promijenjena. 
Narocito Sasa, uvijek bi prema suncu i moru.  

A ja sada pijem caj i gledam u staklenoj kugli ovaj 
mali gradic na Floridi. Mart, 2014....Temperatura, +30C! 
Emira trpa peskire u novi ceker za plazu. Palme i suncane 
naocale. Dobri banjalucani idu na vodu. Kao nekad.


Thank, You Dzindici,


cK



Komentar Br.13
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 29.03.2014.



       AHMET i MIRZA KOZARAGIC!




Vec smo rekli, sada ponavljamo. Izvolite se slagati 
ili ne, ali gospodim Ahmet Kozaragic, zajedno sa svojom, 
ljepsom polovinom Mirzom, ljubavlju opjevanom i ispricanom 
kroz njegove price, u stvari su tipican primjer uspjesnog 
savladjivanja svih, prognanickih, negativnih konotacija, 
koje su snasle dobrog, bosanskog covjeka! Usklicnik! 
Konotacija, jednako frustracija. Kozaragici ne prihvataju 
poraz! Prkosno uzivaju o ovom zivotu, samo prihvataju 
ljubav, stalno putuju izmedju snijega i palmi jer, kako 
kazu, zivot je prekrasan, samo je nova scena! Protjeran je 
Ahmet, protjerana Mirza, veliki shok izazvan fasistickom 
ideologijom rodnog im grada, ali vjecno zaljubljene, 
banjalucke duse oprastaju, lete Planetom, ne zastaju,
vole...
Life is beautiful! Zivot je prekrasan, ako je dusa takva. 
Onda je samo scena drugacija.


Thank You Kozaragici,


cK



Komentar Br.14
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 06.04.2014.



       MIRSO XXXL i SUADA ZILIC!


Nikako da skontam koliko je iksova ili eksova 
ugradjeno u ovu ljudeskaru sa banjaluckih ulica! Kao 
tarabe su poredani uz veliko slovo “L“ jer se brkovi 
smijese vec odavno, ne smijem ni brojati, ili ako moram, 
cujem samo auuuuuuu, zov generacije iz pedeset i neke 
i miris benzina kad motor poskoci...
A sada evo ne cujem i ne vidim nista od Zilica? Znam da bas
u ovo doba posalje odnekuda depesu, onako, samo da znam 
sta se desava...Ovaj put nista, osim evo, ovih sto dolara 
i daj Shex svima pice danas, koliko moze za ovu 
novcanicu!  
Onda opet tisina… Kugla jedino pomaze, zatresem je, snijeg 
prestao u Esbjergu, neki novi klinci vuku sanke danskom 
kaldrmom...Zagledam se unutra, XXXL majica cafekajak, 
golema ali lijepo pristaje u noci na Krku, dok sviraju 
tambure, dok svjetluca plamen Dream-a iz vode u ocima 
Suade, one sto je uvijek tu, one iz spomenara, sto sada 
u toj noci glavu na XXXL naslanja. A XXXL se gradi od 
momenta kad se preskoce tarabe, od onih zelenih jabuka i 
dzanarika, preko Mujine tajne, pa kroz more Orhideja, 
Fenjera, recepata, teferica...
I sve je to samo lice dragog covjeka, gradjanina Zilica, 
njegov facebook! Sve ostalo je  izmedju redova. 
Predimenzioniranih. Da stane dobra dusa kao 
Sehitluci a sudbina za vristati kad se sjetis 
svega! Dzaba, opet gitara na ledjima,  opet 
rasirene ruke sirom svijeta, opet veliko srce, 
opet veliki osmijeh! XXXL!





Thank You Mirso i Suada Zilic!



cK




Komentar Br.15
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 13.04.2014.


        GORAN I AIDA PRZULJ!



Przulji! Goran i Aida! Kad kazes ova imena, toliko te 
podsjecaju na onu Banja Luku, onu Bosnu tananu, jer 
bas ta Banjalukica i bas ta zemlja Bosnica bijahu kao 
neka ljubavna oaza u bivsoj nam, sarenoj, zajednickoj! 
Goran i Aida, to su uvijek bila para dva, u zemljici 
Bosni, gdje se Ljubav pisala velikim slovom, gdje se 
najvise oslikavala ljepota balkanske  duse! Tamo je ta 
ljubav bila uvijek jaca od svega, neki kazu jaca i od 
Velikog!  
Pobogu, pa ni on nije mogao, niti zelio spustiti rasirene 
ruke a kako ce onda obicni smrtnici sprijeciti da ljubav 
leti! A letila je iznad naseg grada, u visine, preko 
Sehitluka, visoko iznad nacionalnih torova i tabora, 
pobijedjivala sve one, koji su pukusavali osporiti 
taj, najdivniji osjecaj naseg pojavljivanja na ovoj 
Planeti Banja Luci!
Goran i Aida. Dobri covjek, blagi osmijeh i na 
ramenu oci boje neba, nazalost,  ne stanuju vise 
tamo, gdje se sada ta ljubav ogradjuje bodljikavom 
zicom, potiskuje u skucene bunkere. Jako tuzno, 
reci ce Aida, ali nema veze sto je tamo guse, ona  
i dalje leti sirom Planete ! Od istoka do zapada, 
od juga do sjevera, rasirenih ruku, od bliske, 
banjalucke proslosti do danskog Holstebra, od 
Gorana i Aide do lijepe Olje i dalje, neograniceno, 
iz generacije u generaciju...Kao neoboriv  dokaz 
o vjecnosti Starog Grada i nepobijedjene Ljubavi!

Thank You Przulji,

cK



Komentar Br.16
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 20.04.2014.

           

          Thank You prijatelji,


                    


                 cK



Komentar Br.17
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 28.04.2014.

 
    HUSO-ARIZONA i AMIRA KUCKOVIC!



Nemiri u Arizoni!!! Sonora ozelenila, vode k’o sodera, 
teferici sirom bivse pustinje i sve je krasno i prekrasno 
osim tih, prokletih nemira...Niko ih ne voli. Ljudi se 
bune a vjetrenjace stalno stoje na istom mjestu, u drugim 
bojama, od nemira do nereda, farba se mijesa. A sta se u 
stvari desilo, Mexikanci se pobunili, protestuju jer ne 
mogu vise ilegalno, nocu kroz pustinju, kazu puno gradnje, 
kampova i murije! Cvjeta desert, pijesak ljubi H2O, gradi 
se u sesnaest! Sada  je sve mokro, kise do neba, limeni 
oluci se slazu k’o drva a ni ne zna se da imaju pecat 
stare, carsijske, limarske radnje. Iz Banja Luke. 

Jeste. U Feniksu nemiri. Mase latino populacije i 
znatizeljnih prolaznika na ulicama skandira “dole voda”, 
“dole foteljasi.” Amiri nije jasno, Huso objasnjava da je 
sve to normalna pojava, svuda se po Svijetu 
protestuje..eto, rece, u Svedskoj su stalno nemiri…

“Kako mozete pustiti ovog Husu da sve ovako provocira’,  
rekao bi poneki anonimni, uozbiljeni gospodin. ‘Stalno 
nemiri, ma nemiri su u njegovoj glavi a ne u Svedskoj”! 

A mi se smijemo, uvijek nas zasmijava ozbiljusa na 
smijesno, zato ne pokusavamo objasnjavati, samo obrisemo, 
mada bi volili da se izjadamo, ha ha. Raja, treba 
nam jeba, nikad ovako potrebna kao sada. Sve ostalo je 
fikcija, apstinencija i novi namjestaj u novim kucama, 
koji vise niko ne primjecuje. Huso-Arizona je jedan 
smijesak banjalucki, ima svoje ‘fans’ i one koji ne 
shvataju ili ne prihvataju taj nacin gradskog zasmijavanja.
A sve je jasno jer ta jeba i izlazi iz nemirne duse. Na 
srecu, bez posljedica, ukoliko ne daj Boze, nebi sada sam 
kroz Vrbanju. Smijeh! Opet jeba. Ovdje i tamo daleko, 
gdje bljeste milioni zvijezda. Phoenix, Arizona. Jedno 
svjetlo u Sonoran Pustinji samo da vidis prijatelje
kroz zavjese.Planeta Banja Luka se okrece...



Thank You Kuckovici,


cK




Komentar Br.18
Poslao : lite skin
Datum : 28.04.2014.
knjiga place sto je nema



Komentar Br.19
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 04.05.2014.

      
           ALMIR I ALMA ZEJNILOVIC!




Opet prilog Kajaku, bez rijeci. Ni rijeci, nema slova 
a ni habera. Dobro jutro Amsterdam, neka smo zivi i 
zdravi, prvo pomislim jer ni cuo ni vidio Zejnilovice 
evo, dobre tri godine! Davno bilo, godina toliko od 
naseg prvog susreta, eh, kako samo tutnjaju, mater im 
njihovu, kao ‘brzi’ kroz Vrbanju sto nestaje iza okuke
a ti s koferom stojis i cudis se sto prolaze vozovi. 
Al’ slika ostala. Ona, iz starog Rapca, gdje je, kako 
jedan rece, sve pocelo, gdje se Banja Luka poslije 
svega opet pocela smijati i plakati. Eksplozija ljepote 
tijela i duse! Alma i Cupo. Kroz sliku i vrijeme, kroz 
feeling banjalucki, kroz boje jastuka i slika “Almee 
Interieur’, negdje u dobrom Amsterdamu. Treba navratiti, 
treba vidjeti. Obecavamo. Cim put nanese. Pa cemo 
biciklima preko kaldrme...  


          Thank You Zejnilovici,



               cK




Komentar Br.20
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 12.05.2014.
Evo postara, postar, evo postara !!! Djeca trce niz ulicu,
za njima neka druga djeca, jedan na biciklu okrece pedale
kao u crtanim i zvoni do iznemoglosti, graja, zaglusujuca 
buka, kako i nebi bila kad nose pismo  iz Indije, rijeci, 
slike i rupije! 


          GORAN SINGH AKA GDOG!

Gledam Gandija na novcanici, smije se kao da je na 
funti sterlinga! Okrenem, s druge strane bengalski 
tigar, slon, nosorog, jazmije i u uglu kaze “Ten 
Rupees”! Reserve Bank Of India! Iz koverte ispade 
papiric, onaj iz notes, onaj ‘pisani’, ha ha. Uske, 
vodoravne linije iz sedamdesetih, tesko usicati 
izmedju redova, narocito sada u ovim vremenima, 
pravi notes ili drago, neuredno pisamce poput 
papirica za na brzinu zbavljeni recept...Volim. 
Kad postar donese. Volim pismo, volim cestitke, 
volim pismonosu...

“Dragi Shex,

evo uzeh ovaj papir da ti se javim da sam dobro 
i zdravo sto i tebi od sveg srca zelim! Malo 
zakasnjenje pixe je rezultat zbrke i frke po 
povratku iz Indije, te seobe u stari zavicaj 
i amishijadu, Lancaster, PA! Razlog povratka iz 
Azije je gotivan posao i jedna Jevrosima(stara 
ljubav zaborava nema)! Vjerujem da ste ti i 
Jasna dobro u svakom pogledu, pozdravi princeze 
Taru & Tessu!

Show Must Go on, kao npr. poslije jaja na oko, 
Jajcevic na ocnom, TRAS, TRAS, OUCH!!!

Love & Respect,

G”




Dragi Gdog,
Hvala za ‘pixu’ i da odlozimo pera, mislim da je 
krajnje vrijeme da se, poslije svih ovih godina Kajaka, 
konacno vidimo in LIVE! Vidis, jako smo blizu, autom 
u nekoliko sati, pa onda, ‘what the F’!Nemam nista 
protiv Lancastera, dapace, Amishi i organic klopa za 
ponijeti, ali ti si teniski svijet i odmah Toronto 
postaje za nijansu prihvatljivija destinacija.
Eto, otvorena pozivnica, ove godine su zene, jebaji 
ga, sto bi rekao nas Toba! Priznajem, ja nisam bas 
neki tenis fan, nisam naucio i cesto zaspem(na kaucu), 
ali ako dodjes, obecavam da cemo lajati zajedno na 
Mariju Sharapovu! Ili kad god, no pressure, mozda 
uradimo Novu godinu u fazonu, malo drustvo al’ bez 
veze, ha ha! Sve je open, javi sedam prije i cekamo 
te, cekamo naseg, banjaluckog  Stray 
dog-a(ako ga Jevrosima u medjuvremenu ne sveze)! 



Love & Respect,

Shex





Komentar Br.21
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 19.05.2014.

            

          EMIR I AIDA VAJRACA!



Jos jedna familija s juga u ovom zacaranom krugu donatora 
Kajaka. A ja sve vise i vise slusam ljude kako razmisljaju 
o selidbi u toplije krajeve. I ja ih razumijem. Godinama 
se studen akumulira u prognanim tijelima, treba sunca 
cijele godine i godinama da se izbije, potisne hladnoca, 
barem ova iz pora, tkiva i kosti, ako ne moze ona oko srca!
Jer dame i gospodo banjalucani, da li su konacno dosadile 
duge gace, zimske gume,  pernate jakne i vjetrovi sa  
sjevera? Jesu(horski)!
I onda se probudis jedno jutro i pogledas…
Palma kraj prozora Kajaka, s kojeg masu nase Vajrace, 
nasi sugradjani, masu raji banjaluckoj...Samo da kazu 
da su tu, da prate i vole, sve, ma kako rijetko 
navrate posljednje vrijeme do virtualne kafane..

Emir i Aida.  St. Petersburg , Florida. Sunce i more. 
Tamo, gdje se radost i tuga ispreplicu. Kao i svugdje 
a malo gdje kao kod Vajraca. Tamo, gdje ima plaza sto 
lici na nase jadranske. Bas onako, koliko se sjecam, 
dva-tri metra svijetlo plavo, pa onda duboko, modro, 
u boji tinte. Otprilike, kao kod Neuma, kad pichis 
iznad, magistralom prema Dubrovniku. I mozda je bas 
zato ovaj nas usud, da uvijek nesto  poredis, trazis 
slicnosti i razlike, zivis izmedju dva svijeta,
izmedju dvije vatre! Da poredis visinu palme, boju 
vode, komarce, jelo, pa trazis slicnost i kad je 
nadjes, nasmijesis se...Zadovoljan, jer si ih spojio
a podnosljivo nostalgican jer si zivio i zivis u dva 
predivna svijeta! 
I zato se sada, kad je toliko godina proslo, vise ne 
cudim namjerama i planovima o 'putu na jug', bilo kojem 
svijetu on pripadao. Jer u koji god odes, u koji god
se vracas, dobijes taj “Povratak u Bosnu, ma gdje 
ona bila, kako jednom, prelijepa kcerka, Sabina Vajraca 
rece u svom filmu! 





Thank You, Emire i Aida Vajraca,




cK




Komentar Br.22
Poslao : cK bl@cafekajak.com
Datum : 05.06.2014.

                          

             ENES I MIRA SLJIVO !


Evo nas na kraju jos jedne, tradicionalne Kampanje 
za Kajak, koja vec godinama ide na ovim valovima i 
nikako da prestane, na zadovoljstvo i nelagodu nasih 
sugradjana, ha ha Smijeh je jer je sve manje i manje 
primitivnog otpora akciji, kao da su ljudi poslije 
toliko vremena konacno dosli do zakljucka da mi nikada 
nismo upirali prstom, ili ne daj Boze nesto gore, na 
one koji ni u snu nisu pomislili da se pridruze ovoj, 
ili u slucaju Banja Luke, bilo kojoj akciji! Samo 
velicamo prijatelje Kajaka, koji su uz nas, na ovaj 
ili bilo koji drugi nacin! To je Kajakova baza 
i dok je nje, 'voza'ce se po Vrbasu ladja'.


I da uzmem mikrofon, dragi moji, evo i posljednjih 
na spisku onih koji su stalno tu, uz nas, koji uvijek 
kazu tu smo, koji vec godinama rade uspjesno svoj 
biznis, EMSA se zove i koji svojim specijalitetima 
zadivljuju naseg covjeka sirom Sjeverne Amerike, 
vracaju ga mirisom u tamo neke ulice i sokake 
nase mladosti.... 

  LADIES & GENTLEMEN....ENES I MIRA SLJIVO!!!!!

   (aplauz aplauz aplauz aplauz aplauz aplauz)



Oduljilo ove godine nesto, kud bas Bosna ode tako 
daleko a Boga mi i visoko...I mi cemo, tamo daleko, za 
njima..Pa cemo, pobijedili ili pobijedili, ali sigurno 
nazdraviti svima vama, pojedinacno upisati imena u pijesak 
Kopakabane, bez stresa, bez straha...Jer Bosna i
Hercegovina ovog puta ne moze izgubiti!



Thank You...................



Enver i Bahra Bajrić 
Brondby Strand, Denmark

Adi-Pajp i Jasna Dautčehajić 
Sioux Falls, South Dakota USA

Zlatko i Zumreta Kreso 
Louisville, KY USA

Anonimna Banjalučanka 
(Švedska)

Samir i Sejla Medić 
Burlington, ON Canada

Ermin i Refika Suvalić 
Oslo, Norveška

Anonimni banjalučani 
Norveška

Saša i Emira Džindić 
Delray Beach, Fla, US

Ahmet i Mirza Kozaragić 
Norrtalje, Sweden

Mirsad aka XXXL i Suada Žilić 
Esbjerg, Denmark

Goran i Aida Pržulj 
Holstebro, Denmark

Naši anonimni prijatelji $130
Sydney, Australia

Huso Arizona i Amira Kučković $300
Phoenix AZ USA

Almir i Alma Zejnilović
Amsterdam, Holandija


Goran Singh aka GDog  
Lancaster, PA USA

Emir i Aida  Vajrača 
St. Petersburg, FL USA

Enes i Mira Šljivo 
EMSA Inc. 
Lincoln, NE USA 




cK