Smisao života

   

Smisao života | Citati

Ma što radio, misli na kraj. (Latinska poslovica)
 
Smisao života

Može biti da život postoji po nekom višem načelu, a ne samo

po besmislu, po zlu, po ludilu. (Meša Selimović)

Hans Christian Andersen
"Život svakog čovjeka bajka je koju je napisala Božja
ruka."

Tko smisao života nije tražio, taj nije ni živio. (Jovan 
Dučić)

Tajna ljudskog bića nije samo u življenju, nego u tom – 
zašto živjeti. (Dostojevski)

Život je putovanje u kome ogromna većina nesvjesno luta, a 
samo malo njih imaju jasne puteve pred sobom. (Božidar 
Knežević)

Kada se suočite s mogućnošću rane smrti, onda shvatite da je
život i te kako vrijedan i da postoji mnoštvo stvari koje 
želite uraditi.

Ljudsko biće i u … (starosti) hoće da ostavi svoj trag. U 
snijegu, morskim talasima, pijesku, u tmini svemira.

Naš život, kad se gleda u početku, izgleda beskrajan; ali 
kad se pogleda s kraja puta, onda se vidi da je vrlo kratak.

(Arthur Schopenhauer)

Sistematski, mi insistiramo na sporadičnoj prirodi smrti – 
nesreće, bolesti, infekcije,poodmakla starost – otkrivajući
tako našu duboku želju da smrti oduzmemo onaj njen nužni 
element, čineći da ona postane samo jedan sporadični 
događaj. (Sigmund Freud)


Najviše, najradikalnije, najtemeljitije, možda najsurovije 
obesmišljava ljudski život činjenica smrti – ljudi vole da 
žive. (Milorad Kojić)

Ljudski duh čezne za nečim trajnim. (Stanislaw Lem)

Kad neko sebe smatra skeptikom, dobro je da ponekad posumnja

čak i u svoju skepsu. (Sigmund Freud)

Mahatma Gandhi
"Jedini način da živiš je da pustiš i druge da žive."
"Moj život je nedjeljiva cjelina i sve moje djelatnosti 
požimaju se; i sve one imaju svoje porijeklo u mojoj 
nezasitoj ljubavi prema ljudima."
"Život bez principa jest brod bez kormilara."
Majka Tereza
"Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga"

Mehmed Meša Selimović
"Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može 
umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je 
besmisao, kao i život." (Derviš i smrt)
"Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na 
svojoj zemlji i glupo umiranje na tuđoj." (Tvrđava)
"Do kraja života upoznavaću ljude, a nikada ih upoznati 
neću. Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka." 
(Ibid.)
"Malo je šta mijenjao u životu, jednom izabranu stazu teško

je napuštao. A zašto bi je i napuštao? Život nije promjena 
već trajanje. Promjene su nered i zato protiv života. Ni 
rđav put nije lako napustiti, a ako je dobar, zašto bi ga 
mijenjao?" (Magla i mjesečina

Oliver Wendell Holmes
"Život je zavežljaj malih stvari."
Orhan Pamuk
"Ali da život jeste jedna tijesna košulja, jasno biva tek 
onda kada se izađe iz tamnice mjesta i vremena. I kao što je

bestjelesna duša istinski razlog sreće u svijetu mrtvih, 
tako bi najveća sreća među živima bilo tijelo koje nema 
dušu. Kakva je šteta što niko to ne može da shvati prije 
nego što umre." (Zovem se Crvena)
"Daće Bog da naučimo i kako da jednoga dana svoje živote bez

straha prepričavamo kao svoje." (Ibid.)
Paulo Coelho
"Svaki čovjek ima tačnu predstvu kako bi trebalo da živimo 
svoj život."
Pearl S. Buck
"Smrt je lijepa kad je život ružan."
Pitagora
"Život je nalik na Olimpijske igre: jedni trguju, drugi 
gledaju, treći se bore."
Pjotr Iljič Čajkovski
"Žalim prošlost, nadam se budućnosti, nezadovoljan sa 
sadošnjošću - to je moj život."
Plutarh
"Ljepota proživljena života je prava mjera, a ne dužina 
njegova trajanja."
Rabindranath Tagore
"Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i 
otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i 
spoznao da je služenje radost."
Robert Byrne
"Smisao života je život sa smislom."
Robert Frost
"Sve što sam o životu naučio može se svesti na tri riječi: 
život ide dalje."
Robert Fulghum
"Možda...
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.
Riječ koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne

vjerujem u to da je značenje ::života zagonetka koju treba 
razriješiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja vjerujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, 
bojeći se smrti. Ali, pošto je uvijek sve moguće, čuda su 
uvijek negdje u blizini i nikada neće prestati da se 
događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definiše jednom 
jedinom riječju koja, poput sićušnog
podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu
otvorena.
Ta riječ je: Možda." (Možda da, možda ne)
Ruth Benedict
"Problem u životu nije taj što nema nikakvih odgovora, nego

taj što ih je previše."

"Ko god spasi jedan život, spasio je čitav svijet."

Seneka
"Cijeli život nije ništa drugo do li put u smrt."
Sergej Rahmanjinov
"Muzika je dovoljna za život. Ali, život nije dovoljan za 
muziku."
Sokrat
"Naš najvažniji cilj u životu treba da bude uzdizanje naše 
duše. Drugim riječima, napredak naših duhovnih i moralnih 
moći: da svakim danom sve više prosvjećujemo svoj duh i 
svakim danom se osjećamo sve više slobodnim i boljim."
"Ne živi se da se jede već se jede da se živi."
Sören Kierkegaard
"Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo

unatrag."
Spencer Johnson
"Nije važno kako čovjek umire, nego kako živi."
Sulejman Bugari
"Ako je more život, a valovi problemi i belaji koje on sobom

nosi, nemojte bježati i kukati. Jednostavno, naučite surfati

!!! Tako će vam svaki val, ma koliko velik bio, 
predstavljati samo novi izazov i priliku za usavršavanje".
William Shakespeare
"Život je samo sjenka koja hoda,
Kukavni glumac što na pozornici
Sat-dva se šepuri i razbacuje,
A potom ga više nema.
To je priča koju idiot priča,
Puna krika i bijesa,
A ne znači ništa."
(Macbeth)
Yann Martel
"Neki od nas odustaju od života, tek uz rezignirani uzdah. 
Drugi se malo bore, a onda izgube nadu. A treći – među njima

i ja – nikad ne odustaju. Borimo se, borimo i borimo. Borimo

se bez obzira na cijenu bitke, na pretrpljene gubitke, na 
nevjerojatnost uspjeha. Borimo se do kraja. Nije to pitanje

hrabrosti. To je nešto u nama, nesposobnost odustajanja. 
Možda najobičnija glupa glad za životom?" (Pijev život)
Yoshida Kenko
"Dan života vrijedi više od brda zlata."
Z[uredi]

Zig Ziglar
"Prije nego što možete nešto očekivati od svog života, u 
njega morate najprije nešto uložiti."
"U životu možete dobiti sve što poželite ako dovoljnom broju

ljudi pomognete da dobiju ono što oni žele."

Novalis
"Među dobrim duševnim ljudima lako se podnosi teret
života."
Abdulah Sidran
Vera: "Sad samo čekam da umrem..."
(...)
Rudo: "Nemoj tako, ženska glavo. Dobar je život. Samo čovjek

mora imati neke želje, neki cilj, razumiješ?" (U Zvorniku ja

sam ostavio svoje srce)
"baš ko iverje
otpadamo
od stabla života"
(Morija, nespina)
Albert Einstein
"Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem 
djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša 
egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem 
djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu."
Alberto Moravia
"Stvarni život ne sačinjavaju naši planovi o sreći, nego baš

ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se 
slučajno dešava, što je potpuno nepredvidivo i što izaziva 
samo razočarenje i bol."
Anatole France
"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a 
ruže mrtvi."
Angelina Jolie
"Jedini način da imamo život je da mu se posvetimo kao 
ludi."
Anthony Robbins
"Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj 
život."
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače

u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I

tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: 
struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada 
stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju 
svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni 
jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile 
ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih 
vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u 
tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk

razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od

slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: 
"Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom.

Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. 
Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost

da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti 
izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."
Anton Pavlovič Čehov
"I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, 
teško je živjeti” – i u isti mah ovako isto kao i sada, 
bojaće se i neće htjeti da umre.“
"Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u 
oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja 
koje je stekao tokom prvog dijela života."
"Ne samo za dvije, tri stotine godina, nego i za milion 
godina, život će ostati kakav je i bio; on se ne mijenja, 
ostaje stalan, držeći se svojih vlastitih zakona, do kojih 
nama nije stalo, ili bar, kojih vi nikada nećete spoznati. 
Ptice selice, ždralovi na primjer, lete i lete, i ma kakve 
misli lutale, po njihovim glavama, visoke ili sitne, oni će

sveđer letjeti, a neće znati zašto i kako. Oni lete i letjet

će, ma kakvi se filozofi pojavili među nama; i neka 
filozofiraju kako ih je volja, samo neka lete..." (Tri 
sestre)
"Kad nema pravog života, čovjek živi od fatamorgane."
Antoine de Saint-Exupéry
"Život nas je naučio da ljubav ne znači međusobno se 
gledati, već zajedno gledati u istom smjeru."
Baruch Spinoza
"Mene ne uznemirava smrt, nego umiranje."
Benjamin Franklin
"Voliš li život? Onda nemoj tratiti vrijeme jer je od 
vremena sastavljen život."
Bernard Shaw
"Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom 
cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga 
prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše."
"Život izjednačuje sve ljude: smrt otkriva istaknute."
"Život je plamen koji uvijek gori, ali se opet ponovo zapali

svaki put kad se dijete rodi."
Blaise Pascal
"Onaj ko smisao svog života traži u duhovnom usavršavanju, 
ne može da bude nezadovoljan, jer je ono što on želi uvijek

u njegovoj vlasti."
Branislav Nušić
"Na pozornici se prvo digne zavjesa pa se tada odigrava 
drama. U životu to drugačije biva: najprije se odigra drama

pa se onda podigne zavjesa."
"Sufleri na pozornici često spašavaju situaciju, u životu je

uvijek upropašćuju."
Buda
"Život nije ništa više od kapi rose koja drži ravnotežu na 
vrhu travke".

Oscar Wilde
"Pravi život nekog čovjeka je često život kojim on ne
živi."
"Život bi se mogao sažeti u pola sata predivnih trenutaka."
"Život nikad nije pošten, ali budući da nas je većina 
nepoštenih - to nam odgovara."
"Život je previše važna stvar da bi se o njemu ikad govorilo

ozbiljno."

Poslovice

Arapske poslovice
"Četiri se stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, 
izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika."
Indijske poslovice
"Na početku čovjekova života stoji neznanje, u zreloj dobi 
patnja, a u starosti žalost."
Kineske poslovice
"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."
Latinske poslovice
"Nikome nije čitav život bez neprilike."
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."

http://bs.wikiquote.org/wiki/%C5%BDivot

JAO,SVAKA TI ČAST,ODAKLE TI TOLIKA SNAGA,TI JE IMAŠ ZA
HILJADU ŽIVOTA.

Meni su najbolje sjeli savjeti Majke Tereze.

U svacijem zivotu su dva dana posebno vazna:

Dan kada si rodjen i dan kada skontas, zasto?

Dan kad skontas zasto, ili ti pitas zasto? Nejasno 
mi??

I Dado Topic se jos uvjek pita: Zasto?

Aida, jel' ti to ozbiljno?

Huso mozda sam glupa ali nemogu skontati

Pa, eto ti si taj prvi vazan dan vec odradila, a ovaj drugi
ce se 
desiti ili se vec desio, ali ti je to promaklo. Ma,
skontaces ti. 
Mozda?

Zbunjene misli
Već sam odavno zaboravila kako je to voljeti nekog,
dopustiti da tebe 
netko voli, otvoriti mu se potpuno, osjećati se potpuno
pored njega i 
u miru živjeti blaženstvo takvog osjećaja. Biti sretan jer
ta osoba 
postoji, jer je s tobom, jer te cijeni i doživljava: kakvog
li predivnog dara!
Sretnijeg dara duša ne bi mogla osjetiti, od uzvraćene
ljubavi. Takav 
osjećaj blaženstva samo takav osjećaj može pružati. Osoba je
lijepa, 
toliko lijepa da je to neopisivo, a lijepa je jer je pored
nas, i mi 
je činimo takvom. I ona čini nas takvom, sretnom, ispunjenom
i zadovoljnom.

Razgolići dušu i vidjet ćeš da samo rijetki ostaju oko
tebe.

Zavoli one ostale.

U konfliktu, mržnju pretvori u ljubav.

Ovakvo samoubojstvo vrijedi: ono daje spoznaju o pravom biću
koji živi 
u tebi. 

Razapni samu sebe da bi spoznala svjetlost, jer jedino
najdublja tama 
može te upoznati sa najjačim svjetlom.

Ona su jedno.

Ne želim više biti čovjek. Ovo izgleda jače od mene, ovo
izgleda 
pretjerano.
Ne mogu biti stablo, ne mogu biti biljka, ja to ne mogu a i
znam da ne 
znam.
Mislim da bi mi bilo bolje kad bi bila nešto drugo ili netko
drugi? 
Znam da nije tako. To je zato što sam čovjek pa mislim da je
drugima 
bolje nego meni. Meni je Savršeno dobro, a stalno kukam. Ako
ne kukam 
vani drugima, kukam u sebi i to sigurno ispoljava prema
vani. Dosta mi 
je svega toga, nije mi više ni bitno šta će drugi reći, više
mi to 
nije bitno. Toliko silno želim da me drugi dožive, da mi
više postaje 
sve nebitno jer drugog izlaza ionako nema. Ako me ne
doživljavaju 
moram se pomiriti s time i mora mi postati nebitno jer
drugačije se 
patim. Znači bitno mi je još uvijek. 
Želim ostati sama, da se zavolim takva, sama, sretna, bez
ikoga pored. 
Dosta mi je filozofija, čekanja, očekivanja.

Očekujem da me netko doživi, očekujem da me netko prepozna,
očekujem 
da podjeli sa mnom razmišljanje, da me shvaća. A da li ja
shvaćam 
drugog? Da li ja shvaćam drugog, ili ga samo želim
iskoristiti radi 
svojih interesa? Da li ja volim drugog, drugu. Da li ja
nju/njega 
volim kad mi priča, kad me gleda, kad se svađa, kad dijeli
svoj svijet 
sa mnom? Ja to ne znam prepoznati. Da li je to ljubav ili
prisila na 
ljubav.
Znam da je i mržnja dobra, ali ona mi smeta i ako već treba
biti tu, 
neka bude neutralna i trenutna.
Mislim da je najbolje povući se u sebe, pronaći vrata koja
vode u 
unutarnji svijet. Dosta je bilo pričanja, to sam rekla.
Dosta je bilo, 
začepi više jer te ne mogu i ne želim više slušat.
Stalno pričam i pričam, to se troši. Želim da drugi misle
dobro o 
meni.

Pričam.

Šuti.

Pomogni sebi i drugome, voli sebe i drugog. Pomogni drugome
i sebi, 
voli drugog i sebe. Lijepo je, najljepše kad si nekome
otvorio put 
prema sreći, pa makar sitnoj.
Potrudi se da pomogneš osobi da pronađe put ka sreći, budi
uz nju ali 
nemoj hraniti pritom svoj ego, dozvoli joj da bude ono što
ona stvarno 
je, a onda se odmakni i gledaj njenu ljepotu, bez zavisti,
bez 
ljubomore, bez interesa. Gledaš sebe.

Zahvalna budi samoj sebi, doživi samu sebe i neće ti ostali
trebati. 
Nitko ti ne treba jer svi su u tebi već. Oni nisu voda ili
hrana da ih 
trebaš. Voli ostale i čini drugima ono što želiš da drugi
čine tebi, 
daj si vremena.

Ono što me uznemiruje moram prepoznati i odmaknuti se. Želim
da mi 
životno mjerilo bude osjećaj sreće. Ako osjetim nemir, makni
se.

Kako da se maknem od same sebe i svojih emocija?
Zaroni dublje, u dublje duboko u sebi, tamo gdje nije
potrebno ništa 
izvanjsko, tamo gdje ne ovisiš o nikome, gdje si stopljena i
apsolutno 
zadovoljna sama sa sobom. Oprosti drugima i uđi unutra.
Oprosti sebi, 
i ti si ista.

Ja moram naći put, jedinstveni put do toga. To će biti moje

oslobođenje. 

Ljubav je u meni, u tebi. U svima. Osjeti ljubav.

Za to nije potrebno netko drugi, svi smo ovdje i sada, ovaj
trenutak 
nije odvojiv od ičeg. Svi smo skupa, svi smo isto. Svi smo
jedno. A 
svi smo jedinstveni. Ovakva spoznaja vodi do ludila.

Prestani glumiti. Budi sasvim obična. Šuti. Slušaj.

Nadaj se ali ne očekuj.

Prestani buniti samu sebe. O čemu razmišljaš? Što želiš?

Voljela bi imati osobu s kojom dijelim sve ovo što je u
meni, svu ovu 
ljubav. 
A što ako je to samo potreba za ljubavi, a ne za dijeljenjem
ljubavi? 
Jer ako je potreba za ljubavi, naći ću nekog komu je isto
tako 
potrebna. U redu, odgovara mi. Trebalo bi mi odgovarat.
Valjda bi mi 
odgovaralo. Jedan od drugog ćemo očekivati ljubav tada, ako
je to samo 
potreba za ljubavi, pa neće odgovarat. Odgovarat će kad iz
toga 
iskopamo i zajedno uvidimo čitavu ljepotu dijeljenja same i
čiste 
ljubavi.


Zašto nije dovoljna prijateljica ili prijatelj? I oni te
razumiju, i s 
njima možeš dijeliti sve u tebi.

Nije tako. S njima ne mogu dijeliti strast vođenja ljubavi.
Strast 
poljupca, stapanje tijela.

Zašto ti je to potrebno?

Nije bitno. Ne znam. 

Možeš voditi ljubav s nekim ružnim. Mogu. Moj ego želi nešto
lijepo, 
nešto isto kao ja. Naravno da moje srce to ne zanima, mom
srcu je 
svejedno s kim će dijeliti ljubav. 
Mojem umu je potrebno da bude shvaćen kako bi ostavio
upaljeno svjetlo 
strasti na duže vrijeme.

Pa kako onda riješiti dilemu.
Svi žele i ljubav, i ljepotu, i strast, i ljubavnu
kompatibilnost.
Svi to žele, a ne samo ja.

Zašto su onda drugi zadovoljni a ja nisam?

Zašto mi je neko dobar neko vrijeme, onda mi više nije
dobar?

Zašto ne mogu postaviti pitanje ZAŠTO

Zašto je nebitan, zašto nema odgovor

To me frustrira

Zato želim mir, duboki mir i vječni spokoj.

Da sam biljka isto bi mi bilo, tada bi našla druge tematike
o kojima 
filozofirati i raspravljat, da sam komarac isto tako, da sam
bilo što 
drugo, našla bi svoje druge filozofije koje bi mi ometale
mir. Ovo sad 
je samo moj um, moj razum, ovo nije vezano za mene, ovo
tijelo nije 
moje, ovo tijelo nisam kupila, ono mi je dano, tko mi ga je
dao to je 
nebitno jer mi odgovor neće pomoći, s odgovorom neću lakše
živjeti, 
uvijek ću nailaziti na sretne i manje sretne trenutke. Kako
se 
odvojiti od toga

Kako postati mir

Kako postati energija

Kako postati neuvjetovan

Kako postati bezbrižan

Ja sam sve što jesam sada i ovdje

Od svega me odvaja ništa

Frustrira me to

S niti jednim čovjekom ja neću održati razgovor jer ćemo se
ionako 
nastojati dokazati jedan drugom a nitko nema pravo i oboje
imamo 
pravo, a pravo je ionako nebitno jer od prava neću mirnije
živjet. 
Vratit ću se na početak.

Jedino što imamo je iskustvo više ali i ono nije bitno jer
umrijet 
ćemo svejedno, tugovat ćemo svejedno, patit ćemo svejedno.

Trenutak rođenja i trenutak smrti je ovdje i sada, to je
isti 
trenutak, od te dvije situacije razdvaja nas samo vrijeme a
ono je 
relativno, vrijeme nema mjere osim izmišljenog sata, vrijeme
nije 
prošlost ni sadašnjost kako smo mi odredili, vrijeme je samo
ovdje i 
sada.

Ako je vrijeme ovdje i sada, tada su rođenje i smrt isti
trenutak.
Tada ja živim u nevremenu, umirem i rađam se stalno, a ovo
je sad 
iluzija.

Zbunjene misli

Zbunjene misli pletu mreže u mozgu, tražeći izlaz iz
labirinta misli koji se čini potpuno neriješiv. A nije,
znam
to. Negdje u podsvijesti držim da za svaki problem postoji
rješenje, za svako pitanje odgovor, za svaki potez
reakcija,
za svaku dobru stvar nagrada itd. Negdje u sebi držim da
ima
Boga, da On sve vidi i čuje i... da mi On nepravdu učiniti
neće. Ni meni, ni tebi, ni petom, ni desetom. Jutro je,
izašao sam na balkon i onako posmatram oko sebe, gledam u
nebo, tu vječitu misteriju. Šta sve ima gore, iza svih
sfera
ljudske spoznaje? Ponavljam sebi da je čovjek u kontekstu
svega - ništa. Zrno u pustinji, kap vode u moru - nije.

Zašto smo mi sami sebi ponekad tako posebni?! Zašto uopće
mislimo da se bilo šta vrti oko nas, kada živimo na jednoj
od manjih planeta Sunčevog sistema, a i sam Sunčev sistem
je
u kontekstu svega - ništa! Ma jutro je, govorim sebi,
ohladi
ba malo. Zapalim cigaretu i kontam. Ima nas na milijarde.
Raznih boja, nacija i ostalih ljudskih izmišljotina. I
svako
nešto konta, svako se za sebe bori. Jedni grade da bi drugi
rušili, drugi ruše da bi treći gradili... i tako se vrtimo
u
začaranom krugu neke naše, ljudske - 'posebnosti', a
ustvari
smo itekako zalutali sa svih mogućih puteva koji imaju
karakteristike onog pravog.

Onda se okrenem sebi i kontam: zašto baš ja... da se rodim
u
ovom vremenu... i na ovom mjestu... Onda shvatim da za sve
ima neki razlog, da je ta mudrost mog postojanja sad i
ovdje
daleko od mene samog i neke moje moguće spoznaje. Možda je
neko u vremenima izobilja isto razmišljao: zašto baš ja?!
Čovjek u principu nikad nije zadovoljan, tako da... gasim
cigaretu i udahnem još jednom čiste have. Vidim dole malog
rođaka u hodaljci kako maše nogama i rukama... i kontam...
kako je njemu sad dobro. U očima mu možeš vidjeti potpuno
oduševljenje svim onim što ga okružuje.

S voljenom osobom treba dijeliti ne samo radost nego i tugu,
posebno ako joj je smrt oduzela ono najdraze. Nemamo osnovnu
ljudsku kulturu. Nemam rijeci, sramota da uopce imas obraza
da se javljas 

smrt je ponovno radjanje

I Oliver Dragojevic takodje ima isto pitanje???????????  :)

Zivot je jednostavan. Za srecu treba otvorti srce i dusu
poput djeteta i 
treba gledati ljude u oci. Sve drugo doci ce samo

To je najkraci recept za srecu

Za koji zivot treba da se rodim
Za koji sudnji dan treba da zivim
Kojem Bogu treba da se molim
I koju zenu treba da volim ja

Za ciju ljubav treba da sam sretan
Za koju ranu treba da sam bol
Na cijem odru treba da sam svijeca
Za koju zenu treba da sam Bog

I nikada necu saznati to
Kud vodi me put zivota mog
Za ciju volju  se radjam i zivim i mrem

Za cije nebo treba da sam duga
U cijoj tami treba da sam luc
Za koju pjesmu treba da sam tuga
U cijoj casi treba da sam zuc

Za koju jesen treba da sam zetva
Za koju sliku treba da sam kist 
Za cije usne treba da sam kletva
Za koje grane treba da sam list

????????????????????????????????

Sjajna pjesma. A ono "zasto" je bila Oliverova tugovanka...
"zasto sve sto je lijepo ima kraj..." zato sto se ne bi
razaznalo lijepo da nema malo i ruznog. Cisti zivotni mix od
svjetlosti i tame, ali Dadina pjesma je prekrasna. Always!
A "munjen" je apsolutno u pravu. Samo bez previse
filozofije. Jednostavno treba biti!

Sulejman Bugari Quotes

Sulejman Bugari quotes (showing 1-9 of 9)
“Za mene je svaki čovjek findžan zašećerene kahve. Ako je
kahva gorka, 
to znači da šećer nije promiješan. Dakle, samo malo treba
promiješati 
i eto slatke kahve. Ako ne promiješamo bit će gorko. E ja
prilazim tom 
šećeru kojeg ima u svakom čovjeku: i u Muji, i u Jozi, i u
Jovanu, i u 
Hansu, i u Davidu...” 
― Sulejman Bugari
4 likes like
“Dosta nam je govora, nama su potrebni razgovori...” 
― Sulejman Bugari
tags: govor, razgovori 2 likes like
“Ne smijemo biti neodgovorni i egoistični, nikako, a posebno
ne u 
prezentaciji Islama. Islam nije samo naš! On je univerzalna
ljepota, 
poslata svakom čovjeku na zemlji.” 
― Sulejman Bugari
tags: islam, ljepota, ljudi, svijet 2 likes like
“Budimo berićetna voćka koja će uvijek i svakome, bez obzira
na sve 
razlike, davati plod.” 
― Sulejman Bugari
2 likes like
“Ako je more život, a valovi problemi i belaji koje on sobom
nosi, 
nemojte bježati i kukati. Jednostavno, naučite surfati !!!
Tako će vam 
svaki val, ma koliko velik bio, predstavljati samo novi
izazov i 
priliku za usavršavanje.” 
― Sulejman Bugari
tags: problem, valovi, zivot 1 likes like
“Za vjernika je problem dobar znak kretnje ka svome
Gospodaru i lijepa 
najava napretka. Za njega je to, još jedna prilika u nizu,
da pokaže 
sve ljepote i vještine koje je stekao na tom putu.” 
― Sulejman Bugari
tags: allah, islam, napredak, problem, vjera, vjernik 1
likes like
“Blagodat kiše zaljeva ono što je potrebno da zaljeva i
spušta se kada 
On hoće, a ne kada mi to hoćemo.” 
― Sulejman Bugari
tags: allahova-volja, blagodat, kiša, želje 1 likes like
“Spominjanjem Gospodara u srcu se rahmet stvara.” 
― Sulejman Bugari
tags: allah, islam, mir, spomen 1 likes like
“Ponašaj se prema ovome svijetu kao prema svojoj sjeni.
Budeš li 
pokušao uhvatiti je, umorit ćeš se i nećeš uspjeti. Na kraju
će te 
poslati u kabur neispunjenih želja i planova. A ako joj
okreneš leđa, 
vidjet ćeš da će ići za tobom, da će te pratiti.” 
― Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru

tags: ahiret, dunjaluk, islam

http://www.goodreads.com/author/quotes/2968490.Sulejman_Bugari

5. listopad 2013.
Fra Zvjezdan Linić
Život je dar
Meditacija preuzeta sa www.molitve.info
Čovjek se često pita o tajni i o smislu života. Ta nam tajna
svima 
izmiče. Uronjeni ni smo u život, ali ga ne možemo zarobiti,

zagospodariti. Možemo samo prihvatiti život kao dar. Prema
Bibliji i 
nauku Crkve život je jedinstven i neposredan dar Božji.
Roditelji nose 
u sebi sposobnost ljubavi i darivanja, a u svojem biću nose
i tajnu 
života. Ipak, i za njih je to tajna. Vjerujemo da čovjek
postaje živo 
biće u jedinstvenom trenutku koji je povezan s čudesnim
spajanjem 
ljudskih stanica u tijelu žene. Medutim, to je tek
pretpostavka. Tajna 
istinitog života, dar života, načelo života ili, kako to
volimo u 
običnom rječniku reći, duša ljudskog bića uvijek je
neposredan Božji 
dar. Početak života je zapravo pravi Božji stvarateljski
čin, kao ono 
na početku stvaranja - kako to opisuje biblijska Knjiga
postanka. U 
svakom začeću Bog je na neposredan način Stvoritelj i Otac.

Odatle proizlazi zahtjev da čovjek koji želi istinski
živjeti i ući u 
smisao vlastitog života ponire zapravo u tajnu Božje ljubavi
i Božje 
volje. Obdareni smo životom. Bog nas je dozvao u život. On
jedini zna 
cjelokupnu tajnu života, pa i ovog našeg života. Što dublje
uđem u tu 
tajnu, što istinitije tražim volju Božju, to sam bliže samom
smislu 
života. Moj će život procvasti puninom. Zato se u duhovnom
rastu 
postavlja pred čovjeka poziv da istinski prihvati svoj
život, i to ne 
samo u onom sudbonosnom času začeća, već i u svakom daljnjem
času i to 
sa svim okolnostima koje život sobom nosi. Ne prihvaćati
neke 
okolnosti vlastitog života koje ne možemo promijeniti, znači
zapravo 
boriti se protiv samoga sebe, znači lišiti se punine
života.

Svatko od nas ima svoje roditelje. Oni su salmo obična
ljudska 
stvorenja. Zato nije uvijek sigurno da nam oni mogu od časa
začeća 
pružiti svu potrebnu ljubav i potvrdu života. Neki su u tome

uspješniji, neki manje uspješni. Neki su i sami previše
ranjeni u 
životu pa često ne znaju ni svojem djetetu darovati potrebnu
ljubav. 
Zato se netko sjeća svojih roditelja s radošću, a netko
misao na njih 
veže uz mučna sjećanja. Sve je to utkano u tajnu našega
života.

Ipak, utješna je istina da je na početku tvog života netko
tko te je 
od prvog časa silno želio i htio. Nitko od nas nije slučajno
nastao. 
Bog je gospodar života i, prema tome, on je u početku svakog
ljudskog 
bića. A Bog je ljubav. On je u svaki stvoreni život ugradio
svoje 
srce, svoju ljubav. Stoga nitko nema pravo pomisliti da nije
ljubljeno 
biće, da je kažnjen životom. U temeljima tvoga života nalazi
se sva 
ljubav svijeta, nalazi se Bog. Prema tome imamo pravo
radovati se 
životu.

Međutim, upravo zbog te činjenice otkrivamo da je život
tajna i 
dragocjenost kojom ne možemo raspolagati, već je primiti,
pohraniti i 
njegovati. Niti svojim niti tuđim životom ne možemo
raspolagali, a 
pogotovo ne smijemo njime manipulirati. Svaki je ljudski
život 
dragocjenost. Odatle utemeljenost stava vjernika koji
priznaju Boga 
svojim Stvoriteljem i Ocem da nitko nema prava ugroziti svoj
ili tuđi 
život. To vrijedi za svaki život u svakoj dobi: bilo u dobi
od 
nekoliko tjedana pod srcem majke, bilo u djetinjoj, bilo u
odrasloj 
ili u onoj staračkoj dobi. Bog je gospodar života.

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=18608

ŽIVOT JE BOŽJI DAR VAMA

"Život je Božji dar vama. Način na koji ga živite, vaš je
dar 
Bogu."Jednom kada spoznaš da umirati sebi iz dana u dan
znači imati 
vječnost na dlanu, da ti dani nisu odbrojani ako ih sam nisi
pridobio 
za sebe već položio za druge, tvoj život će dobiti
smisao,stari 
iznemoćali starac u tebi će minuti kao dan,a novi će se
roditi iz 
najljepšeg svitanja zore.
Tvoje će srce neko vrijeme plakati nad onim što je izgubilo,
ali duša 
će se radovati zbog blaga kojeg je pronašla.Kada ustanoviš
da je tvoj 
život i moždane funkcije prestale raditi i da je time unatoč
svim 
tvojim nastojanjima tvoj život dospio "kraju", nemoj
pokušavati bilo 
kakvom tehnikom spasiti ga, nemoj ga prozvati svojim
mrtvačkim 
pokrovom nego "krevetom života"jer tada tvoje tijelo može
najviše 
poslužiti drugima za sretan i ispunjen život,a tebi pružiti
novu 
šansu.
Daj svoje oči čovjeku koji nikada nije vidio zalazak sunca,
osmjeh 
djeteta i ljubav u njima.Tada češ i ti progledati očima
srca. Daj 
svoje srce čovjeku kome je njegovo srce donijelo samo
beskrajne dane 
pune boli i razočaranja. Tada će tvoje srce pokucati na
prava vrata i 
ući u radost života. Daj svoju krv onome čijim žilama teku
otrovi da 
može biti protočan milostima Neba i gledati život sa čistih
prozora 
svoje duše. Tada češ i ti vidjeti oko sebe svjetlo i ljepotu
duše 
svakog Božjeg stvorenja. Daj svoje bubrege onome tko je
ovisan o 
stroju svijeta, da se može kretati izvan granica svojih dana
i noći, 
te slobodno prelaziti preko ruba mogućnosti koje ima u Bogu.
Tada češ 
ti spoznati i ti imaš beskrajne mogućnosti bez obzira na
ograničene 
sposobnosti fizičkog tijela. Daj svoje kosti,mišiće svaku
tetivu i 
živac, podaj ga kljastom starcu ili uzetom djetetu da može
pretrčati 
sve svoje snove i livade djetinjstva. Tada češ i ti moći
preći na 
drugu stranu mosta koji povezuje zemlju i nebo. Daj svaku
stanicu 
svoga mozga da mogu rasti u onomenijemome mladiću ili
djevojci koje 
nikada nije moglo izgovoriti riječi "volim te" ili čuti kišu
i valove 
kako zapljuskuju obale života.
A od ostatka svoga tijela spali sve ono što je ostalo i
raspi pepeo na 
sve strane da bi cvijeće i plodovi neba na poljima života
bolje rasli. 
Zakopaj svoje krive odluke i životne pogreške, sve svoje
slabosti i 
predrasude kojima si povrijedio svoje voljene. Svoje grijehe
daj onome 
tko ti ih je dao, đavlu, a djela ljubavi i dušu predaj Bogu.
A ako te 
se netko poželi sjetiti,reci mu neka to učini djelom
milosrđa, 
ljubaznom riječi onome koji traži tvoju pomoć. Ako tako
činiš, 
vječnost je tvoj dom.

http://www.medjugorje-info.com/hr/molitve/meditacije/104-
meditacije/zivot-je-bozji-dar-vama.html

Dosao sam do stanaja u svom zivotu kad se osjecam Ovako .
Flow:Bolje ne moze pa je dobro  i ovako.
Ziv i zdrav i spreman za dalje za svoje male snove i
planove.Ne mogu uraditi nista izuzetno jer nemam posao
,nemam novca,nikom ne trebam i niko ne pita za mene.cak su
mi rekli sta bi htio pa imas sve :"Kolko para toliko
muzike"Ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom pa necu da
se sjecam i nabrajam sta sam sve uradio pozitivno dobro i
humano do sada,nacu neki smisao i hoby ,otici negdje i
biti.Nikom ne trebam jer ja nemam cak ni auto jer ga drugi
voze a na mene kukaju da ga nisam oprao ima 3-4
mjeseca.Cudna mi ta kritika pa se nisam htio kvasiti i auto
prati rucno na beznzinskoj ,,,nisam lud.Bio sam na vrhu
zaradzivao i djelio svkaome kome treba a sada mi kazu
:"nemas ni u lijevoj ni u desnoj".Kako da imam kad ste
potrosili sve sto sam zaradio.Snacu se nekako ,samo da ovu
zimu da prezimim pa odoh na jedno mjesto visoko najvise i
odatle cu da pogledam u bolji zivot.Zivi bili pa vidjeli.

APSOLUTNA ISTINA

OTKRIVENJE TAJNE UNIVERSUMA

POSVEĆENO SVIMA ONIMA KOJI, ODUVEK, ZAGLEDANI U DALJINU
TRAŽE SAMOGA SEBE: TRAGAOCIMA ZA APSOLUTNOM ISTINOM!


Univerzum nije ništa drugo do jedna slika Božije beskrajne
ljepote.

   SVE ŠTO ČINIŠ – SEBI ČINIŠ !!! 

„Sve, dakle, što hoćete da čine ljudi vama, činite i vi
njima: jer je to Zakon i proroci.“(Mat.7,12) 

Alame Tabatabai je kazao da za čovjeka postoje tri puta
koja
ga vode Uzvišenom Bogu:
1.  put srca (fitreta),

2.  put nauke (prirode),

3.  put razuma (filozofije).

Sva ova tri puta osvjetljava objava i pomaže čovjeku da
dođe
do Boga.

Govoreći o fitretu Mewlana je rekao: "Fitret je kao želja
djeteta za majkom, želja novorođenčeta koje ne zna tajnu
želje svoje. On je kao ljubav murida prema svom šeihu. Um
naš pojedinačni od onog je općeg uma, a kretanje sjenke
pokret je cvijeta. Tren po tren, sjenka se smanjuje i na
kraju svom izvoru nestaje."

Imam Husein (a.s.) u poznatoj dovi Arafat obraća se Allahu
(s.w.a.) i govori o svim različitim djelima Njegovim, o
usponima i padovima života u univerzumu: " Svi ovi usponi i
padovi me upućuju na jednu stvar a to je da si me stvorio
zato da bi mi se predstavljao u svim oblicima i svim
stvarima, sve dok Tvoje izravno prisustvo ne budem vidio
baš
u svim stvarima."

Qur'an uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš kako je Bog razastro
sjenke", dakle, sve što postoji sjenka je Njegova a ne ono
što je ono samo po sebi. Zato nas Allah (s.w.a.) poziva da
ga se sjetimo u sebi, u svojim dušama (zikr).

Obratimo se sebi, svojim dušama i tamo ćemo sigurno naći
našeg Stvoritelja. Ovo traženje sjećanja nas podsjeća na
ono
Platonovo učenje o tome kako smo mi sve znali samo smo
zaboravili pa se postepeno podsjećamo. Allah (s.w.a.) nas
ustvari ovim samo podsjeća da smo nekada pozitivno
odgovorili na Njegovo pitanje: "Jesam li Ja vaš Gospodar?"

Poslanik (s.a.w.a.) je jednom rekao Abu Zaru: " Bog nije u
ovom ili onom ćošku. Ne traži ga tako, nego Ga čuvaj (pazi
da sve što činiš činiš sa sviješću o Njegovom prisustvu),
pa
ćeš Ga vidjeti pred sobom."

Univerzum nije ništa drugo do jedna slika Božije beskrajne
ljepote.

Hadis: "Nije Allah odvojen od stvorenja svojih, nego su
njihova djela koprenu stvorila." 


APSOLUTNA ISTINA
OTKRIVENJE TAJNE UNIVERSUMA

POSVEĆENO SVIMA ONIMA KOJI, ODUVEK, ZAGLEDANI U DALJINU
TRAŽE SAMOGA SEBE: TRAGAOCIMA ZA APSOLUTNOM ISTINOM!

Kao što smo već uvideli, ljubav (dakle istinska) na sve i
na
svakoga  gleda jednakim očima. Ona ne ocenjuje i ne deli,
jer je svako deljenje uslovljeno nekim sebičnim interesom –
dok je ljubav iznad svakog ličnog, relativnog interesa jer
ona sama jeste najviši, apsolutni Interes.
 
     
      Ceo svet je samo odraz, i ogledalo, nas samih! – Ko
ima oči da to vidi i uši da to čuje, taj spoznaje (kao što
mi već odavno jesmo) da sve što upućuje drugima zapravo
upućuje samom sebi. Prema tome: Koga mrzeti!? …Koga tlačiti
i nad kime se iživljavati!? …Kome, uopšte, uskratiti pomoć
i
podršku!? …Kome uputiti makar i jednu jedinu lošu reč ili
čak misao!?!… 

     Pogledajmo kako sada jasno sja onaj Hristov premudri
savet:
 
-   „Sve, dakle, što hoćete da čine ljudi vama, činite i vi
njima: jer je to Zakon i proroci.“ (Mat.7,12)
 
     Zaista, zaista ne postoji „drugo“ ljudsko biće, osim
nas samih; kao što i u čitavom Univerzumu, čudesno i umu
nepojmljivo, ne postoji ništa „drugo“ osim nas samih… i to
upravo stoga što sama suština Univerzuma (SVEGA!) jesmo
upravo – mi sami: naše istinsko SOPSTVO (Svesuština, Bog)!
„Mnoštvo“ je samo fantazija (ovog) zabludelog uma; Večita
Realnost je jedino – Ja Jesam!
 
 
 
     Zbog toga je jedina ljubav u – DAVANJU: što (se) više
dajemo, to postajemo zaista bogatiji! …Tako da, dok god smo
„razdvojeni“ od Boga, jedina istina o nama i svetu je
sledeća: Svet postoji samo zato da bismo mogli pružiti
ljubav samome sebi! – Ili, prevedeno na jezik religije:
Svet
postoji samo zato da bismo, darujući mu ljubav, omogućili
Bogu da daruje ljubav nama samima!!! 

     Tek ne „voleći“ nikog (ništa) posebno, mi istinski
volimo sve – pa  tada, tj. time, i bilo koju pojedinačnost;
samo što je tada to takav kvalitet ljubavi gde mi više ne
volimo zbog ličnih interesa, nego zato što u svemu
sagledavamo onu najdublju suštinu (apsolutnu istinu), koja
je ujedno suština onoga što i mi sami jesmo. Tada mi ne
„Volimo“, nego tada „Jesmo ljubav“ – i (tek) to je
istinska,
božanska  ljubav! Ta ljubav, koja je jednaka i potpuna
prema
svemu i svakom, jeste zapravo – ljubav prema Bogu
(Nerazdvojnoj Celini Postojanja, Svesuštinskom Jednom),
ljubav prema Bogu-U-Svemu. …Bez ljubavi, odnosno
predanosti,
prema Bogu (NE-EGU!) mi ostajemo u okovima EGA, jer svaka
ljubav koja je namenjena nekom, ili nečem, posebno – jeste
posesivnost a ne ljubav.
 
                                                           

              
 
     Moj voljeni Svamiđi (Paramhans Sri Svami
Mahešvarananda) kaže:
 
-   „Osećati Njegovo prisustvo u svakome, jeste istinska
(božanska) ljubav. Ako je ljubav vezana za pojedinačno onda
je to slepa ljubav a ona neizostavno dovodi do razočarenja,
do patnje, do problema, i ne pruža ništa jer ne vodi
nikud.“
 
 
 
     Savršeni, opštepoznati, primer božanske ljubavi imamo
u
Isusu Hristu: On nije „voleo“, jer „voleti“ znači gajiti
ljubav prema nekome ili nečemu posebno – a to nije ljubav;
Isus je voleo SVE, pa otuda i pojam „voleti“ gubi smisao… –
Kada volimo SVE, tada mi ne volimo nego tada jesmo ljubav,
tako da ljubav (istinska) i „voljenje“ nipošto ne mogu
zajedno. Stoga; On, Isus, nije „Voleo“ nego je „Bio
ljubav“,
a biti ljubav znači nemati EGO i, prema tome – biti u Bogu!
 
     U skladu sa svim ovim; istinska ljubav je ono što,
možda najpribližnije, možemo označiti pojmom:
„Neuznemiravanje“.
 
     Pod Neuznemiravanjem se podrazumeva, u prvom redu,
apsolutno dopuštanje slobode izbora! Ta sloboda je odraz
same Suštine, i ona nam omogućava da svako od nas, po
principu apsolutno slobodne volje, snosi potpunu i
apsolutnu
odgovornost za sve svoje postupke i namere. Na osnovu te
odgovornosti svako snosi i tačno odgovarajuće (svoje!)
posledice, koje – niti može izbeći, niti bi to bilo
poželjno
čak i da je moguće. – Niko ne može da odgovara za tudje
postupke niti iko može da snosi tudju karmu, i zbog toga je
zaista neophodno da svako, sa potpunom samosvešću, nadzire
samoga sebe… a da se ostavi zaludnog, tako nam bliskog i
odomaćenog, tobožnjeg rešavanja tudjih problema i zadataka.
 
     
 
     U vezi ovoga, i u „Bhagavad-giti“ se navodi:
 
 -       „Vrši samo svoju dužnost, 

         pa makar ti ona bila                              

                  

         oskudnija zaslugama 

         a nipošto dužnost tudju, 

         makar bila zaslužnija. 

         Bolje da te i smrt snadje 

         kad vlastitu dužnost vršiš – 

         jer, zapamti, tudja dužnost 

         prepuna je opasnosti!“            (Bg.; Karma Joga
– III / 35) – Prepev.
 
 
 
     Ovo, naravno, ne znači da ne treba pružiti pomoć ako
je
neko zatraži ili ako je nekome potrebna, kao i ponuditi
svoj
dobronamerni savet, ali se nipošto(!) ne sme uticati na
slobodu izbora jednog bića: nikoga ni na šta ne smemo
siliti, pa čak i ako smo veoma uvereni da je naša namera
sasvim ispravna – jer moramo biti svesni da onaj ko zaista
zna istinu („tajnu“!) ispravnog postupka, taj nikoga ni na
šta ne prisiljava! …Ljubavlju se može sve; silom se ne
postiže ništa – bar ne ništa vredno i bar ne ništa trajno.
 
     Sloboda izbora je apsolutna sloboda koja je svakom
„Prirodjena“. Poštujući tu slobodu mi, zapravo, odajemo
poštovanje Bogu (Bog jeste Sloboda), tj. delujemo u
saglasju
sa Njim („upražnjavamo“ istinsku ljubav).
 
     Istinska ljubav je u apsolutnom Poverenju i
Nesputavanju – jer ako nekog istinski volimo tada
blagosiljamo svaku odluku koju ta osoba donese, pošto nam
je
tada njena sreća iznad našeg ličnog i sebičnog interesa. –
U
krajnjem slučaju; ne dovodimo nikoga u situaciju da snosi
odgovornost, pa eventualno i ispašta posledice, zbog naših
ličnih (dakle nesavršenih!) uverenja koja smo mu, makar i u
najboljoj nameri, nametnuli! Govoreći jezikom istine:
Neophodno je apsolutno poštovati svačiju odluku, jer one
zaista jesu za najdublje poštovanje, pošto su one jasan
znak
da je njihov „vlasnik“ rešio da otvoreno (bio on toga
svestan ili ne) podnese posledice svoje preostale karme,
kao
i potpunu odgovornost za buduće odgovarajuće posledice.
Ili,
prosto, drugim rečima: Neuznemiravanjem mi „dozvoljavamo“
Bogu da „radi Svoj posao“!!!
 
     U tom duhu trebamo i svoju decu vaspitavati, jer samo
ljubavlju, razumevanjem i „neinvazivnim“ metodama
usmeravanja „iz senke“ (kada smo njihov „Dobri Duh“, a ne
nekakav „siledžija sa motkom“), dozvoljavamo im da izrastu
u
zdrave, odgovorne i samosvesne osobe,  spremne da se voljno
prihvate svoje Samo-kreirane sudbine i svoga izabranog puta
– a ne da od njih stvorimo iskompleksirane nevoljnike i
gubitnike, koji će uvek nekog drugog kriviti za svoj
sopstveni izbor, svoju sopstvenu sudbinu, i koji neće biti
u
stanju da se na pravi način  nose ni sa jednim životnim
ispitom („problemom“), već će uvek radje birati bekstvo i
borbu kao svoj izbor.
 
     Zato; zastanimo ovde i sada, i prizovimo medonosni
nektar iz dubina besmrtne Mudrosti, pa se podsetimo stihova
Halila Džubrana iz knjige „Prorok“ …koja je, očito, nastala
preko njega, a ne od njega:
 
 
 
-     „Vaša deca nisu vaša. 

        Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.


        Oni nastaju preko vas, ali ne od vas, 

i,  premda su sa vama, ona vam ne pripadaju. 

        Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje
misli, 

jer ona imaju misli sopstvene. 

        Možete im skućiti tela ali ne i duše,
 
jer duše njihove obitavaju u kući sutrašnjice, koju vi ne
možete pohoditi ni u snovima svojim. 

         Možete težiti da budete kao oni, ali ne
pokušavajte
da ih terate da budu kao vi. 

         Jer život ne ide unazad, niti se zadržava u
prošlosti. 

         Vi ste lukovi iz kojih se deca vaša poput živih
strela odapinju napred. 

         Strelac vidi metu na stazi beskraja i On vas
savija
snagom svojom, kako bi strele Njegove letele hitro i
daleko.


         Neka vas sreća ispuni što vas Strelac savija u
ruci
svojoj; 

jer, baš kao što voli strelu što leti, On voli i postojani
luk.“
 
 
 
     Malo je osoba koje su, takve kakve su, u stanju da
razumeju i da „Vole“ na taj i takav način, jer dok god
postoji EGO on želi da se nametne u prvi plan – i time
razori ljubav. Takvu ljubav mogu pružati samo istinski
zrele
i samosvesne, psihološki zaista snažne i nezavisne osobe,
koje svesno deluju u smeru prevazilaženja EGA ili su ga već
prevazišle. Shodno tome, poznato je da se kaže da je ljubav
Gurua – Samorealizovanog Učitelja – veća čak i od same
Božje
ljubavi; jer, Bog nas „ne uznemirava“ ni u kom pogledu (sve
što nam se dogadja to činimo sami sebi i rezultat je naših
sopstvenih dela), dok nas Guru često zna „uznemiravati“
kanališući, svojim blagoslovima, Božju ljubav ka nama. No,
pošto Guru to čini bez ikakve akcije EGA, to što nas je i
„uznemirio“ ipak jeste čin vrhovne ljubavi – omogućivši nam
da intenzivnije osvešćujemo svoje slabosti i nesavršenosti,
kako bismo ih lakše i brže otklonili (prevazišli). Zato je
Guru – Živući Božji Blagoslov.
 
     
 
     Istinska ljubav, odnosno Neuznemiravanje, jeste upravo
ono čega se EGO najviše gnuša, plaši, i što svim silama
nastoji onemogućiti… – ona je ono što EGO naziva:
IGNORISANJE! Medjutim; ono što je za EGO „ignorisanje“, to
je (sasvim pouzdano!), sa stanovišta apsolutne istine a
shodno paradoksalnoj logici: bezrezervna predanost i
ljubav;
jer, ponovimo i ovde: istina je za laž – laž! …Apsolutna
istina je za EGO najveća laž, iluzija i besmislica, i zbog
toga je za nas, koji robujemo EGU, nezamislivo teško –
gotovo „nemoguća misija“ –  spoznati je.
 
     Ignorisanje je, ustvari, reč sa božanskim značenjem. –
Ona je direktan put ka Bogu! …Ona će nam neposredno pomoći
da shvatimo autentični način na koji možemo prevazići, i
prevazilazimo, uticaje ovog sveta suprotnosti: hladnoću,
toplotu, bol itd. – ali o tome ćemo kasnije.
 
     Ignorišući pojedinosti, ali SVE pojedinosti (a ne samo
jedne na uštrb drugih), mi ne prianjamo ni za šta posebno –
a upravo time ostvarujemo istinsku svesnost celine,
apsolutne istine. Pošto EGO jeste „prošlost“, a naša
predstava sadašnjosti jeste ništa drugo do projekcija
kontinuiranog, i akumuliranog, delovanja prošlosti, to
znači
da – ignorišući EGO mi zapravo ignorišemo beskonačan niz
pojedinosti (od kojih je prošlost „sačinjena“), i time
ostvarujemo istinsku svesnost trenutka (sadašnjosti), a ta
svesnost jeste: LJUBAV. Zbog toga ignorisanje ne znači
bezobzirnost – kako nas EGO svesrdno uverava – nego
istinsku
pažnju i ljubav! – Ignorišući („zaboravljajući“,
opraštajući!) sve prijatnosti ili neprijatnosti koje smo
doživeli od neke osobe (sveta uopšte), mi tu osobu više ne
cenimo po tome šta ona jeste ili nije učinila za nas (za
naš
EGO) nego u njoj, jednostavno, sagledavamo odraz Boga…
odraz
sebe samog – svoje suštine. Iz takve čiste, „nerazlikujuće“
i „neuslovljavajuće“ ljubavi, mi toj osobi „želimo“ sve ono
što ona sama sebi želi ili uopšte može poželeti; zato joj
omogućavamo potpunu slobodu – ne utičući na nju nikakvim
svojim ličnim stavom – i tek tada je to istinska i potpuna
ljubav, jer: ljubav i sloboda jesu nerazdvojno JEDNO.
…Znamo
za divnu pouku takve ljubavi, koja veli: „Ako nekoga zaista
voliš daj mu slobodu; ako ostane, zauvek je tvoj, a ako
ode,
nikad nije ni bio!“ 

     
 
     Takva ljubav ujedno predstavlja i najviši oblik
Prijateljstva.
 
     Zato, i tako, istinska ljubav i istinsko prijateljstvo
egzistiraju kao nerazdvojno jedno! Medjutim, naša ustaljena
predstava o prijateljstvu bazirana je, kao inače i sve
druge
naše predstave, na strogo EGO-centričnom stanovištu. Naime,
ako nas neko upita: „Šta je to PRIJATELJ?“, naš odgovor će
definitivno biti u stilu: „To je osoba koja mi pomaže, i na
koju se mogu osloniti, kad god mi je to potrebno.“ …Gotovo
izvesno je da nećemo reći da je to: „Osoba koja se može na
NAS osloniti kada je NJOJ teško.“ – Uvek sam „ja“ u centru
pažnje, i uvek „meni“ treba, pre svega, udovoljiti.
 
     To je, a što je i veoma očigledno, lažno prijateljstvo
(i ljubav) jer je, beskompromisno, zasnovano na koristi:
„Dok god mi koristiš („prijaš“ – u ma kojem pogledu) bićeš
mi „prija-telj“, a kad mi prestaneš biti od koristi tada
više neće biti razloga da te držim za prijatelja (ili da te
volim) i biće to kraj našoj ljubavi i prijateljstvu.“ Ta
„korist“ uopšte ne mora biti niti smišljena, niti
očigledna,
pa čak ni svesna, ali je ona, u skladu sa opštevažećim
ustrojstvom apsolutne sebičnosti, savršeno prioritetna kao
princip našeg bitisanja. Suština je u tome da je svako od
nas, pre svega, samom sebi prioritetan; odnosno: svako je
sebi NAJPREČI! – To važi kako za čoveka, tako i za svako
drugo živo biće, a svakako i za Univerzum u celini; jer,
kako bi to ona izreka formulisala: „Bog je prvo Sebi bradu
stvorio!“ No; pošto smo već shvatili da ništa loše nema u
samoj sebičnosti, jer je ona Božanski princip – već je
problem jedino u našem poricanju, pa stoga i nerazumevanju
prave suštine, te sebičnosti – jasno je da i samo naše
imanentno koristoljublje nema nikakvu negativnu konotaciju
ukoliko ga ne poričemo i ukoliko ga koristimo u funkciji
„Voljenja“ Sebe, koji jesam SVE! – Od takvog našeg
„koristoljublja“ dobrobit imaju svi, a samim tim (i tek
tada!), i mi sami. …Svo zlo ima suštinu ne u zlu, već u
našem poricanju istine!
 
     EGO-prijateljstvo, čija postojanost i „konzistencija“
su direktno uslovljeni merom naše, manje ili više
(ne)prikrivene, hipokrizije –  odnosno čiji jedini
vrednosni
kriterijum jeste to da li, i koliko, nam neko „koristi“ ili
ne – nije niti prijateljstvo, niti ljubav; jer kad nešto
istinski postoji, tada ono nije, i ne može ni biti,
uslovljeno ničim što je podložno faktoru prolaznosti – a
kamoli nekim plitkim i iluzornim interesima. Ono što jeste
–
to uvek jeste. …Prijateljstvo koje to nije svugde i uvek,
ono uistinu to nije nigde i nikad.
 
     Mi smo, zapravo, večno u potrazi za tom večnom i
vrhovnom Ljubavlju i Prijateljstvom. No, dok god se
vezujemo
(prianjamo) za druge u svojoj potrazi za tim, večnim,
prijateljstvom, već u samom startu smo osudjeni na
razočarenje – jer se, u ovom relativnom svetu, nikako i ni
kod koga ne možemo „pretplatiti“ na večnu ljubav! Da bismo
spoznali istinsko prijateljstvo, i njegov Izvor, neophodno
je otkriti ga tamo gde zaista jedino i jeste – unutar sebe.
Taj „izvor“ je naše istinsko Sopstvo; pa se, zato, i kaže
da
je Bog najveći Prijatelj. To Sopstvo je univerzalno – ono
jeste Svesuština – i zbog toga: Samo ako sam istinski
prijatelj svima, bez razlike, tek tada sam istinski
prijatelj i samome sebi.
 
     Setimo se sada onih Hristovih reči, koje u ono vreme
mnogi nisu mogli „primiti“ a nama sada, konačno, deluju
toliko jasno i razumljivo:
 
-   „(…) Hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo
koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. Jer
ogladnjeh,
i dadoste mi da jedem; ožednjeh i napojiste me; gost bijah,
i primiste me; go bijah i odjenuste me; bolestan bijah, i
obidjoste me; u tamnici bijah, i dodjoste k meni. …Tada će
mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode! Kad te vidjesmo
gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo? Kad li te
vidjesmo (kao) gosta i primismo, ili gola i odjenusmo? Kad
li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dodjosmo k tebi?
…I,
odgovarajući, car reći će im: Zaista vam kažem – kad
učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni
učiniste!“
 (Mat. 25;34-40)
 
     I sigurno je jedno: uistinu, nisu sve ove priče i
po(r)uke upućene zato da bi On izvukao neku korist za Sebe
–
jer Njemu nikakva korist, niti pomoć, zaista nije potrebna;
niti su čak upućene zato da bismo drugima učinili kakvu
dobrobit (iako je to očigledna, uzgredna i svakako 
poželjna, posledica); već UPRAVO ZATO što u čitavom
Univerzumu ne postoji ničega (drugog) osim Mene (čitaj:
Njega!) – apsolutnog Subjekta-i-Objekta – i UPRAVO ZATO
što,
setimo se onoga što On (Hrist) oduvek zna: SVE ŠTO ČINIŠ –
SEBI ČINIŠ !!! 

     
 
     Kad mi sami postanemo oslonac svakome kome je on
potreban, tek tada smo postali istinski prijatelj i tek
tada
su i svi drugi istinski prijatelji nama samima. Ili, kako
je
to lepo primećeno: „Pravi prijatelj nas traži onda kada nam
treba“ (a ne kada „mu“ trebamo).
 
     Potrebno je postati poput hrasta u preriji: biti
utočište i odmorište kome god je to potrebno, bez
razlikovanja. …Ali, to ipak ne znači slepo, budalasto i
nesvrsishodno žrtvovanje sebe radi „višeg cilja“ – jer će
nas, ako to uzmemo za princip življenja, EGO, „oblizujući
se“ poput kakve divlje i krvoločne zveri koja merka svoj
ukusni obrok, lukavo sačekati iza nekog „mračnog ugla“ i
zaskočiti nas kad se tome  budemo najmanje nadali i kad
budemo najranjiviji; pa će naše „dobročinstvo“ doneti
jedinu
korist nikome drugom do samo – EGU.
 
     Neophodna je istinska mudrost življenja, što će reći
da
koristeći svoju prirodnu inteligenciju, i sposobnost
Razlučivanja (Viveka – sansk.), trebamo (ne)delati na taj
način (u takvoj svesti) da budemo u samom startu svesni
svih
mogućih, sledujućih, posledica tog našeg (ne)delanja, i
pronaći, shodno datoj situaciji, pravi način za najbolji
konačni ishod – jer: „Kad nekome činiš dobro, misli i na
posledice!“
 
     I tek tada, konačno, i TEK TO (!), divno i
paradoksalno, jeste življenje istinskog koristoljublja, ali
koje je tako čisto i nevino, da čistije ne može biti – jer
čineći najbolju moguću korist za druge, mi je činimo upravo
za sebe samoga; kao i obratno! – I eto nam najboljeg dokaza
da NIŠTA u čitavoj ovoj Božjoj Tvorevini samo po sebi nije
ni loše niti „negativno“, jer sve, u svom Istinskom Stanju
(u svojoj izvornoj, autentičnoj dimenziji), bitiše prožeto
Božanskim Kvalitetom. SVE što je „u dodiru“ sa Istinom –
postaje Istina. Istina je Paras!
 
     
 
     Istinsko prijateljstvo i ljubav jeste u
Neuznemiravanju
i Davanju; medjutim „davanje“ nije najadekvatnija reč, jer
dajući „od sveg srca“ (bezrezervno!) mi ne dajemo „to
nešto“
već, zapravo, dajemo SEBE. Takvo davanje, dakle, nije
„davanje“ nego PREDANOST – a to nije predanost nečemu
odredjenom, nego predanost Bogu: bezrezervna predanost
SVEMU! …Predanost nečemu odredjenom nije predanost nego
„privrženost“; stoga, privrženost je posesivnost a
predanost
je ljubav. 

     Predanost je, zapravo, SLUŽBA. – Služeći svemu, mi
istinski služimo sebi; odnosno, drugim rečima: služeći
svemu, mi savršeno omogućavamo Bogu da služi nama samima!
 
     No zaista, jedini istinski Sluga jeste Bog;
uključujući
tu i osobe koje u potpunosti, dakle predano, deluju u
skladu
sa Njim:  Prosvetljene osobe. Božja služba je služba
istinske ljubavi, i to je, kao što smo već ranije rekli,
jedina istinska Služba. …Zabluda je misliti da mi možemo
služiti Bogu, jer – kako bi uopšte bilo moguće da
nesavršenstvo služi savršenstvu (šta je to što bi
nesavršenstvo moglo ponuditi savršenstvu)? – Moguće je, i
jeste, samo obratno. Ali; baš zbog toga što Služi svemu,
svi
o Njemu ovise – i zato je On istinski Gospodar svega.
 
     Ono jedino ispravno što možemo, i moramo, učiniti
jeste
da „dozvolimo“ Bogu da nam Služi; a dopuštamo Mu tako što,
kako smo već rekli, mi sami služimo svemu.
 
     Mnogima je nevolja to što, robujući EGU, ne žele da
„služe“ nego žele da „gazduju“, da budu gospodari, pa u
svojoj iluziji i zbunjenosti nikada, i nikako, ne uvidjaju
istinu da je: istinski sluga jedini istinski gospodar. Oni
zbog toga, u želji da gospodare, postaju robovi samog sebe
(svoga EGA) i prirode (sveta) uopšte.
 
     U istinskoj službi je istinsko zadovoljstvo – jer nas
ona otvara za prijem Božanske ljubavi i spoznaju Boga u
sebi. Zbog toga je – zbog same postojeće mogućnosti da
služimo – potrebno imati apsolutnu zahvalnost; koja nije
zahvalnost zbog nečega posebno ili nečemu posebno, već je
to
zahvalnost zbog svega i svemu: bezuslovna zahvalnost
Životu,
Postojanju, odnosno – Bogu!
 
 
 
     Posle svega ovoga, istina je sigurno sasvim jasna:
Ljubav je ono što ostaje da egzistira kada se apsolutno
odstrane svi uticaji ovog sveta suprotnosti – sav nemir,
sva
napetost, sva razdvojenost, sva uslovljenost i vezanost.
 
    Pošto u ovom našem Univerzumu (EGO-stvarnosti) postoji
samo „manifestovana“ energija (razni njeni vidovi) – a to
je
energija u stanju „napetosti“ – ostaje nam kristalno jasna
spoznaja da je ljubav: Stanje-nemanifestovane-energije
(stanje apsolutne manifestacije energije!), a to stanje ne
„postoji“ već ono jeste Postojanje!!!
 
     Uvidjanje da je Ljubav jedino što istinski postoji,
tj.
da ona jeste Postojanje, predstavlja istinsko i vrhovno
znanje. U svetlu tog znanja jasno nam je da ona nije
suprotnost, i da ne podleže suprotnostima, jer ona upravo
jeste Suština svih suprotnosti: ona ne  negira suprotnosti,
već ih „apsorbuje“ istinskim razumevanjem! …Stoga, mudrac
nije osoba koja ne zna šta je to mržnja već, naprotiv,
osoba
koja savršeno dobro zna šta je ona – i zbog toga ga se ona
NE DOTIČE.
 
–   U Upanišadama se kaže: „Ovladao je sobom onaj ko zna
sebe: spokojan, staložen, i oslobodjen žudnje je on. Zlo ga
ne dotiče, ne uznemiruje, jer u plamenu njegovog uzvišenog
saznanja sve zlo sagoreva!“
 
     Ljubav ne deli i ne razdvaja; to čini EGO.
…Zen-učitelj
Mumon rekao je: „Razmišljanje o dobru i zlu jeste vezivanje
za nebesa i pakao.“ – Vezivanje (prianjanje) uzrokuje
razdvajanje na suprotnosti, i zato je ono ropstvo a ne
ljubav.
 
     Svet treba voleti ne zbog toga što nam se on čini
blagonaklon ili pak nepravedan (jer to je lažna ljubav),
nego zato što on jeste deo uzvišenog i savršenog Božjeg
Plana, prema kome je sve zaista dobro, i naklonjeno nama,
jer plamenovi Božanske Vatre tinjaju u svakom od nas i
čekaju da se razbuktaju, i sagore svo zlo, neznanje i laž –
kojima je izvorište u EGU.
 
     Volimo i neprijatelje, jer, kako reče Radjniš – I oni
su prijatelji: prijatelji sa druge strane. …“Ljubite
neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite
dobro onima koji vas mrze i molite se Bogu za one koji vas
gone. (…) Ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše
činite? Ne čine li tako i neznabošci? Budite vi dakle
savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mat. 5;
44,
47, 48)
 
 
 
             Ne mrzimo zbog nepravde – to je EGO,
 
             ne volimo zbog pravde – i to je EGO,
 
             volimo zbog ljubavi, jer – to je Bog!
 
 
 
     Životno geslo, i srž božanskog Učenja – poruke
božanske
ljubavi svima koji su ljubavi žedni – Njegove Božanske
Milosti i Svetlosti, Sri Dip Narajan Mahaprabuđi-ja
(Bhagvan
Sri Dip Narajan Mahaprabhu, 1828-1963), koji je bio
autentična inkarnacija same Univerzalne Duše u ljudskom
telu
(obličju), a koji je bio Božanski Učitelj Paramhans Svami
Madhavanande (Gurua moga Svamiđija), bilo je, i jeste kroz
večnost:
 
    
 
     -   “VOLITE SVE, I SVAKO ŽIVO BIĆE, NAJMANJE TOLIKO
KOLIKO VOLITE SAMOG SEBE!“
 
 
 
    
 
      Stoga:  Budimo ljubav! – Živimo ljubav! – Širimo
ljubav! 

 
 
(A.I. – 226.str)
 
http://apsolutnaistina.com/kritika/685-sta-ljubav-zaista-jeste

Oscar Wilde

"Život je previše važna stvar 
da bi se o njemu 
ikad govorilo ozbiljno."

Profesor i Albert Einstein

Sveucilisni profesor postavio je svojim studentima ovo
pitanje:
"Je li Bog stvorio sve sto postoji?"

Jedan student mu je smjelo odgovorio: "Da, Bog je stvorio
sve sto 
postoji!"
"Bog je sve stvorio?" - upita profesor jos jednom.
"Da, profesore" - odgovori student.


Profesor ce potom:
"Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Buduci da
zlo postoji 
a uzevsi u obzir princip da nas odredjuje ono sto radimo,
onda je i Bog zao!"
Student je ostao sutke, a profesor je pun sebe konstatirao
kako je jos 
jednom dokazao da je ono sto ljudi vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga
nesto 
pitati.

"Naravno" odgovori profesor.

Student ustane i rece: "Profesore, postoji li hladnoca?"
"Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije
bilo 
hladno?"


Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.


Mladic je odgovorio: "Zapravo profesore, hladnoca ne
postoji. Prema 
zakonima fizike, ono sto mi smatramo hladnocom u stvarnosti
je 
odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proucavanju
ima ili 
prijenosi energiju, a toplina je ono sto cini da tijelo ima
ili 
prijenosi energiju.


Apsolutna nula znaci potpunu odsutnost topline, sve stvari
postanu 
inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi.
Hladnoca ne 
postoji. Mi smo stvorili tu rijec da opisemo kako se
osjecamo ako 
nemamo toplinu."


Student nastavi s pitanjem: "Profesore, postoji li tama?"
Profesor odgovori: "Naravno da postoji."
Student ce na to: "Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne
postoji. 
Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo mozemo
proucavati, 
ali tamu ne. Zapravo, mozemo se posluziti Newtonovom prizmom
da 
pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proucavati
razlicite duljine 
svjetlosnih valova za svaku boju. Ne mozemo mjeriti tamu.
Najobicnija 
zraka svjetla moze prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti
ju.
Kako mozete znati koliko je odredjeni prostor mracan?
Mjerite kolicinu 
prisutnog svjetla. Nije li ovo tacno? Tama je pojam koji
ljudi koriste 
da opisu sto se dogadja kada nema svjetla."

Na kraju, mladic upita: "Profesore, postoji li zlo?"
Sad vec pomalo nesiguran, profesor odgovori: "naravno, kao
sto sam vec 
rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najcesce u svakodnevnim
primjerima 
covjekove necovjecnosti prema drugim ljudima... u zlocinima
i nasilju 
diljem svijeta. Ove manifestacije nisu nista drugo nego
zlo."

Na to ce student: "Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne
postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Bas kao i tama i hladnoca,
to je 
pojam kojeg su ljudi stvorili da opisu odsutnost Boga. Bog
nije 
stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje bas
kao sto 
postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog sto se
dogodi kada 
u covjekovom srcu nije nazocna Bozja ljubav. Bas poput
hladnoce koju 
dozivljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se
dogadja kada 
nema svjetla."

Profesor je sjeo.

Mladic/Student se zvao Albert Einstein

http://alberteinstein.blogger.ba

Albert Einsten - izjava

Albert Einstein: 
"Ne znam kakav ce biti 3 svjetski rat, ali znam kakav ce
biti 4, 
kopljem i strijelom" - dakle 3 ce biti jak da ce sve
unistiti, pa ce 4 
biti kopljem i strijelom...
Da li ce ovako biti ili ne...

O Boze,sta reci na sve vec receno...Svi ste divni pozdrav
Planeti kajakasa...

Vasa banjalucanka

Da nisam religiozna,zaista ne bih znala sta je smisao
zivota.
Ovaj zivot je veoma kratak,prolazan I test je za buduci
vjecni zivot.
Onaj ko vjeruje u Svevisnjeg,zna kako treba da se ponasa na
ovom  svijetu I zna sta ga ceka na buducem...a onaj ko ne
vjeruje,saznace,ali mozda prekasno....
Mi smo zivjeli u komunistickom sistemu gdje je vjera bila u
sustini zabranjena,pa se nismo ni mogli obrazovati u tom
smislu.
Ako zivis po vjerskim principima cinis dobro I sebi I
drugima,a
takodje dobijas nagradu za vjecni zivot....Ako se pridrzavas
vjere,moras izvrsavati naredbe koje je Svisnji propisao,a
kloniti se zabrana.Naredbe koje ti izvrsavas nikom ne
stete,a zabrane kojih se klonis,tebi koriste I na ovom I na
buducem svijetu.
Znam da ce biti negativnih komentara u smislu,kako su
vjerske vodje lopovi,jer jedno pricaju,a drugo rade...
Jedan indijski ljekar Dr.Zakir Naik koga neobicno cijenim je
rekao" Ako zelis da upoznas Islam,proucavaj Islam,a ne
muslimane...Jer,Islam je savrsen,a muslimani nisu."

Nauke (Bozije) mudrosti su Bozija pomagala sa kojima On
jaca
duh upucenog, i cisti njegovo znanje od prljavstine
ravnodusnosti, njegovu pravednost od prljavstine nepravde,
velikodusnost od prljavstine hvalisanja i njegovu
strpljivost od prljavstine gluposti; i donosi blizu njega
sve ono sto mu je bilo daleko u razumijevanju drugoga
svijeta, olaksava mu sve ono sto mu je bilo tesko u
poslusnosti (prema Njemu), daruje mu revnosnu teznju (da Mu
sluzi).

One su (nauke) medju svjedocanstvima i dokazima proroka,
omogucuju spoznaju Bozijih tajni i Njegove velicine, koju
On
daruje (znanje o tome) iskljucivo gnosticima, o tome kako
On
dovodi do izmjene Svijetle Sfere, koji upravlja  maglovitom
globularnom sferom, cak kad intelekt upravlja tijelima
(stvorenim) od prasine, (nad) njihovim vanjskim i
unutrasnjim osjetilima; do izmjene duhovne Sfere koja
upravlja nad maglovitom sferom i sijevajucim meteorima i
blistavim svjetiljkama (neba) i vjetrovima koji cuvaju
razastrte zemlje i tekuce vode.

Otuda Bog pomaze Svoje sluge (ovim naukama) i povecava
njihovo razumijevanje! Svako razumije prema mjeri svoje
inteligencije, poklonik svoju privrzenost prema mjeri svoje
snage da se napreze (u tome),milodavalac daje milodar u
skladu sa svojim mogucnostima, darovatelj je velikodusan u
skladu sa svojim sredstvima, a primalac velikodusnosti
dobiva (samo) toliko od dara koliko on (darovatelj)
odobrava. Ali (ipak) onaj koji trazi vodu u pustinji, nece
biti sprijecen u trazenju svojim znanjem o onome sto je
(sadrzano) u moru, i on ce biti revnosan u trazenju Vode
ovoga (Duhovnog) zivota prije nego bude odvojen od nje
zaokupljenoscu o nacinima opstanka, sprijecenoscu bolescu
ili oskudicom, i prije nego (druge) stvari ne dodju izmedju
njega i onoga cilja prema kome je on zurio, posto niko ko
je
vise volio praznu zelju ili bio naklonjen da sebi olaksa
ili
da se okrene od svoga traganja ili je imao strahove od
samoga sebe ili osjecao uznemirenost zbog sredstava za
zivot, nece nikada dospjeti do Znanja, ako ne pribjegne
Bogu
i ne voli duhovne stvari vise od prolaznih i ne uzima iz
riznice Mudrosti velika bogatstva, koje niti gube svoju
vrijednost niti se nasljedjuju poput bogatstva ovoga
svijeta, velicanstvena svijetla i plemeniti nakiti i
dragocijena stanja (Mudrosti), zahvaljujuci Njegovoj
darezljivosti, slaveci Njegovu providnost, velicajuci
Njegovu raspodjelu; ako ne trazimo pribjeziste Bogu od
bezvrijednosti (svjetskih) interesa i od neznanja (tako
slijepog) koje cini da od maloga u sebi vidimo veliko, a od
velikoga (koje se nalazi) u drugima vidimo malo, da se
divimo na racun toga (samoljublja), a za sto Bog nije dao
odobrenje. Ali dolikuje onome koji ima znanje i koji trazi
(Boga), da uci sto god ne zna, i da uci (druge) sto on vec
zna, i da postupa blago sa onima slabije pameti, a ne da
bude uobrazen zbog glupoce glupoga niti da mu grubo
prigovara zbog njegovoga sporog razumijevanja. TAKAV SI
NEKOC BIO I TI; ALI JE BOG BIO PREMA TEBI MILOSTIV.

Misija duše 

"Svako je od nas rodjen sa vrlo specificnom misijom koju
treba 
ispuniti tokom jednog zemaljskog zivota.

Ukoliko ne otkrijemo svrhu pojavljivanja duše u ovoj
inkarnaciji, nas 
zivot ce biti neispunjen. I to bez obzira koliko znakova
uspjeha u 
materijalnom zivotu imali."


Veliko otkriće: Naučno dokazali da duša postoji!

Četvrtak, 01 NOVEMBER 2012 

Priznati naučnici kvantne fizike uspjeli su da daju odgovor
na pitanje 
koje je mučilo sve religije i brojne filozofe: da li postoji
ljudska 
duša?

Američki doktor Stjuart Hamerof i britanski psihijatar ser
Rodžer 
Penrouz naučno su dokazali da ona zaista postoji, prenose
agencije.

Mozak kao računar

Dvojica stručnjaka su autori nove kvantne teorije svijesti,
prema 
kojoj se naše duše nalaze u specifičnim strukturama nazvanim

mikrotubule ili mikrocjevčice, smještene u ćelijama mozga, a
odatle 
nakon smrti mogu da izađu i nastave da postoje u
univerzumu.

Doktor Hamerof sa univerziteta u Arizoni i Penrouz radili su
na toj 
teoriji od 1996, kad su krenuli od ideje da je mozak
biološki 
kompjuter, sastavljen od gotovo 100 milijardi neurona,
odnosno nervnih 
ćelija, i specijalnih, takozvanih aksonalnih varnica i
sinaptičkih 
veza, koje se ponašaju kao informacione računarske mreže.
Oni su 
željeli da dokažu da je naše svjesno iskustvo rezultat
procesa koji se 
odvija u mikrocjevčicama, što su nazvali orkestrirana
objektivna 
redukcija (Orch-OR).

Klinička smrt je ključ

Stručnjaci su izučavali slučajeve ljudi koji su doživjeli
kliničku 
smrt. Njihove mikrocjevčice iz ćelija mozga gubile su
kvantne podatke, 
ali informacije u njima nisu bile uništene. Time su Hamerof
i Penrouz 
potvrdili da duša ne umire, već odlazi negdje u univerzum.

- Ukoliko nakon kliničke smrti ljekari uspiju da ožive
pacijenta, sve 
kvantne informacije vraćaju se u mikrocjevčice, a osoba koja
je bila 
na samoj ivici života tvrdi da ima osećaj kao da je zamalo
umrla. Tako 
je moguće da, kada osoba zaista umre, njegove kvantne
informacije 
potpuno napuštaju tijelo u vidu duše i nastavljaju da
postoje u 
vantjelesnom obliku negde u univerzumu - objasnio je doktor
Hamerof.

(Bportal.ba)

Teorija o 21 grama duše

Naslov: Teorija o 21 grama duše   	
Sve religije, oficijalne, manje oficijalne, sekte, cak i
ateiste, 
priznaju jedan neobjasnjivi deo coveka, a to je Dusa.

E sada, vernik ce to objasniti Dahom Bozijim, to je vec
ultra-hardcore-vernik. Pametan covek, preispituje sebe i
svoju veru u
svrhu boljeg razumevanja, nalazi nesto logicnija
objasnjenja. A
nevernik mozda i ne veruje u Dushu, who knows?

Kako god, po istrazivanjima patologa, lekara i raznih
specijalista,
nakon smrti ljudskog bica iz njegovog tela na neobjasnjivi
nacin
nestaje tacno "21 gram" telesne tezine. Nije objasnivo
gubitkom vode,
ili putem fekalija. Posmatrana je ogromna cifra mrtvaca.
Znaci, iz
svakog tela je kratko nakon smrti (radi se o minutima)
nestalo tacno
"21 gram" telesne mase, medjutim nije objasnjivo na koji
nacin i gde.

Ako se setimo fizike i njenih zakona, znamo da masa ne moze
da 
nestane,
moze samo da promeni oblik ili stanje. Medjutim, bas ta
metafizicka
situacija, kada masa nestaje, ne promenivsi ni oblik ni
agregatsko
stanje, nastaje nakon nase smrti.

Prvi ovakav experiment izveo je 1907 godine americki lekar
Duncan
MacDougall, merenjem 6 osoba na samrti i merenjem leseva par
minuta
nakon smrti. Nedostajalo je kod svakog tacno 21 gram.
Psihostasija je
ime tog procesa, bar uslovno, jer se u osnovi
"psihostasijom" definise
merenje ljudskog srca u starom Egiptu. 

Zanimljivo je takodje, da su uz pomoc moderne psihostasije
danasnjice specijaliste uspele da izmere gubitak telesne
tezine od 
69.5
grama u trenutku u kome usledi klinicka smrt. Nakon toga,
tih 21. gram
postaju simbolika, jer je to bio prvi podatak. Nije jos
uvek
ustanovljeno, sta uslovljava diskrepancu izmedju 21. i 69.5
grama, tj.
razliku izmedju "prave" i klinicke smrti.

Sto se filma tice, DG, postoji naravno. Snimljen je pre par
godina, u
glavnoj ulozi je fantasticni Sean Penn. Ako si odgledala
film, radi se
bas o tom "gubitku duse" i nestanka tih famoznih 21. grama.

Evo vam malo literature o tome, koga zanima:

Fisher, Leo (2005): "Pokusaj merenja duse". 
Goldstein, Dennis (1989): "Srce od celika". 
Plashy, Karin (2002): "Merenje dushe u srednjem dobu i
danasnjici".
zur Lippe, Rudolf (1988): "Sediste Duse"
Saleh, M. (1984): Tebanske grobnice i njihova sadrzina.
Izvor: diskusije
Vjerujem u tu teoriju i postojanje duše. Što vi mislite o
tome?

Misija duse 

Svako je od nas rodjen sa vrlo specificnom misijom koju
treba ispuniti 
tokom jednog zemaljskog zivota.

Ukoliko ne otkrijemo svrhu pojavljivanja duse u ovoj
inkarnaciji, nas 
zivot ce biti neispunjen. I to bez obzira koliko znakova
uspjeha u 
materijalnom zivotu imali.

Dosadasnji prilozi precizno opisuju covjeka kao bice koje se
sastoji 
od dva entiteta:
prvi je fizicko bice, homo sapiens, ljudski mozak i emocije,
prolazna 
skoljka;
drugi je dusa, neprolazna kosmicka iskra, sa svojim umom,
voljom i 
memorijama, vjecno duhovno bice ljubavi i svjetlosti.

Ta dva bica su stopljena u jedno tokom zemaljskog zivota.

Generalno govoreci, nasa dusa se pojavljuje u ljudskim
tijelima da bi 
istrazila nove puteve “sluzenja” drugima (ljubav) i
“poniranja” unutar 
samog sebe

Citat:
Ne cini li vam se poznat slijedeci scenarij: “stvari u
zivotu se 
odvijaju uglavnom zadovoljavajuce, ali osjecamo da mora
postojati 
nesto vise”. E taj elemenat koji nedostaje je nesto duboko,

nedodirljivo, ali osjecamo da negdje postoji.

Citat:
Duse su se sastojale od tri komponente: duha, uma i volje.

Duh je direktna veza sa bozanskom energijom;

Um je kreativna snaga duse s kojom dusa moze zapoceti
vlastiti proces 
kreacije;

Volja nam daje individualnost i slobodu da kreiramo.

U trenutku stvaranja, duse su bile jedno sa Kreatorom, ali
toga nisu 
bile svjesne. To stanje “podsvjesnog jedinstva” traje i
danas.

Da bi se ostvarila nakana Kreatora, duse moraju proci dugi
evolutivni 
put: trebaju postati svjesna individualna bica sa bozanskom
moci 
kreacije. Na taj nacin ce postati jedno sa Kreatorom.

Citat:
Proces reinkarnacije, dakle ponovnog pojavljivanja duse u
novim 
tijelima, je vrlo vazan za nasu zivotnu misiju. Cinjenica da
je dusa 
vjecna i da ce se ubrzo inkarnirati u buducnosti ce nas
osloboditi 
limita fizicke smrti. Sa nestankom jednog tijela ne prestaje
misija 
duse. Misija je mnogo znacajnija nego jedan zivotni vijek.
Vrlo cesto 
je jedan zivot samo pocetak zivotne misije.

S obzirom da je zivot kontinuiran to otvara sasvim drugaciju

perspektivu gledanja na svrhu covjekovog zivota u razlicitim
zivotnim 
dobima. Umjesto da se u poznim godinama zivota “pomirimo sa
sudbinom i 
nemocno priznamo da je kasno da otkrivamo sta nam je bila
misija 
duse”, stvari se sada okrecu u nasu korist. Bez obzira da li
imamo 65, 
75 ili 105 godina nikada nije kasno da zivimo u harmoniji sa
misijom 
duse.

Na primjer, ako je svrha duse da donese nadu drugima, onda
se misija 
moze ispunjavati i sa 20 i sa 70 godina. Naravno, ukoliko
smo svjesni 
te zivotne misije kao dvadesetogodisnjaci onda ce nam to
pomoci da si 
odredimo karijeru. Ako smo to prepoznali tek u poznim
godinama, jos 
uvijek postoje razlicite zivotne sanse da pomognemo
drugima.


Kljuc u svemu je da ne zaboravljamo da se zivot duse
(kontinuirano) 
nastavlja.

_________________
Zvijezde izvan tebe su lijepe, ali one nisu nesto u
poredjenju sa 
ljubavlju. Ljubav je najsjajnija zvijezda, ona je sunce.
Ljubav je 
dusa tvog svijeta, njegov izvor. Nadji je i podijeli sa
drugima.

Osho Rajneesh


http://www.relax-forum.com/t3406-teorija-o-21-grama-duse

Karma (sanskrit: कर्म - djelo, čin)
je, u indijskoj filozofiji, univerzalni zakon djela i
posljedica. 
U užem smislu, karma je svako djelo koje pokreće krug uzroka
i posljedice. Uvučenost u vječni tok zbivanja (samsara) se
smatra izvorom patnje iz koje se traži oslobođenje (mukti).

Zakon karme
Bit zakona karme je da svako biće snosi posljedice vlasitih
djela.

Karma u budizmu
U budističkom učenju o karmi se naročito ističe etičko
načelo, u skladu sa ciljem kraja patnje.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Karma

   Karma

Što je karma?
Netko bi samo kratko odgovorio da je to sudbina i ako nam je
nešto suđeno da to ne možemo promijeniti nego da s tim
moramo živjeti. Kako je možemo promijeniti možete pročitati
u dijelu mantre. Možemo zaključiti ili vidjeti da se neka
vrsta karme (Prarabdha karma) može promijeniti a ostale
vrste karme se mogu promijeniti s tehnikama koje možete naći
na našoj stranici (Svjetlo i Ljubav, Reiki, Meditacija,
Tehnika Uzašlih Majstora).

Karma i sudbina imaju različito značenje, sudbina je nešto
što nam je suđeno ili zapisano u zvijezdama, dok karma uz
ono što nam je suđeno je isto i dio naše vlastite
odgovornosti. Bolje rečeno Sanskritska riječ Karma je zakon
uzroka i djelovanja u smislu “Kako siješ tako ćeš i
požnjeti”.
Što pustimo u svijet u smislu izgovorenih riječi, misli ili
dijela to ćemo dobiti nazad ako ne u ovom životu, onda u
sljedećem. Kroz našu slobodnu volju i naša dijela stvaramo
dobru kao i lošu karmu.

Postoje 4 vrste karme:

 Sanchita karma
je karma koju smo stvorili sa našim djelovanjem u prošlim
životima. Ona obilježava našu karmu u ovom životu i
mogućnosti za našu budućnost u ovom životu.

 Prarabdha karma
je dio Sanchita karme koji je nastao u ovom životu zbog
našeg djelovanja u prošlim životima. Ovu karmu susrećemo
svakodnevno. Ako ne možemo promijeniti sudbinu u ovom
životu, koju nam je donijela Prarabda karma, onda možemo sa
mantra tehnikom utjecati na naše tjelesno i duhovno
postojanje i tako promijeniti djelovanje Prarabdha karme.

 Agami karma
dolazi od naših dijela u ovom životu, a koji imaju utjecaja
na naše sljedeće reinkarnacije. Ovu karmu možemo usporediti
sa sjemenkama i kako ih posijemo tako niču. Npr. ako ste u
ovom životu bili pobožni to znaci da ćete u sljedećem životu
nastaviti sa vašom pobožnošću gdje ste stali u ovom životu
ili pak ako ste u ovom životu nekoga ubili onda možete
očekivati da vas to isto čeka u sljedećem životu od te iste
osobe (duše) ili neke druge.

 Kriyamana karma
to su reakcije u ovom životu na ono što radimo. To se zove
“Instantna karma” ili bolje rečeno ako vas netko udari jako
je moguće da ćete mu vratiti.

Čak i kad kažemo da vise ne želimo stvarati ni dobru ni lošu
karmu to znači da više ne bi smjeli djelovati i da tako
možemo zaustaviti kolo ponovnog rođenja i smrti ili
takozvane reinkarnacije. Ali ako ne djelujemo onda još
uvijek na neki način moramo živjeti nasu sudbinu, zapisanu u
zvijezdama ili se moramo posvetiti Bogu da bi uspjeli
zaustaviti kolo karme ili ponovnog rođenja i smrti
(reinkarnacija).

http://www.svjetloiljubav.com/karma.html

KNJIGA O DUŠI

Ibn Qajjim el,Džewzi 
KNJIGA O DUŠI 

Prijevod  i podnožne napomene: Mustafa Prljača 

Uvodna riječ 

 
Vama je dato malo znanja o duši 

Pitanje duše spada u red kur'anskih učenja koja se odnose 
na područje nadosjetilnog, nedostupnog ljudskom razumu, 
svijetu gajba. Ujedno,  to je i suštinsko  pitanje
religioznosti 
kao  takve  koje čini  jednu  od  esencijalnib  supstanci
svake 
religije koju normalan ljudski um može prihvatiti. To je
onaj 
elemenat  koji čovjek zadobiva  u  jednom  trenutku, sto 
dvadeset dana od početka procesa nastajanja njegovog
tijela', 
kad se s tim njegovim fizičkim dijelom sjedinjuje raj
'nebeski 
dio', čime se u  njemu  uspostavlja  kontakt i ostvaruje
spoj 
Zemlje i Neba. 
Duša je, prema mišljenju većine  učenjaka muslimanske 
teologije, kako to navodi naš Mehmed Handžić, "fino tijelo 
koje se rasprostire po svim česticama tijela  kao ružični
sok 
po svim dijelovima ruže! "
...

V. hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, u kojem stoji: 
"Vaše stvaranje u utrobama vaših majki odvija se tako 
što četrdeset dana budete sperma (nudah), 
zatim isto  toliko  vremena  budete zakvačak ('aleqah)  
i  isto  toliko  komad  mesa (mudgnh). 
Potom Allah  pošalje meleka da udahne dušu ... " 
Mehmed Handžić, Ilmu-l-kelam, EI-Kalem  2.000.str.18. 
...

http://d1.islamhouse.com/data/bs/ih_books/parts/bs_Knjiga_o_dusi/bs_Kn
jiga_o_dusi_1.pdf

Kad covjek vijeruje  u zemaljske i nebeske
autoritete,zaostaje u sticanju znanja i preduzimackog
duha.......

Duh
GHOST, 1990., SAD, 130 min.

Prošlo je puno godina od prvog "pojavljivanja" Duha, ali
gledatelji, 
bez obzira koliko puta pogledali ovu romantičnu dramu, ne
mogu 
suspregnuti suze i emocije svakim novim gledanjem. Dovoljno
je 
prisjetiti se nezaboravnog poljupca između Demi Moore i duha
Patricka 
Swayzea u tijelu Whoopi Goldberg.

Sam (Patrick Swayze) i Molly (Demi Moore) sretan su i
zaljubljen par 
koji uživa u svakom zajedničkom trenutku. Na poslu Sam
otkrije 
nepravilnosti u bankovnim računima svog prijatelja i kolege
Carla 
(Tony Goldwyn) i to mu prijavi te se ponudi proučiti slučaj.
No Carl 
istragu preuzima na sebe. Jedne večeri u mračnoj uličici,
nakon 
povratka iz kazališta, Sama i Molly presretne lopov (Rick
Aviles) koji 
ubije Sama. No Samov duh ne napusti ovaj svijet, već ostane
uz Molly. 
Uskoro dozna da je njegovo ubojstvo isplanirao Carl i da je
Molly u 
smrtnoj opasnosti. Pokušava upozoriti svoju djevojku, no ona
ga ne 
vidi i ne čuje. Jedina osoba koja može osjetiti njegovu
prisutnost je 
spiritualni medij Oda Mae (Whoopi Goldberg).

Ovaj sjajan film nagrađen je s dva kipića Američke
akademije, od kojih 
je jedan zaradila Whoopi Goldberg za sporednu ulogu, a drugi
je pripao 
Bruceu Joleu Rubinu za najbolji scenarij. Za režiju je
zaslužan 
provjereni Jerry Zucker (“Prvi vitez”), izvrsnu glazbenu
podlogu 
snimio je poznati Maurice Jarre, a uloge ljubavnog para
pripale su 
besmrtnom Patricku Swayzeu i Demi Moore, u ovom dirljivom i
iznimnom 
filmu koji će nam pokazati kako prava ljubav traje vječno.


Slike za upit duhovi

https://www.google.ba/search?
q=duhovi&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=AbLKUuCzMcnbtAantIHQDQ&sqi
=2&ved=0CCsQsAQ&biw=1424&bih=744

 Buddha izreke i citati

Čovjek čovjeka ne može upoznati dok s njim ne pojede onoliko
soli 
koliko može zubima podići.

Tisuće svijeća se mogu zapaliti od jedne, a život te svijeće
se neće 
umanjiti. Sreća nikada nije umanjena kada je podijeljena sa
drugima.

Kao što vjetar ne satire stijenu, isto se tako pametni ljudi
ne 
kolebaju pred prijekorom ni pohvalom.

Možeš širom svemira tražiti nekoga tko više od tebe
zavređuje tvoju 
ljubav i osjećaje. I ne naći ga. Jedini ti kao i bilo tko
drugi u 
svemiru zavređuješ punu mjeru svoje ljubavi i osjećaja.

Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao, Ne vjeruj zato što je
to 
uobičajeno mišljenje, Ne vjeruj zato što je to zapisano, Ne
vjeruj 
zato što je to prorečeno, Ne vjeruj zato što netko drugi to
vjeruje, 
Ali vjeruj samo onom što si sam prosudio da je istina.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Nemoj reći da su stvari prolazne, jer svaki od naših
trenutaka 
najavljuje vječnost.

Nikad se mržnja ne uklanja mržnjom. Samo blagost briše svaku
mržnju. 
To je zakon vječan i nepromjenjiv

Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.

Umjerenost u svemu.

Buddha

http://www.izrekeicitati.com/autor/64/_Buddha

 Ezop izreke i citati

Nitko ne treba misliti da tijekom života sve uvijek treba
ići lako, 
jer sudbina je promjenljiva i nakon dugog razdoblja zatišja
neizbježan 
je dolazak ružnog vremena.


Bolja je mala zarada danas nego velika sutra.

Čovjek osrednjih sposobnosti uvijek će ostati neznatan, čak
i kad se 
izražava načinom velikih ljudi.
 
Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

I najljepša stvar učinjena u pogrešnu trenutku pobudit će
osudu.

Kad se nešto već dogodilo, nepotrebno je kajati se.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se
da će 
dobiti ono što nema.

Ljudima je tuđa nesreća najbolji lijek vlastitoj.

Mudri ljudi, ako se uspiju izvući iz neke ružne situacije,
dobro će 
paziti da u nju ponovno ne upadnu.
   
Nisu svi rođeni s istim sklonostima.
  
Nitko ne treba misliti da tijekom života sve uvijek treba
ići lako, 
jer sudbina je promjenljiva i nakon dugog razdoblja zatišja
neizbježan 
je dolazak ružnog vremena.

Ezop

http://www.izrekeicitati.com/autor/70/_Ezop

Lav Tolstoj - Mudre misli
Jedino što znamo je da ne znamo ništa i to je najviši let
ljudske 
mudrosti.
Jedini smisao života je služba čovečanstvu.

Lav Tolstoj (1828-1910), ruski pisac, esejista i filozof.
Poznat po 
delima Ana Karenjina i Rat i mir, koji slikaju duboku,
psihološku i 
društvenu pozadinu Rusije i njenog društva u 19. veku.

Najlepši, a pre svega poučni, citati Lava Nikolajeviča
Tolstoja:

Ljubav je život. Sve što razumem, razumem samo zato što
volim.

Sve srećne porodice liče jednu na drugu, svaka nesrećna
porodica je 
nesrećna na svoj način.
Ali sada će sve biti drugačije. Besmislica je verovati da to
život 
neće dozvoliti, da to prošlost neće dozvoliti. 
Moram da se borim za bolji život, za daleko bolji život!

Uobraženost nije u skladu sa razumevanjem.

Svi misle o promeni sveta, ali niko ne misli o promeni
samoga sebe.
Sreća ne zavisi od spoljašnjih stvari, već od načina na koji
ih 
posmatramo.
On nikada nema svoje mišljenje. On je u skladu sa onim što
je moderno.

Istoričari su poput gluvih ljudi, koji uporno odgovaraju na
pitanja 
koja im niko nije postavio.
Istorija bi bila sjajna stvar, samo da pruža istinu.
Sedim na leđima čoveka, gušim ga i teram da me nosi, a ipak
se 
postaram da je i meni i drugima jasno da mi je veoma žao i
trudim se 
da mu što više olakšam, ali nipošto da mu siđem sa leđa.
Ako je tako mnogo ljudi, toliko umova, sigurno je toliko
srca i toliko 
vrsta ljubavi.
Ako želite da budete srećni, budite.
U čitavoj istoriji ne postoji rat koji nije bio plod
delovanja vlade, 
vlade same, nezavisno od interesa naroda, kome je rat uvek
štetan, čak 
i kada je uspešan.
To je neverovatno kako je kompletna iluzija da je lepota
dobra.
Čovek živi svesno za sebe, ali je nesvesno instrument u
ostvarivanju 
istorijskih, univerzalnih ciljeva čovečanstva.
Muzika je stenografija emocija.
Glavna razlika između reči i dela je da su reči uvek
namenjene 
muškarcima za njihovo odobravanje, ali dela mogu da se vrše
samo zbog 
Boga.
Jedino što znamo je da ne znamo ništa i to je najviši let
ljudske 
mudrosti.
Jedini smisao života je služba čovečanstvu.
Najjači od svih ratnika su ova dva – vreme i strpljenje.

MUDRE MISLI LAV TOLSTOJ

Sposobnost da se sjećamo prošlosti i da zamišljamo budućnost
dana nam 
je samo stoga da, kad razmišljamo o jednim ili o drugom,
tačnije 
riješavamo zadatke sadašnjosti, a nikako da žalimo za
prošlošću ili da 
spremamo budućnost.

Vrijeme je iza nas, vrijeme je pred nama. Čim samo počneš da
duže 
misliš o onome što je bilo ili o onome što će biti, odmah
gubiš ono 
što je glavno: istinski život u sadašnjosti.

Ništa nije važno osim onoga što radimo u sadašnjem
trenutku.

Pobijediti loše navike može čovjek samo danas, a ne sutra.

Kad bi se samo češće sjećali da se propušteno vrijeme ne
može vratiti, 
da se učinjeno zlo ne može nikad da popravi, mi bi smo više
činili 
dobra a manje zla.

Ljudi svoj život kvare ne toliko time što ne čine ono što
treba da 
čine, koliko time što čine ono što ne treba da čine.

U prepirkama zaboravlja se istina. Prepirku prekida onaj ko
je 
pametniji.

Trudi se da ti u prepirci riječi budu meke a dokazi jaki!
Gledaj da 
uvjeriš protivnika a ne da mu dosadiš.

Što manje ljudi znaju o lošim djelima drugih ljudi, tim
strožiji su 
prema samim sebi.

Daj više odmora jeziku nego rukama.

U opštenju sa ljudima ne zaboravljaj ono što si doznao u
samoći. A u 
samoći razmišljaj o onome što si doznao opštenjem sa
ljudima.

Čovjek je kao razlomak, čiji je brojilac ono što on jeste, a
imenilac 
ono što misli o sebi. Što je imenilac veći, razlomak je
manji.

Autor:Paulo Koeljo

Život je kratak– ili suviše dug– da bi sebi mogao dozvoliti
taj luksuz 
da živim loše.

Autor: Blez Paskal

Pametan čovek nikad neće reći da sve zna.

Tifa
21. vijek

Ja savrseno zivim
u savrsenoj lazi
imam sve sto ima cijenu
a srce svoje trazi

Pune sobe lose robe
za tvoju dusu lijek
dobrodosao u
dvadeset i prvi vijek

Ref.
A gdje je ljubav
gdje ste je od moga oka sakrili
a gdje su ti kovaci moje srece
zar ste zaspali

Ja nisam htjeo tako da se rodim
ja nisam htjeo ovo
lose mi je
pravite me ponovo

Ja savrseno vidim
u savrsenom mraku
kad ponestane mi Sunca
daju ga na slamku

Ref.

Posaljite mi odgovor
da ne umrem u zabludi
sta cu ja na svijetu tom
gdje ima srca manje
nego sto ima ljudi


http://www.youtube.com/watch?v=TDtRcKBdQVc

ODISEJA tekst - LEO MARTIN

ODISEJA tekst

Put do slave i bogatstva, put do trona
oduvek je bio isti, od iskona
put do pakla i ponora, put do sloma
oduvek je bio isti, od iskona

Niko ne zna sta ga ceka, dan sta nosi
svako juce ostavlja nam trag u kosi
doba proslo i buduce, prica ista
sve sto sija i ne mora da zablista

Ref.
Odiseja, odiseja
staza trnja ili staza orhideja
odiseja, odiseja
zivot, to je samo nova odiseja


Leo Martin - Odiseja

Leo Martin - Odiseja (Opatija 73)

Zabavna emisija TV Beograd "Obraz uz obraz" (1973)


http://www.youtube.com/watch?v=mb4yjlegLZ8

Sta je zivot.: par koraka 
Od avlije do sokaka
Kratak kaljav put ......