Meša Selimovic o Bosni i Bosancima

   

KAKVI SU LJUDI BOSANCI?	 	 	 
Meša Selimovic o Bosni i Bosancima

"Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život

od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih

da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno,

a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato

i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a 
najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake,

a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni 
na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda 
odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na

glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju 
niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto 
donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i

dobro.

 Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi 
te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, 
živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, 
dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, 
skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega 
moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što 
govorim kao o sebi da govorim. 

A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji 
miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se

tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, 
zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da 
idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad 
smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na

svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a

tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani

svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne 
primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, 
svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome 
talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od

nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na 
svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s 
nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo.

Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, 
zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo 
prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke 
rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude 
jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim 
osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva,

necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo 
unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog 
rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo 
ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se

izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo 
zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa,

pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani

i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, 
spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se 
slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj 
neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi 
preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego 
Đemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato
što 
nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo 
pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti! „

„Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja 
.Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek 
ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je

u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između 
nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije 
,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je

postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i

teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je

ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko

bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se

sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite

neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne 
budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i 
humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih 
ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To 
su  veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je 
razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''

„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću

da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila 
,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude

su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi ,a

preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska 
okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni

koji su prešli u tuđu vjeru ,ostali su Bosanci ,čudan soj 
ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio

što su njegova druga braća,mada su im isti običaji ,način 
života ,jezik ,ljubav prema zavičaju .Tako ostaju sami 
.Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala

usamljenija nego što su bosanski Muslimani .Nije mnogo 
pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila 
relativno razvijena ,praktički bez nepismenih ,sa mnoštvom 
škola ,s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske 
tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita 
.Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od svojih .Kuda je 
mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragičan 
bezizlaz .U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u 
Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od kuće i 
porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se 
ispoljavao .Ako se na taj način stvorila intezivna intimna 
atmosfera ,s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše 
narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto 
tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive

zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer

im put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su željeli 
kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju .A kraj

Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu 
nije mogao pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i 
predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili otpor Porti

samo nesistematično ,afektivno reagovanje .Ako se tome 
dodaju mržnja,osjećanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi 
Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima 
mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog 
pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi .''

MEŠA SELIMOVIĆ

 
Mak Dizdar

   ZAPIS O IZVORU 

"Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima.
Sad sam tu
Bez sebe 

Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?" 

   Mehmedalija-Mak 
   Dizdar, 1966, izvor: 
   "Kameni spavac") 

Enes Kišević

   ” Kao ”

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis,kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O,srce,kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.

------------------
Enes Kišević

   T A M O    O V A M O

Zbog onoga tamo dosli smo ovamo.
oni sto su tamo isto bi ovamo.
Znaju oni tamo,	bolje je ovamo.
Jeste lijepo tamo ljepse no ovamo,
ali nema tamo sta ima ovamo.
Ne moze se tamo isto sto i 'vamo.
Mi bi radje tamo no da smo ovamo,
jer nase je tamo a tudje ovamo.
Ovi bi ovamo htjeli da smo tamo.
briga njih ovamo kako nam je tamo.
Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo.
Tako je ovamo. Oni misle tamo,
blago nama 'vamo, kada nismo tamo.
Svi hoce ovamo. Niko ne bi tamo.
Kada bi svi ovamo, ko bi onda tamo?
Ko nas posla 'vamo, ostao bi tamo jer ne smije ovamo.
A njemu je tamo bolje no ovamo,
pa onima tamo ne da vise 'vamo.

------------------
Enes Kišević

   Bosna

Ti nisi više san.
Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja.
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.Ni čest. Ni prćija. 
Bosna si bila.Bosna ćeš biti.Bosna bosanska sva. 
Osvajača tvojih silnih tko više i imena zna? 
A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. 
Bisseno, Bosseno,Bosno moja. 
Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak
našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod
noktima sva. 
Da nikada više.Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna. 

p.s.

Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena,
Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana,
Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena
zemlje i naroda BiH. 

Zapisi iz Arhiva Republike Srpske (4) - Banjaluka pod
turskom vlašću (1527 - 1878)

Banjaluku su Turci osvojili 1527. godine i u tamošnju
tvrđavu smjestili vojnu posadu. Banjaluka se u to vrijeme
sačinjavala od naselja Gornji Šeher sa tvrđavom. 

Od tog vremena do danas Banjaluka nije mijenjala ime, sem
jednog izuzetka - Erivansaraj. Odmah poslije osvajanja,
Banjaluka se počela razvijati, sa ubrzanim tempom privrednog
razvoja. Banjaluka je bila povezana putevima sa glavnim
trgovačkim pravcima (Banjaluka - Sitnica - Jajce - Prusac -
Travnik - Sarajevo; Banjaluka - Sitnica - Ključ; Banjaluka -
Sitnica - Jajce - Prusac - Livno - Split; Banjaluka -
Skender Vakuf (Kneževo) - Travnik; Banjaluka - Gradišnja i
dalje u Posavinu; Banjaluka - Kozarac - Prijedor - Novi -
Krupa - Bihać; Banjaluka - Prnjavor - Derventa - Brod i
Banjaluka - Kotor Varoš - Tešanj). Banjaluka je, odmah iza
Sarajeva, bila drugi trgovački grad u Bosni i Hercegovini.
Pored Turaka trgovaca, od XVI vijeka trgovački zanat u Bosni
i Banjaluci "kuju" i Jevreji. Uporedo sa razvojem, otpočela
je i islamizacija, kao i doseljavanje sarajevskog i
travničkog muslimanskog stanovništva.

Prve građevine
Među prvim građevinama u Banjaluci ubraja se Careva džamija
ili Hunćarija, u čast sultana Sulejmana Zakonodavca
(Elkanunija) (1520 - 1560), u gornjošeherskoj čaršiji;
uništena je od strane austrijske vojske 1688, a obnovljena
1701. godine. Ubrzo, pored Gornjeg Šehera, počele su se
razvijati i druge varoši, odnosno mahale. Vrhunac razvoja
Banjaluka je doživjela kada je postala sjedište bosanskog
beglerbegluka (pašaluka).

Dalji razvitak Banjaluke vezuje se za Sofi Mehmed-pašu.
Dolaskom Ferhad-paše Sokolovića Banjaluka se počela još više
razvijati. Godine 1580. godine postaje prvi beglerbeg
Bosanskog pašaluka. Za njegovog vremena sagrađeno je 216
građevina javnog karaktera. Posebna uspomena na njega jeste
džamija Ferhadija. U to vrijeme svaka je mahala imala svoju
džamiju, tako da su nam poznate - Daudija, Medreska,
Arnaudija (Tefterdarija), Hadži Osmanija, Simidija,
Seferagina (Pećinska), Ajardi-pašina, Hadžibabina (Šarena) i
Mehdibegova.

Već u XVII vijeku Banjaluka postaje razvijen grad. Sa
sigurnošću se može reći da je tada imala 45 mahala, od kojih
su najveće bile Ferhad-pašina i Saraj-mahala. Varoš je imala
3.700 kuća pokrivenih ćeramidom i šindrom. Pored toga,
postojalo je 300 dućana. Od 1639. godine Banjaluka nije više
bila sjedište bosanskog beglerbega, u upravnom pogledu bila
je sjedište kapetana, a u administrativnom pogledu sjedište
banjalučkog kadiluka.

Stanovništvo
Tačan broj stanovnika Banjaluke nemoguće je utvrditi;
procjenjuje se između pet i petnaest hiljada stanovnika.
Razlog nepouzdanih brojčanih pokazatelja jeste nedostatak
savremenih popisa stanovništva, Turci nisu ni htjeli da
imaju posla sa statistikom, nego isključivo sa porezima.
Sedamnaesti vijek je vijek daljih austrijsko-turskih ratova,
nije ni Banjaluka ostala pošteđena ratnih pustošenja - od
24. jula do iza 4. avgusta 1737. godine, vodila se velika
bitka u samom gradu između Turaka i Austrijanaca.

Najistaknutija ličnost Banjaluke početkom XIX vijeka bio je
Osman-beg Mustajbegović. Devetnaesti vijek je u istoriji
ostao upamćen kao vijek brojnih ustanaka i buna; posebno je
u tome prednjačila Bosanska Krajina. Nešto više vijesti o
Banjaluci javlja se iz druge polovine XIX vijeka; tada je u
njoj osnovana austrijska konzularna agencija koja je počela
da radi 8. maja 1852. godine, a prvi konzularni agent je bio
kapetan Aleksandar Milenković, koji je ostao na toj funkciji
sve do smrti 1862. godine.

Trgovina i zanatstvo u Banjaluci počinju se brže razvijati
od druge polovine XIX vijeka, a za razvoj sve se više
zanimaju i stranci. Što se tiče administrativno-upravne
podjele, Banjaluka je od 1851. godine postala sjedište
vlasti koja je obuhvatala Banjaluku sa Prnjavorom i Kobašom,
Derventu sa Brodom, Tešanj sa Žepčem, Dobojom i Gradiškom;
iste godine izvršen je i popis stanovništva u Bosanskom
pašaluku, te je prema njemu Banjaluka imala ove mahale i
broj kuća u njima - Gazanferija, Kul, Mejdan, Potok,
Stupnica, Suturlija, Hadži-Zulfikarova, Hadži-Kurtova,
Hadžibeg-zadova, Džaferagina, Hunćarija, Tabaci, Pećina,
Mehdibegova, Hadžibabina, Apardi-pašina, Daudija,
Seferagina, Simidija, Tefterdarija, Pobrđe, Ferhadija,
Pašićeva, Sijamija, Hadži-Omerova, Kalauzija, Herićeva,
Mustaj-pašina, Šabanagina, Ilidža, Sofi Mehmed-pašina,
Osman-pašina, Kalenderija, Hadži-Firuzova, Varoš, Kul-Cigani
i Ciganluk. Banjaluka je prema tom popisu imala 1.126 kuća.
Banjalučki kadiluk je imao 8.500 kuća sa oko 68.000
stanovnika, dok je banjalučka kajmakamija imala 152.752
stanovnika (69.266 pravoslavaca, 48.752 muslimana i 34.633
rimokatolika). Veće trgovačke firme u Banjaluci 1868. godine
bile su - Jove Pišteljića, Riste i Jove Knežića, Jusufa
Šibića, Đorđa Delića, S. L. Poljokana, Đorđa Uzanovića, Save
Bilbije, Riste Vukića, Save Milića, Todora Pišteljića, Jove
Milića, Save Surutke, Okanovića i Gerkovca, Hadži Muje
Tatarića, Hadži Šaćira, Avde Skorupa, Jefte Masleše,
Ibrahima Pličanina, Alije Pličanina i Hadži Alije Bojića. Iz
ranijeg razdoblja poznatiji banjalučki trgovci bili su –
Mustafa Čelebija Morić, Hadži Alija, Hadži Ibrahim Kučinjak,
Hadži Mustafa, Hadži Ibrahim Taksić, Hadži Hasan, Jusuf
Hadžimuharemović, Jusuf Čelebija, Ibrahim Čelebija
Hasanović, Hadži Rizvan, Marko i Ivan Benlić, Antun i
Stjepan Banić, Franjo Palinić (Palanić) i drugi.

Ulazak austrougarske vojske
Postojali su putopisci koji su šezdesetih godina XIX vijeka
vidjeli Banjaluku kao grad sa 15.000 stanovnika, koji ima
ruiniranu gradsku tvrđavu, dva drvena mosta preko Vrbasa, 40
džamija, jednog pravoslavnog i jednog katoličkog sveštenika,
te dobre zanatlije. Sa sigurnošću se može reći da je Filip
Pik držao pivaru u Banjaluci prije 1858. godine.

Neredi koji su potresali Bosnu i Hercegovinu, ali i Bosansku
Krajinu i Banjaluku, dešavali su se i tokom druge polovine
XIX vijeka. Sve je ostavilo uticaja i na hrišćansko
stanovništvo Banjaluke i njene okoline. Za vrijeme "velike
istočne krize" 1875 - 1878. godine, Banjaluka je ostala po
strani. Međutim, prilikom ulaska austrijske vojske u
banjalučku okolinu, u samom gradu je došlo do krvavih sukoba
i terora prema osoblju austrijskog konzulata, ali i prema
pravoslavnom, srpskom, stanovništvu, koje je tih dana
doživjelo veliko razaranje i štetu. Na kraju, mnogi
banjalučki begovi, kao i siromašni muslimani su ili
streljani, ili zatočeni u banjalučki zatvor, ili su pak,
odvedeni u starogradiški zatvor. Banjaluka se pretvorila u
poprište egzekucije i hapšenja. Tako je grad na Vrbasu
zakoračio iz turske u austrougarsku eru.

Mr Goran Đuran

(Autor je arhivista-istraživač u Arhivu RS)

Eh Mesa, Mesa, ti pogodi u sridu. Otkud znas toliko o meni i
mojim najintimnijim razmisljanjima. Svjestan da, dok zivim,
necu stici razrijesiti sve moje dileme, pokusavam izgraditi
neki novi zivot, neki novi identitet, daleko od Bosne, a
znam da necu uspjeti i da cu i u nastavku ostati ono sto
jesam: Bosnjanin bez kompasa koji mi moze pomoci da rijesim
Gordijev cvor u koji je sve nas Bosnjane sudbina nemilosrdno
uvalila i osudila na vjecnu dilemu.
Hocemo li smoci snage da produzimo nase bivstvovanje u
svijetu i sudbini koja nas je razbacala pĺ ovoj nasoj
bozijoj basti i da ostanemo ono sto jesmo: Bosnjani, ti
dobri, naivni ljudi sa Balkanskih gudura?

@Arhivar

Prema zvaničnim dokumentima arhiva BiH - PRVI ZVANIČAN popis
u Banja Luci izvršila je austro-ugarska vlast, 22. aprila
1895. godine. 

Prema tom popisu Banja Luka, broji: 13.566 stanovnika
Od toga:
- Muslimana:		7.524= 55,46 %
- Rimokatolika:	        2.882= 21,24 %
- Pravoslavnih:	        2.775= 20,46 %
- Jevreja:		  336=  2,48 %
- Ostalih:		   49=  0,36 %

Iako ste Vaš tekst i podatke 'fokusirali' na period prije
prvog zvaničnog popisa, ovo je samo mala nadopuna radi
čitalaca i lakšeg  razumjevanja brojčanih podataka koje se
naveli u tekstu. 

NEKA OPROSTI GOSPODJA EVROPA
Miroslav Krleza 
(07.07.1893 - 29.1981)
Najplodniji i najsvestraniji knjizevnik u povijesti
hrvatske
knjizevnosti, Miroslav Krleza, koji se rodio 7. jula 1893.
U
Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim
vrstama. Iako je gajio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu
bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se
ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku
formaciju.... 
...Postavljajuci izlozbu "Umjetnost na tlu Jugoslavije od
prahistorije do danas", prvo u Parizu kasnije obisla
svijet,Krleza je kao centralnu figu postavio bosanski
bogumilskistecak. Na pitanje srpskog lobija zasto ne Bijeli
andjeo iz manastira Mileseco odgovorio je da je freska do
nas dosla iz drugih krajeva i da se njom ti treba da hvale
a
ne mi. Slicno je odgovorio i hrvatskim lobistima da na to
mjesto postavi tragove katolicke kulture na tlu Hrvatske.
"Bosanki stecak niko nema osim nas" odgovorio je. Kasnije
je
napisao i ovo upravo o bosanskom stecku: 
"Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave
spomenike kulture. 
Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna
ima spomenike. Stecke. 
Sta je stecak? Olicenje gorstaka Bosanca! 

Sta radi Bosanac na stecku? 
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje,
nigdje,niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili
moli. Na kome je prikazan kao suzanj." 

www.camo.ch/krleza.htm


 Bogumili 
Bosna i Hercegovina
Radimlja,Stolac

ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE

Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi
je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih
vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.

Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I
vratio
se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto
nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije
bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi
mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne
suze za me. 


http://www.zemljabosna.com/stecci.html 



KARTA BOSANSKE DRŽAVE IZ 1391 GODINE

www.zemljabosna.com/karta_kraljevine_bosne1391g.html

"...„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila,koje
prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude
su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi
,kraljevi..." 

BOGUMILSTVO KAO RELIGIOZNI PROBLEM

http://www.camo.ch/religiozni_problem.htm

BOSNA I HERCEGOVINA
"Crkva bosanska"
"dobri krscani". 
   BOGUMILI

U srednjovjekovnoj Bosni bile su prisutne 3 vjere:
bogumilska, katolicka, pravoslavna. Vecina stanovnistva je
slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj je osnova bila
krscanska, zvanicna crkva (katolicka i pravoslavna)
proglasile su je krivom vjerom (herezom). Ova vjera se u
dokumentima naziva patarenskom, manihejskom i sl, dok je
domaci dokumenti u organizacionom smislu nazivaju "Crkva
bosanska". Njeni pripadnici su samo sebe nazivali "dobri
krscani". Danas se ta vjera u nasem narodu naziva
bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. 

Srednjevjekovna bosanska drzava bila je uredena na nacin
kako su bile uredene sve onovremenske evropske drzave. Na
celu se nalazio vladar koji je u ranijem razdoblju nosio
naziv Bana, a potom kralja. Svi su poticali iz domace
vladarske porodice Kortomanica, koji su potekli iz srednje
Bosne. Kada je 1463. godine sultan Mehmed II ef. Fatih
krenuo na Bosnu nije joj bilo spasa. Kralj Stjepan
Tomasevic
(1461-1463) groznicavo je trazio od evropskih saveznika
ranije obecanu pomoc, ali su ga svi odreda iznevjerili. 
Na narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni koje je
on preduzimao protiv domaceg stanovnistva ostavili su
dubokog traga. 

Dolazi do masovnog prelaza bogumila na Islam, iako se to
odvijalo bez prisile. 
Razlog tome je sto su bogumili bili stoljecima proganjani
od
evropske inkvizicije i krizarskih vojski 
kao i mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni u
bogumilstvu i Islamu (polumjesec i zvijezda, post,
odbojnost
prema kipovima i ikonama itd).

Turci su vec u vrijeme osvajanja Bosne (1463.godine)
ispoljili veliku vjersku toleranciju. To je bilo u uskoj
vezi sa osnovnim nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo
nekom silom nametnuti vjerska ubjedenja. Zahvaljuci
toleranciji u Bosni se i nadalje nastavio suzivot
pripadnika
razlicitih vjerskih zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i
nakon dolaska jevreja na ove prostore, koegzistiralo je cak
5 vjera: bogumilska (domaca), islamska, katolicka,
pravoslavna i judejska. Nisu nikada zabiljezeni slucajevi
da
je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi....


p.s.
Historija Bosne i Hercegovine

Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. To je
prastari narod indoevropskog porijekla cije je prisustvo na
prostorima BiH potvrdeno jos u 2.mileniju st.e. Oni su
naseljavali skoro sav Balkanski poluotok. Vodeca
bosanskohercegovacka ilirska plemena bili su Japodi,
Dalmati, Dezitijati, Dicioni, Mezeji, Daorsi i dr. O njima
su pisali grcki i rimski pisci, koji u svojim natpisima ne
propustaju priliku da istaknu njihovu borbenost. Rimsko
prisustvo na ovim prostorima imalo je veliki utjecaj na
zivot ilirskih starosjedilaca. Taj uticaj nije se odrazio
na
vjerske tradicije Ilira. Od 4.vijeka barbarska (divlja)
plemena su pocela ugrozavati granice Rimskog Carstva.Mada
su
tokom 5. i 6. vijeka kroz nasu zemlju prosle nebrojene
horde
koje su iza sebe ostavljale pustos, katastrofa je
uslijedila
krajem 6. i pocetkom 7. vijeka kada su se pojavili Avari i
Slaveni. Godine 602. presli su Savu i upali na teritoriju
nase zemlje. Prve vijesti o Bosni poticu iz
10.vijeka.Nalazimo ih u djelu bizantskog pisca Konstantina
Porfirogeneta "DE ADMINISTRANDO IMPERIO" (Upravljanje
drzavom) u kojem se navodi "Horion Bosna" Naziv Bosna je
predslavenskog tj. ilirskog porijekla. 

Rimljani su ilirski naziv prilagodili svom izgovoru pa je
nastao pojam Bosna. Taj naziv je u ranom srednjem vijeku
prilagoden slovenskom izgovoru, pa je tako nastao naziv
Bosna. Podrucje danasnje Hercegovine u srednjem vijeku se
nazivalo Hum (ponekad i Zahumlje). Naziv Hercegovina poceo
se upotrebljavati tek od dolaska Turaka. Po nazivu zemlje
(Bosna) dobili su naziv i njeni stanovnici. Za njih se u
srednjem vijeku iskljucivo upotrebljavalo ime BOSNJANI. Sa
dosta sigurnosti moze se reci da je do stvaranja Bosanske
drzave doslo tokom 9. vijeka. Zbog pomanjkanja izvorne
gradje ne zna se mnogo o prvim bosanskim vladarima.
Dokumenti dugo ne navode njihova imena, samo se kaze "Ban
Bosanski". Prvi put se 1084.godine za jednog od njih kaze
da
se zove Stjepan. Od brojnih banova koje je Bosna imala
tokom
nekoliko stoljeca, najpoznatiji je bio ban Kulin koji je
vladao od 1180 do 1204.godine. U njegovo doba Bosna je
dozivjela veliki razvoj, vladala je sigurnost i pravo
blagostanje. 

U srednjovjekovnoj Bosni bile su prisutne 3 vjere:
bogumilska, katolicka, pravoslavna. Vecina stanovnistva je
slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj je osnova bila
krscanska, zvanicna crkva (katolicka i pravoslavna)
proglasile su je krivom vjerom (herezom). Ova vjera se u
dokumentima naziva patarenskom, manihejskom i sl, dok je
domaci dokumenti u organizacionom smislu nazivaju "Crkva
bosanska". Njeni pripadnici su samo sebe nazivali "dobri
krscani". Danas se ta vjera u nasem narodu naziva
bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. Srednjevjekovna
bosanska drzava bila je uredena na nacin kako su bile
uredene sve onovremenske evropske drzave. Na celu se
nalazio
vladar koji je u ranijem razdoblju nosio naziv Bana, a
potom
kralja. Svi su poticali iz domace vladarske porodice
Kortomanica, koji su potekli iz srednje Bosne. Kada je
1463.
godine sultan Mehmed II ef. Fatih krenuo na Bosnu nije joj
bilo spasa. Kralj Stjepan Tomasevic (1461-1463) groznicavo
je trazio od evropskih saveznika ranije obecanu pomoc, ali
su ga svi odreda iznevjerili. Na narod se nije mogao
osloniti jer vjerski progoni koje je on preduzimao protiv
domaceg stanovnistva ostavili su dubokog traga. Dolazi do
masovnog prelaza bogumila na Islam, iako se to odvijalo bez
prisile. Razlog tome je sto su bogumili bili stoljecima
proganjani od evropske inkvizicije i krizarskih vojski kao
i
mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni u
bogumilstvu i Islamu (polumjesec i zvijezda, post,
odbojnost
prema kipovima i ikonama itd). 


Turci su vec u vrijeme osvajanja Bosne (1463.godine)
ispoljili veliku vjersku toleranciju. To je bilo u uskoj
vezi sa osnovnim nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo
nekom silom nametnuti vjerska ubjedenja. Zahvaljuci
toleranciji u Bosni se i nadalje nastavio suzivot
pripadnika
razlicitih vjerskih zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i
nakon dolaska jevreja na ove prostore, koegzistiralo je cak
5 vjera: bogumilska (domaca), islamska, katolicka,
pravoslavna i judejska. Nisu nikada zabiljezeni slucajevi
da
je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi. Od konca 17.
vijeka bosanski Ejalet (pokrajina) predstavljao je
najzapadniju provinciju Osmanskog Carstva. Zbog neuspjeha
koje je Osmansko Carstvo imalo u sukobima sa Rusijom koja
je
bila saveznik Srba, bili su prisiljeni Srbiji ustupiti i
teritorije s desne obale Drine, sto je predstavljalo
otvoreno negiranje uspjeha Bosnjaka, koji su svojim
zivotima
desetljecima branili svoju zemlju. Saznanje da ce Bosna
zbog
sticanja autonomije Srbije, Grcke i Albanije ostati potpuno
izolirana i bez komunikacija sa centralnim dijelom Carstva
bili su razlozi za borbu protiv reformi centralne vlasti.
Nakon duzih priprema u Tuzli je u januaru i februaru 1831.
godine odrzano savjetovanje bosanskih i hercegovackih ajana
i kapetana. Donesene su odluke: da se od Porte zatrazi
opoziv svih privilegija Knezevini Srbiji - da se sprijeci
progon muslimanskog stanovnistva - da se obustavi
regrutovanje nove vojske - da se Bosni omoguci autonomija
na
celu sa domacim covjekom - da Bosna Porti daje godisnji
porez u iznosu od 400 kesa

Za vodju pokreta izabran je Husein-kapetan Gradascevic.
Kako
Porta nije bila za ustupke, bosanski su se prvaci odlucili
na oruzanu borbu. Vecina ajana i kapetana priznala je
Husein-kapetana za svog vodu. Izuzetak je stolacki kapetan
Ali-pasa Rizvanbegovic. Gradascevic je trazio da se u Bosni
ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko
Drine, da se zastite muslimani u Srbiji, da se zastiti
sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom
Ejaletu bira iz redova domacih ljudi. Husein-kapetan ("Zmaj
od Bosne") kada je vidio da Porta ne vodi iskrenu politiku
zatrazio je da Bosna postane nasljedna knezevina kao sto je
Srbija bila pod Milosem. Sultan ovaj zahtjev nije
prihvatio.
Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska porazena
u
okolini Sarajeva 1832. godine. Otpor reformama Porte je
nastavljen, a na putu slamanja tog otpora 1850. godine u
Bosnu je sa velikom vojskom poslat Omer-pasa Latas,
porijeklom Srbin iz Bosne. U tim borbama izginulo je oko 2
500 Bosnjaka. Dugogodisnji otpor je bio slomljen i time je
sahranjeno nastojanje Bosnjaka da za svoju pokrajinu
osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali stranci koji su
svoj polozaj shvatili kao izvor bogacenja. U ratu sa
Rusijom
Porta je bila prisiljena prihvatiti nepovoljan San
Stefanski
mir u martu 1878. godine. Po njemu je bilo predvideno
stvaranje 3 nove drzave na Balkanu: Velika Bugarska, Crna
Gora i prosirena Srbija. Za BiH je bila predvidena
autonomija u okviru Osmanskog Carstva. Nezadovoljne
jacanjem
Rusije evropske zemlje su trazile reviziju ovog ugovora,
koja je izvrsena u ljeto 1878.godine. Na njemu su Srbija i
Crna Gora dobile medunarodno priznanje, teritorijalno
prosirenje i obavezu da priznaju ravnopravnost nesrpskim
narodima. 

Austro-Ugarska je clanom XXV Berlinskog ugovora dobila
medjunarodni mandat da "okupira i upravlja BiH". U julu
1878.godine u Sarajevu je doslo do masovnih demonstracija,
poslije kojih je izabrana narodna vlada. Narodu je
podijeljeno oruzje, a funkcioneri Osmanske vlasti napustili
su Bosnu. Tako je nakon 400 godina prestala Osmanska vlast
u
BiH. U otporu je ucestvovao jedan broj Srba i Hrvata, dok
su
Jevreji otpor pomogli novcem, konacno je aneksija BiH
izvrsena 1908. godine. Iako je Prvi svjetski rat imao svoje
prave uzroke i razloge izrazene u suprotnostima izmedu dva
velika bloka velikih sila, ubistvo Franca Ferdinanda
28.VI.1914. godine ubrzalo je njegovo izbijanje. Vlada
Kraljevine Srbije optuzena je za atentat, predat joj je
ultimatum od 10 tacaka koji je ona sav prihvatila osim
posljednjeg da austrougarski organi neposredno ucestvuju u
istrazi atentata na teritoriji Srbije. Tako je krajem jula
1914. godine izbio Prvi svjetski rat. Slomom Srbije i Crne
Gore 1915. godine BiH je prestala biti neposrednim ratnim
popristem, ali su brojni Bosanci i Hercegovci i dalje
mobilizirani u austrougarsku vojsku, u kojoj su ginuli i
stradali na dalekim frontovima, uglavnom na ruskom i
talijanskom. 

Prvog decembra 1918. godine proglasena je kraljevina SHS.
Tako je BiH kao dio drzave Slovenaca, Hrvata i Srba usla u
sastav nove jugoslovenske drzave. Nalazeci se u kraljevini
SHS BiH nije izgubila svoju drzavnost. Zemaljska vlada za
BiH imala je 5 povjerenistava, a u prvu vladu Kraljevine
SHS
usla su i 3 iz BiH po nacionalnom i vjerskom kljucu. Jedna
od karakteristika novostvorene jugoslovenske drzave cinilo
je progonjenje i nasilje nad Bosancima u BiH i
Sandzaku.Tako
je do septembra 1920. godine pored ostalih oblika nasilja
ubijeno oko 2 000 Bosnjaka. U pogranicnim krajevima Crne
Gore ubijeno je 126 bosnjackih seljaka. Zapaljeno je 500
bosnjackih seoskih zadruga. Samo do jula 1919. godine od 4
218 bosnjackih zemljovlasnika oduzeto je bez ikakve
nadoknade 400.072 hektara njihove vlastite zemlje. Po
Vidovdanskom ustavu od 28. juna 1921. godine odredeno je
jednim clanom da BiH ostane u svojim sadasnjim granicama,
cime joj je zagarantovana teritorijalna cjelovitost. U
augustu 1939. godine sporazumom Cvetkovic-Macek formirana
je
Banovina Hrvatska na stetu BiH, a posebno Bosnjaka.

U sastav Banovine Hrvatske uslo je 13 kotara iz BiH. Time
je
izvrsena podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog
tkiva. Do realizacije ovog sporazuma nije doslo jer izbija
II svjetski rat. Tadasnje muslimansko politicko vodstvo
obnovilo je u tim prilikama ideju o autonomiji BiH. Preko
svojih predstavnika sva muslimanska drustva i organizacije
zahtijevali su da se uspostavi BiH kao posebna jedinica.
Protiv ove ideje odlucno su istupili srpski politicari koji
su zastupali ideju o srpskoj politickoj prevlasti u BiH.
Linija podjele interesnog podrucja Njemacke i Italije isla
je preko BiH. Tokom II svjetskog rata cetnici Draze
Mihajlovica u tri su navrata izvrsili masovne pokolje nad
bosnjackim stanovnistvom u istocnoj Hercegovini, zapadnoj
Bosni i u dijelovima Sandzaka. Sa svoje strane Bosnjaci su
se otvoreno ogradili od ustaske politike progona i
istrebljenje Srba i Jevreja obnavljajuci rezolucije u
kojima
su osudivani ustaski zlocini. Islamska zajednica takoder se
ogradila od onih Bosnjaka koji su suradivali sa ustaskim
vlastima. 

Kao sredisnja jugoslovenska drzava BiH je bila tokom
najveceg dijela rata centar NOB-e. Ustav FNRJ izglasan je
31.01.1946. godine. U njemu se Bosnjaci ne spominju kao
nacija. Sedamdesetih godina konacno je doslo do nacionalnog
priznavanja Bosnjaka pod imenom Muslimani. Poslije Titove
smrti 1980. godine se otvoreno trazi ukidanje Ustava iz
1974. godine kojim je omogucena veca samostalnost
republika.
Tokom 1989. godine dolazi do krize presjednistva SFRJ uz
istovremeno isticanje Generalstaba JNA kao vrhovne komande
oruzanih snaga SFRJ s ovlascenjima samostalnog donosenja
odluka. Time je u Jugoslaviji izvrsen prikriveni drzavni
udar. Nakon osamostaljenja Slavenije i Hrvatske na
referendumu odrzanog februara 1992. godine i gradani BiH
izjasnili su se za samostalnu, neovisnu i suverenu drzavu.
To je posluzilo kao povod za srpsko-crnogorsku agresiju
06.04.1992. godine. Evropska zajednica priznala je novo
stanje u BiH, koja je 21.05.1992. godine primljena u UN.
Krvavom i tuznom istinom i mi smo "prvaci" te istorije na
kraju 20. stoljeca!! Sudbinu punu neizvjesnosti svi, ama
bas
svi, nosimo na svojim plecima. 
       
http://www.edo.co.ba/bih.htm


Sarajevo Bosnjacki institut
Bošnjački institut Fondacija Adil Zulfikarpašić
Centar Bogumili

http://www.bosnjackiinstitut.ba/home/sadrzaj/46

Istina je samo jedna,a to je da smo mi muslimani nastali od
katolika i 
pravoslavaca prihvatajuci islam kao svoju vjeru.Mesa
Selimovic se 
izjasnjavao kao Srbin i sam govoreci da su njegovi predci
primili 
islam.Nekad je tesko istini pogledati u oci,al tako je.Ove
danasnje 
historije ili povijesti se pisu kako kome pasu.

Jedno kratko pitanje: zasto gradove Bosanski Novi, Bosanska
Krupa i Bosanski Brod navodite bez onog Bosanski, a
istovremeno spominjete Bosnu kao drzavu. Zar mogu
nacionalisticke izmjene od 1992. godine izmijeniti cinjenice
da se ti gradovi moraju spominjati u svom izvornom nazivu,
bez obzira sta trenutni vlastodrsci u Banjaluci naredjuju i
mijenjaju. Istinite cinjenice su starije od njih i vi
Arhivar morate ih navesti u izvornom obliku.

Stariji Bosnjaci znaju da su se do donosenja novog Ustava
Jugoslavije 
iz 1974 godine svi Bosnjaci MORALI izjasnjavati ili kao Srbi
ili kao 
Hrvati,a da nisu mogli biti neopredjeljeni.
Tek Ustavom iz 1974 godine,koji je dao veca ovlastenja
republikama(da 
nebi neke druga republika mogla ugrozavati/pljackati neku
drugu 
republiku unutar Jugoslavije,gdje su se nakon tog novog
ustava iz 1974 
godine Bosnjaci mohli izjasnjavati kao Muslimani(dakle samo
vjerska 
odrednica),a bila je mogucnost izjasnjavanja kao
Jugosloven,pa su se 
tako(tek nakon Ustava iz 1974 godine)Bosnjaci Muslimani
slobodno 
izjasnjavali kao Muslimani i Jugosloveni.Nakon zadnjih
popisa(uoci 
ratnih desavanja)dokazano je da je od svih upisanih
Jugoslovena daleko 
najveci broj cinili Bosnjaci Muslimani(ca.90%),dok je
ostalih 
ca.10%Jugoslovena cinile sve ostale nacionalne grupe koje su
zivjele u 
Jugoslaviji!!!
Posto je ovaJ ustav iz 1974 godine dao veca ovlastenja 
republikama,tako je BiH,unutar Jugoslavije,pocela snazno
ekonomski i 
na svim drugim poljima jacati,ALI to BiH jacanje nije
odgovaralo 
susjednim zemljama koje su slabile,pa su zato rusenjem
ustava iz 1974 
godine rusile Jugoslaviju,a posebno BiH,poslije svi znaju
sta se 
izdesavalo....(Ustav Jugoslavije iz 1974 godine se mogao
izmjeniti 
samo saglasnoscu svih tadasnjih republika koje su cinile
tadasnju 
Jugoslaviju,a vecina republika je bila itekako zadovoljna
tim ustavom 
iz 1974 godine kojim su sve republike bile ravnopravne i
imale vecu 
samostalnost unutar Jugoslavije).......
Interesantno je da je Bosni i Hercegovini ulaskom u Titovu
Jugoslaviju 
pripadala Boka Kotorska,da bi poslije na iznenadjenje svih
tadasnji 
prvi covjek BiH Djuro Pucar-Stari poklonio Crnoj Gori
tadasnji BiH 
teritorij Boku Kotorsku(za BiH vrlo vazan teritorij kao
drugi izlaz 
BiH na more,pored Neuma),dok su BiH "uvalili"neki beznacajni
teritorij 
koji je do tada pripadao Crnopj Gori..Svi u BiH su bili
ogorceni tim 
gubitkom Boke Kotorske ali se niko nije smio usproriviti jer
bi odma 
bio poslat u zatvor na "Goli otok".I pored svega sto je Tito
i 
jugoslovenska partizanska pobjeda u II svjetskom ratu
ucinila dobit za 
sve republike tadasnje Jugoslavije: Srbija je dobila
pokrajinu 
Vojvodinu(koja je pripadala Madjarskoj),pa Hrvatska je
dobila 
Istru(koja je pripadala Italiji),pa i Slovenija je dobila
dio Istre i 
vrlo vazan izlaz na more,pa Crna Gora je dobila Boku
Kotorsku(BiH 
teritorij),gdje i pored svega sto je Tito ucinio za ove
republike ipak 
su iz ovih republika najvise napadali Tita,(osim BiH i
posebno 
Bosnjaka Muslimana koji najvise pozitivnog govore o
Titu).Poslije 
"Avnojevske granice"priznate kao drzavne granice Republika
nastalih 
raspadom Jugoslavije.Sad vidimo da je u mnogim drzavama koje
su 
napadale Tita doslo do "otreznjenja" gdje u mnogim anketama
zale za 
Titovom Jugoslavijom i kazu da se najbolje zivjelo za
vrijeme Tita i 
Titove Jugoslavije.

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO 

Izvor: Glasnik NKR BiH, br. 272 od 7. septembar 2003.

Primjetili smo da mnogi Bosanci i Hercegovci imaju veliku
zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: Nacija, Narod,
Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce
kraci nacin, definisati ove pojmove. 

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

NAROD: 
U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se
podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji imaju
slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd.
Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi
itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna
kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE,
svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To
Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I
Hrvate.

NACIJA: 
U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa
ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. 
Na primjer, etncki Meksikanac, kada dobije Americko
drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. Ili npr.
etncki Arapin koji je iz Alzira doselio u Francusku, kada
dobije francusko drzavljanstvo postaje NACIONALNO FRANCUZ,
mada je po narodnosti i dalje Arapin.

ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK
BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG
NARODA,
KOJI JE IMAO PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA
BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK
BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE.

Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na
Veliku
Britaniju kao drzavu i sve njene drzavljane ukljucujuci i
etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto
tako,
kada se kaze Bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu
BiH i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, Rome,
Jevreje itd.

 

 BOGUMILI  BOŠNJACI

BOŠNJACI SVIH VJEROISPOVJESTI I BOSNA

http://www.zemljabosna.com/pjesma_bosnjaku.html

Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i
pravoslavci
nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego
Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije
imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u
njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili
katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i
tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u
Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.

Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i
Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv.
"Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen
i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog
naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije
dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za
Bosnu,a ne protiv nje. 

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija
Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i
Srba i ostalih Slavena". 

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina.
U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva
Bošnjacima
- bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o
programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba
dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..."
Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku
službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove
cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili
posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli." 

Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i
posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je
zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca
historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i
imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje
napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno
pisana
i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i
Bošnjaka",i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko
pronicavajuceg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin
ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi
narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao
zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru). 

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki
Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema
"preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce
(Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze
sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv
imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U
vrijeme
kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni
postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na
osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske
patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski
Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta
1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na
prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi"
eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske
pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je
uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske
patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je
Carigradskoj
patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada
zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija
oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj
srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom
upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se
po
prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije
bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba
pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji
tzv."bosanski
Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena
pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve
veze nemaju sa Srbima. 

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka
katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija
na
protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci
zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri." 

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci
postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u
srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u
Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao
npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd. 

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno:
"U
srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu
nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga
stanovnistva na podrucju bosanske drzave... 

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u
srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je
srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje." 

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju
historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar
Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA -
POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE
KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede
isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim
nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o
Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo
onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske
istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove
vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad
Bosnom.
To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti
su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer
su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve
odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti
mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog
nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino
Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i
pravoslavci: 

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukic
(1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak,
koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao: 

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas
samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju
priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo
od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz
studenca
pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca
ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo
što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da
naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne
izvedmo."

Citav ovaj fenomen,u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma
Bošnjaku"
koju je objavio list "BOŠNJAK" u izdanju od 2. VII, 1891
godine,opisao je i Safvet-beg Bašagic rijecima: 


Znaš Bošnjace, nije davno bilo, 

Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,

Kad u našoj Bosni ponositoj,

I junackoj zemlji Hercegovoj,

Od Trebinja do Brodskijeh vrata,

Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroz svoje hire,

Oba stranca ko u svome šire. [...]

Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,

Naše ime ponosno i drago.



BOŠNJACI I BOSNA

http://www.zemljabosna.com/pjesma_bosnjaku.html

Bilo je na balkanu zivota i prije dolaska praoslavaca i
katolika to znaci da je bilo drugih religija. To sto neko
insistira tako kruto na svojoj istini, je svojstveno nasim
susjedima, oni vrlo dobro znaju ko  su oni a ko smo mi, a mi
neznamo ko smo mi. Vjerovatno su neki presli sa pravoslavlja
neki sa katolicanstva a neki sa bogumilstva.Dok god postoje
i treci, susjedi pamet u glavu.

Ps.E moj Eso duhovni kokuzu

za esu
istina je da povijest(istoriju) pisu "razni" strucnjaci
povijesna istina je samo jedna pitanje je kada i tko ce je
dovesti do te istine(UVIJEK SE NADJU NOVI IZVORI)
oko tvog komentara tko su muslimani:
najvecim dijelom nastali od bogumila a manjim dijelom od
katolika i pravoslavaca
iskljucivost u ovoj temi ne daje prave podatke

Bogumilstvo kao kultura i religija
nestali  odmah nakon krizarskih pohoda
koje je Vatikan organizirao prema svim 
jereticima sirom Svijeta u vrijeme Srednjeg vijeka.
Novokomponovana povijest stvarana nakon pada 
komunizma ozivila je price o bogumilstvu, kao
jeftinu politicku zvaku za prosti puk.
Svi smo mi jedan narod inficiran sa tri religije,
tri (ne)kulture,tri politike.....sve ostalo
je jedna debela manipulacija ubogih primitivnih
juznoslovenskih urodjenika.

Ja najvise volim vucijaka

Srednjevjekovna hereza i sa njom Bogumili je 
nadzivjela krizare.
Srednjevjekovna Hereza je prvi pokusaj reforme
vec korumpiranog Kriscanstva, a i Islama. Da,
istovremeno je postojao dualisticki pokret i u Islamu.
Pokret koji je takodjer inspirisan Manikeizmom i
jos starijim Gnosticizmom. 
Kratko receno, ovi pokreti su pokusaj "demokratizacije"
srednjevjekovnog drustva, negiranje marerjalne moci...
uspjesna "zvaka" za pucanstvo, raju, kmetove... 
you name it. Siri se brzinom i postaje "popularna" i
time ugrozava postojece mocnike. Krzarski ratovi su
obdaniste usporedjujuci ih sa albigenizijskim ratovima
poslije kojih su Katari i Patareni u Francuskoj konacno,
skoro a ne sasvim istrjebljeni. A neki nalaze spas 
i azil cak i u Bosni zajedno sa Sefardik Jevrejima iz
Spanije.
Srednjevjekovna Hereza je preopsirna da bi to mogao
shvatiti i o tome raspravljati jedan Divan za svojim 
sitnim mozdanim vijugicama.

Nemam vremena da pisem ponjave
Ljep vam vikend svima

Sa izuzetnim sam zanimanjem citao zapise na ovoj temi. Iako
sam dosta 
znao, cuo sam obje teorije i da su Bosnjaci muslimani
nastali od 
Hrvata i Srba, i da su nastali od Bogumila. Kao i da su
bosanski 
katolici i pravoslavci autohtoni u Bosni i nastali od
Bogumila.

Pomalo sam zbunjen jer jos uvijek ne znam da li su Bogumili
pretece 
bosanskih katolika i pravoslavaca. Ja sam Hrvat ciji je
jedan roditelj 
porijeklom iz zapadne Hercegovine tako da mi je ovo izuzetno

zanimljivo za citati. Da li to znaci da su hercegovacki
katolici 
takodjer nastali od Bogumila. Nazalost Hercegovina je pod
utjecajem 
krugova koji tvrde da su Hercegovci Hrvati i time im cine
veliku 
stetu. A kada dodju u Zagreb mnogi ih gledaju kao gradjane
drugog 
reda. Cudno.

Imam vrlo lijepo misljenje o Bosni i njenom narodu i
mentalitetu, koji 
je nazalost losim politickim i historijskim silnicama puno
cesce gubio 
nego dobivao. Time mi je vise krivo sto ljudi uskog pogleda
cerece 
Bosnu i duhovno i politicki i historijski te zavadjaju
narod. Taj 
narod tamo ima dusu koju je gotovo nemoguce naci igdje
drugdje, obisao 
sam dosta da to mogu tvrditi. Mozda ce jednom doci do
preporoda i 
Bosna ce opet postati Bosnjacka i muslimana i katolika i
pravoslavaca.

za com#12,Divan text..........
Upravo tako,svi smo isti narod inficiran teskim virusom od
koga su se izlijecili i imunizirali rijetki.Postoje
fantasticne i "tesko" dostupne,stare indijske knjige gdje se
od covjeka polazi kao od bica naspram kosmosa i
Tvorca.Kasnije se objasnjavaju slabosti ljudskog uma koje
koriste religije i politike da im u mozak nalijepe svoja
ustrojstva pa ih u nevidljivim(cesto i vidljivim)okovima
eksploatisu sebi u korist.Jos prije Biblije proroci se
prikazuju kao cobani s shtapom sto predvode stado/narod.Sa
oltara i bina se ionako nepismenom puku cita na
Latinskom/Staroslavenskom ili Arapskom da ih bolje
uhavizaju.Politicari i partije nastali kao ogranci religije
cine isto a u nasem slucaju sprega jaka i stetna po zemlju.
Ljudi kao da su predali razmishljanje i osjecaje,pa i zivote
da drugi odlucuju o svemu,a oni taoci i pacenici saveza
politike&religije.Veliko SVASTA!
gp
pg

Zelim samo da da pokazem u nekoliko primjera
kako se to odvijalo u praksi u ova nasa vremena:

http://www.youtube.com/watch?v=oPfRh7X_GpY

http://www.youtube.com/watch?v=r-gCPvGg3go

http://www.youtube.com/watch?v=Wrh-3cfha-A

Nisi u pravu Eso. Bogumili nisu bili ni srbi, ni hrvati. To
je bio autohtoni narod Bosne i taj bosanski narod je
prihvatio islam koji je bio blizi bogumilskom nacinu zivota
od katolicizma i pravislavlja. Ta mala i nezasticena
Bosanska crkva (Bogumili) je mnogo pretrpjela od katolicizma
i pravoslavlja koji su je cijelo vrijeme negirali i
proganjali.

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POVELJA KULINA BANA

 29.VIII 1189. 

Povelja Kulina bana
Kulin Ban

http://www.youtube.com/watch?v=NbMXRcajtAk


Kulin ban je bio bosanski ban, koji je vladao Bosnom
(državom Bošnjana) od 1180. godine do 1204. godine 

NAJSTARIJI BOSANSKI DRZAVNI DOKUMENT , DOSAD PRONADJEN

Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29.avgusta 1189.
godine na starobosanskom jeziku i Bosanskim pismom
Bosancicom.Ovaj dokument je ne samo najstariji ,dosad
pronadjeni, Bosanski drzavni dokument,nego je Povelja
Bosanskoga Bana Kulina i najstariji drzavni dokument,od
svih
juznoslovenskih drzava!!

Ban Kulin,u glavnom dijelu te Povelje,kaze:

....Ja,Ban Bosanski Kulin,obecavam Tebi kneze Krvasu i svim
gradjanima Dubrovcanima pravim Vam prijateljem biti od sada
i dovijeka.

I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje,dokle budem
ziv.

Svi Dubrovcani koji hode kuda ja vladam,trgujuci,gdje god
se
zele kretati,gdje god koji hoce,s` pravim povjerenjem i
pravim srcem,bez ikakve zlobe,a sta mi ko da svojom voljom
kao poklon.

Nece im biti od mojih casnika sile,i dokle u mene
budu,davati cu im pomoc kao i sebi,koliko se moze,bez
ikakve
zle primisli.Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje.


Prijepis glavnog dijela teksta Povelje Bosanskoga Bana
Kulina na originalnom starobosanskom jeziku sa Bosancice na
Latinicu,glasi:

....Ja,Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i
vsim
gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti Vam,od sele i do
vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam
ziv.

Vsi Dubrovcane kire hode po moemu vladaniju,trgujuce,gdje
si
kto hoce kretati,gdje si kto mine,pravov vjerov i pravim
srcem drzati je,bez vsake zledi,razvje sto mi kto da po
svojov voljov poklon,i da im ne bude od mojih castnikov
sile,i do kole u mene budu,dati im svijet i pomoc kakore i
sebi,kolikore moze,bez vsega zloga primisla.Tako mi Bog
pomagaj i sije Sveto Evandjelje.


http://www.camo.ch/povelja_kulina_bana.htm


KARTE/MAPE BOSANSKE DRŽAVE

http://www.klix.ba/forum/mape-stare-bosanske-drzave-t58072.html-
f=49&start=50

Zao mi je ako necu biti dovoljno jasan.
Nije mi do ponjava a i zuri mi se. A nema na 
internetu za kopi/paste.
Ahmete, zemljace (danasnji i bivsi) moram te
ispraviti. 
Prema nacinu zivota Bogumili su bili najslicniji
Pravoslavnim monasima. Valjda su bas zbog toga bili
najljuci neprijatelji. Najveci krvolok protiv B., 
a poslije byzantijske kraljice Teodore 
(potamanila vise od 100000 Paulicijana)
je bio Stefan Nemanja.
Razumljivo je da su tadasnji Bosanci radije prihvatili
Islam, jer su im u tim vremenu Otomanlije bile manji
neprijatelj nego Bizantija i Rim.
Medjutim,vjerskog kolebanja unutar Bosne je bilo i prije
dolaska Turskih osvajaca. Mnogi, pod politickim pritiskom 
prelaze na katolicanstvo ili pravoslavlje. Ponavljam:
KATOLICANSTVO i PRAVOSLAVLJE a ne HRVATSTVO I SRPSTVO.
Nedostatak kriza na steccima proizlazi iz hereticke
dogme koja ne priznaje simbole mucenja njihovog
profete - Isusa.
Doduse, pitanje je koliko su BiH Bogumili bili Bogumili.
Prema nekim izvorima, BiH B (Ordo Slavini) su bili blagi,
meki dualisti (kompromis sa vlastelom?)
(fuzija sa crkvom = B Crkva???)
Vjerovatno se tome moze zahvaliti postojanje stecaka. 
Jer koji bi dualisti sebi podizakli kameni spomen?

Ma ne da mi se vise...
Ero jaro, dobrodosao medju Blucane.
Ajd procitaj sta je Mesa rekao o Bosancima.
E to smo ti mi x2

"O tempora ,o mores" 
sto bi rek ó Magloni
"konjusar" djeli lekcije o
bosanskoj srednjovjekovnoj historiji,
a kao metod - Zamjena teza.
Ionako niko ne moze nista dokazati,
sta je bilo i kako je bilo,
tako malo je ostalo materijalnih 
spomenika.Par stecaka u Radimlji,
koliko "strucnjaka" toliko i teorija
o znacenju simbola uklesanih u kamen.

Bosanska kristijanska crkva ima vise
slicnosti sa Islamom, nego sa katolicizmom
-pravoslavljem ---- nevjerovatno sta
ljudski mozak moze proizvesti....

"O tempora ,o mores" 
Jes' jarane. Sve je bilo bolje prije.
Trava zelenija, djevojke vitkije, cevapi masniji....

Jedan od "smrtnih grjehova" heretika i Bos.Bogumila i 
B.Crkve je bio negiranje latinskog i grckog jezika pri 
vjerskoj sluzbi. "Znanje narodu" da se sprjeci 
manipulacija. Sve to 500 godina prije luterove reforme.
Aferim vam stari Bosanci!
Jeste, nesreca nam je sto ne mozemo jednostavno sjesti, 
procitati i znati. Umjesto toga moramo istinu mukotrpno
traziti u gomilama knjizurdi i citati "izmedju redova".
Filtrirati sve pristrasnosti "strucnjaka" koji pod 
uticajen etnopolitickih ubjedzenja ili naredzenja istinu
vide selektivno i selektivno nam ju predstavljaju.
Tim strucnjacima od sveg srca zelim da se u sljedecem
zivotu rode sa bar jednom vijugom vise nego kokosh,
pa de prestanu srati po dvoristu.

"tako malo je ostalo materijalnih 
spomenika.Par stecaka u Radimlji,
koliko "strucnjaka" toliko i teorija
o znacenju simbola uklesanih u kamen."

Mesa Selimovic bi se slozio: Bosanac (ovaj novi)
je spreman da svim srcem obozava tudje, a 
istovremeno da iz dna svog shupka prezire svoje vlastito!
Divimo se ostavstinama starih kultura diljem svjeta...
A stecak nam je dobar da iza njega ispisamo gajbu pive
od sinocnjeg tuluma.
Jebo nezgrapni stecak sa onim uklesanim chicha glishom..
Primitivni Bosanac nije znao bolje... kao lafo.
A pikasove ljepotice sa okom na koljenu i sisom na 
laktu su remek djelo. Niko se ne pita koliko je Pikaso 
pokrao ideja od umjetnika iz primitivnih africkih plemena
da bi lansirao svij kubizam.
Stecak ima dublju poruko od antickih grckih, do sjajnog
polisha uglancanih, statua.
Procitaj sta stari Krle o Bosancu na stecku rece!

Austro-Ugarska
Putopis Dr. Augusta Heimera 
„Genom Bosnien och Hercegovina“(Kroz Bosnu i Hercegovinu), 
Jönköping, 1903. prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori.

Dr. Izet Muratspahić 
Švedska 2003
  
Kako je jedan Šveđanin vidio Bosnu i Hercegovinu prije 100
godina 
  
Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och
Hercegovina“, Jönköping, 1903.  prvi put na jeziku zemlje o
kojoj govori. 
  
Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji
je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr.
August Heimer. On je u avgustu i septembru 1903. godine u
sklopu internacionalne geološke ekskurzije koju je
organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brčkog
do
Jadranskog mora, a svoja zapažanja objavio godinu kasnije u
knjizi pod naslovom 
”Genom Bosnien och Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovinu).

Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u
Švedskoj. Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom,
pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom jednog Šveđanina
prije cijelog vijeka, te da niko u BiH ne zna za nju,
preveo
sam je na naš jezik. Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale
objavila ?? ovu knjigu kao jubilarno izdanje -
100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku. 
Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka da
pročita ovu knjigu, jer će u njoj naći masu podataka iz
prve
ruke: 
kako je Brčko živjelo od šljiva, 
Vareš od željeza, 
kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, 
zašto su se tetovirale katolkinje, 
kako su trapisti razvili Banjaluku, 
lijepu legendu o imenu grada Konjic, 
detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, 
Mostara sa okolinom, vrela Bune,  
Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže... i
tako
dalje, i tako dalje.   
Da bih vam makar djelimično prezentirao o kakvoj se knjizi
radi, citiram po nekoliko rečenica iz uvoda pisca Heimera,
kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od
najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavača na upsalskom
Institutu za slavistiku i Midhata Ajanovića Ajana,
profesora
filmologije, karikaturiste i pisca. 
  
Iz Uvoda Augusta Heimera(avgusta i septembra 1903.godine):
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja –
opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim
mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom
izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih
etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom
posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini
švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša
ostaviti. 
	Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako poučno i
interesantno, čemu su doprinijeli na prvom mjestu
sposobnost
i revnost koje je naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer
cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je
ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti.
Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda
primljeni, čak i na mjestima gdje je činjeno samo kratko
zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje učine
ugodnim. 
Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom napustio
tu lijepu, neobičnu zemlju i narod i vjerovatno su čvrsto
odlučili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to
vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu.” 
  
Iz recenzije Adolfa Dahla:   
”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige
dolazi dakle pravovremeno. Prije stotinu godina je
istraživač Heimer napisao ovu knjigu. Naročito je sadržajno
bogat materijal koji se krije među koricama i koji sadrži
mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u
historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u
formi površne turističke brošure, nego je viđen geološki
budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine
i običaje. U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem
od
ružice, u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili
svoje
parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli izvor
na Ilidži ispušta.   
	Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao
pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije
već ranije izašlo na jeziku područja o kojem govori. Sada
je
Muratspahić s oduševljenjem, znanjem i podrobnošću ostvario
transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog
jezika u bosansko jezičko ruho. 
	Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo
literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji
sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku
slagalicu.” 
  
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana: 
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata
stradalo na lomači tih "historičara"?  Zbog njih je trebalo
proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na
jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj. 
   Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, između
pisca i čitaoca mora postojati određeni hemijski spoj, šav
koji povezuje misli i osjećaje. Sve pukotine koje su
eventualno mogle nastati nepreciznim premošćivanjem pomalo
zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je
ušio poput iskusnog hirurga i omogućio nam da ovu knjigu
čitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao
čovjek koji će ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini
zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim
darom. 
   Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle
stiže još jedna značajna knjiga u kojoj nam ljudi sa
europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima.”  
  * * * * * 

www.bihdijaspora.com  (Pisana rijec)

 BOSANSKI JEZIK
(historijske cinjenice, gramatika, razlike)

Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u
djelu "Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih
jezika) koju je napisao najpoznatiji vizantijski putopisac,
Konstantin Filozof.
Nakon Berlinskog kongresa 1878. Bosna i Hercegovina je
promijenila "staratelja" i okupirana od strane
Austro-Ugarske. S tim je u Bosnu dosla i zapadna
civilizacija, novi jezik, nova arhitektura, nova kultura.
Bosna i Hercegovina je, kao i u Turskoj, dobila poseban
status unutar Austro-Ugarske - kao treci entitet dvojne
monarhije, a bosanski jezik je ponovo priznat kao sluzbeni.
U to vrijme jezik je prihvatio veliki broj njemackih rijeci
koje se i danas upotrijebljvaju, pored turcizama iz ranijeg
perioda. 

Naziv Bosanski Jezik je zvanicno ukinut internom naredbom
Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. X. 1907. godine.
U
njoj se izricito zahtijeva da se "zemaljski jezik"
(Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati
"srpsko-hrvatskim," odnosno "hrvatsko-srpskim.")

   BOSANSKI JEZIK
(historijske cinjenice, gramatika, razlike)
 
http://www.oocities.org/famous_bosniaks/bosanski_jezik.html

Eso nemoj se više nikada javljati na ovaj post.Zapamti da
smo mi Bošnjaci islamske vjeroispovjeti,prije toga Bogumili
primivši Islam od Turaka.Tako sinko ako je tebe pravio
pravoslavac ili katolik to za sebe čuvaj i ne provaljuj se
levatino po ovom forumu.Ja sam dovoljno upamtio
omalovažavanje moga naroda kroz komunistički režim i
netrebaju nam takve vrste komentara,a kad se nađemo na nekom
mjestu onda čemo bezbeli popričati ali onako kako se pričalo
u Maloj čaršiji.Pozdrav od onoga čija je Familija 500 godina
u Banja Luci.Seha jarane ne ukidaj.

HISTORIJA BOSANSKIH NARODA 

POVELJA BOSANSKOG BANA STJEPANA II. KOTROMANICA
DUBROVCANIMA
Stjepan Kotromanosc 
15. Avgusta 1332. godina 

POVELJA DUBROVCANIMA 


Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da
zna vsaki clovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin
koju pravdu na Bosnjaninu - da ga pozove pred gospodina
bana
ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti. 

Ako Bosnjanin zapsi da nije duzan - da mu na-rece priseci
samosestu, koje ljubo postavi banj rod. A kto Dubrovcanin
ubije ali posjece u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcanina - ta
pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na
njih. 

Ako bude svadja Bosnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici -
da
sudi knez dubrovacki i sudje a globa opcini. 

Ako Bosnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da
mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! 

Ako Bosnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga
bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poslju da je knjiga
prava da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez
prestavstine! 

Ako rat bude, casa Bog uslisi, medju Bosnom i Dubrovnikom,
da gospodin ban da rok Dubrovcaninom sest mjeseci, da podju
u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana
Stjepana! 

A Dubrovcane da zivu u Humskom zemljom u njih zakonu - u
prvom... 

Stjepan Kotromanosc 

15. Avgusta 1332. godina 


http://www.camo.ch/poveljadubrov.htm

KULIN BAN 1167-1203 

OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA

Najpoznatiji ban u Bosni je bio Kulin Ban (1167-1203). On
je
proširio granice Bosne. Bio je političar i nije volio
ratove. Zato je taj period kad je on vladao bio dobar i
ljudi su ga voljeli. U znak zahvalnosti narod ga spominje i
u svojim pjesmama.

   PJESMA O KULINU BANU

Prije osamstotina ljeta...

Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan.

Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.

Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.

Kao da je Sudnji dan.

Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.

Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. 

Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,

A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,

Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.


Mnogo važnije je da je iz njegovog vremena sačuvan prvi
pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. 
Radi se o Povelji Kulina Bana.
Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
              (29.VIII 1189) 
 
Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. augusta
1189.
godine na starobosanskom jeziku i bosanskim pismom
bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji, dosad
pronađeni bosanski državni dokument, nego je Povelja
bosanskoga Bana Kulina i najstariji državni dokument od
svih
južnoslovenskih država. 

 Značaj dokumenta 
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na
domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako
jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za
bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je
prvi
dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru,
tj. knezu, druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u
Dubrovniku.
Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak,
ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske
akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.
Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima.
BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje.

Prvo red se predstaviti pa bar imenom,a ne kriti se iza Male
carsije.Nekad nesto i procitaj valjalo bi,a ne tarlahaj
jezikom u 
prazno.To sto bi ti nesto volio ne znaci i da je tako,da je
to 
historijski fakat.Ko je tebe napravio ne ulazim u to,ali
neciji geni 
nadiru iz tebe dok ovako reagujes na gore napisano,dok se
boris da 
dokazes da si bas ti onaj pravi.Pozdrav od  Ese cija je
familija 
porijekla begovskog i mnogo vijekova Banjalucka.

ESO evo sam ti se predstavio imenom i prezimenom.Kao prvo ja
se nikad nisam krio niti ču se kriti,a pogotovu ne od takvih
"LEVATA".Svoju plitku pamet i nenačitanost ostavi za sebe pa
te molim da se predstaviš da vidim "BEŽE" u arhivi da niste
kod nas radili kao najamnici.Što se tiće razgovora ja sam
uvijek u Kaporovoj pa bujrum.Volio bi "ti" dati dam jedan
komadić mog DNK.Puno pozdrava mojim pravim Banjalučanima.

Gospodine Džiniću... Vi ste nam pokazali ko ste, nazivajući
LEVATOM čovjeka koji je iznijeo svoje mišljenje!? Takođe ste
nam pokazali svoj nivo kulture koji, nikako, nije na
zavidnom nivou i, zaboga, u potpunoj je suprotnosti sa
Vašim/našim plemenitim banjalučkim genima. Pitam se zašto
toliko potencirate neistinu da su Muslimani potomci Bogumila
i samo Bogumila. To je ortodoksna glupost! Eto, moja
familija je već odavno izvršila vrlo precizna istraživanja i
došla do potpuno provjerene informacije da su naši preci
ZABOGA, bili pravoslavni Srbi. Da, mi čak znamo i kako smo
se prezivali. Mi sa tom činjenicom nemamo nikakvih problema,
a pogotovo niko od nas nema Vaše komplekse. Svi smo
visokoobrazovani ljudi, realni, stabilni... ljudi širokih
shvatanja. Vama, za početak, mala sugestija - da poradite na
vlastitoj pismenosti : " Volio BI ti dati"... hmmm BI (JA
BIH volio dati ). U Vašim godinama i sa takvim genima :-),
aorist glagola BITI, hmmmm. Uputila BIH Vam nadasve srdačan
pozdrav!

...."da niste
kod nas radili kao najamnici"...
Ovakvo nesto nikad jedan "pravi Dzinic"
ne bi izgovorio i uz to,javno prozivao  ljude
levatima. To samo moze neko sa dominantnim
kompleksom nize vrijednosti,koji uporno ponavlja
floskule tipa "moja DNA je begovski" -ish marvo
proleterska.Sa ovim stavom,tesko da ces proci
i kod svojih najblizih, a da ne pricam o sopstvenom
narodu,koji ovakvim ponasanjem denuciras.
Moras vise raditi na sebi da bi zaista "postao"
dio ove cijenjene banjalucke familije.

Nesto mi smrdi u nekoliko posljednjih komentara. Izgleda da
nam se na stranicu ubacuju provokatori, "insideri", sto bi
rekli moji svedjani.
Zato prijatelji nemojte bez potrebe padati u vatru, nego
pokusajte procitati sta nam to "insider" zeli reci, da bi
nas zavadio.

"„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću

da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila 
,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove
ljude

su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi
,kraljevi..."

We Remember the Bosnian Genocide. 
Mi se Sjećamo Genocida u Bosni. 

 11 Genocida nad Bošnjacima

Od Austro-Ugarske do Srebrenice: 
11 Genocida nad Bošnjacima

Posted on January 7, 2012 

Zlocini genocida nad Bosnjacima na balkanskom prostoru dio
su njihove 
historije. Oni traju preko tri stoljeca, a porijeklom su i
sa istoka i 
zapada, zavisno od toga o kojem se historijskom periodu
radu. Uzroci 
genocida nad Bosnjacima su u nacelu, ideoloski, ali iza toga
stajali 
su i drugi, prije svega borba za teritorije ( tlo ) “kako su
nacisti 
govorili borba za zivotni prostor – lebensraum “, te
unistenje naroda.

Zlocini genocida imaju svoj historijski kontinuitet jos od
druge 
polovine 17. stoljeca. Oni su pored genocidnih radnji
mletackih i 
austrijskih trupa uglavnom rezultat kontinuirane srpske i
crnogorske 
politike od pocetka 17. stoljeca pa sve do danas.

Naime fizicko, duhovno istrebljenje i unistenje koje su
pravoslavni 
Srbi i Crnogorci vrsili nad Bosnjacima-muslimanima Balkana
motivirano 
je srpskom genocidnom ideologijom utemeljenoj na: Kosovskom
mitu, 
Njegosevoj istrazi poturica, te lazima i politickoj
propagandi. Ta 
ideologija razradjena je u Njegosevom “Gorskom vijencu”,
Garasaninovom 
“Nacertaniju ” iz 1844. Takodje potrebni motivi su uzeti iz
“Jezickog 
nacionalizma “ Vuka Karadzica i vjerske doktrine Srpske
Pravoslavne 
Crkve (SPC).

Pored gore navedenih zlocinackih programa, ”Programski
dokumenti ” 
Stevana Moljevica od 30. juna 1941, cetnickog ideologa Draze

Mihailovica, zakjluci cetnicke konferencije u selu
Sahovicima 1943. i 
poslednji ” memorandum ” SANU-a dali su okvir ovoj
zlocinackoj 
konstrukciji.

Historiografski, filozofski i knjizevni radovi Vase
Cubrilovica, 
Dobrice Cosica, Milorada Ekmecica, Vojislava Djuretica,
Vasilija 
Krestica, Mihajila Markovica i drugih zaokruzili su ovu
tvorevinu, 
dajuci intelektualnu i duhovnu osnovu ovoj genocidnoj
politici.

Poslednji genocid koji je izvrsen nad Bosnjacima (1992 –
1995) od 
strane Srbije i Crne Gore bio je isplaniran od: vojnog vrha
SFRJ, 
drzavnog rukovodstva Srbije, srbijanske opozicije, srpske
pravoslavne 
crkve, MUP-Srbije, SANU-a, kao i odgovarajucih snaga iz Crne
Gore.

U svim velikosrpskim planovima i cetnickim genocidnim
programskim 
dokumentima navodi se da je stvaranje i organiziranje
homogene Srbije 
(etnicki ciste srpske drzave ) koja ce obuhvatati “ celo
etnicko 
podrucje na kome Srbi zive ” prva i osnovna duznost “svih”
Srba.

PRVI GENOCID

Prvi genocid nad Bosnjacima dogadja se tokom i poslije
Velikog beckog 
rata izmedju Turske i Austro-Ugarske carevine.

Posto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u
Madjarskoj, 
Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki-kotorskoj, svi
Bosnjaci-
muslimani koji se iz ovih krajeva i zemalja nisu
pravovremeno uspjeli 
povuci u Bosnu i druge krajeve juzno od Save i Dunava bili
su 
pobijeni, protjerani, asimilirani ili prisilno prevedeni u 
kriscanstvo. Svi kulturni i sakralni objekti su unisteni a
materijalna 
bogatstva oduzeta i opljackana.

O prvom genocidu precizni i jasni dokazi o pokrstavanju
postoje u 
franjevackim arhivama u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Da su
Bosnjaci 
zivjeli na ovim prostorima danas jedino podsjecaju razliciti
toponimi 
i prezimena.

Za prvi genocid najvaznije je reci da su ratovali Turska i
Austro-
ugarska, a stradali su Bosnjaci.

DRUGI GENOCID

Drugi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se na
Badnje vece 
1711. godine. Te noci je sprovedena tzv. „ istraga
poturica“. Tada je 
ubijeno oko 1000 Bosnjaka koji su zivjeli na prostoru “Stare
Crne 
Gore“ – koja je imala cetiri nahije sa sjedistem na
Cetinju.

Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida bila je
Srpska 
Pravoslavna Crkva. Ova tvrdnja je tacna zato sto je Badnje
vece 
najveci kriscanski praznik i sto je istragu poturica
”opjevao” i 
dokumentovao crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar
Petrovic Njegos u 
Gorskom vijencu. On je time pruzio epsku podlogu i paradigmu
za sve 
buduce genocide nad Bosnjacima Srbije, Sandzaka, Crne Gore i
Bosne i 
Hercegovine.

Svi motivi za genocid opjevani su u Gorskom vijencu, pa tako
vjersku 
mrznju prema Bosnjacima Njegos je skazao i rasplamsao
rijecima: “Odza 
rice na ravnom Cetinju – zaudara zemlja Mu’amedom!”

TRECI GENOCID

Treci genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se izmedju
1804-1820 
godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Ovaj genocid srpski istoricar i diplomata Stojan Novakovic
oznacava 
kao ”generalno trebljenje Turaka-muslimana iz naroda”. Pored
Srpske 
Pravoslavne Crkve koja od drugog genocida igra kljucnu
ulogu, u trecem 
genocidu nad Bosnjacima njoj se pridruzuju historicari,
politicari i 
pjesnici poput Njegosa.

CETVRTI GENOCID

Cetvrti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se
izmedju 1830-
1867 godine kao posledica Hati-s-serifa iz 1830. godine i
njegova 
aneksa iz 1833 godine. Ovim dokumentom je Srbija stekla
status vazalne 
autonomne knezevine unutar osmanskog carstva.Tada su svi
Bosnjaci 
protjerani iz Beograda, Uzica, Sokola, Sabca.

Sve protjerane Bosnjake Porta naseljava u Bosnu, gdje je za
njih 
podigla dva naselja Gornju i Donju Aziziju tj. Bosanski
Samac i 
Orasje.

PETI GENOCID

Peti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dolazi nakon
Berlinskog 
Kongresa 1878 godine, na osnovu cijih odluka dotadasnje
autonomne 
knezevine Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost i
gdje 
prosiruju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno
prosiruje: 
Niskim, Topickim i Vranjskim okruzima a Crna Gora u
Hercegovini.

Mada su se Srbija i Crna Gora na Berlinskom Kongresu
obavezale da ce 
postivati slobodu vjeroispovjesti Bosnjaka, to se na zalost
nije 
dogodilo. Bosnjaci su pobijeni i protjerani u Beogradu,
Sabcu, Uzicu, 
Sokolu, Nisu, Pirotu, Vranju a svi njihovi kulturni i
vjerski objekti 
su poruseni.

SESTI GENOCID

Sesti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se kao
posljedica 
Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Tako su se
Bosnjaci u 
toku i poslije okupacije poceli iseljavati u: Sandzak,
Kosovo, 
Makedoniju, gdje je tada jos uvijek bila turska vojska.

Tako dolazi do radikalnog smanjenja bosnjacke populacije u
ukupnom 
stanovnistvu BiH. Historicari navode da je od 1879 do 1910
procenat 
bosnjacko-muslimanske populacije u BiH smanjen za 7 % sto
nije mali 
broj s obzirom da Bosnjaci gledajuci brojcano nije veliki
narod.

SEDMI GENOCID

Sedmi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u
Sandzaku i Crnoj 
Gori izmedju kojih je nasino pokrstavanje Bosnjaka u Plavu i
Gusinju. 
Ovaj genocid je direktna posljedica prvog i drugog
balkanskog rata.

Ovo je bio sedmi genocid nad Bosnjacima Balkana, a prvi nad
Bosnjacima 
Sandzaka.

OSMI GENOCID

Osmi genocid nad Bosnjacim-muslimanima dogodio se 1919.
godine u 
Plavsko-gisinjskom kraju, bolje reci ponovio se u ovom istom
kraju 
nakon nasilnog pokrstavanja 1912. – 1913. godine.

Za razliku od tada, ovog puta je stradalo 450 najodabranijih
Bosnjaka 
ovog kraja o kojima se inace nikako nije pisalo, sto je
dobar 
pokazatelj da se svi bosnjacki hisotricari do sada
preskakali ovaj 
genocid kojeg mi navodimo kao Osmi po redu ili pak drugi u
Plavsko-
gusinjskom kraju, i tamo samo u razdoblju od 6-7 godina.

DEVETI GENOCID

Deveti genocid nad Bosnjacima-muslimanima traje od osnivanja

Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) 1918. do propasti
iste 1941 
godine. U ovim vremenima zivoti Bosnjaka nisu imali nikakve

vrijednosti, a posebno je bila teska situcija za Bosnjake
Sandzaka i 
Hercegovine.

Tako su u Bijelom Polju u selu Sahovicima 7. novembra 1924
godine 
ubijeno oko 600 Bosnjaka bez ikakvog povoda, krivnje i
razloga.

Takodje podaci govore da je u Hercegovini od kraljevih
komita bilo je 
oko 3000 neotkrivenih ubistava nad Bosnjacima. Tako da se
zbog ovih 
ubistava, proterivanja i zastrasivanja etnicka slika Istocne

Hercegovine promijenila na stetu Bosnjaka.

DESETI GENOCID

Deseti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se od
1941-1945 
godine. To je vrijeme Drugog svjetskog rata gdje je po nekim

procjenama stradalo oko 106.000 Bosnjaka, uglavnom civila od
cetnicke 
kame.To znaci da je negdje oko 8,3 % Bosnjaka nastradalo u
ovom 
razdoblju.

Ovo su samo podaci, a detalji stradanja nisu jos uvijek
dovoljno 
istrazeni, pa ujedno apelujemo na bosnjacke historicare i 
inteligenciju vicnu peru da se prihvate posla. Stara izreka
kaze “ono 
sto nije zapisano, nije se ni dogodilo”!

JEDANAESTI GENOCID

JEDANAESTI genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u
periodu od 
1992-1995 prilikom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane
Srbije, 
Crne Gore i Hrvatske. Najmanje 70,000 Bosnjaka je u ovom
genocidu 
ubijeno, a oko 50,000 bosnjackih zena, djevojcica i
djevojaka masovno 
silovano, dok je preko 1 milion Bosnjaka protjerano — u
navedene 
brojeve se ukljucuju civili, branitelji, zene, djeca,
starci.

U ovom genocidu ucestvovale su zajedno Srbija, Crna Gora i
Hrvatska 
sto se u prethodnih devet genocida nije dogadjalo da su
istovremeno i 
zajednicki cinili zlocin. Ovaj genocid je najokrutniji,
najsuroviji i 
najveci po razmjerama od svih dosadasnjih. U ovaj zlocin
bilo je 
ukljuceno sve srpsko i crnogorsko sto gmize do najvisih
drzavnih, 
politickih, vojnih i crkvenih struktura. Takodje veliki
doprinos ovom 
zlocinu dale su srpska i crnogorska inteligencija.

Namjera je svakako bila ostvarivanje Velike Srbijena granici
Karlobag 
– Virovitica davno zapisanih planova Garasanina, Moljevica i

poslednjeg memoranduma SANU-a (Srpske Akademije Nauka i
Umjetnosti).

U ovoj zlocinackoj agresiji i Hrvatska je htjela nesto
usicariti i 
stvoriti Veliku Hrvatsku gdje su zlocini hrvatskih bojovnika
nad 
civilima Stupnog Dola, Ahmica i drugih mjesta vec
poznati.Stradanja 
Bosnjaka civila su ogromna u ljudskim zrtvama tako da se
slobodno moze 
nazvati kataklizma ili gernika kako neko rece.

Takodje treba kazati da je u ovoj agresiji na BiH izvrsen
urbicid i 
kulturocid. U ovom genocidu je vazno naglasiti da su se
Bosnjaci vojno 
i organizovano suprostavili sto u prijasnjih devet genocida
nije bio 
slucaj.

Bosnjacki narod iako u pocetku nenaoruzan i na prevaru
opkoljen smogao 
je snage i suprostavio se agresoru, gdje su i te kako
osjetili 
Bosnjacku snagu. I na kraju da kazem da nista vise nije kao
prije i da 
Bosnjaci nikada vise nece dozvoliti da budu klati kao
jagnjad, a u 
ovoj agresiji su pokazali da hoce, znaju i umiju udarac da
uzvrate.

http://bosniangenocide.wordpress.com/2012/01/07/od-austro-ugarske-do-
srebrenice-11-genocida-nad-bosnjacima/

Miroslav Krleža
Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili
BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME
Bogumilstvo će ostati magistralom naše medijevalne
prošlosti, jer tek 
njegovim slomom svršit će na našem području sa Srednjim
vijekom 
samostalan život narodne supstance.

http://www.bihsavezzena.com/zena/16/16_18.pdf

Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili

BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME
Bogumilstvo će ostati magistralom naše medijevalne
prošlosti, jer tek njegovim slomom
svršit će na našem području sa Srednjim vijekom samostalan
život narodne supstance.
Bogumilstvo će ostati magistralom naše
medijevalne prošlosti, jer tek njegovim
slomom svršit će na našem području
sa Srednjim vijekom samostalan život
narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od
pada Beograda do Mohača počinje za nas fatalna
atomizacija, koja će svršiti sa palanačkim,
provincijalnim mentalitetom malih gradova na
turskoj granici u XVIII stoljeću. Svijest o
velikim razdobljima prošlosti nestat će u
sveopćoj slabosti pamćenja. (1950)
Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta
već državno organizirana laička
pastva, koja je u međunarodnim omjerima
izmedu Lombardije i albigenza igrala
ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori stoljećima
optužuju ove heretike zbog seksualnih
ekscesa, promiskuiteta i incesta.
(1951)
Poslije pada Zadra otvara se novo
poglavlje romanske kulturne i artističke
strategije, koja će trajati slijedećih
dvjesta pedeset godina. Pape Inocencije
III, Honorije III, Grgur IX, Inocencije IV,
Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII,
Urban V, Inocencije VI, sa čitavom svitom
kardinala, dominikanaca, biskupa, kartuzijanaca
i male braće (dominikanac Ivan
iz westfalijskog Wildhausena, kartuzijanac
Bartol od Trisulta, kartuzijanac biskup
Ponsa, kardinali Casamaris i Gentilis
i Jakov, Benedikto Giucciardi, mali
brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu
između 1202-1339.), otpočeli su svoju
dvjesta pedesetogodišnju protubogumilsku
ofenzivu za pobjedu ”romanike i
crkvenih veza” na čitavom reljefu od Zadra do
Đakova i od Kaloče do Jajca - contra hereticos
Patarenos. (1950)
Naše bogumilstvo više je simpatiziralo s
etikom novoga evanđelja nego sa dogmama
papinstva, spram kojih se određuje sa izrazitom
idiosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva
raste iz nesumnjive antipatije u svjesnu
i dosljednu, politički organiziranu mržnju. Reformatorska
u oba smjera, spram maloazijske
šizme i papinstva podjednako, naša bogumilska
ideologija ostala je u svojim negacijama
dosljedna do svoje propasti. Smatrajući monoteizam
monopolom papinstva, ovi naši laici,
krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su
poricali grčku i latinsku crkvenu hijerarhiju
po svom praslovjenskom duhu u ime evanđeoske
socijalne ravnopravnosti, čitali su evanđelje
vlastitim jezikom i na svoj vlastiti način.
Ne vjerujući, da je bog mogao stvoriti Papu,
koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po
principu zla, oni su rimskoga biskupa smatrali
đavolskim simbolom negacije onoga bratstva i
one ljubavi kakvu je (po njihovom mišljenju)
propovijedao Novi zavjet. (1950)
rijalnim mačem (gladius materialis), kada je naredio
Inkviziciji da uništi ovu pogansku infamiju
svima sredstvima, pošto se utvrdilo, da na
istočnoj obali nema ni jedne biskupije, koja ne
bi bila heretička. Od pada Zadra 1202. (što ga je
zauzeo dužd Henrik Dandolo sa francuskim i
flandrijskim križarima) počinje na našem reljefu
novi ciklus ratova mletačkih, koji traju
daljnjih dvjesta godina, i nova serija papinskih
inkvizicionih kaznenih ekspedicija,
vojni i upada soldateske raznih
baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463.

Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja
se na našem terenu 21. XI 1202., to
jest deset dana poslije pada Zadra, koji
je pao na dan sv. Martina 11. XI 1202.!
Još se Zadar pušio u ruševinama i još se
nije usirila krv masovno poklane djece,
kada je Inkvizitor kardinal Joan de Casamaris
već ispitivao zbog bogumilske
hereze dva slikara, Matiju i Aristodija,
kao dva intelektualna krivca za tu bosansku
kugu, koja se bila proširila između
Splita i Trogira. (1950)
Svi naši historici (bez izuzetka), kada
govore o patarenskom ”krivovjerstvu”
nastoje kako bi toj poganskoj pojavi
dali neko manje vrijedno tumačenje,
kao da je tobože, nažalost, doista kao
simptom rasula nekih moralnih principa,
ali ta balkanska, slavonska ili bosanska
hereza nije tipično ”naša pojava”, jer bilo
što, što se javlja kod nas kao ”krivovjerstvo”,
zapravo je ”strano tijelo u okviru
našeg historijskog razvoja”. Da se stidimo
nečega što se zove krivovjerstvo u
našoj historijskoj prošlosti, da žalimo te
naše davne ”heretičke zablude”, da ih zaobilazimo
sordinantno kao mačke oko dominikanskih
lomača, kao da tih lomača i te hereze uopće
nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga
što je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj
historijskoj logici uprkos.
Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih
ili grčkih antiheretičkih idiosinkrazija
obje su naše klasične, rasne vjeroispovijesti
idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge
perspektive priznati bogumilstvo kao treću
komponentu, znači odreći grčkoj ili latinskoj
misiji značenje historijske magistrale,
a ta opet hipoteza ruši sve idealističke aksiome
naše moralne supstance na ovome svijetu,
a takav način gledanja jeste satanski,
dakle bogumilski, dakle - danas - materijalistički.
(1957)
Bogumili su jedanput davno prije Husa htje
li da diskreditiraju cezaropapizam i to je
bilo, dakako, neostvarljivo. (1947)
Bogumilska teza, koja se pojavila na klasičnom
tlu grčko-latinske raspre, bila je politička,
da je papa đavao sam i da je prepolovio
živo tijelo Kristovo upravo zato, jer je sotona
sam. (1947)
Čitavi tehnički fakulteti smrti bili su stavljeni
u pogon za našu heretičku bosansku
kugu, pestilenza bosignana, koja je propovijedala,
da su papa i patrijarh carigradski inkarnacija
samog nečastivog! (1950)

Inocencije III već je 1199. odlučio da svoj duhovni
mač (gladius spiritualis) zamijeni mate-rijalnim mačem
(gladius materialis), kada je naredio
Inkviziciji da uništi ovu pogansku infamiju
svima sredstvima, pošto se utvrdilo, da na
istočnoj obali nema ni jedne biskupije, koja ne
bi bila heretička. Od pada Zadra 1202. (što ga je
zauzeo dužd Henrik Dandolo sa francuskim i
flandrijskim križarima) počinje na našem reljefu
novi ciklus ratova mletačkih, koji traju
daljnjih dvjesta godina, i nova serija papinskih
inkvizicionih kaznenih ekspedicija,
vojni i upada soldateske raznih
baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463.


 HISTORIJA BOSANSKIH BOGUMILA

http://www.youtube.com/watch?v=iy-IEOLpvBQ

ZA KOMENTAR 33
Ovdje je neko iskorisito ovu plemenitu temu o Mesi
Selimovicu da 
propagira neke poluistinite i tendeciozne ideje. Tekst je
preuzet sa 
sajta We remember the bosnian genocide. O doticnom sajtu i
njegovim 
namjerama i iskrenosti dovolno govore postulati za koje se
oni zalazu 
a jedan od njih je: (prikopirano sa sajta)
( 2 ) PROTIV etnički mješanih brakova, jer vode ASIMILACIJI
budućih 
pokoljenja djece iz tih brakova u druge etničke grupe, a BiH
NEMOŽE 
OPSTATI bez Bošnjaka; 
Ne omalovazavam temu ali gore navedeni sajt se ne sluzi
potpunom 
istinom a ima i tendenciozni karakter tako sto ovu
osjetljivu temu 
koristi za neku drugu propagandu.
Ne zelim da branim nikoga ko je pocinio zlocine i svi koji
su krivi 
trebaju da odgovaraju. Kod nas je problem sto za te zlocine
odgovaraju 
ili pogresni ljudi ili nizeg ranga dok pravi organizatori i
oni koji 
su najvise krivi uopste se ne procesuiraju. 
 Svako koga interesuje prava pozadina posljednjeg sukoba u
ex-yu i u 
bih i pravi krivci za to, mogu to naci na internetu, na you
tube, na 
googlu itd. Dovoljno je u google ukucati pojam MEHOLJIC i
JUGOSLAV 
PETRUSIC i mnogo toga se ima za cuti. Treba sve to pazljivo
preslusati 
i procitati i onom ko u sebi nema mrznje i ko iole razmislja
svojom 
glavom mnoge stvari ce mu postati jasnije. Bez obzira koje
nacije bio 
jer se ovdje radi o tragediji svih ljudi iz citave ex-yu.
Narocito 
pazljivo treba preslusati sve od i o Jugoslavu Petrusicu.
Mozda se u 
pocetku cini da se radi o sarlatanu i samohvlnom liku ali
pazljivim 
spajanjem svih njegegovih izjava nepobitno se stice utisak
da se radi 
o dobro obavijestenom covjeku, pa se tako moze uociti da je
2007. 
godine davao izjave u kojima je tacno predvidio trenutna
desavanja na 
bliskom istoku vezana za arapsko proljece kao i mnoge druge.

Historija bosanskih Bogumila meni licno puno pomaze da
spoznam samoga sebe i istorijske korjene koji meni samom
objasnjavaju mnogo toga sto mi prije nije bilo jasno. Meni
nikada nije bilo jasno otkuda tolika kulturoloska razlika
izmedju onih ljudi (ja prije nisam znao koji su to ljudi)
koji govore nekako grubo, sa mnogo nekulturnih izraza,
psovki, bezobrastina, ljudi koji pljuju po trotoarima,
zvizde za djevojkama, lazu, izmisljaju, primitivno se
ponasaju u picu, cesto se tuku, nemilosrdno izdaju i
najblizeg prijatelja itd., itd. i onih nekih drugih ljudi
(ja nisam znao koji su to) koji su najcesce mirni,
izbalansirani, vole pravdu i istinu, ne diraju ako nisu
durnuti, tihi, skromni,ali ponosni, nece tudje, ali svoje ne
daju. Ja sam svjestan da nikada ne treba generalizirati, ali
ipak, trebali bi svi priznati da su ove razlike oduvijek
postojale u razlicitim grupama ljudi sa naseg podrucja. Da
ne govorim o nabusitosti i aroganciji koju su jedni imali u
svome ponasanju, a oni drugi su te osobine smatrali
primitivnim i stidjeli su se da budu takvi. Ovih cinjenica
ima bezbroj, ali to nije predmet ovog mog clanka. Naglasavam
da mi Bosnjani moramo izucavati nase korjene i nase
bogumilsko naslijedje, jer ce nam to pomoci da spoznamo sami
sebe i da saznamo zasto smo mi razliciti i nekako cudnovati
na neki drugi nacin od onih drugih. Ako nista, dobro bi bilo
da sami sebi objasnimo zasto smo to bas mi tolerantniji i
miroljubljiviji od onih drugih. Ja vjerujem da je to zbog
nasih bogumilskih, vjecito proganjanih korjena. Ove stvari
bi trebalo na naucni nacin objasniti i nasim buducim
generacijama u skoli, da bi se izbjegli svi oni pogromi koje
su nam okolna plemena tako cesto priredila. Naravno, mi s
ponosom trebamo nastaviti nasu miroljubivu misiju ne
mijesanja u tudje probleme i propovijedanje prijateljstva
medju ljudima.

Zasto komplikovati.Situacija je vrlo jednostavna.
Prostor danasnje Bosne je evidentno bio drzava jednako
dugo kao i mnoge evropske drzavice.Problem je da 
neki narodi koji su zivjeli na ovim prostorima vjekovima
ne zele da uvaze tu cinjenicu nego se uporno otimaju 
identietu i prostoru svoga postojanja.To je taj
bolesni um koji nece da prihvati fakta i njemu nazalost
pripada vecina "Srba" i "Hrvata" u Bosni.Jedini koji 
pokusavju naci rijesenje i duhovni mir svome identitetu
su samo Bosnjaci-Bosanci-Muslimani (?) zovite ih kako 
hocete i to je paradox ovih nasih prostora.
Prihvatiti postojanje vlastite zemlje i zivotnog prostora
sa
pripadajucim identitetima je jedino moguce rijesenje i
toliko
jednostavno i civilizacijski objasnjivo. Zasto misliti
drugacije?

Artikulirati ga kroz sudbinu Bogumila ili Titove
Jugoslavije
ili na neki prirodan nacin je pravi i jedini put da se
opstane. 
Sizofreno tvrditi da nisi to sto jesi i ne pripadas zelji
svojih predaka nikad nece donijeti duhovni,kulturni i
socijalni mir Bosni.
Zasto konacno tvrditi nepostojanje vlástite domovine i
proslosti?
Zasto negirati postojanje izvornog nacionalnog bica BOSNE?
Zasto ne pokusati naucno i sa faktima kako vec pokusava
Bosnjacki
nacionalni korpus naci dovoljno razloga da se voli vlastita
zemlja.
Zasto samo kritikovati ponekad ocajnicke i naivne napore
da se ova nasa Bosna ocuva.
Da li to neko zeli biti sretan kada unisti vlastitu zemlju,
progna vlastite sugradane i otme taj prostor za sebe?
To je krucijarno pitanje koje treba konacno postaviti
Srbima
i Hrvatima u Bosni.

Ivan Frano Jukic
ZELJE I MOLBE KRISTJANAH U BOSNI
I HERCEGOVINI,KOJI PONIZNO PRIKAZUJU
NJEGOVOM CARSKOM VELICANSTVU SRETNOVLADAJUCEM
SULTANU ABDUL-MEDZIDU
 
Pokraj najbolje zelju i volje cestitog naseg cara, da se
Bosna 
vec jednoc uredi, tanzimat uvede, jednakost na sudu
kristjanima
podieli, nemozemo se nadati ikakvom napredku i oblaksicu
ocekivati,
ako bude carigradski ministerij onako u Bosni razredjivati
unapredak, kao sto je dosad!? Ministerija dosadanja
nastojanja, bila su samo za
financiu obogati: sve sto je i na sto se god u Austriji i
Franzeskoj 
placa, toje kod nas sad uvedeno, da placamo. Al u nas neima
trgovine, zanatah,neima fabrikah, neima skolah, nikakve
industrije, nikakvih manufakturah! Kako cemo dakle mi imati
tolike danke i odaklen smirivati? Ja bi zelio, da mi vise u
haznu dajemo, al nek nam vlada carigradska dade sriedstva i
nacin kako cemo i nama i njima steci?
Al o tome ni najmanje da se je tko pobrinuo. Evo 15 godinah
imade, da
da je u Bosnu nizam uveden, pak za tog vremena sta je
ucinjeno za dusevnu i materijalnu korist ove pokrajine?
Nijedna ucionica ne bi utemeljena po vladi, nijedna stazica
ne bi prosjecena! Veziri i njihovi cinovnici, na njih
gledajuci, reko bi, to su ti ljudi prosvieceni za napredkom
tezeci, pravi Francezi, Prusi itd., al malko promotrivsi: iz
dvora bubanj a iz nutra susanj! Osim one uniforme, nista
drugo! Vlada, dakle, drugi nacin potrebno je, da uzme- pak
joj nece trebovati toliki troskovi za expedicie vojnicke,
koje su dosad sve bez koristi ostale, a sa stetom drzave
velikom bivale, sto ako neucini, doisto ce mnogo stete sama
sebi nanieti, jer: Kristjani, neimajuci odakle vise placati,
dotjerani do najveceg siromastva bit ce usilovani seliti u
obliznje inostranske drzave, ol poskapati od glada! Najveca
je to nasa nevolja, sto nas dobri car, nije dobro o nama
izvjesten, sto mu nemozemo nase tuge i nevolje priobciti,
sto mu nase rane odkriti nesmijemo, da ih izlieci, suze nase
ukazati, da ih otare, zelje nase ocitovati, da nam ih
izpuni! Sami do cara doci nije moguce, jer sa pogibeljom
glave valjalo bi mnoge carice obici. No uzdamo se u nase i
coviecanstva prijatelje, da ce caru nase zelje i molbe
podnieti i preporuciti kako ovdje sliede:
Vase Velicanstvo!
 Preko 600. 000 kristjanih zivi u ova dva ejaleta Bosne i
Hercegovine Vasih viernih podloznikah, koji oslanjajuci se
na svoju viernost prema visokom turskom devletu za cetiri
stolietja zasviedocenu, ponizno mole, da po priredjenoj sebi
dobroti pogledate na nase uzdisaje pobozne, te nam sliedece
milosti dopustiti i pokloniti blagoizvolite:

1. Da se vise ne zovemo raja(1), vec gradjani i drzavljani
cielokupnog turskog carstva, uslied toga:

2. Na sudu da smo jednaki s Turcima, zato unapridak: ne po
virozakona
prednosti, vec da po pravdi bude izrecena osuda(2)zato:

3. Sve sure, da budu sastavljene iz jednakog broja clanovah
oba vierozakona, turskog i kristjanskog(3).

 4.Danke i poreze kristjani svoje , a Turci svoje napose da
kupe i veziru predaju(4)

5. Danci i porezi da se ne razrezuju po broju kucah vec po
imanju i posjedovanju(5).

6. Harac, sto sad kristjani od muzke glave placaju, da se za
naviek digne, kanoti jednakosti drzavljanskoj protivan(6) i
zato:

7. Da se kristjani primaju u vojnike koliko u nizame toliko
i u redife i da imaju svoje svecenike(7)

8. Carska desetina od zita i siena, da se uracuna u porez i
da se u novcima daje(8).

9. Kmeti gospodarima, da samo od zita, siena i duhana
placaju sestinu, a gospodarri da nisu duzni kmetskog poreza
placat,
a ovi opet da nisu duzni gospodarima dohodak kucama  nositi.
(9)

10. Da nikad gospodar samovoljno nemoze kmeta sa zemlje
dignuti, vec ako dokaze nasudu njegovu nevaljalstinu, u tom
slucaju da ima kmetu trosak platiti, sto je ovaj trosio
krceci, sadeci vocke i zgrade nacinjujuci.(10)    

11. Beglucenje gospodarima, zelimo da se nikad vise ne
uvodi(11).

12. Prenos vezirah, vojnikah i carskih kapidjiah neka se iz
zemaljske 
kase placa.(12)

13. Opravljanje putovah i mostovah, uvodjenje poste i
ostalih potrebitih sriedstvah za promicanje trgovine i
zanatah da se sto prije o zemaljskom trosku zapocme(13)

14. Da se o zemaljskom trosku uvede stamparnica za
kristjane.(14)

15. Da je slobodno kristijanima grckog obreda sebi posebno 
arhiepiskopa i episkope izbirati, koji jezik i obicaje
zemaljske znadu, a ove za odobrenje vasemuu velicanstvu
prikazati.(150

16. Slobodno obsluzivanje svog vierozakona; uslied toga da
nam je slobodno: stare i crkve i manastire popravljati
,razsirivati i gdie je potrebito iznova graditi; zvona i
zvonike imati i javno nase obrede obdrzavati(16)

17. Da se pazari s nedielje na drugi radietni dan.(17)

18. Da je slobodno svakoj obcini:ucionice- skole-zavoditi,
uciteljepotrebneiz druge zemlje zovnuti, i ovi, da se iz
zemaljske kese placaju; da je slobodno ucenike u radi veceg
napredka u drge drzave slati.(18)

!( Da bi se i od nas ucenici primali u carigradsko uciliste
liekarsko i inzenirsko na carski trosak.(19)

20. Da mozemo dva nasa pouzdana covieka imati, o nasem
trosku, kod visokog vaseg devleta, koji ce nase zelje i
molbe vama vierno priobcavati, kod drzavnih sudovah glas
imati i drzavne naredbe nama priopcavati.(20)

21. DA se SVI cinovnici Kristjanski i turski iz zemaljske
kese placaju, da nebi morali od mita i globe ziviti..(21)

22. Da se krvarina ukine, da krv ubijenog ne placaju obcine,
vec sudac neka ubojicu hvata.(220

23.Da se Bosna i Hercegovina opet sjedine pod jednim
vezirom; ovo bi u obziru ekonomickom bilo bi za blagajnu i
narod vrlo probitacno.(23)

24. Trgovina i zanati, brez obzira na vierozakon neka su
svakom slobodni i pristupni.(24)

25. Da se o svim zemaljskim dohodcima i troskovima javno
racuni vode i narodu priopcavaju.(25)

26. Da nam se carske i drzavne zapoviedi i naredbe pokraj
turskog i bosanskim jeziko priobcuju; jerbo po dosadasnjem
priobcivanju, nikad podpuno nismo znali sto nam se zapovieda
i naredjuje.(26)

27. Da nam je slobodno sastajati se brez oruzja i dogovarati
o stvarima skolskim, knjizevnim i ekonomickim.(27)

28. Da nam je slobodno u druge drzave izvan carstva seliti
se.(28)
  
  Ovo su nase p0nizne zelje i molbe, osnovane po nacelu
jednakosti, koji vas dobre uspomene otac, i vi njegovi
vriedni nasljednik, toliko putah javno i svecano obrekoste
al da se izvede i u zivot pretvori kod nas u Bosni,
neprijatne okolnosti ne dopustise.
 Mi vruce molimo Boga, da takne vase carsko srdce, te nam se
smilujete i vise recene molbe odobrite, koje ce carstvo
bolje ukriepiti, ako nas toliko robovahpomilujete. Svemoguci
Bog neka blagoslovi vase vladanje. Amen.
 Na ove zelje i molbe vise hiljadah vasih podloznikah
podpisalo bi se , ali ne smije! Mi smo vise putah tamo do
vaseg prestolja slali nase ljude, koji su vecom stranom od
miestnih vezirah poubijani, a mnoghi ni danas ne smiju
usvoju otacbinu doci zato, sto su se usudili vama molbe
podnieti ol na njih se podpisati.

                                     Pisano u Bosni 1.
svibnja 1850. 
ps. ima i pojasnjenje u nastavku, naravno, ako se ovo
objavi!?

Mashala Ahmete, sto bi ovi iz tvoje social - demokratske
partije bili odusevljeni ovim tvojim uradkom. Nema dobrih i
losih naroda, valjda bi to trebalo biti jasno jednom za
uvijek. Da  ne generaliziram!?

Miroslav Krleža
Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili
BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME

...Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na nasem
terenu 21. XI 
1202, to jest deset dana poslije pada Zadra, koji je pao na
dan sv. 
Martina 11. XI 1202! Jos se Zadar pusio u rusevinama i jos
se nije 
usirila krv masovno poklane djece, kada je Inkvizitor
kardinal Joan de 
Casamaris vec ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara,
Matiju i 
Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku
kugu, koja se 
bila prosirila izmedu Splita i Trogira. 
(1950) 
Svi nasi historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom

"krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali
neko manje 
vrijedno tumacenje, kao da je toboze, nazalost, doista kao
simptom 
rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, slavonska
ili 
bosanska hereza nije tipicno "nasa pojava", jer bilo sto,
sto se 
javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je "strano
tijelo u okviru 
naseg historijskog razvoja". Da se stidimo necega sto se
zove 
krivovjerstvo u nasoj historijskoj proslosti, da zalimo te
nase davne 
"hereticke zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao macke
oko 
dominikanskih lomaca, kao da tih lomaca i te hereze uopce
nije bilo, 
smisla mnogo nema; upravo stoga sto je besmisleno, to se
ipak 
kultivira dalje svakoj historijskoj logici uprkos. Kod tih 
pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grckih
antiheretickih 
idiosinkrazija obje su nase klasicne, rasne vjeroispovijesti
idealno 
podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznali
bogumilstvo kao 
trecu komponentu, znaci odreci grckoj ili latinskoj misiji
znacenje 
historijske magistrale, a ta opet hipoteza rusi sve
idealisticke 
aksiome nase moralne supstance na ovome svijetu, a takav
nacin 
gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - 
materijalisticki. 
(1957) 
Bogumilski mramorovi bizarni su spomenici mracne, nagonske
likovne 
sklonosti, pojave same po sebi neispitane koja ne
predstavlja 
poglavlje samo u okviru nase likovne civilizacije. Ovi
sarkofazi 
zavrijedili su opseznu analizu, kao citav kozmos tog
patarenskog 
svijeta, koji pred nama stoji kao meteor iz dalekih i
nepoznatih, 
azijskih, skitskih svjetova. Oni misticni krugovi, gradovi,
konjanici, 
vegetacioni ornamenti, fantasticne ruke, koje propovijedaju
do pet 
nama danas nepoznatih principa, stabla kao biblijski
stilizirani 
svijecnjaci, citavi spratovi najraznovrsnijih motiva i
dogasaja, sve 
je to koordinirano i ustalasano unutrasnjim ritmom cudne
zakonitosti, 
koja je stvaralackom voljom fascinirala fantaziju
bogumilskih 
pokoljenja do tog stepena, te se nuzno odrazila u tim
dokumentima, 
koji vec vjekovima cekaju svoje tumace u danasnjem svijetu
tako 
okrutno gluhom za sva objavljenja nasih vlastitih ljepota. 
(1942) 
Oko davnih bogumilskih spomenika trajale su neohelenisticke
varijacije 
ducentistickog slikarstva po srpskim pravoslavnim
zaduzbinama, gradile 
su se goticke katedrale i romanicke bazilike od Poreca i
Zagreba do 
Raba i Zadra, tekla je bogumilska i glagoljaska krv od Istre
do 
Splita, prodirala je romanika od Trogira i Kotora, do
Vardara i 
Morave, a ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult
ljepote, koja 
nije htjela da ima nikakve veze sa bilo cime, sto je moglo
da vrijedi 
kao import iz zapadnjackih ili vizantijskih sfera duha. Ova
vrsta 
estetske autarkije ostavila nam je tumbane obeliske sa
slijepim 
arkadama, tajanstvene grobove u sintetickom obliku izmesu
bosanskog 
krova i nordijske posmrtne kuce, nepreglednu gomilu
stalaktita i 
paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj
fantasticnosti i u 
vertikalama cudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju
sna i 
privisenja. Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne
znamo. Da se 
bogumilski nacin nije poveo za modom svoga vremena, to je
izvan 
sumnje. Da li je to bila neka vrsta artisticke pobune ili
revolucije, 
kao sto je to slucaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i

protugrckim nonkonformizmom, to ne znamo. Smatrajuci Svetoga
Oca 
savolom, oni su, vjerojatno, i cezaropapisticke umjetnicke
formule 
prezirali kao ikonoklasti latinskog i grckog likovnog duha.
Crkva 
rimska nije sa svojih dvadesetak narocitih poslanika i
poklisara, 
kardinala, legata i inkvizitora za cetiristo godina uspjela
da podigne 
na bogumilskom tlu ni jedne biskupske crkve. U raznim
interregnumima 
takve su se katedrale pocele graditi desetak puta, ali su
jalovi 
napori svrsavali s rusenjem objekata jos u temeljima. Mozda
su to bile 
samo sopravvivenze - dakle ipak zaostale sugestije davnih,
mrtvih 
praslovjenskih skulptorskih pokoljenja, tko bi to mogao
danas da kaze 
pod izvjesno? U tome pitanju sve su kombinacije otvorene i
moguce. Za 
objasnjenje bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih
rijeci: 
nordijski, vikinski motivi, praslovjenska plastika, gotski
fragmenti, 
skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij
antickih 
sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna, vizionarna
plastika, 
mikenske spirale, egipatski bareljefi, derivat romanike,
obelisci 
postavljeni na glavu, venecijanska dekorativna ornamentika,
aborigene 
ilirske tajne itd., itd. 
(1951) 
Komparativnim proucavanjem prosirio se raspon pojedinih
hipoteza, a 
jedna od najuvjerljivijih jeste, da se u tim sarkofazima
odrazavaju 
elementi one drevne praskulpture, koju su Slaveni donijeli
sa sobom u 
svoju novu balkansku postojbinu i koja ih po svojim stilskim

elementima povezuje sa skulpturom Baltika i Kavkaza i
skitsko-
sarmatskim motivima u jednu cjelinu. Svi ti nadgrobni
spomenici su 
monoliti, cesto grubi, tako da vec svojom surovoscu djeluju

monumentalno kao ploce kojima je zadatak da traju
stoljecima, 
simbolikom svoje prkosne grubosti, koja ne priznaje nikakva
stila osim 
svog vlastitog. 
(1954) 
Sjeverni slovjenski dosljaci, pred zidinama bogatog
antemurala 
talasokratskog vizantijskog dalmatinskog temata, meso za
galije 
mletacke i lomace latinske i grcke, u panici pred svima sto
je za ove 
heretike kao civilizacija predstavljalo sigurnu smrt, ovi
skulptori 
nijesu djelovali u ideoloskom vakuumu barbarske
nepismenosti, kao sto 
se to misli na temelju nepoznavanja najosnovnijih
kulturnohistorijskih 
fakata ovoga perioda. Nepodresivanje artiskim manirama svoga
vremena 
samo je jedna od bogumilskih idiosinkrazija, koja se javlja
kao detalj 
jednog moralno-intelektualnog misaonog sistema. Mrtvi
djeluju u 
umjetnosti neobicno zivo, cesto mnogo intenzivnije od
suvremenika. Ovi 
bogumilski umjetnici bili su slobodni od svake sugestije
evropskog 
umjetnickog i misaonog groblja ne zato, jer ga ne bi bili
poznavali, 
nego zato, jer su mu nacelno i idejno poricali svaki moralni
i 
estetski smisao. 
(1951) 
Bogumilsko umjetnicko djelo nije imitacija prirode.
Neotupljene 
konvencijom, konture ovih reljefa su u rafiniranoj igri
svjetlosti 
mekane kao hod srne, i ovi jahaci, obasjani mjesecinom,
djeluju 
dematerijalizirano kao pojave tihog i zaboravljenog sna.
»ovjek ima 
osjecaj, da stoji nad rusevinama jedne davno potonule
Atlantide, koja 
nam progovara kroz nejasnu koprenu tajanstvenih dozivljaja o
stvarima 
danas potpuno nepoznatim. U ovoj skulpturi otvaraju se
prostori 
zakarpatskih i azijskih daljina, ona nam dize zavjese nad
izgledima 
sve do Kavkaza i Perzije. Ovi uznemirujuci detalji gotovo
suvremene 
postimpresionisticke tehnike, ova bogata partitura puna
lirizma, ovaj 
kompendij znanja i moralne svijesti, sve nam to dokazuje
jedan 
neobicno visok umjetnicki potencijal, koji djeluje
sugestivno. Ako je 
istina, da je izmesu dogasaja i dozivljaja u
umjetnickostvaralackom 
smislu ogroman raspon, pun najfantasticnijih mogucnosti,
onda ovi 
umjetnici svakako nijesu bili kopisti artistickih kodeksa
svoga 
vremena. 
(1951) 
Sve sto su nam bogumilski kipari (a ime im je legija:
Bolasin, 
Bogacic, Dragoje Dijak, Grubac, Obrad, Prerad, Radoje,
Ratko, Semorad, 
Zekan Moraca, Radic, Radan Hranic, Dragisa, Ugarak)
ostavili, 
dokumenti su vedre slike o zivotu, gdje je sve skladno
uznemireni 
ritam pojava i stvari, ornamenata, ljudskih likova,
leoparda, konja i 
flore. 
(1942) 
Slobodni od svake lazne konvencije svoga vremena, bogumilski
skulptori 
su stvarali na nacin o kome misljenja mogu biti podvojena,
ali da taj 
nacin nije bio njihov vlastiti i kao takav jedinstven, to se
ne bi 
moglo ustvrditi. 
(1951) 
Mozda ti spomenici zaista i nijesu otkrica nego samo
imitacije danas 
nama nepoznatih izvora, ali ako je tako, to ne znaci, da se
time 
smanjuje artisticka vrijednost ove skulpture, koja nam u
samoci 
bosanskih suma govori o tome, da je s ovom srednjovjekovnom
nasom 
civilizacijom propalo mnogo vise nego sto nam je do danas
bilo 
poznato. 
(1951) 
Protiv poganskih motiva te skulpture grmjela je anatema
najviseg 
moralnog i estetskog autoriteta citavog svijeta, stoljecima.
Za 
posljednjih osamdeset godina svelo se znacenje ove
umjetnosti na pojam 
bastardnog folklora, koji se u tekstilu i u drvu rada u
agrarnim 
juznoslovjenskim zonama s prirodnom jednostavnoscu
primitivne pucke 
poezije. Izvan svake je sumnje, da su pojedine bogumilske
nekropole s 
masom od po pet stotina mramornih monolita grasene kao
jedinstvena i 
rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandioznoscu
svoje osnovne 
zamisli, prelazi svaku efemernost folklorne primjene. 
(1951) 
Ovi bosanski nadgrobni spomenici koji nam poganski prkosno
govore o 
zivotnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova, zivotinja
i bilja, 
ocit su dokaz jakog artistickog i moralnog nonkonformizma,
koji je 
trajao stoljecima. Uslijed demonstrativno naglasene
areligioznosti 
njenih motiva govorilo se o toj skulpturi kao o dokumentima

primitivnosti Herodotovih skitskih galaktofaga, a zaboravilo
se, da su 
ti kipovi nastali u zemlji, kamo su se spasavali heretici
zapadnog, 
latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se
postuje 
sloboda savjesti i uvjerenja. 
(1951) 
Istina je, koju mozemo provjeriti vlastitim ocima, da su ova

umjetnicka svjedocanstva strogo puritanska. Dinamika
zivotnog ritma, 
koji nam gotovo lirski suptilno progovara iz ovoga kamena,
sve je 
prije nego mracan i dijaboliziran pesimizam, o kome nam
govore stare 
kronike, opisujuci bogumile kao uklete lutalice, koje truju
svijet 
svojim beznadnim i razornim nihilizmom. 

Ove ruke na oklopima i na grobovima, ruke s macevima i
kopljima, ruke 
u praznom polju monolita, govore nam simbolicnim znacenjem
viteskih 
srednjovjecnih rukavica, kao znamen smionog izazova na
dvoboj sa svim 
moralnim autoritetima svoga vremena, ne priznavajuci nikakve
moralne 
hijerarhije u mnogo radikalnijoj formi od Wyclifa ili Husa
ili Luthera 
dvjesta i trista godina ranije. 
(1954) 
Ove viteske, feudalne ruke nepoznatih i davnih bosanskih
baruna u 
oklopu, ruke boljara koji se oprastaju od nas na odlasku za
Aheront - 
u ritualu rimskoga pozdrava - uzdignutom desnicom, s
otvorenim dlanom 
kao ruke saobracajca kada zaustavljaju promet u gradovima,
ove 
glomazne, teske desnice, sto nam se javljaju s druge obale,
da li su 
znameni prijetnje ili pozdrava - tko bi to znao i mogao da
kaze? 
Toliko nesrazmjerne spram samih mrtvih likova, one su se
ispruzile 
preko demarkacije koja nas odvaja od nepoznatih pokojnika,
te na 
trenutak izgleda kao da te ruke hoce da posvjedoce pred
pokoljenjima 
kako su bile gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se
sklope pred 
inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima. 
(1954) 
Ova skulptura je tendenciozna i propagandisticka. Ona ne
priznaje kult 
smrti. Ona nacelno, bogumilski, upravo materijalisticki
negira 
zaglupljujucu misao umiranja na koljenima pred zagonetkom
bilo kakve 
prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih
ruku na ovim 
monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi.
Ni jedan 
bogumilski lik ne kleci pred autoritetom religioznih
nadzemaljskih i 
ovozemaljskih simbola. Pred nama su nadgrobni spomenici
naivnih i 
cistih evanselista, laika, koji nijesu do svoje propasti
priznali 
nikakve crkvene hijerarhije, smatrajuci umorstvo najvecim
grijehom, a 
cezaropapizam savolskom negacijom svih evanseoskih principa.

(1951) 
Bogata ornamentika na rafiniranim slijepim arkadama povezuje
se u 
harmonicne nizove, koji nam se danas usred bosanskih suma i
planina u 
svojoj gordoj samoci javljaju kao svjedoci jedne tragedije
tako 
krvave, te od nje osim ovih monolita nije ostalo ni slova ni
krova. Tu 
i tamo po koji prsten ili pecat i nekoliko sanduka
inkvizicionog 
materijala u rimskoj kuriji, do danas uglavnom
neobjavljenog. 
(1954) 
Bogumilska skulptura, kao centralna pojava na nasem 
kulturnohistorijskom reljefu, stoji i danas pred nama kao
monumentalan 
i zagonetno mracan spomenik, kao kiparski ingeniozno
ostvaren sarkofag 
nad grobljem naseg umjetnickog i moralno-intelektualnog 
nonkonformizma, kojega je nestalo u maglama i pozarima davno

prohujalih vjekova i katastrofa, tako simbolicnih za nasu
mucnu i 
krvavu borbu, u cijem smo se vrtlogu izoblicili do
sljepackih gusala, 
do raje, do Morlakije i do baroknog granicarstva, do
tragicne sudbine 
uskoka, galijota, martoloza i grencera. 
(1950) 
Animalna, svjeza, neukrocena, ova plastika penje se do
monumentalnih 
razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva, koje je u
svom gordom 
solipsizmu prezivjelo okrutni i pakleni "memento mori" crkve
latinske, 
koja je u Bosni stala da biskupije podize tek pod
protektoratom 
Alahovim. 
(1951) 
Bogumilski skulptori, slobodni od svake artisticke manire
svoga 
vremena, promatrali su stvari i pojave oko sebe na svoj
vlastiti 
nacin, i oni su u tome poslu bili, nema sumnje, neka vrsta
izumitelja. 
Ovi umjetnici zivjeli su u izolaciji bosanskih planinskih
suma, u 
prostorima za prometne prilike onog vremena ogromnim: od
Jadrana do 
Save put preko bosanskih prasuma trajao je tri nedjelje. 
(1951) 
Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima
klecala 
sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu, i nema ni jedne u
proskinezi 
pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i
bozanskih 
namjesnika. 
(1954) 
Da li je ova plastika nadarena? U smislu zapadnoevropskih
konvencija 
od lateranskih i ravenskih mozaika do Boetija i svetog Tome
Akvinskog, 
od Iacoponea da Tadi do Cimabua, svijet bogumilskih
mramorova na tako 
je ogromnoj distanci, te bi svako usporesenje ispalo jalovo.
Ova 
bosanska umjetnicka planeta ne krece se u svijetu
mediteranskog 
sistema: "Stabat Mater Dolorosa", a da je bila odiozna
vizantijskoj 
vlasteli i juznoslovjenskim barunima Rasciae i Serviae, to
se vidi iz 
antibogumilskih formula Dusanova zakonika, na primjer, koji
ih 
iskorjenjuje ognjem i macem. 
(1951) 
Miroslav Krleza 

Preneseno List Behar br. 32/33 1997.g.

http://www.islam.co.ba/teme/index.php?subaction=ostalo&id=1070726736

Bosanska drzava postoji i postojace,
prvi put nakon ranog srednjevjekovnog vremena,
prvi put nakon 700 godina Kotromanica,Tvrtka,
Kulina ....Prvi put u istoriji,bosnjani su
priznat konstitutivan narod sa svim atributima
evropskih,civiliziranih etnickih korpusa.
A opet su najnezadovoljniji,voljeli bi stvoriti
nekakvu drugaciju Bosnu ,po svojoj mjeri.
Kako to da je narod koji je prvi put dobio svoju
drzavu u istoriji,najnezadovoljniji ovom Bosnom,
o kakvoj Bosni oni sanjaju?

Seha jarane nije u redu da mi ukidaš obrazloženje.Samo sam
odgovorio ovom dvojcu visokoobrazovanih Eurosrpskih
intelektualaca.Nisi ukidao kad su oni mene nazvali
neobrazovanim i marvom - mene čiji je dido prvi vozao
auto,koji je imao svoje palate i zemlju od Gradskog mosta do
Rebrovca.To što je neko pravoslavnih gena neka ostavi za
sebe,ali imputirati ovdje na forumu da je cijeli Bošnjački
narod takav i od takvih je velika uvreda ne samo za mene već
za sve koji se osječaju Bošnjacima.To što su meni oteli moj
grad,što su pobili moj narod,što su napravili genocid to
neka ovi Visokoobrazovani idioti ostave svojoj djeci i
unućadi u amanet.Stoji i to da kad god upoznam ovog Esu i
Amru podebelo čemo razgovarati o tome koje marva.Neka se već
predstave imenom i prezimenom,a ne da se kriju iza takozvane
intelektualne elite koja nam je i priredila svo ovo zlo koje
nas je zadesilo pa se sad moramo ovako dopisivati umjesto da
sjedimo u svom gradu.Zato te molim Seha jarane da ne brišeš
ovo što se napiše,a odobravaš da mi neko omalovažava narod i
naciju -RODITELJE,SESTRE.BRAĆU,PRIJATELJE I NA KRAJU
SUGRAĐANE.

Ivan Frano Jukic

IZJASNJENJA

1. Po turskom zakoniku raja su svi oni koji u turskom
carstvu zivu, a nisu viere Muhamedove, niti su obrezani vec
okapinu-prepucium nose.
Raja od roba samo u tome razlicna je, sto je ne moze Turcin
prodati, u ostalomu sa svim je rob pravi, niti ikakva
preimucstva moze imati, ni u cemu s Turcima se izjednaciti:
"Raju je bog Turcima poklonio, da Turcinu izmet-sluzbu cini"
kazu bosanske kadie-sudci.

2. Na sudu kod istog vezira, ako se prije kristjanin s
Turcinom, to kristjanin mora izgubiti, jer sve valja
osviedociti sa dva sviedoka, i buduc da kristjanin Turcina
nikad ne moze naci da ovi protiva svom bratu svjedoci, a
kristjanin ne moze protiva Turcinu svjedociti, Turci dakle
uviek na sudu imadu pravo, a kristjani krivo! Vezir kaze:
"Jedan Turcin vise znade nego hiljadu Vlahah".  

3. Sura jest saviet od 6-12 ljudih u svakoj nahiji, koji
sudbene stvari u drustvu sa kadiom raspravljaju. Ovo je
uvedeno pria 5 godinah
i bilo je odredjeno, da i kristjani se primaju u te sure;
samo u 6 nahijah za niekoje vrieme pozvani su u suru- brez
place-al ne da pravice razpravljaju, vec obicno sluzili su
Turcima vatru na noseci, kavu dodajuci itd. Carska dobra
namiera je bila, uvesti ove sure za obuzdanje kadiah, i
njihovog samovoljstva, al nama time je gore ucinjeno, jer u
suri siede najzesce base i krvopie nase, koji obicno
odsudjuju: "Na dvor!Lipovi krste, ovo je zemlja turska, ne
kuca jos ovdie zvono, vec se turski ezan uci!" u ove sure
trebalo bi ljude namiestiti postene, koji bi i u kristjanima
poznavali covieka.

4. Tako bi se mnoga zla pepricila, koje cine Turci
sabirajuci danke.

5. Od vezira dodje na nahiu, sad Turci pobroje kuce svoje i
kristjanske i tako po broju kuca odvale pola ol dvie trcine
na kristjan, buduci da kristjanskih kucah gotovo svagdie ima
vise nego turskih, al koja korist od broja, kad jedan Turcin
u Bosni vise posieduje zemlje i ostalog imanja nego svi
ostali kristjani, a tako i u ostalim obcinama: dvie turske
kuce vise posieduju nego 200 kristjanskih, ovo se obicno
moze racunati.

6. Po hatiserifu od Gjulhane svi su stanovnici jednaki, tako
se tamo kaze! Zasto dakle mi placamo harac, a Turci ne
placaju!?

7. Zato su kristjani morali harac placati, sto nisu
vojevali, ako smo dakle jednaki sa Trcima , zasto i mi nase
carstvo ne bi branili? Istina da kristjani nisu vojevali
obicno, al morali su uviek uz vojsku ici sa Turcima, o svom
trosku i hrani njima sluziti, konje i podvoz dati i jos
troska za put Turcima dati. "Ol kosio, ol vodu nosio"- sve
je jedno.

8.Dvostruka je desetina u Bosni, neka mjesta daju caru, a
druga bosanskim spahiama, koju car hoce da oduzme spahijama,
dobro bi dakle bilo, da se u novcima uzima i za tezake i za
blagajnu; blagajna ne bi morale tolike subase placati, a
tezaci bi se oprostili ovih zlikovcah i zulumcarah.

9. Odpria kmet davao je gospodaru u razlicitim mjestima
razlicito: u Posavini I Krajini6-9, al morao mu je gotovo
svaki dan begluciti, u drugim miestima davali su 3-5, al
samo kadkad begluciti; ovo je bio Tehir - pasa ukinuo,
zapoviedivsi jednako po svoj Bosni, da se od svega
zemaljskog proizvoda trece a od siena polovica daje, a Turci
treci dio od poreza da da placaju, beglucenje da sa svim
prestaje, gospodari sto je za njih bolje, to su uzeli
trecinu i polovicu,al nece poreza da placaju, vec kmet mora
platiti; a dok prevuce hranu i sieno gospodarima, gdiegod i
6 satih treba vuci- kud ce mu gore beglucenje.

10. Sad jedan kmet okrci njive, nasadi u uredi basce,
ponacinja potrebne zgrade i vec pocme stogod na strnu
metati, dodje drugi liencina, te gospodaru pokloni vola, a
kadkad idva, te onog prvog odtiera sa svoje zemlje i ovog
nastani; ol ako se nikakav kmet drugi nije nametnuo, to
gospodar svake godine cieni ga,sad istuci vola sad konja,
prieti da ce ga dignuti i drugog naseliti, kmet tu ucienu
mora svake godine placati, drukcie valja mu seliti. Zarad
ovog neurednog nacina nikome se nemili krciti, bascu saditi
ol zgrade nacinjati, vec su im kuce kao vlaske zemunice.

11. Malo pria spomenuli smo da je beglucenje ukinuto, al ga
gospodari pod razlicitim izgovorima uvode opet, prieteci
kmetu, da ce ga dignuti sa zemlje, ako ne poslusa.

12 Kad vezir i drugi poglavari putuju, tuda strasno narod
propada i biezi, sa puta uklanjaju kuce, jer ne samo da
moraju sve dati, vec jos aziaticki i bijeni biti; poslie
toga razreze se na svu zemlju, da je ovoga i onoga dohodak
vezira ili kapidzie toliko troska stalo; to se od naroda
pokupi i to idje njima, a ne onima koji su dali podvoz.
  
13. Sva nastojanja praviteljstva turskoga za Bosnu urediti,
dosad su se samo u tomu stajala, kako ce vece dohodke
primati, al narodu valja pruziti sriedstva, da ovo imaju
odklen placati: jer gdie je mala trgovina, zlo
zemljodieljenje, zanati i fabrike nikakve, kako ce odolieti
tolikim iziskivanjima? Ako ovako uztraje, propast cemo
sasvim.

14.Da je potrebna stamparnica svakomu narodu od toga ne trba
ni sumnjati ako hoce praviteljstvo da napredujemo.

15. Grcke vladike, koje od patrijarha carigradskog
zakupljuju eparkie, k nama dolaze: ne znajuci narodnog
jezika ni obicajah, sta mogu nama koristiti, da bi i htieli,
doista nista! Od njih nikakve pomoci niemamo, vec samo da
narod gule, glupost uzdrzaju, to im je jedina pastva. Oni se
ne brinu za odhranjenjem svestenstva, njima je sve jedno pop
zna li citati ol ne citati, samo ako ima platiti, odma ga
zapope, kasnije opet ga ciene al ako nema vise odklen
platiti, to ga na krvolocki nacin izlupa i razpope.Kanone i
svete nase crkve uredbe svojevoljno tlaceci i za novce
prodavaju kao Carovnik Simeon. Jedna od najvecih za nas
milosti carskih ta bi bila kad bi nas ovih nezvanih pastirah
oslobodio.

16. Neima primiera u  cielom turskom carstvu, da kristjani
tako su stiesnjeni u obsluzivanju svog vierozakona, kao u
Bosni! Mi se nadamo od razumnog turskog praviteljstva, da ce
nam se u ovome olaksati, da i mi mozemo Boga pod krovom
hvaliti, a ne ne sniegu i tvrdoj cici na dvoru.

17.Zalosno je doisto kad covjek nedieljnim danom u tisini
valja da srce svoje k Bogu digne, da od 6 danah samo sedmi
Bogu posveti, mora najvise raditi, gdje se u nedelju pazari;
nadamo se od dobrote carske, da ce oko svoje milostivo i oko
ove nase zelje svrnuti, te zapoviediti nadleznom bosanskom
praviteljstvu, da pazare s nedielje u ponedieljak ol drugi
koi dan prenese.

18.Ucionice i dobri ucitelji svagdje i svakad bili su
potrebni, brez nauka neima srece, neima blagostanja;
pravedno je dakle, da nam se dopusti ova zelja da se
zemaljstvo poglavarstvo za ovo zauzme.

19. Od svakog naroda ucenici primaju se u ova ucilista, iz
kojih sposobnisluzbenici izhode, samo mi Bosnjaci, kako
nikakve tako ni ove carske milosti ne uzivamo.

20. Dosad sto nam je god car dopustao, to je dolazilo u ruke
nasih nepriateljih koji su uviek znali potrpati i od nas
sakriti carske milosti, svrhu naciniti potrebno je, da dva
kristjanska cinovnika imademo u Carigradu.

21. Da je i ovo potrebito,svak vidi, jer tko drzavi sluzi,
neka ga drzava i uzdrzava.

22. Krvarina davala se je dosad pola rodjacima ubijenog, a
druga polovina pripadala je kadii i muselimu. Danas, kaze
vezir: krvarinu je car ukinuo; kadia ode ol posalje momka da
izvidi-ces ucini- kako je i od koga ubijen, uzme za trud 30
grosah, i sta je cuo i vidio javi veziru. Ovi tad posalje
jednog kavaza svog, da nanovo ubojstvo izvidi i njemu trba
platiti 6-12-15 kesah a katkad i vise ; jelda to nije prava
krvarina.

23. Mnogo je lasnje jednog vezira narodu placati nego dva.
Od toliko stotinah godinah svom Bosnom je, pod koim se
razumi i Hercegovina, upravljao je jedan vezir, zasto ne bi
mogao i sad? Mostarski vezir, premda ni treci da neima
koliko travanjski, to se on upinje i drzi dvor sjajan kao i
ovi:koliko to narod stoji.

24. Turci kristjanima neke zanate ne pripustaju raditi, a ti
su saracluk-remenarstvo, tabakluk-kozarstvo,
mumluk-svjecarstvo, i ne daju trgovati s robom rumenliskom:
bakal tj. koji prodaje: med, maslo itd ne moze biti
kristjanin.

25. Da ne bi po dosadasnjem obicaju narod varali i s
njihovom propasti sebe bogatili.

26. Kod nas je turski ne samo kod kristjanah nepoznat vec i
kod istih Turakah, samo po vecim varosim po niekoliko Turaka
ima da turski znadu, a manja miesta, nikad tocno ne razumiju
carske zapoviedi.

27. Ako carska dobrota smiluje nam se, te ove milosti
dopusti nam, to je potrebito da se mozemo sastajati i
dogovarati o stvarima skolskim, knjizevnim i ekonomickim. 

28. Ako nebudemo dostojni carskog pomilovanja, te nam vise
izlozene zelje i molbe ne odobri to barem nek nam dopusti da
za korom kruha mozemo u druge drzave ici, da ovdie od gladi
i siromastva neumiremo-Nase su nevolje mnogo vece nego sto
bi ih znali opisati. Narod strasno strada i propada. Nase
jedino ufanje je Bog pak cestiti car, koji nam pomoci mogu,
ako smo zasluzili.



  (Objavljeno kao "Nadostavak" u knjizi: "ZEMLJOPIS I
POVIESTNICA BOSNE"
   od Slavoljuba Bosnjaka, u Zagrebu, Berzotiskom narodne
tiskarnice dr. Ljudevita Gaja, 1851)

Ja o kulturoloskim razlikama u nasoj (nadam se i tvojoj)
Bosni i Hercegovini redovno diskutujem u mojoj
Socijaldemokratskoj partiji, jer vazno je Igore da ljudi
shvate ko je zelio i zapoceo nesto najgluplje sto covjek
moze zamisliti. A to je, nadam se da se slazes, rat. Valjda
i ti razumijes da oni koji imaju u svojim glavama teror i
rat, imaju velike probleme u shvatanju savremenog kulturnog
zivota u svijetu. A ono "skriveno" prisivanje nacionalizma
ostavi za nekog drugog, jer ja nemam i ne zelim da imam ista
sa tim. Kada bi nacionalizam bio toliko vazan, sta bi ja sa
mojom porodicom? Da mi se djeca razvode zbog
nacionalistickih gluposti? Da mi unuci neznaju sta su? Zar
nije dovoljno da smo ljudi? A nacionalizam prepustamo onima
koji nisu shvatili bit zivota.
Igore, ako zelis da diskutujes o tim stvarima, ja sam
potpuno otvoren i nemam tajni o tim temama. Pozdrav iz
Svedske.

Historija srednjovjekovne Bosne

http://bs.wikipedia.org/wiki/Historija_srednjovjekovne_Bosne

U srednjem vijeku na području današnje Bosne i Hercegovine
postojala 
je država Bosna koja je na vrhuncu svoje moći bila jedna od
najjačih 
balkanskih država. Prvi bosanski kralj je bio Tvrtko I
Kotromanić, 
koji je krunisan u Milama kod Visokog.
Hrvatska historičarka Nada Klaić smatra da je
srednjovjekovna bosanska 
država konstituisana krajem 8. vijeka, te je "izgleda, među
svojim 
susjedama najstarija".[1] Srednjovjekovna Bosna je
posljednja u 
okruženju izgubila samostalnost, padom pod vlast Osmanlija
1463. 
godine.............

Kultura i umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni [uredi]
Srednjovjekovna Bosna svoj kulturnoumjetnički izraz razvija
u širokom 
spektru raznovrsnih strujanja koja su zahvatala istočnu
jadransku 
obalu kroz njen milenijski period. Jaki obrisi ilirske,
rimske i 
germanske kulture u polazištu stopili su se sa slavenskom
kulturom 
kroz neposredne dodire u ranom srednjem vijeku. Ovo šarenilo
izrazito 
usložnjava prisustvo jake franačke, bizantske, ugarske i
mediteranske 
kulture koja kroz razvoj srednjovjekovne bosanske države i
društva ima 
značajan upliv i uticaj na bosanskom području.
U svom tom šarolikom susretu i primjeni različitih kulturnih
i 
umjetničkih uticaja, u Bosni se razvija i domaća, bosanska
kulturna 
baština koja pored primjene visokorazvijenih stranih uticaja
stvara i 
odlike i osobenosti svoga vlastitog kulturnog izražaja i
stila. 
Prepoznatljivo, proizvodi bosanskog stila, rađeni na
bosanski način 
svoju primjenu nalaze i izvan granica bosanske
srednjovjekovne države 
u Veneciji i drugim evropski državama.
Razvoj pismenosti u Bosni, gdje se primjenjivao bosanski
jezik, grčki, 
latinski i italijanski jezik, te glagoljica i ćirilica
(bosančica), 
pored onovremene uobičajene prepisivačke djelatnosti,
apokrifnih 
tekstova kojima se iskazivala kritika kršćanstva i drugačije
viđenje 
svijeta, ponudio je i proizvode domaće bosanske
književnosti. Humačka 
ploča pokazuje odsjaj ranosrednjovjekovne pismensoti, a
izvanredni 
primjerci poput Hvalovog zbornika pokazuju interes bosanske
feudalne 
sredine za izuzetnim umjetničkim i estetskim vrijednostima
onoga 
vremena. Viteški turnir u Budimu 1412., pripadništvo
bosanske vlastele 
čuvenom Zmajevom redu kao i razvoj muzičke kulture, pokazuje
praćenje 
najvažnijih tokova ritersko-dvorjanske kulture u Evropi.
Razvoj bosanske heraldike stvorio je izvanredne primjerke
grbova i 
pečata, kojima su se okruživali bosanski vladari i vlastela.
To 
najvjernije pokazuju pečati bosanskih vladara i slika Hrvoja
Vukčića 
Hrvatinića.
Arhitektura srednjovjekovne Bosne izraza nalazi u
odbrambenim 
tvrđavama, dvorovima vladara (poput veličanstvenog Bobovca,
Blagaja i 
Jajca) i velmoža kao ljetnim i zimskim rezidencijama (poput
Kuknja i 
Samobora), ali i u uobičajanoj stambenoj kulturi
svakodnevnice prožete 
sve većom upotrebom kamena kao građevinskog materijala koji
znači 
uznapredovali status sredine. Kao i u drugim evropskim
sredinama 
preovladavaju romanika i gotika.
Najvažniji statusni simbol kulturnog i umjetničkog izraza 
srednjovjekovne Bosne prepoznaje se u stećcima, nosiocima
još uvijek 
živog, zanimljivog i zagonetnog izraza u životu kulture i
umjetnosti 
Bosne i Hercegovine. Ogroman broj nekropola sa očuvanih
preko 50.000 
stećaka, sa svojim raznovrsnim oblicima, simbolima,
ukrasima, 
epigrafskim porukama, te svojim umjetnicima i danas svjedoči
o tom 
neprolaznom vremenu (Radimlja, Boljuni i druge).
Doba Stjepana Tomaša 
Godine 1443. bosansko plemstvo na saboru rusaga bosanskog
postavlja na 
vlast kralja Stjepana Tomaša. Najmoćniji bosanski plemić na
teritoriji 
jugoistočne Bosne, Stjepan Vukčić Kosača, odbija u početku
priznati 
Stjepana Tomaša za novog kralja Bosne, što je rezultiralo
sukobom 
unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okončava 1446.
bračnom vezom 
bosanskog vladara s Katarinom Kosačom, kćerkom moćnoga
vojvode. 
Stjepan Vukčić Kosača ipak nastavlja vrlo jak uticaj na
svome posjedu 
što potvrđuje činjenica da 1448. uzima titulu hercega i po
kojoj će 
ovaj dio Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.
Osmanska ekspanzija tjera kralja Tomaša da 1450. zatraži
vanjsku 
pomoć, te se obraća papi po tome pitanju, koristeći
činjenicu da je 
papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme,

prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na čelu s
Vikarom od 
Bosne po imenu Jakob Markijski, nastoje uspostaviti
katoličku 
dominaciju u Bosni, uz napomenu da je kralj Tomaš 1445.
prešao na 
katoličanstvo, što je papa želio u potpunosti iskoristiti.
Također, 
papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve bosanske, optužujući
je, po ko 
zna koji put, za herezu, tako da 1459. godine kralj Tomaš
pristaje na 
papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni.
Protjerivanje krstjana i Osmanlijsko nadiranje [uredi]
Kralj Tomaš saziva starješine Crkve bosanske i nudi im veoma
skučen 
izbor: ili da prihvate katoličanstvo ili će biti protjerani
iz Bosne. 
Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da
pređe na 
katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko
četrdeset hiljada 
njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i
nalaze 
zaštitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače,
koji je i 
sam bio krstjanske vjere, o čemu postoji i detaljan opis
koji je 
zabilježio, tadašnji papa, Pije II. koji kasnije, u svojim
Komentarima 
(Commentarii), piše:
"Kralj Bosne, da opere ljagu što je Osmanlijama predano
Smederevo i da 
dadne dokaz svoje kršćanske vjere, ili, kako mnogi drže,
potaknut 
pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske
krsthjane), kojih 
je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz
kraljevstva, 
ostavivši svoju imovinu, ako neće primiti Kristovo krštenje.
Oko dvije 
hiljade pokrstilo ih se, a oko četrdeset hiljada ili malo
više, koji 
su se tvrdoglavo držali zabluda, pobjegli su Stjepanu
(Vukčiću 
Kosači), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri"
Pad srednjovjekovne bosanske države 

Kraljevska utvrda Bobovac
Za novoga kralja Bosne 1461. biva postavljen Stjepan
Tomašević, sin 
kralja Stjepana Tomaša. On se suočava s jakom prijetnjom od
osmanskih 
osvajača i njihovim pretenzijama prema Bosni. Uzaludno
upućuje apel za 
pomoć u odbrani od Osmanlijskog carstva. Ugarski kralj
obećava pomoć 
Bosni 1462, poslije čega kralj Stjepan Tomašević odbija
platiti danak 
Osmanlijskom carstvu. Time ugrožava poziciju mira u Bosni. 
Zahvaljujući jakom uporištu u župi Vrhbosni, Bosanskom
krajištu, 
Osmanlije su mogle vrlo brzo izvesti intervenciju u Bosni.
Godinu dana 
poslije, 1463, velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda
II 
pokorava Bosnu.
U snažnom osmanskom naletu stara bosanska kraljevska tvrđava
Bobovac 
pala je 20.juna 1463. Kralj Stjepan Tomašević bježi na zapad
u tvrdi 
Ključ. Opkoljen osmanskim snagama odlučuje da se preda,
nakon čega 
biva pogubljen u Jajcu. Time je prestala da postoji
srednjovjekovna 
bosanska država.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Historija_srednjovjekovne_Bosne

BOSNA I HERCEGOVINA
KULTURA
26.05.2012.

549. godina čuvene Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha
    

U ponedjeljak, 28. maja navršit će se tačno 549 godina od
kada je 
sultan Mehmed II Fatih, nakon osvajanja Bosne 1463. godine,
bosanskim 
franjevcima na polju Milodražu kod Kiseljaka izdao čuvenu
Ahdnamu.

Po mnogima, najstariji dokument o ljudskim pravima u
historiji i danas 
se čuva u Franjevačkom samostanu u Fojnici.
Iako je u Bosni i Hercegovini teško postići saglasnost oko
bilo čega, 
svi su jedinstveni u ocjenama da je Ahdnama bila dokument
koji je 
uistinu garantirao najosnovnija prava nemuslimanima u
osvojenoj 
zemlji.
Izdavanju Ahdname prethodio je čuveni govor gvardijana
Bosanske 
franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića, u kojem je on
od sultana 
Mehmeda II Fatiha zatražio garanciju života i slobodu
ispovijedanja 
vjere za katolike, obećavši mu pri tome da će
biti “poštovan kao bosanski kraljevi”. U znak poštovanja,
sultan je 
svojim plaštom ogrnuo fra Anđela.
Ugledni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr.
Enver 
Imamović kaže za agenciju Anadolija da je Ahdnama čuveni
dokument, 
koji je po širini svoje poruke značajna ne samo za BiH, već
i za 
Evropu i cijeli svijet. Svi dokumenti, napominje on, govore
da je 
Ahdnama bila maksimalno poštivana.
“Zahvaljujući Ahdnami kršćanstvo, odnosno katolicizam su na
ovim 
prostorima ostali do današnjih dana. To je prvi poznati
dokument u 
historiji Evrope u kojem je jedan vladar kao predstavnik
svoje vjere, 
u ovom slučaju islama, predstavnicima druge vjere dao
jamstva za 
život, slobodu vjeroispovijesti i svih oblika vjerskog
djelovanja na 
području današnje BiH”, smatra profesor Imamović.

Radi boljeg razumijevanja važnosti Ahdname, profesor
Imamović ističe 
da je ona nastala čak 500 godina prije Opće deklaracija o
ljudskim 
pravima 1948. godine.

“Bosna je zahvaljujući Ahdnami postala preteča tolerancije
vjera u 
svijetu. Spomenutim dokumentom sultan Mehmed II Fatih je
praktično 
pokazao gest tolerancije i to u istom trenutku dok se
muslimani i 
jevreji proganjaju i kolju u katoličkoj Španiji. Vrlo važan
je 
kontekst nastanka tog dokumenta”, naglašava on.
Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća, fra Luka Markešić
tvrdi u 
razgovoru za agenciju Anadolija da se 28. maja 1463. godine
dogodio 
važan susret jednog sultana i jednog fratra u središtu
Bosne.
“Po tom dogovoru, ugovoru, po toj Povelji slobode, kako je
mi, 
također, zovemo, katolicima u Bosni je omogućeno
ispovijedanje vjere. 
To bi trebao biti dobar temelj za saradnju ljudi različitih
po svojoj 
vjeri, naciji, pa i svojoj kulturi. Kao takva, Ahdnama se
može 
uvrstiti u red sličnih povelja koje su u međunarodnim
okvirima 
znamenite. U tom slučaju BiH može biti primjer dobre
suradnje ljudi 
koji se međusobno razlikuju. Ahdnama nam pokazuje da je
moguć 
zajednički život. Ona je poziv da mi danas izgrađujemo nešto
što je u 
davnoj prošlosti bilo moguće. Zato je Ahdnama uvijek
aktualna, posebno 
u ovo poratno vrijeme”, istakao je fra Luka Markešić.

28. maja navršit će se tačno 549 godina od kada je sultan
Mehmed II 
Fatih, nakon osvajanja Bosne 1463. godine, bosanskim
franjevcima na 
polju Milodražu kod Kiseljaka izdao čuvenu Ahdnamu.

Tekst Ahdname 
“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od
prostog 
puka kao i odjeljenjima, ova moja vlastodržeća povelja,
kojom 
bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te
zapovijedam: 
spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska,
neka se 
smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje
strane, tako od 
mojih vezira, niti od mojih podčinjenih, niti od mojih
podanika – raje 
niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim
nitko se 
ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni
vrijeđati ni 
njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje.
Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude
dozvoljava im 
se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj
im 
posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom
zakletvom: 
Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa
sa velikim 
Božijim Poslanikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa
sabljom 
koju pašem, da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se

suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj
zapovijesti 
budu pokorni.“
(Izvor: Anadolija; foto: Ahdnama Mehmeda II. i plašt kojim
je sultan 
ogrnuo fra Anđela Zvizdovića na polju Milodraž
1464.godine/Muzej 
Franjevačkog samostana u Fojnici)


http://doznajemo.com/2012/05/26/549-godina-cuvene-ahdname-sultana-
mehmeda-ii-fatiha

"...Sve to 500 godina prije luterove reforme.
Aferim vam stari Bosanci!

Luteranizam

Luterova ruža, simbol luteranizma
Luteranizam je dio zapadnog kršćanstva koje se zasniva na
učenju 
reformiste iz 16. vijeka Martina Luthera. Lutherovi pokušaji
reforme 
teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske
reformacije. 
Reakcije vlasti i crkve na međunarodno širenje Lutherovih 95
teza su 
dovele do podjele kršćanstva.
Za razliku od reformatorskih crkvi, luterani i dalje
prakticiraju 
mnoge sakramente i liturgijsku praksu iz pre-reformatoskih
crkvi.

Protestantizam
Protestantizam je opći naziv za sva kršćanska vjerska učenja
koja su 
se odijelila od katolicizma nakon reformacije u 16. vijeku.
Naziv 
dolazi od toga što su tada Luterovi pristaše protestirali
protiv 
odluka katoličke crkve. Izvorno je bila obilježena
vjerovanjem u 
opravdanje po vjeri, u svećeništvo svih vjernika i u
dominantni 
autoritet Biblije. Među ranim grupama glavni su bili
luterani, 
kalvinisti i cvinglijevci, te Anglikanska crkva koja je
spajala 
katoličke i protestantske elemente. Naziv "protestantizam"
obuhvatio 
je i druge nekatoličke grupe od anabaptista i
independentista do 
kvekera (Društvo prijatelja) i metodista, koji su se
pojavili kasnije. 
Pod pojmom (prvobitno političkim) protestanti u užem smislu

podrazumijevaju se pripadnici kršćanske konfesije nastale na
njemačkom 
govornom području u vrijeme reformacije, pa se stoga
povezuju prije 
svega sa Martinom Lutherom i Philipp Melanchthonom.
Protestantske su, 
dakle, samo luteranske i neke južnonjemačke crkve
reformirane 
tradicije prema Ulrich Zwingliu, ali ne i reformirane crkve

kalvinističke (v. Jean Calvin) tradicije, anglikanci,
metodisti ili 
novije slobodne crkve.
Općenito se smatraju protestantskim oni konfesionalni pravci
koji su 
se htjeli distancirati od katoličke kao glavne crkve i stoga
nisu 
prihvaćali, primjerice, autoritet Pape, Protestantskim
crkvama 
pripadaju:
Evangeličko-luteranske crkve (ili i "luteranske crkve" ili
"luterani")
Evangeličko-reformirane crkve (ili i "reformirane crkve")
Sjedinjene crkve (ili i "sjedinjene crkve")
Evangeličke slobodne crkve sebe ubrajaju u protestantizam a
i vide se 
kao "nasljednike reformacije". Tu se pribrajaju primjerice
baptisti, 
metodisti i adventisti sedmog dana.
Sadržaj  [sakrij] 
1 Historija
2 Protestantizam i evangelizam
3 Vjersko učenje i osobine
4 Također pogledajte
Historija [uredi]

Pojam "protestanti" potiče od Speyerskog protesta
evangeličkih staleža 
na mjesnoj skupštini Speyera koji se dogodio 1529.:
Protestirali su 
protiv ukidanja Speyerske odluke iz 1526. kojom je zemljama
u kojima 
je provedena reformacija, bila obećana pravna sigurnost
pozivajući se 
u svojim protestima na slobodu vjeroispovjesti za pojedinca.
Iz 
religioznih i političkih razloga protestanti su bili
vijekovima žrtve 
progona. Svjetovni vladari su se bojali za jedinstvo svojih

katolicizmom prožetih područja vladanja, gdje se
poistovjećivalo 
vlastito područje moći sa područjem moći Pape. Vrlo važan
razlog 
velikog broja ratova je bio protestantizam. To su, recimo,
Hugenotski 
ratovi u Francuskoj ili Tridesetogodišnji rat koji je
zahvatio cijelu 
Evropu a naročito Njemačku. Tek Augsburškim vjerskim mirom
1555. i 
Vestfalskim mirom iz 1648. je protestantizam službeno
priznat.
Protestantizam i evangelizam [uredi]

Danas ljudi u svakodnevnom govoru često koriste pojmove
protestantizam 
i evangelizam kao sinonime. Međutim, evangelizam je širi
pojam od 
protestantizma jer obuhvaća sve crkve koje u tradiciji
reformacije 
prihvaćaju kao temelj samo Bibliju a ne crkvenu tradiciju.
Vjersko učenje i osobine [uredi]

Obilježja protestantizma su koncentriranost na Bibliju
(Božja riječ), 
odustajanje od nebitnog kao i visoki moralni standardi
("dokazati se 
dostojnim otkupljenja"). Odbijaju "davanje" oprosta (oprost
grijeha 
kao čin koji se kupuje novcem, pokorom ili dobrim djelima),
jer 
vjeruju da samo Božja milost može ljude osloboditi od
njihovog grijeha 
("samo milošću"). Ukinuli su različite Sakramente (npr.
zaređivanje 
svećenika i euharistiju) a službu Božju su od početka vršili
na jeziku 
zemlje u kojoj se odvija, dok je Katolička crkva sve do
1963. 
ustrajala na latinskoj tridentinskoj liturgiji.
Protestantska služba 
Božja je, u odnosu na katoličku, dosta skromnnija.
Protestanti ne 
stavljaju u centar događanja propovijed i večeru, oni su
puno manje 
"puteni". Tu su Kalvinisti otišli još puno dalje, kod njih
nema ni 
orgulja uz propovijed. Pored toga, protestantske crkve su
skromnije i 
manje kićene, a javnih pokazivanja religioznosti (proštenje,

procesije)gotovo da i nema. Možda je to razlog, radi kojeg
se karneval 
razvio gotovo isključivo u katoličkim područjima. Suprotno
tome, 
katolici su u svakodnevnom životu (prije svega u odnosu na 
seksualnost) puno stroži u odnosu na tijelo i put, ali
usprkos tome, 
protestantske crkve su puno liberalnije i sklone reformama.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Protestantizam

AHMETE,
U SKANDINAVSKIM ZEMLJAMA VELIKU VECINU OD
CA.90%STANOVNISTVA
CINE PROTESTANTI(DOK OSTALIH 10% STANOVNISTVA CINE OSTALE
VJERSKE 
GRUPE:KATOLICI,ORTODOKSI,MUSLIMANI,JEVREJU,HINDUSI BUDISTI
...)

POSTO U ZIVOTU NISTA NIJE SLUCAJNO
PA SMO I MI BOSANCI(BOSNJACI,BOGUMILI)VECINA 
BOSANACA/BOSNJAKA/BOGUMILA NAKON PROGONA IZ NASE BOSNE I
HERCEGOVINE 
BAS NASELJENI U SKANDINAVIJI,GDJE SMO LIJEPO PRIHVACENI I
ZIVIMO KOD 
"NASIH" :)
BOGUMILI=PROTESTANTI
MOZDA I NIJE SLUCAJNO STO SMO

vidim da si ti,amrice,dobra,kako u bosanskom,tako i u
srpskom jeziku,pa biH te zamolio da mi pomognes da izmjenjam
"gurabija",ali tako da nijedna ne zapadne husu.(volio biH na
ovom drugom,kontam bolje ti ide,a i husi ce biti
draze,njegovi su iz uzica:))
jedna se smirila,a sad ti posla jahat i isprvljati
gramaticke greske,kao da si u uzdavackoj kuci,a ne na
forumu.

Mesude jarane,
smanji emocije. Bit ce laksa konverzacija.
1. Eso nije bio u krivu. Ali je bio toliko arogantno 
   iskljuciv da je zasluzio komentare kakve je i dobio.
2. Ti, Mesude, si takodjer bio u pravu, ali isto tako 
   iskljuciv i reagovao "malocarsijski" "potocki?". 
   Zato si i ti dobio komentare po zasluzi.
3. Amra, ne diraj u gramatiku. Imamo divnih ljudi sa 
   divnim komentarima, a koji nisu vicni "peru". 
   Nadam se da ih nisi prepala pa ce nastaviti da se 
   javljaju :)))
JB vas..., sta vam je. Ako vam je vazno ko je iz koje 
vjere prelazio u koju. Onda niste nista bolji od p.zde
Nemanje, sina MURATOVOG("Srbina" Kuste, bezbeli)
Fakat je da su Katolici i Pravoslavci prelazili na 
Bogumilstvo. Ne samo u Bosni, nego i u Srbiji i
Hrvatskoj. Fakat je da su Bogumili prelazili u Pravoslavlje
i Katolicanstvo. Fakat je da su preostali "neoprdjeljeni"
Bosanski Kristjani, Bogumili mahom presli na Islam.
A ko je kad i u kojem periodu prelazio.... prije ili 
poslije Turaka....o jebo vas...
Predlazem da sad svi idemo na "popravni".
Procitati kom. 40, sta stari, dobri Krle kaze o Bosanskom
Bogumilizmu i stecku.
Svajka ti cast ko ovo okaci. Ko si da si, pozddrav.

P.S. oprostite mi na ovom stilu "seoskog ucitelja".
Nisam ja pametniji od vas... ali me malo iznervira
ono prepucavanje.

za kom pod komisija
savako ziv ima pravo da ima svoje misljenje pa i ti
stanovnici bosne i hercegovine zive na tim prostorima vise
od 14 stoljeca zvali se oni bosanci,hercegovci,bosnjani,
muslimani,hrvat ili srbi
dakle tvoja kostatacija da su neki narodi u bosni konacno
dobili svoju drzavu jednostavno ne stoji imali su je
oduvijek pa cak i onda kada su bili pod okupacijo osmanlija
ili austrougara
pitas kakvu bosnu netko sanja?
ako aludiras na bosanske muslimane onda je ocito da si
nacionalno opredjeljen jer im ocito imputiras svoje
misljenje o onome sta netko zeli??!!
drzavu sa demokratskim uredjenjem,drzavu svih GRADJANA BiH a
ne nekavu podjeljenu po nacionalnoj osnovi,drzavu gdje ce
SVI imati jednaka prava ali i OBAVEZE a ne birati pogodan
trenutak da se hvataju na prava bez ikakvih obaveza,drzavu
koja lici na DRZAVU sa svim prerogativima civilne,politicke
i druge valasti kao u nama bliskim evropskim zamljama 
zar je to puno da se sanja?
nisi u pravu da su muslimani(bosnjaci) prvi put priznati tek
sada!!!
to im je pravo dalo i otomansko carstvo i kraljevina
jugoslavija(cak i u podjeli vlasti) i titina jugoslavija je
nakon natezanja izmislila naziv Muslimani sa velikim M za
razliku od muslimani sto implicira religijsku pripadnost
dakle autohtonost tog dijela stanovnistva u BiH je
neporeciva i historijska istina svidjalo se to kome ili ne
sada moje misljenje koje ce zaista biti kontraverzno:
kada bih ja mogao birati bili bismo BOSANCI i HERCEROVCI sa
razlicitim vjerama ili ateisti
ako zelis kometarisati na temu  uradi domaci zadatak prije
nego se podpises a nije tesko samo malo procackaj po
internetu naci ces sve sto te zanima u objektivnoj i
subjektivnoj oblandi
vidis kako su se neki potrudili da prostudiraju dio bosanke
historije koja se odnosi na bogumilstvo sto je bila najjaca
vjere u bosnu u tim vremenima
"citajte djeco dan i noc
znanje je snaga znanje je moc" 
hivzija 

Slazem se sa Beckim Konjusarom. Dajte da budemo ljudi i da
zelimo jedni drugima dobro, bez mjesanja u njihove stavove i
misljenja. Vazno je da se obostrano uvazavamo i da ne diramo
jedni druge, a svakako da svi treba da osudimo ratove,
otimacinu i kriminal, pa ma s koje strane ta zla dolazila.
Nego samo da prezivimo ovaj 21.12.2012. godine (kijametski
dan), pa da se u zdravlju i veselju vidimo poslije Bozica.
Pozdrav svim dobrim ljudima planete.

Ovo o primanjima i promjenama religija je bas bezzeze.Citam
prosle god.srpski fudbalski trener u Shwici presao na
Islam,sram ga bilo,lol!U Indiji sam sreo dosta Muslimana pa
i jednog naseg iz Travnika,preshalto se na Hari Krishna,sram
ga bilo.Muhamed Ali,Cat Stevens i lista je duga do
Mormona,Scientology i nebrojeno,rekao bih sekti istog.Sta
reci ili svak svoje zna.Privatna stvar,spiritualnost nimalo
namijenjena sukobima,ali!Koju logiku analize koristiti a da
se ne koriste blasfemije ili uvrede?Stari Slaveni u
prapostojbini i dolaskom na Balakan nisu bili Hriscani ili
Muslimani vec nesto deseto,mnogoboshci.E sad kako su i shta
kasnije silom/milom primali je diskutabilno dok razni
plemenski istoricari imaju vlastita tumacenja u kojima sebe
velicaju a ine umanjuju!Ipak sve religije nas vode do
Tvorca,a njihove organizacije su razgranate shirom planete
kao dobro uhodan business!?
Massimo Savic-Croatia
Otac iz Shumadije,JNA
Majka Talijanka-Istra?
Massimo nije Hrvat,looooooo!
moja ljubica ima bubica
g

Dragi Hivzija,
Bosna je bila provincija,pasaluk,soc.republika,
raznih carevina i propalih projekata (Rimska
provincija,dio srednjovjekovne srpske drzave,pa
onda malo samostalna u vrijeme Kotromanica,pa opet
pashaluk u Osmanskom carstvu,pa anektirana i okupirana
Austrougarska, podjeljena na 4 banovine, pa dio banovine
Hrvatske.,pa "kao cvijece Hrvatske" dio NDH, da bi napokon 
u SFRJ postala Republika u federaciji, ali NIKADA kao 
samostalna drzava - svidjalo se to nama ili ne.
BiH postaje 92. prvi put poslije gotovo hiljadu godina
suverena,medjunarodno priznata drzava,clanica UN i ostalih
relevantnih medjunarodnih organizacija.
Dakle, Bosna i Hercegovina je jedna od najmladjih drzava u
Europi, potvrdjena u Dejtonu voljom medjunarodnih i
regionalnih subjekata. Suverenitet BiH je velika stvar
san mnogih generacija,prvi put je postao stvarnost.
Ne bih zelio ponavljati monstruozne zlocine u ratu
92-95 (Srebrenica ,kao najstrasniji - logori,etnicka
ciscenja,rusenje vjerskih i kulturnih objekATA...
Od tada ne zivim vise u Bosni,vec na trulom Zapadu,
i vec 9 godina nisam drzavljanin BiH. Medjutim volim
Bosnu,jos uvjek, i sretan sam sto postoji i sto
suverenitet nije vise uopste upitan.
Hivzija ,Bosna i Hercegovina je drzava njenih gradjana
ali i njenih naroda,koji ne zele da se odreknu tog
identiteta. To je stvarnost,svidjalo se nama iili ne
Ideja o podjeli Bosne od strane rezima Milosevic-
Tudjman, je definitivno propala,nema shanse da se
to ostvari, bez obzira na potajne zelje nekih 
nacionalistickih stremljenja.
Medjutim, san o Bosni i Hercegovini kao unitarnoj
drzavi(samo su gradjani nosioci vlasti)takodje je
propala.Bosna je heterogena zajednica,raznih etnosa,
kultura i religija, to se nikakvim dekretima,ustavima
memorandumima ne moze ponistiti. Bosnu cine njena tri
naroda,tri kulture,tri religije i mnostvo manjih
narodnosti.
Za tebe,dragi moj Hivzija,imam citat Hivzije:
"citajte djeco dan i noc
znanje je snaga znanje je moc" 
hivzija

Za G Dogga sto se tice komentara imas od mene jedan veliki
plus,vidi se 
da si prosao svijeta,inace cesto dajes o.k komentare,a za
ovoga Mesuda 
Dz. sve je kontra toga,minus ko kuca.Sretna Nova godina svim

banjalucanima sirom svijeta.

Prošlost Bosne u "Bosanskoj dinastiji Kotromanića" 

Akademik Muhamed Filipović
„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su
imali
svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“

Prošlost Bosne u "Bosanskoj dinastiji Kotromanića"  
Mostar, sa promocije knjige "Bosanska dinastija
Kotromanića", 19.04.2008 
Tina Jelin 
Iako se o Bosni govorilo od Kulina bana i 12 stoljeća,
podaci do kojih je došao autor porodičnog stabla „Bosanska
dinastija Kotromanića", pokazuje da spomen jednom bosanskom
vladaru datira još od 968 godine. Porodično stablo
dinastije
Kotromanića je jedinstveno djelo, autora dr Envera
Imamovića, koje na jednom mjestu slikovno i tekstualno
prikazuje prošlost Bosne od skoro 700 godina. 

Porodično stablo "Bosanska dinastija Kotromanića" lična je
karta Bosne, umjetničko djelo, slika hrasta sa članovima
dinastije Kotromanića koji su više od 700 godina vladali
srednjovjekovnom bosanskom državom ili, kako naglašava
autor
prof. dr. Enver Imamović, svjedočenje da je bosanska država
jedna od najstarijih država Slavena:

“Dakle, od 968. godine do 1304. godine to je 200 godina. A
od Kulina Bana do zadnjega izdanka dinastije Kotromanića,
do
zadnjega kralja je sljedećih 500 godina  - 700 godina
postojanja Bosne, evidentirano, dokumentirano. A od prvoga
spominjanja bana do danas je 1200 godina. Toliko je vaša
Bosna.”

Iz izvedene geneze vidljivo je da je Bosna bila samostalna
država, sa vlastitim vladarima, dvorom,  jakom diplomatskom
službom, vojskom, vlastiti novacem.

Posebno se izdvajaju periodi Kulina Bana, kada je nastala
Povelja dubrovačkim trgovcima koja se označava i kao rodni
list srednovjekovne bosanske državnosti, ali i vladavina
Stjepana II Kotromanića kada je Bosni pripojen Hum,
današanja Hercegovina, te oblasti Livanjskog, Duvanjskog i
Glamočkog polja, čime su granice Bosne dovedene do tri
rijeke - Save, Drine i Cetine.  

Istaknuti bh. intelektualac fra Luka Markešić podsjetio je
na različite  duhovne tokove, vjerski pluralizam kojeg su
podržavali Kotromanići, što je  srednjovjekovoj Bosni dalo
pečat izuzetnosti:  

„Katolička crkva sa središtem i Rimu, Pravoslavna crkva sa
središtem u Carigradu i Crkva bosanska sa središtem u Bosni

- i Kotromanići su nastojali sa svakom od ovih crkava
izgraditi dobri odnos. Možda u ovakvom stavu vidjeti i
razlog lakšega prihvaćanja islama, kao sada četvrte vjerske
zajednice.“

Iako je Austro-Ugarska zaslužna za razvoj institucija poput
Instituta za istraživanje Balkanskog poluostrva, Geološkog
instituta, Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ona nije bila
zainteresirana za istraživanje nacionalne historije  koja
se
odnosi na život države Bosne i Hercegovine. U vrijeme
Kraljevine Jugoslavije Bosna je podijeljana na četiri
banovine, a nakon proglašenja NDH postaje dijelom hrvatske
teritorije. Iako se za vrijeme socijalističke Jugoslavije
obnavlja Bosna i Hercegovina, svi znaci nekadašnje
državnosti su reducirani. 

Krvna loza bosanske dinastije zato predstavlja i svojevrsnu
obnovu pamćenja o vladarskim ličnostima značajnog perioda
povijesti Bosne, a za akademika Muhameda Filipovića, i
obnovu zajedničkog identiteta kojeg različiti nacionalizmi
i
danas pokušavaju osporiti: 

„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su
imali
svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“

Razvoj državnosti BiH na početku 21. stoljeća, njen put u
evropsku porodicu, zaključuje i prof. Mirko Pejanović,
nemoguće je posmatrati bez istine o povijesnom razvoju
srednjovjekovne bosanske države koja je bila priznata na
evropskim dvorima. Pejanović dodaje i kako porodično stablo
dinastije Kotromanić može biti i svojevrsna prekratnica u
obrazovanju  generacija koje dolaze: 

„Porodično stablo dinastije Kotromanića imaće važno mjesto
u
edukaciji srednjoškolske i studentske populacije, pa i šire
- u edukaciji građana, i treba naći svoje mjesto u svim
školama i vaspitno-obrazovnim institucijama.“

Na način dopadljiv i razumljiv za djecu, intelektualce,
akademike, na stablu je prikazano 14 vladara. Njihovi
likovi
skinuti su sa autentičnih, postojećih dokumenata, dok se u
tekstu  navodi 70 članova dinastije Kotromanić.

www.danas.org/content/Article/1107404.html

- KATARINA KOSACA -

Ibrahim Kajan 

Bosanska Kraljica Katarina

KATARINA KOSACA "POSLJEDNJA VECERA"

http://www.camo.ch/katarina_kosaca_ik.htm

BiH muzej u Sarajevu pokusava da vrati iz Rima u BiH
kosti(kao i svu kraljevsku garderobu i dokumente) od
poslednje BiH kraljice Katarine,koji se nalaze u Crkvi
"Bogorodice Milosrdnice", smještene uz Generalnu kuriju
franjevačkog reda, koja se smatra jednom od
najljepših crkava grada Rima...

Katarina Poslednja BiH kraljica 

Poslednja Bosanska Kraljica
Katarina Kosača Kotromanić
( 1425, Blagaj - 25. oktobar 1478, Rim ).

www.camo.ch/katarina_kosaca_ik.htm


Komšić odao počast Katarini Kosači Kotromanić  
Srijeda, 24.10.2007  
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić po dolasku
u Rim posjetio je Generalnu kuriju franjevačkog reda u
Rimu.
Srdačnu dobrodošlicu Komšiću poželjeli su fra Francesko
Bravi, generalni vikar, fra Dagan Ružić i drugi pripadnici
tog reda, koji su izrazili zadovoljstvo posjetom
predsjedavajućeg Komšića. Zahvalili su na prijemu koji je
predsjedavajući nedavno priredio za franjevačke poglavare
koji su iz cijele Evrope došli u Sarajevo. 
Nakon posjete franjevcima, predsjedavajući Komšić je obišao
Crkvu "Bogorodice Milosrdnice", smještene uz Generalnu
kuriju franjevačkog reda, koja se smatra jednom od
najljepših crkava grada Rima. U njoj se nalaze djela Ivana
Meštrovića, jednog od najpoznatijih i najslavnijih
hrvatskih
kipara, te jednog od najvećih savremenih svjetskih
umjetnika
- mozaici s elementima folklorne tradicije iz Bosne i
Hercegovine i Republike Hrvatske. 
Poslije posjete Crkvi "Bogorodice Milosrdnice",
predsjedavajući je posjetio Crkvu "Santa Maria d’Ara Coeli"
u kojoj je sahranjena posljednja bosanska kraljica Katarina
Kosača Kotromanić. 
Ovo je prvi put u posljednjih 500 godina
da je jedan šef države BiH obišao grob i odao počast
posljednjoj bosanskoj kraljici. 
Franjevci koji čuvaju
tradiciju posljednje bosanske kraljice izrazili su iznimno
zadovoljstvo posjetom predsjedavajućeg Komšića koja im,
kako
kažu, daje posebnu dimenziju bosanske državnosti od
srednjovjekovne Bosne do danas.
U razgovoru s franjevcima Komšić je kazao da su franjevci
bili i ostali prijatelji BiH. Naglasio je veliki angažman
bosanskih franjevaca koji su mnogo toga uradili i
nastavljaju da rade za našu zemlju. Posebno je istakao
pozitivne aktivnosti i značajan doprinos bosanskih
franjevaca i Katoličke crkve u proteklom ratu u BiH.
Informirao je sagovornike o značaju Temeljnog ugovora
izmedu
Vatikana i BiH, kazavši da je riječ o dokumentu koji je u
interesu i Vatikana i BiH. Dodao je da temeljni ugovor
predstavlja primjer na koji način se trebaju rješavati
odnosi i s drugim vjerskim zajednicama, saopćeno je iz
Službe za odnose s javnošću Predsjedništva BiH.

(fena)

Bosansko kraljevstvo

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosansko_kraljevstvo#Bosanske_kraljice

"Ovo o primanjima i promjenama religija je bas bezzeze"

U komentaru br.9
je vrlo jasno opisano o cemu se radi
gdje je u Bosni i Hercegovini sve to zloupotrebljeno radi
otimanja
BiH teritorije od strane susjednih zemalja...

"O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija
Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i
Srba i ostalih Slavena". 

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina.
U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva
Bošnjacima
- bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o
programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba
dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..."

tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema
"preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce
(Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze
sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv
imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U
vrijeme
kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni
postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na
osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske
patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski
Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta
1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na
prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi"
eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske
pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je
uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske
patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je
Carigradskoj
patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada
zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija
oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj
srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom
upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se
po
prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije
bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba
pravoslavaca...."

GDOGG i sam si vidio da u Banjaluci sad postoji ulica
"Ilija Garasanin" sto je zalosno da u BiH postoji ulica od
osobe koja 
je vrlo podlo i lukavo "preobratila",odnosno posrbila, BiH 
pravoslavce.
GDOG ni to nije problem kad neko primi i promjeni religiju
jer kako 
kazes svako moze primiti i promjeniti religiju,ALI SE NA
OSNOVU TOGA 
NEMOZE RADITI NA STETU DRZAVE U KOJOJ SE ZIVI I RUSITI TA
DRZAVA,A NA 
RACUN NEKE DRUGE DRZAVE...U ovom BiH slucaju srpska
pravoslavna crkva 
nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920
godine!!Dakle sve 
pravoslavne crkve koje su izgradjene/napravljene do 1920
pripadaju BiH 
pravoslavcima,dok one izgradjene poslije 1920 nose naziv
srpska 
pravoslavna crkva,dok ovi iz susjedne zemlje Srbije sve
pravoslavne 
crkve u BiH nazivaju "srpske pravoslavne crkve",pa se tako
neupucenom 
stvara utisak kao da je Srbija,preko "srpske pravoslavne
crkve" bila 
prisutna u BiH i prije 1920 godine,(slicno je bilo i sa BiH
Hrvatima,a 
poslije su svi vidjeli da je ta promjena religije izvrsena
samo radi 
otimanja BiH teritorije od strane susjednih zemalja.

GDOG,kao sto vidis da se ovdje ne radi o nikakvom problemu
promjene i 
primanja vjere,vec problem gdje radi svojih interesa "veca
riba" jede 
"manju ribu",pa se tako isto po Garasaninu moze desiti da
"veca riba" 
Rusija pojede "manju ribu" Srbiju,pa da otkupi sve srpske
pravoslavne 
crkve i da ce to biti "ruske pravoslavne crkve" i da Moskva
odredi da 
ce se svi Srbi nazivati Rusima,a to bi znacilo da je Rusija
prisutna u 
Srbiji koliko su i stare sve srpske pravoslavne crkve(sad
"ruske 
pravoslavne crkve")..Vidimo da Srbija ne priznaje niti
nacionalnost 
Crnogorac,niti crnogorsku pravoslavnu crkvu? 

Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske:
   26. avgusta 1939. godine 
KARTA BIH PO DOGOVORU CVETKOVIC(Srbija)- MACEK(Hrvatska)
Nastavak podjele BiH od strane susjednih zemalja,
a da gradjane BiH,posebno najbrojniji BiH Narod niko nista
nije pitao?
Karadjordjevo 1991 (Tudjman i Milosevic) dogovorili imedju
sebe 
podjelu BiH.

Nekadašnji visoki predstavnik u BiH, Pedi Ešdaun
svjedocio da mu je prije,tadasnji hrvatski predsjednik,
Franjo Tudzman,na jednom skupu,za ruckom na salveti nacrtao
dogovorenu podjelu BiH,koju su Tudzman i Milosevic jos 1991
godine dogovorili u Karadjordjevu.
Ta iscrtana na salveti karta (dogovor u
Karadjordjevu(Srbija)1991 godine:Tudzman-Milosevic)odgovara
karti kojom su isto u proslosti ,1939 godine, Hrvatska i
Srbija napravili preko svojih tadasnjih vladara
Cvetkovic(Srbija)-Macek(Hrvatska),a da Bosance i Hercegovce
niko nista nije pitao... 

Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske:
   26. avgusta 1939. godine 
KARTA BIH PO DOGOVORU CVETKOVIC - MACEK

http://www.camo.ch/karta_cm.htm

Prema ovim kartama,o podjeli BiH izmedju Srbije i
Hrvatske(1939 i 1991 godine), BiH i Bosnjaci su trebali
nestati..Ipak Bosnjaci i BiH nisu nestali,pa je nastao
privremeni "dejtonski sporazum"...

Ideja velike Srbija
www.camo.ch/ideja_srba.htm

Ideja velike Hrvatske
www.camo.ch/vela_ideja.htm

Stjepan Mesić: Ja sam dogovorio sastanak u Karađorđevu

http://www.slobodnaevropa.org/section/Svjedoci/134.html

Ante Marković,tadašnji Predsjednik Vlade SFR Jugoslavije
svjedočio je 
u Hagu:
Dogovor o podjeli sklopljen je između predsjednika Hrvatske
Franje 
Tuđmana i njegovog srbijanskog kolege Slobodana Miloševića u

Karađorđevu. O tom sastanku pred Tribunalom u Hagu
svjedočila su 
dvojica uglednih Hrvata, Stjepan Mesić i Ante Marković.

Ante Marković je tokom svog glavnog svjedočenja rekao da je
1991. 
godine iz više izvora čuo za sastanak Milošević-Tuđman u
Karađorđevu, 
na kojem je dogovorena podjela BiH. U direktnim razgovorima
koje je 
sam zatražio, obojica su mu priznala da je istina šta se
govori za 
Karađorđevo. "Tražio sam da razgovaram s obojicom i sreli
smo se 
odvojeno, u Beogradu i Zagrebu. Ja sam im otvoreno rekao šta
sam 
doznao. I jedan i drugi su potvrdili da su se dogovorili da
podijele 
BiH. Milošević mi je to odmah rekao, a Tudjmanu je trebalo
mnogo više 
vremena", kazao je Marković.

Prema riječima svjedoka, Milošević je tvrdio da je "BiH i
onako 
vještačka Titova tvorevina i da ne može opstati", kao i da
su 
muslimani (Bošnjaci, op. a.) i onako pravoslavci koji su
silom prilika 
prihvatili Islam. Hrvatski predsjednik Tudjman je, po iskazu
svjedoka, 
dijelio Miloševićevo mišljenje, rekavši da je "Bosna šaptom
pala" i da 
će Evropa to podržati, jer neće dozvoliti da ima
"muslimansku državu" 
u svom srcu. Tudjman je tvrdio da su muslimani zapravo
katolici koji 
su primorani da promijene vjeru.

"Na moje pitanje zar misli da se to može uraditi bez krvi do
koljena, 
Milošević je odgovorio da ne vjeruje da će biti rata zato
što većinu 
stanovništva u BiH čine Srbi i Hrvati, a da su on i Tudjman

predvidjeli enklavu za muslimane. Kad sam pitao šta ćemo ako
ipak bude 
rata, rekao je samo: 'Onda ćemo vidjeti šta ćemo'", ispričao
je 
Marković....

http://bs.wikipedia.org/wiki/Velika_Srbija

Nedjeljom u dva
NEDJELJOM U DVA Gost emisije Nedjeljom u dva je beogradski
odvjetnik 
Srđa Popović. Čovjek koji je u svojoj karijeri branio Franju
Tuđmana, 
Vladimira Šeksa, Andriju Artukovića, Dobroslava Paragu i
Vojislava 
Šešelja govorit će o najnovijem zahlađenju hrvatsko-srpskih
odnosa. 
Jesmo li se u odnosima sa Srbijom vratili dvadeset godina
unazad? Što 
možemo očekivati od Tomislava Nikolića i Ivice Dačića te
hoće li se 
buduće generacije Srba i Hrvata u nedogled opterećivati
poviješću ili 
će okrenuti novu stranicu u međusobnim odnosima, pogledajte
u emisiji 
Nedjeljom u dva. Urednik i voditelj: Aleksandar Stanković
nedelja, december 16. 2012 (14:00 - 15:05)

Srđa Popović je u ovoj emisiji naveo da mu je pri svakom
susretu sa
Franjom Tuđmanom,Tuđman porucivao da prenese Slobodanu
Milosevicu i 
Dobrici Cosicu da se sastanu i naprave podjelu Bosne i
Hercegovine 
izmedju Hrvatske i Srbije,bez obzira na velike zrtve u 
BiH,genocid,itd....ZALOSNO !!! 

Meša Selimovic
... kad li će ljudi shvatiti da je Ona postojala mnogo
prije
njih, preživjela mnogo gore nego što su oni i da će
postojati poslije njih i nadživjeti i njih ma koliko grozni
pokušavali biti...

''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih
nesreća, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila,
koje predstavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove
ljude
su proklinjali, palili, uništavali pape, carevi, kraljevi,
a
preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu"

Mehmed Meša Selimovic o Bosni i Bosancima

Ciji blagoslov toga i crkva, cija crkva toga i drzava !

dakle,fenomenalna ideja, ko bi se to nadao
od Garasanina, evo ja se bavim svim ovim 
o cemu se pisu ovdje ponjave, a nikad mi
nije palo ovo na pamet kao razrijesenje 
dugogodisnje bosanske krize:
evo,´vako, svi vi predjete onako djuture
na pravoslavlje,evo moze sada za Novu godinu
i onda se zovemo svi Bosnjaci, ukinemo entitete,
razgulimo one Hercegovce put Lijepe njihove, i
zivimo u miru,navijamo za Dzeku i Djokovica,
otjeramo onog kretena Milu i Bakira,
rahat i teferic,jarane
A super se nadovezuje na temu Mesa Selimovic,
koji je svojim licnim primjerom,deklarisuci se
kao Bosnjak -Srbin,otvorio put svojim zemljacima
u buducnost.

za komisiju
najtoplije ti preporucujem da pazljivo procitas komentar br
55 SLOBODNA EUROPA
sve ce ti se kazati samo od sebe
dakle jos jedanput Bosna kao drzava je postijala dugo i
poodavno
u vise navrata kao samostalna DRZAVA
komentar o ucenju jos stiji
ziv ti meni bio
pozdrav 
hivzija

JBTe.... pusi mi se iz usiju i iz nozdrva
koliko mi je ovaj "Godina raspleta "
podigao tlak.
S tim kretenom bih najradije pricao na
nacin "kako se pricalo u Maloj Carsiji".
Kretenu ravnogorski, garasanski, SPCovski...
  Posto se bavis "ovim o cemu se ovdje pisu
ponjave" onda bi trebao znati da:
- u vrijeme velikog hriscanskog shizma,
Hriscanstvo se nije podjelilo samo na
rimsko i vizantijsko, vec i na (3)Crkvu Bosansku!
Zasto nisi predlozio da svi predjemo u Hriscane
Bosanske? Ili mozda u animiste, korjene salvenske?
A ti BRE, izabra da se pridruzimo ravnogorcima,
SPCovcima, mladicevcima...... 
Nismo ti mi ovdje kusturice, bajbage......!
A ako ti je to neki vic, onda stvarno nemas smisla 
za humor. Ja bih te najradije dao Majkama Srebrenice
da ti sude i presudu izvrse. A Srbiju, da ju Rusi gaze.
Ma admine, daj mi njegov IP da ga idem trazit
ϚϠϾѬѾףئڳ۞ۺ.
Evo ti zasluzeni pozdrav
SMRRRRK-HRRAK-PLUC!
ps. jedina pozitivnost ti je 
"... da otjeramo onog kretena Milu i Bakira"

- Historija Bosne i Hercegovine -
NAJZNACAJNIJE LICNOSTI U HISTORIJI BH 

ZNAMENITI BOSNJACI 

Autori: Ivan Lovrenovic i Vildana Selimbegovic 

http://www.camo.ch/znameniti_bosnjaci.htm


 Kulin ban
Povelja Kulina Bana iz 1189.
Ploča Kulina bana nađena kod Visokog
Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180.
do 1204. 
godine. Poznat je po svojoj povelji.
Vladavinu je započeo kao vazal bizantijskog cara, a zatim
kao vazal 
ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je
protiv 
Bizantije vodio 1183. godine, Bosna je njegovu vladavinu
provela u 
miru i značajno ekonomski napredovala.
Zetski knez Vukan Nemanjić je 1199. godine Kulina prijavio
papi 
Inocentu III jer su Kulin, njegova supruga, sestra i mnoga
rodbina, 
zajedno s "oko deset hiljada podanika", bili odani Crkvi
bosanskoj, 
herezi koja se širila kroz zemlju ugarskog kralja (Bosnu).
Također ga 
je optužio da je falsificirao pismo kojim papa odobrava
Crkvu 
bosansku, te da je pružio azil "katarima i patarenima", koje
je iz 
Splita i Trogira protjerao splitski nadbiskup Bernard.
Papa je preko ugarskog kralja Emerika na njega izvršio
pritisak, pa 
Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju(Zenica)gdje
deklarira, 
pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom,

dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost
katoličkoj crkvi i 
odriče se hereze.
Kulinova vladavina u narodu je zapamćena kao razdoblje
blagostanja. 
U tome leži porijeklo izreke Za Kulina bana i dobrijeh
dana.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Kulin_ban

U MNOGIM DOKUMENTIMA SE SPOMINJE ZLO I NEPRAVDA KOJU JE
PREMA KULINU 
BANU I CITAVOJ BOSNI POCINIO ZETSKI KNEZ VUKAN
I TAKO UNISTIO MNOGE GENERACIJE DOBRIH BOSNJANA,ALI JE OVAJ
VUKAN,TIM 
ZLOM KOJE JE POCINIO PREMA BOSNJACIMA, NAVUKAO VELIKO
PROKLETSTVO 
NARODU KOJEM PRIPADA...

Ban Kulin je, zajedno sa familijom, i rodbinom, kao i ostali
Bošnjaci 
toga doba, bio pripadnik heretičkog učenja u Bosni. O tome
je papu 
Inocenta III 1199 godine prvi izvijestio zetski knez Vukan,
stariji 
sin velikog raškog župana Stefana Nemanje. Razlog iza
Vukanovog čina 
je bio politički. Naime, do srpske prijestolne krize došlo
je kada se 
1196 veliki župan Stefan Nemanja, protivno tadašnjem redu
naslijeĂ°a, 
preskočivši najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist
srednjeg 
sina Stefana, koji ja kao zet bizantskog cara imao političku
prednost 
nad starijim bratom. Vukan je od oca umjesto očekivanog
prijestolja 
dobio na upravu Zetu i Trebinje, sa titulom "velikog kneza."
UvrijeĂ
°en i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim kraljem
Emerikom i uz 
njegovu podršku nekoliko se godina borio za prijestolje
protiv mlaĂ°eg 
brata. U sklopu te borbe treba gledati i Vukanovo pismo papi
1199 u 
kojemu je iznio čitav niz optužbi protiv plemenitog
Bošnjaka, Kulina 
bana. Iza niza vjerskih optužbi protiv Kulina bana i
bosanskih 
heretika, krili su se i konkretni politički motivi i
ciljevi. Ukoliko 
bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto
bosanskog 
bana mogao doći sam Vukan, kao Emerikov saveznik i
pravovjernik koji 
priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i jedinu. Time bi
srpski knez 
Vukan došao u posjedstvo Bosne.

http://www.dernek.ba/blog/268338/Ozimicians/kulin-ban

Pročitaj više:
http://www.dernek.ba/blog/268338/Ozimicians/kulin-
ban#ixzz2Fyg03wzF

Sumnjam da ima podrucja na svijetu gdje se ljudi toliko
upiru dokazati identitet i porijeklo kao na
Balkanu."Razumijem" plemensku netrpeljivost,zbog
ratova,ovog-onog ali ne razumijem kakve veze imaju
religije??????Sekularizam je oblik modernog drustva a sve
ostalo jad,sukobi i haos,sto je u nasem slucaju ocigledno!
g

"""....Sekularizam je oblik modernog drustva a sve
ostalo jad,sukobi i haos,..."
Vjerujem da se s tim vecina nas slaze. Ali kako u to 
ubjediti vehabije, SPCovce, skutore-koji misle da su 
Rrrvati??
Meni je sasvim jasno da, isto kao i ja, smatras da je 
prelazak iz rel u rel bezzeze; kad se, naravno, radi o
individualnom izboru. Ne znam radi cega bas ti dobi
odgovor (57), ali je kom. super i na svom mjestu.
Nadam se da ga citaju i "oni koji sve znaju"

Evo kako to pojednostavljeno izgleda:
Od pocetka NACERTANIJA, SPC opišava svoj teren, te
je uspjela da popiša cjelu BiH. 
Razlog neuspjeha da opiša Makedoniju i Cnu Goru je 
taj sto su te dvije zemlje imale svoju vlastitu PC. 
Imala je i BiH, ali nedovoljno organiziranu.
SPC prelazi granice Drine i namjesta se u BiH kao 
Trojanski Konj, tek 1920-te.
RS se osniva vec 1991. Znaci, za samo 70god, plodovi
NACERTANIJA su u Bih potpuno zreli.

Kad moji bivsi jarani, koji su u nasoj mladosti bili
Bosanaci Pravoslavaci, odjednom postaju Srrrbi,
odlaze u dobrovoljce....
.... a kad se sretnemo ljube me 3 puta i pricaju mi kako
su u VRS morali.... ali eto, nisu oni nesto... samo su
bili kuhari.....
E ovdje vise nije bazveze!
Sreca za BiH je da Hrvatska nije imala svoje "NACERTANIJE".
(Ali mozda ima sada)

 Hrvatska svi su im kraljevi iz bosne imala je samo nije
politicke 
moci i snage sto ti rekao da zapisa i uvjek je bila podjela
oko bosne 
jedni za drugi protiv ja samo znam da su moji odnekud iz
albanije 
iliri tracani pa preko crne gore stigli u hrvatsku to
oformili pleme 
balica   ima i mjesto balica rat izmedju omisa i makarske
caca stigo u 
bosnu dopla mu se pijaca kad je vido zelen pomislio prizor
iz bajke 
kaze u splitu visio neki suvi bakalar i to je bilo sve
duhovno bosanac 

ivica balic 

Ti se .jarane,nemoj smatrati prozvanim,
imamo i previse sopstvenih konjusara,
radije koji konj,to su plemenite zivotinje.
A sto se tice susreta u Maloj carsiji,
na malocarsijski nacin,lokacije mi odgovara,
jer jer sam bas tu rodjen,pa dati pokazem,
kako se potkivaju oni brdski konji,sto nose,
sepete sa tresnjama i cjepanice.
Pa bosanska kristijanska paganska crkva je,
kako ime kaze takodje krscanska crkva i nema
bas neke veze sa Islamom.
Pravoslavlje nema veze sa Ravnom gorom,onim 
kretenima Mladicem,Milosevicem,Karadzicem...
Pravoslavlje je religija i tradicija,to su
ikone,samovari,Dostojevski,Cehov.....

Pozdrav Ivek,
Znam ko si. A ja sam Bosanac-koktel germansko-romanske s
nekoliko kapljica slavenske krvi.
Mislim da je Hrvatska bila prezauzeta da sa svoje, 
od SPC opišane, teritorije istjera Trojanskog Konja
pa se nisu previse aktivirali oko svog modela NACERTANIJA.

"....Pravoslavlje nema veze sa Ravnom gorom...."

Pravoslavlje nema, ali SPC ima: s Kacavendom i ostatkom
"blagoslovljene" bande koju si nabrojao.
A "Dostojevski,Cehov....." nemaju veze sa SPC a vjerujem
da se u grobu okrecu kad se spominju u tom kontextu.

Sto se privatnog susreeta tice :)) he he....
Obicno me niko nije dirao :), A desavalo se da jeste,
pa je dobio cusku od tvojih komsija. Mozda i od tebe :)
A mozda si i ti taj koji si dobio cusku :)
Mladost ludost - da Bog da nam se ponovila!
A mozda si jedan od onih koji me 3 put ljube i sto su
u VRS bii kuhaari...
Ja sad idem timarit lipicanere.
A ko mora nek' glanca opanke svojim gospodarima!

Starac "becki konjushar" ja se uopste ne trudim da
sekularizam modernog drustva objasnim
ravnogorcima,vehabijama itd. jer oni su duboko opijeni
svojom doktrinom-vjerom da su rijeci nevazne.Ostalo je da se
ogradim od svih vjerskih i politickih institucija jer bi me
pripadanjem vukli da djelujem na shtetu drugih
ljudi,tzv.neprijatelja,kojih licno nemam.Mozemo pricati i
teoretisati svasta ako nam pomaze da se ispraznimo i
oslobodimo unutrashnjih demona,ali nevolja je kad ljudi
pocnu djelovati uvredljivo i nasilno pod plashtom lafo
svetinja.
Peace&Love!
g

"Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske:
   26. avgusta 1939. godine 
   
http://www.camo.ch/karta_cm.htm

KARTA BIH PO DOGOVORU CVETKOVIC(Srbija)- MACEK(Hrvatska)26.
avgusta 
1939. godine

Karadjordjevo 1991 (Tudjman i Milosevic) dogovorili izmedju
sebe podjelu BiH je samo nastavak podjele BiH od strane
susjednih 
zemalja,
a da gradjane BiH,posebno najbrojniji BiH Narod 
niko nista nije pitao?."


SARAJEVO JE TREBALO PASTI ZA TRI, A CIJELA BOSNA ZA 14 DANA

 Kerim Lucarevic

"...Sve je bilo pripremljeno da Bosna nestane
Koji su momenti bili posebno bitni u tom mucnom vremenu? 

Lucarevic: Na protivnickoj strani je organizirano radjeno
nekoliko godina prije, posebno zadnje godine pred agresiju.
To je politika koju je vodio SDS, u saradnji sa JNA i
Srpskom akademijom iz Beograda, kao intelektualnim tvorcem
fasistickog projekta. Nista nije bilo preko noci. Oni su
postepeno servirali pricu koja je trebala ujediniti srpski
narod, a JNA je podijelila naoruzanje i ljudima koji cak to
i nisu htjeli i koji nisu prihvatali te ideje, ali su takvi
i silom ukljuceni u taj proces. Oni su to radili jos
pocetkom 1991. godine. Posebno su politicki krugovi, koji
su
tada bili u izvrsnoj vlasti, svojim mjerama sprjecavali
donosenje bilo kakvih odluka koje su bile u interesu Bosne
i
Hercegovine i iskljucivo radili na opstrukciji i
razjedinjavanju Bosne i Hercegovine. Tako su paralizirali
rad organa MUP-a, kasnije TO-a i vojnih institucija, SDB-a
itd. 

Poenta je bila na destrukciji izvrsne vlasti. Potom su
srpski kadrovi napustili vlast, a formirani paralelni
organi
vlasti. Isto su uradili i hrvatski kadrovi te su se raspali
Predsjednistvo, Vlada, Skupstina. Samo natcovjecanskim
naporima gradjana koji su bili patriotski orijentirani i
svjesni toga sta se sprema, uspjelo se izboriti da se ne
realizira potpuni scenarij. 

Pronasli smo planove kod srpskog generala Kukanjca 
da Sarajevo treba pasti za tri, 
a cijela Bosna za 14 dana. 
Poslije toga, nema vise Bosne - ona bi nestala. 
Sve je bilo pripremljeno za taj cilj. ..."

http://www.camo.ch/trebalapasti.htm

Bosanski Bogumili
BOGUMILSKO UCENJE

"O razmjerama i snazi ucenja bogumilskog ucenja
govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni." 

Ranije smo istakli da je izmedju XI i XV vijeka Bosna je
bila srediste bogumilskog ucenja koje se rasprostiralo od
Bugarske do juzne Franscuske. Sljedbenici bogumilstva su
dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. u
Bosnu na vjersko usavrsavanje. O razmjerama i snazi ucenja
govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni. Taj i takav odnos
prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog
istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i
njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje
hrvatske zemlje, te vladari Srbije (Raske i Zete) vidjeli
su
u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i zvanicno
krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina
izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz
manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena,
ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv
njihovih potomaka i do dana danasnjeg. U istoriji je ta
optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme: 

1. Oni tvrde da Bog nije stvorio ni vidljivo nebo ni zemlju
(ne stoji ko je onda stvorio) 
2. Nece da se klanjaju krstu kao orudju smrti. 
3. Ne priznaju da je pricesce tijelo Hristovo vec obicno
brasno (hrana). Smatraju da rijeci koje je Hrist rekao o
svom tijelu treba shvatiti kao alegoriju. 
4. Odbacuju liturgiju koju je osnovao Jovan Zlatousti i
druge obrede. 
5.Grde sve crkvene cinove, tvrdeci da su svestenici -
slijepi feriseji koji zive u lijenosti, episkopi i popovi
vrse sve naopako. 
6. Odbacuju zakon dat Mojsiju i prorocanske knjige; ne
postuju ni Davida ni Avrama ni Danila, cak ni Jovana
Krstitelja te ga zovu "Antihristov preteca".
7. Mnogo ruzno govore o Bogorodici. 
8. Ne klanjaju se ikonama. 
9. Ne zive zivot po Mojsijevom vec po apostolskim zakonima.
10. Sebe nazivaju "nebeskim ziteljima" a ostali svijet
slugama Mamona. 
11. Odbacuju krstenje vodom a sebe nazivaju "kristjanima" i
ako se ne pokrstavaju i ne krste se. 
12. Ne vjeruju da je Hristos cudotvorac i da je bilo koga
iscjelio i nahranio vinom i hranom. Hrisotva hrana je po
njima u 4 jevandjelja i djelima apostolskim. 
13. Mole se mnogo 4 puta po danu i 4 po noci, cak i u
nedjelju poste i rade ne postuju nikakve praznike. 
14. Uce svoje pristalice da ne postuju vlast, kude
bogatase.
15. Ispovjedaju se i oprtastaju jedan drugome, to rade i
muskarci i zene." 

U II dijelu besjede date su anateme protiv "jeresi" koje su
uglavnom ponavljane narednih 8 vijekova: "Ko ne vjeruje u
svetu i nevidljivu Trojicu - budi proklet. Ko ne misli da
je
sveto pricesce - sveto tijelo i krv Hristova, budi proklet.
Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda,
Bogorodice
i svih svetaca, budi proklet. Ko ne misli da su crkveni
cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola, budi
proklet..." 
U anatemama je vidljiv odnos crkve prema onima koji
drugacije misle i koji sumnjaju u njene dogme, koji ne
priznaju njenu vlast. Prokletstvo samo po sebi je najveca
osuda koja se u praksi odnosa prema onima koji su
anatemisani, "prokleti" manifestuje najrazlicitijim
zlocinima poput spaljivanja na lomacama, vjesanjima,
odsjecanjima glava, guljenjem koze sa ziva tijela,
nabijanjem na kolac, cijelim genocidima i progonima. 
Istina za volju crkva je uvijek uz prokletstvo kao moralno
ogradjivanje od zlocina slala i upustva o postupanju prema
onima koji su "zavedeni". Ti papiri su imali, na zalost jos
uvjek imaju, vise upotrebnu vrijednost za istoriju nego
stvarnu moc da i zaustave zlocin, zlocin je vec zacet u
samoj anatemi a sitni i anonimni ekzekutori u njima su
imali
i imaju pokrice za zlocin koji su cinili ili cine zrtvama
anateme. Za uzvrat, za "bogougodno djelo" borbe protiv
"jeresi" za sebe ili za crkvu su zadrzavali materijalnu
ostavstinu zrtve (kuce, imanja, zene, djecu, stoku i sl.). 

Interesantno je da su i jedni i drugi susjedi (Srbija i
Hrvatska, odnosno Rim i Austrougarska) i protivnici
bogumila
pripadali rimskoj crkvi i uvazavali autoritet pape, te su
mu
tuzakali bosanske kraljeve, trazeci da preduzme korake u
suzbijanju "nevjernika". Tako 1199 zetski knez Vukan
(stariji sin Stevana Nemanje) pise papi Incentiju III :
"Necemo da vam krijemo, da se u zemlji Bosni razvija hereza
ne malih razmjera i to u toj mjeri da je i sam ban Kulin,
posto je sa svojom zenom i svojom sestrom, udovicom
pokojnog
Miroslava humskog, i sa vise svojih srodnika bio zaveden,
preveo u onu erezu vise desetaka hiljada hriscana". 

Sljedece godine (1200) papa od ugarskog kralja Emerika
trazi
da intervenise u Bosni. Papa trazi od Emerika "..da progna
bana i heretike ne samo iz Bosne, i pri tome je davao
razrijesenje od grijeha svim onima koji ce u tome
ucestvovati." 

Ovakav papin poziv na krstaski rat je unaprijed oprost za
pocinjene grijehe i blagoslov zlocinu koji je trebalo
pociniti. Tako su korist imali i crkva i kraljevi koji su
ga
sprovodili. Crkva siri vlast i uticaj pod okriljem vjere a
kraljevi osvajaju prostor i pljackaju narod uz pomoc tog
okrilja. Procjenjujuci situaciju teskom sa neizvjesnim
ishodom, ban Kulin pise papi da su klevete netacne a da su
mimoilazenja u vjeri posljedica nedovoljnog poznavanja
zvanicnog ucenja crkve. Ban poziva papu da posalje legate
da
se uvjere u samoj Bosni o tom ucenju. 

U aprilu 1203 papin legat Ivan de Cesamaris na Bilinom
polju
u Zenici pokrstava bana Kulina, svu vlastelu i oko deset
hiljada Bosnjaka bogumila. Papin izaslanik se vratio masuci
papirom javnog odricanja (abjuracija) a ban Kulin je tako
izbjegao novi krstaski pohod na Bosnu za narednih 32
godine.
Medjutim Bosnjaci su ostali Bosnjaci. Papin legat nije
presao ni Vranduk planinu a narod, bosansko plemstvo i ban
Kulin su nastavili po starom bosanskom nacinu zivota. I
dolazak franjevaca u Bosnu 1235 god. se direktno vezuje sa
nastojanjem "zatiranja" pateranskog "krivovjerja".
"Iskljucivo njima" je 1327. godine papa povjerio pravo
inkvizicije u Bosni. Bosnjaci su shvatili da krstaski
ratovi
nemaju za cilj njihovo privoljavanje da mijenjaju ucenje
ili
vjeru vec otimanje njihove zemlje Bosne, stoga otpor ovom
krstaskom ratu kao i svim kasnijim je bio samo test odbrane
i drzave i prava da opstanu svoji na svojemu. 

Bosna je sve do kraja XIV i pocetka XV vijeka bila najjaca
balkanska drzava a bogumilstvo je za katolicku i
pravoslavnu
crkvu bilo veca opasnost od dolaska Turske carevine koji je
bio neizbjezan. O velicini Bosanske drzave tog vremena
govori i podatak da je 1376 godine Polimlje potpalo pod
Bosnu a da se biskup (grcko-pravoslavni) dabro-bosanski
nalazio u Milesevu (Prijepolje) gdje je i ostao sve do pada
bosanske drzave. 
Josip Vrbic u knjizi: "Pregled historije BiH do turskih
vremena" pise da do turskih osvajanja u Bosni uopste nije
bilo pravoslavlja, koje je tek doslo sa turskim osvajanjem,
koji su pravoslavce naseljavali u pogranicne dijelove Bosne
(tzv. vojna kraina) zbog ratova s katolicki orjentiranom
Hrvatskom i Ugarskom, te zbog politike papinog Rima koja
Turcima nije bila naklonjena. Vrbic takodje kaze: "..pod
izlikom borbe protiv heretika najlakse su se nistili
politicki sistemi i drustveni protivnici, a njihova dobra
grabila i prisvajala ", da bi malo zatim i istakao stvarne
razloge napada na Bosnu tada: "Bosna se bila pocela naglo
ekonomski razvijati: otvarani su rudnici srebra, bakra,
olova, kao i drugih plemenitih i korisnih metala;
izgradjivani putevi, razvijalo stocarstvo i obrt svake
vrste." 
Klajic, govoreci o stanju u Bosni pred pocetak turskog
osvajanja: navodi da su mnogobrojni paterani morali
ostaviti
svoju domovinu i traziti zastitu u turskim pokrainama ali i
da je mnoga vlastela, koja je silom morala prigrliti rimsku
vjeru, da bi sacuvala plemstvo, zapravo potajno saradjivala
sa Turcima. Razoblicavajuci ciljeve silnih krizarskih
ratova
na "hereticku" Bosnu u 12. i 13. stoljecu Vrbic istice da
je
pripadanje ili ne pripadanje drugoj vjeri "bilo samo
ispirka
za osvajanjem bosanskog teritorija." "I od tada" nastavlja
on, "na zalost, u Bosna vise ne miruje ta krvava borba
susjeda za bosanska podrucja koja dobiva svoj konacni
epilog
ovih nasih dana." Nimalo se bolje nije ponasala ni
Bizantska
crkva, sto govori zakonik srpskog cara Dusana u kom su
predvidjene neljudske i morbidne kazne za heretike ali i za
krscane zapadnog obreda: "da se zeze po obrazu i da se
prozeze i kotli ga ima tajiti, i ta da se zeze". 
Medjutim ni takav odnos prema bogumilstvu od strane
pravoslavne crkve ne smeta istoriji svojatanja i kradje
tudje tradicije, posebnodti i kulture tako da srpska
verzija
bogumilstva (Petrovic, Glusac) tvrdi da su oni zapravo bili
pripadnici pravoslavlja. Uzroke ovakvog odnosa pravoslavlja
spram bogumila ali i prema pripadnicima drugih i drugacijih
duhovnih pogleda od njenih R. Cerimagic vidi u ruskoj crkvi
koja je jedna od najortodoksnijih i najkonzervativnijih
institucija u duhovnom svijetu uopste. "Ona je bila oslonac
u ratovima koje je vodio Petar Veliki ali ga je anatemisala
i proklela onog trena kad je pokusao reforme crkve i
ograniciti njenu vlast na zemlji."Sotona, sotona.. vristalo
je na hiljade kaludjera dok se spaljivalo u znak protesta.
"Svaki njegov reformski potez proglasavan je vrhunskim
svetogrdjem, bilo da je ustrojavao vojsku, mijenjao nacin
odijevanja, uredjivao seljacki grunt ili gradio brodove".
Za
rusku crkvu danas krstaski ratovi jos traju, tvrdi
Cerimagic, jer Aleksej ne obilazi pravoslavnu Makedoniju
ili
Grcku ali zato ide na Pale, Knin i Beograd a Sinod Srpske
pravoslavne crkve je danas stab vojnog osvajanja novih
prostora u Bosni tvrdi on dalje. 
Gdje traze opravdanje pred savjescu i (njihovim) Bogom za
pocinjene zlocine u Bosni danas, govori jedan od znacajnih
predstavnika srpske pravoslavne crkve, episkop
zahumsko-hercegovacki Atanasije koji 1994. god. pise
Vucurovicu o neprihvatljivosti djelovanja drugih vjerskih
organizacija osim pravoslavnih na "srpskim prostorima" sto
uporedjuje sa: "...zlom bogumilskim koje je Stefan Nemanja
progonio sa srpskih prostora kao gubu". 

Ma nista nije cudno na ovim prostorima sve je u
kolektivitetu izasli 
iz totalitarnog rezima i komunisticke ideologije narodnih
masa samo se 
nije znalo kojih zbunjenost drustvena opijenost bez slobode
misli 
izrazavanja kritickog osvrta gradjanskih sloboda u stvaranju
i 
formiranju udruzenja gradjana na bilo kojoj osnovi kriticke
misli 
jedan jediti disident Milovan Djilas Nova Klasa ostalo sve 
konfomisticki raspolozeni kritika bila oruzje nije se
osporavalo vec 
likvidiravalo nemojmo se trsiti puno lazemo i masemo sto je
zal za 
totalitarizmom,koliktivitet je oped odnio pobjedu bar na
ovim 
prostorima balkana samo u sprezi crkve i politike nacionalni
nagona i 
frustracija nesto najmracnije  pomalo se osnivaju formiraju
gradjanska 
udruge ali brzo postaju sredsvo vladajucih partija sto vlada
apatija 
bezvoljnost dugo ce ova agonija trajati

Dragi komsija pa kako te bolan nije stid. Procitaj jos
jednom sta si napisao. Prvo kazes da je Bosna bila "malo"
samostalna pod Kotromanicima, a onda dva reda ispod da Bosna
nikad nija bila samostalna drzava. Ti ko fol volis Bosnu a
ovamo palamudis nacionalisticke teorije pod umotanim
celofanom nezvisnosti od 1992 i Srebrenice. Ti imas pravo na
svoju politicku viziju rjesenja bosanskog pitanja i ja ti to
necu osporavati ali da bezobrazno iskrivljujes cinjenice o
ne postojanju bosanske drzave moze samo teski bezobraznik i
nacionalista. Posto si bjezao iz skole sa casova
istorije/historije oli ti povjesti procitaj barem nekoliko
komentara na ovoj stranici pa ponovo dodji sa komentarima.
Prije toga se umij hladnom vodom kako bi mogao skloniti
nacionalisticku mrenu sa ociju i upotrijebio logiku jer i
sam kazes da je ova napacena Bosna bila "malo" samostalna.
Znam da i ja i Hivzija, koji ti je isto tako skrenuo paznju
na neke stvari radimo Sizifov posao ali nada posljednja
umire. Puno te pozdravljaju Kulin ban, Tvrtko i Katarina.

Ogromna vecina tekstova je ocito bosnjacka interpretacija
povijesti bih.
Posebno se to odnosi na period osmanske vlasti, u kojem se
ona idealizira, a u opisivanju prilika i odnosa, koji su
vladali kroz stoljeca osmanske vlasti, sistematski se
izbjegava ili minimizira cinjenica drugorazrednosti i
obespravljenosti nemuslimanskog stanovnistva, osionost i
egoizam domace muslimanske politicke i zemljoposjednicke
klase.

Nije to bas tako kao sto kazes. Pravoslavlje je jedna stvar
a SPC je isto pravoslavlje, ali malo (ili puno) okrenuto na
pogresnu stranu: rat, otimacina, genocid. Zao mi je sto
moram da kazem, ali sto se mora, nije ni tesko. Zar si
zaboravio Godino Raspleta kako su boziji sluzbenici SPC-a
blagosiljali Drazu Mihaolovica i njegove koljace 1941.
godine na Ravnoj Gori? Zar si zaboravio kako su boziji
sluzbenici SPC-a blagosiljali cetnicke kame i ostalo
zlocinacko oruzje po cijeloj popaljenoj Bosni i Hercegovini
u periodu od 1991. do 1995. godine? Nemoj to, molim te,
zaboraviti. E kada uskladimo svoje stavove (ti i ja) o ovim
mracnim dogadjajima, onda cemo vjerovatno moci govoriti o
pravoslavlju i razlici izmedju pravoslavlja i SPC-a. To je,
na zalost, tako i od toga ni ti, ni ja, nemozemo pobjeci. A
evo imamo i svjezih primjera da se mnogo toga, ni dan danas,
nije izmijenilo.
Sto se tice Bosne i njenog postojanja kao samostalne drzave,
procitaj malo istorijske cinjenice i vidjet ces da je ta
napacena drzava postojala mongo duze od onog tvog tvrdjenja
u tvome clanku.
Pozdrav i nemoj sta zamjeriti, vec objektivno razmotri, pa
ces vidjeti da ima mnogo toga sto se nije naucilo iz nase
istorije.

Mesa Selimovic,one and only,je bio SFRJ knjizevnik koji
poruku spretno skriva u dogadjajima iz proslosti.Premda ga
neo-analiticari svrstavaju u izjashnjenog Srbina,valjda
zabog zene Darke ili sebi da ugode,ako ga duboko citamo
ostaje saznanje i ispovjest da je Musliman misticnog
sufizma,poznavaoc i skolastik Kurhana.Oni znaju da ih nigdje
ne vole pa se u svakom drustvu kamufliraju i veoma su
skromni,strpljivi,a iznad svega nenasilni sto je osnovni
princip.Mesa je mnoge recenice iz Kurana lijepo uoblicio na
nasem jeziku i oba velika romana su tako pisana.Bogumili i
Dervisi docekase istu zlu sudbinu jer dodjose nasilna
plemena i gadna vremena do danas.U Iranu im je zaprijeceno
smrtnom kaznom,u Pakistanu,Indoneziji i sirom islamskog
svijeta obrede praktikuju tajno,rizikujuci slobodu i zivot.U
India ima kolonija Iranskih sufi izbjeglica posto se tamo
svaka vjera tolerise.Selimovic jos nije dovoljno istrazen
jer vidim da ga danas strpashe u entitete,sto je
smijesno.Puka radnja,veoma zanimljiva je samo prvi sloj u
dubinama misli koje se kriju iza svake,perfektno skrojene
recenice-bosanskim jezikom(u drugim prevodima i
alfabetima;makedonski,srpski,slovenski itd. jezik je
prilagodjen).Kako se sve u danashnjim tripushkama okrenu pa
od neprocjenjive knjizevne umjetnosti i blaga osta banalna
balkanska dilema;a ciji li je?
Kazu da je SFRJ vlast drakonskim mjerama diktature
prisiljavala na bratstvo&jedinstvo,peace&love,slobode
religija,kretanja i socijalno blagostanje.A poslije rijeka
krvi shta bi se za danashnju vlastelu moglo dobro
reci.IGOKEA nezaustaviva,lol!
krava na balkonu
konjak&krawitza
na Balkanu!
gp
pg

Srednjovjekovna bosanska numizmatika

Numizmatika je pomoćna historijska disciplina koja se bavi 
proučavanjem nastanka, razvoja i upotrebe kovanog novca kroz

historiju. Znanstveno zanimanje za srednjovjekovni bosanski
novac 
javilo se dosta kasno, tek sredinom 19. vijeka, kada ih je
po prvi put 
sistematičnije objavio i opisao novosadski profesor Janko
Šafarik. 
Poslije njega određenim pitanjima bosanske srednjovjekovne
numizmatike 
uspješno su se bavili Šime Ljubić, Ćiro Truhelka, Milan
Rešetar, Ivan 
Rengjeo i Mihailo Dinić.

Počeci kovanja novca u Bosni 

Bosanski novac za vrijeme bana i kralja Tvrtka I
Kotromanića

Bosanski novac u 15. vijeku

http://bs.wikipedia.org/wiki/Srednjovjekovna_bosanska_numizmatika

-----------------------------------------------------------------
STARI BOSANSKI NOVAC

Bosanski novac

http://makdizdar.ba/bosanski-novac


------------------------------------------------------------------
STEĆCI

BOSANSKI SREDNJOVJEKOVNI EPITAFI 

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/BosanskiSrednjovjekovniEpitafi
.html

---------------------------------------------------------------------

BOSANSKA KRALJEVSKA HERALDIKA

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/obiljezja2.html

---------------------------------------------------------------------
Mak Dizdar – ‘Stari bosanski tekstovi’
Bosanske teme, Čovjek i pjesnik Mak Dizdar
 
Nalazeći se u položaju krajnje zemlje istoka izložene prema
zapadu i 
krajnje zemlje zapada okrenute ka istoku, Bosna je oduvijek
bila 
raskrsnica raznih interesa i razmeđe raznovrsnih uticaja.
Takva njena 
situacija odrazila se i u njenoj pismenosti, književnosti i

umjetnosti. U koje vrijeme prije dvanaestog vijeka počinje
književni 
rad u ovoj zemlji, i kakve je prirode bio, teško je danas
utvrditi. 
Pretpostavlja se da je uporedo sa grčkim i latinskim pismom
poslije 
pokrštavanje domaćeg stanovništva počeo prodor i slavenske
pismenosti, 
polagano rasprostiranje književnosti u ćirilometodskom duhu,
a možda i 
razvijanje vlastite književnosti u takvoj tradiciji. Po
oskudnim 
spomenicima koji su sačuvani do danas poslije viševjekovnog
njihovog 
uništenja potvrđeno je prisustvo četiri pisma kojim su se
služili 
stanovnici bosansko-humskog područja: grčkog, latinskog,
glagoljice i 
ćirilice. Vjerovatno su prva dva pisma počela osvajati
pozicije veoma 
rano, a njihov prodor i egzistencija zavisli su od
dominacije jedne 
ili druge crkve, istočne ili zapadne. Grčko pismo ostavilo
je više 
tragova u Humu, a latinica u Bosni. Iako prisutni sve do XV
vijeka, 
tragovi grčkog pisma mnogo su oskudniji od latinice.
Latinski natpisi 
evidentirani su u periodu bosanskog srednjeg vijeka na nekim
crkvenim 
građevinama, na novcima i pečatima bosanskih vladara, na
nadgrobnim 
pločama kraljeva, itd. Humski kneževi u XII stoljeću, a
bosanski 
banovi i kraljevi u XIV i XV, imali su posebne latinske
kancelarije 
osposobljene za vođenje diplomatske prepiske sa zapadnim
zemljama i 
primorskim gradovima. Sa slavenskom službom u crkvi prodire
i 
slavensko pismo, glagoljica i ćirilica, a latinica se
upotrebljava 
samo s vremena na vrijeme i u specijalnim slučajevima (v. P.
Anđelić, 
Kulturna istorija BiH, Sarajevo 1966).
...
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi

Halo Luki/GA evo tvoja rubrika vaskrsla u drugom obliku
otpushcanja ventila.

Mesa Selimovic  izmedju ostalog kaze:
„Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj
pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok
književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe
pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne
posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako
poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan
za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki
pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih
zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja,
Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive
Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe
da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog
odbora edicije „Srpska književnost u sto knjiga“, koji su
takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom
su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen
Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović. Nije,
zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji
nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra
punovažnim autobiografskim podatkom.“

http://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C5%A1a_Selimovi%C4%87

Dr. Naila Hebib-Valjevac


Ovo je zadnji tekst koji je rahmetli Alija Isakovic procitao
na simpoziju
"Islam i muslimani u Hrvatskoj" 27. 04. 1996. - Zagrebacka
dzamija


Ovaj kratak osvrt o temi koje sam se doticao u vise navrata,
pocet cu citatom prof. Banca iz njegove knjige Nacionalno
pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988., odjeljak
"Muslimani Bosne i Hercegovine" :

"Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se
izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX. stoljeca, premasio
broj onih koji su sebe smatrali Srbima, mozda u omjeru deset
prema jedan, barem trecina muslimanskih intelektualaca i
velika vecina obicnih Muslimana izbjegavala je da bude
zahvacena bilo kojim procesom nacionalizacije. Bosanske
muslimanske mase nagonski su osjecale da zahtjevi za
njihovim nacionalnim odredenjem bilo na hrvatsku ili na
srpsku stranu cijepaju njihovu zajednicu, osobito stoga sto
je hrvatskosrpski spor bio neobicno zestok u Bosni i
Hercegovini. Biti Srbin-Musliman znacilo je zapravo biti
anti Hrvat, i obrnuto. To ne znaci da muslimanski seljaci,
gradski obrtnici i mase, te pripadnici nize ilmije nisu
davali prednost jednoj ili drugoj strani u velikoj bosanskoj
igri. Prije aneksije (1908.) oni su opcenito bili skloni
suradnji sa Srbima, braneci nominalni otomanski suverenitet
nad Bosnom i Hercegovinom, premda, dakako, iz drugacijih
razloga nego Srbi, koji su zeljeli sprijeciti definitivno
ukljucivanje Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku, cime su
zapravo pripremali tlo za njeno ukljucenje u Srbiju."

"Ovo insistiranje na nacionalnom opredjeljenju Muslimana u
srpskom, odnosno hrvatskom smislu uglavnom je najvise
proizlazilo iz teznje da se nacionalnom identifikacijom
Muslimana kao Srba, odnosno Hrvata, postigne majoritet Srba,
odnosno Hrvata u Bosni i Hercegovini, sto je drugim rijecima
znacilo da je Bosna 'srpska' ili 'hrvatska'...

Na opredjeljivanju Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom
smislu insistiralo se, moglo bi se reci, utoliko vise
ukoliko su se srpski i hrvatski nacionalizmi postavljali
jedan prema drugome antagonisticki. Udjelom Muslimana imao
se pojacati jedan, a oslabiti drugi front. Tako je
insistiranje na opredjeljivanju i samo opredjeljivanje imalo
i primjesa sovinistickih zastranjivanja", pise Muhamed
Hadzijahic 1974. godine u knjizi "Od tradicije do
identiteta". Ovo cemo okoncati misljenjem Osmana Nuribega
Firdusa objavljenom u Casopisu "Nova Evropa" 1925.: "...
Ideja o nacionalnom opredjeljenju muslimana Bosne i
Hercegovine nije nikada mogla poniknuti medu samim
muslimanima, jer sve sto se zbiva u okviru te zajednice
takvo je da je posve strano ovakvoj ideji. Dakle, ova je
misao o opredjeljenju donesena izvana i otuda je imala
prodrijeti u muslimanske mase i njima ovladati."

(Koga vise zanima ovaj opredjeljenski historijat moze
pogledati knjigu o "nacionaliziranju "Muslimana koju sam
objavio 1989. u zagrebacom Globusu. Recenzenti su bili Dusan
Bilandzic i Josip Sentija.)

U osnovi, sva ova svojatanja i opredjeljivanja valja gledati
u kontekstu bosnjacke drustvene realnosti. Termini Bosnjak i
Bosanac bili su sinonimi, sve dok su oznacavali regionalnu
ili drzavnoregionalnu pripadnost. Tako je najveci bosanski
Hrvat, franjevac Ivan Frano Jukic, imao knjizevni pseudonim
"Slavoljub Bosnjak". Tako je bilo do druge polovice 19.
stoljeca kada bosanski pravoslavci postaju nacionalno Srbi i
bosanski katolici nacionalno Hrvati. Pokusaj austrougarskoga
ministra i upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kallaya
da stvori bosnjacku naciju triju vjera propao je. Poslije
njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik (1907.), a
Bosnjaci, prihvacaju termin musliman, bilo s velikim ili
malim, da ne bi bili muhamedanci. Ni Kraljevina Jugoslavija
ne prihvaca njihov nacionalni status, u zelji da se vremenom
opredijele, u toku NDH bili su Hrvati islamske vjere, ili
nista, a socijalisticka Jugoslavija, poslije ravnopravnoga
imenovanja u NOB-u, od 1946. do 1971. tretira ih kao
neopredijeljenu masu uz procenat opredijeljene
inteligencije, sada vise u srpskom nego u hrvatskom smislu.
Cak je u knjizi "Ko je ko u Jugoslaviji" 1957. i REIS BIO
OPREDELJEN KAO  Srbin. Medutim, narod se nije htio
opredijeliti, a moram reci i tehnicka inteligencija se
ponijela ponosno. Tako smo tek u popisu 1971. dosli u
priliku da se nacionalno iskazemo kao Muslimani, veliko M.
Tu se Tito pokazao kao realan politicar i to je bio nas
uspjeh.

Na osnovu materijalnog dokaza pred ocima,hm moja mala smatra
da smo ziher porijeklom od TVRTKA,ouch.........

Meni je jos kao djetetu jako smetalo sto sam se morao
izjasniti kao "neopredjeljen", a ja sam UVIJEK osjecao da ja
nisam neopredjeljen, vec da pripadam Bosni i da sam
Bosnjanin. Kao djetetu mi nije bilo jasno zasto mi Bosnjani
nemozemo jednostavno da se izjasnimo za ono sto u dusi
osjecamo. U medjuvremenu sam shvatio tu prljavu igru oko
Bosne i Basnjana i sada, kada sam daleko od moje Bosne, vise
niko, nikada nece uspjeti da mi nametne to neslobodno
izjasnjavanje i tjeranje da budem ono sto nisam. Drago mi je
da sam sada slobodan covjek i da mogu da se izjasnjavam kao
Bosnjanin, iako i danas vazi ono Bosnjak. Eto, meni se
oduvijek vise svidjao izraz Bosnjanin, nego Bosnjak i sada,
u Svedskoj, nikome ne smeta kada se izjasnjavam bas onako
kako ja zelim: BOSNJANIN. Spreman sam da taj nas fini izraz
branim pred svima onima koji negiraju nasu istoriju i
namjerno "zaboravljaju" da smo mi u stvari bili, a i ostali
Bosnjani, a izraz Bosnjak se pojavio kasnije. Znam da ovo
moje misljenje moze izazvati erupciju nezadovoljstva, ali
sta ces kad se tako osjeca jedan slobodni covjek porijeklom
iz Bosne srebrene.
Naravno, smatram da ovo moje misljenje nikoga ne vrijedja i
da imam pravo da osjecam ono sto osjecam u dubini duse.

Komsija,
da li si namjerno izostavio nastavak texta,
 a koji glasi ovako:
("To jeste bio djelimican uspjeh, ali ja to ne bih 
prihvatio kao dobru volju Tita vec kao realnost 
koju je bilo tesko zaobici. Da je Tito bio realan 
politicar nama bosanskim muslimanima bilo bi 
dozvoljeno vec tada da se nazivamo Bosnjacima. 
Musliman nije nacionalnost, tako da to treba shvatiti 
kao podvalu od Tita jer nam je to, kao sto svima znamo 
nanijelo veliku stetu te je bilo kobno po nas narod u 
agresiji 1992. To je samo bio pokusaj balansiranja 
srpskih i hrvatskih nacionalnih intersa")

A ja, osobno i tvrdoglavo, tupim da je pravi naziv
i opredjeljenje BOSANAC, a ne Bosnjak. 
A Bosanac -pravoslavac, musliman, katolik, 
jehovin svjedok, bogumil ili...mrzak, satanista
heavimetalista, hari krisna, kurac-palac.... 
To je privatna stvar!

 tako je becki konjusaru  ni tad niste bili u konstutivnosti
i u 
ustavu kao narod tek sad ste u toj fazi nacionalsitickog
ludila kao 
Srbi Hrvati mozda u nekom blazem obliku stvaranja identiteta
tek su 
vam sad zazivjele instutcije koje se tim bave jezik istorija
itd i 
ostale kvalifikacije koje prate jedan narod i sve se krvlju
moralo 
platit nema vise veliki mali il vako il nako jedan narod
oblikuj 
istoriju ukoliko se nalazi u ustavu  


Ivica balic

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR

 MODRA  RIJEKA(1969)

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I jos dalje i jos gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drace
Preko zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jos dublje i jos jace
Iza slutnje iza tmace
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos hude i jos lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Siroka je duboka je
Sto godina siroka je
Tisuc ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Sto godina siroka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

MAK DIZDAR

Smisao Modre rijeke
 
Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesnicki put i
njena hermeticnost i viseznacnost, njena melodija i njena
struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i zacudjujuc'a
zvukovna orkestracija preplic'u sa nesluc'enim naznakama
necega sto se nagovjestava, sto postoji, a sto se ne
zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj
Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavletic',
Krunoslav Pranjic', Kasim Prohic', Enes Durakovic', Marko
Vesovic' i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj
pjesmi pitali su se sta je to sto tu pjesmu cini cudnom:
da li ovu pjesmu treba shvatiti ”kao metaforu pjesnickog
traganja za tajnom svijeta”1, da li je to ”iskusenje
nemoguc'nog”2, da li je to ”savrsenstvo nemustosti”3, ili,
mozda, ta pjesma upuc'uje ”na drugu obalu kao ’onostranost’
nase egzistencije”4. Cini se da upravo literarna
vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i
oslonjena na nasu tradiciju i u nasu svijest, kao i
poimanje smisla zivota i smrti...

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR - INDEXI - SLOVO O ČOVJEKU

Mehmed Alija Mak Dizdar,Davorin Popović,Indexi,Slovo O
Čovjeku


www.youtube.com/watch?v=E6j3tixWGcM&feature=related

"Enes Kišević
Bosna
Ti nisi više san.
Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja.
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.Ni čest. Ni prćija. 
Bosna si bila.Bosna ćeš biti.Bosna bosanska sva. 
Osvajača tvojih silnih tko više i imena zna? 
A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. 
Bisseno, Bosseno,Bosno moja. 
Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak
našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod
noktima sva. 
Da nikada više.Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna. 
p.s.
Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena,
Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana,
Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena
zemlje i naroda BiH." 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Agresorski Historicari i Pretenzije na Bosnu

AGRESORSKI HISTORIČARI I PRETENZIJE NA BOSNU

Mnogobrojni osvajaci,koji su gotovo neprestano nasrtali na
Bosnu,tokom 
njene duge historije,od Rimljana,Bizantinaca,Madjara,pa do 
Hrvata,Srba,Austrijanaca....nisu birali sredstva ni nacine
da prisvoje 
Bosnu,a neki od njih su svoje agresorske ciljeve prenosili i
na polje 
historije i fabrikovali na sve moguce nacine svakojaka
totalno 
izmisljena "historijska prava" na Bosnu.Od svih zemalja
agresora na 
Bosnu,najvise izmisljotina na racun Bosne su proizveli
Hrvatska i 
Srbija,a i Habsburska Monarhija,kao nekakv nasljednik
"Ugarske 
Krune",nasljedjujuci,pored krune,i njene osvajacke
pretenzije prema 
Bosni.Ali,sigurno,najagresivnija i najzlocinackija prema
Bosni od 
sviju njih jeste Srbija i Srbi:
U sljedecih nekoliko primjera se moze vidjeti samo jedno:
srpski 
pokusaji manipulisanja historijom Bosne,u cilju prisvajanja
Bosne i to 
svim raspolozivim sredstvima,pa i prekrajanjem historije po
vlastitoj 
volji:

http://haler.blogger.ba/arhiva/2008/10/09/1833884

RUSENJA OBJEKATA

- Rusenja objekata -

Publicista Gojko Beric: 

"Srbi su iskazali trijumf primitivizma, a sto je odraz
njihove opste 
mentalne nehigijene. Ovo je nasrtaj ruralnog opanka na
gradove i 
civilizacijska dostignuca, naime, muslimani Bosnjaci su bili
vecina 
gotovo u svim gradovima i u odnosu na Srbe civilizovaniji.
Ova 
frustracija opterecivala je Srbe i sazrijevala do
neizljediva 
kompleksa..." 

Misleci na srpska zlodjela, srpski prorok Tarabic je izrekao
svoju 
misao: "Kad milost izadje iz covjeka, covjek je ostao bez
duse, a dusa 
bez covjeka." 


Sruseni vjerski objekti po opcinama! 

IZABERITE GRAD 

01. Banja Luka
02. Bihac
03. Bijeljina - Bileca
04. B.Brod - B.Dubica - B.Gradiska
05. B.Krupa - B.Novi - B.Kostajnica 
06. B.Petrovac - Busovaca - Cazin - Cajnice 
07. Capljina - Celic - Derventa
08. Doboj
09. Donji Vakuf - Foca
10. Fojnica - Gacko - Glamoc 
11. Gorazde - Gornji Vakuf - Gracanica
12. Gradacac - Hadzici - Ilijas - Jablanica
13. Jajce - Janje - Kalesija - Kalinovik
14. Kiseljak - Kladanj - Kljuc - Kotor Varos
15. Kresevo - Kupres - Livno - Lopare - Lukavac
16. Ljubinje - Ljubuski - Konjic - Maglaj
17. Modrica - Mostar
18. Nevesinje-Novi Travnik-Odzak-Olovo-Orasje-Pale
19. Pocitelj - Prijedor - Prnjavor
20. Prozor - Rogatica - Rudo - Sanski Most
21. Sarajevo
22. Skender Vak.-Sokolac-Sreberenica-Stolac-Sipovo
23. Teocak - Teslic - Tesanj - Tomislavgrad - Travnik
24. Trebinje - Trn.-Tuzla-Varcar Vak.(Mr.Grad)-Vares
25. Velika Kladusa-Visoko-Visegrad-Vitez-Vlasenica
26. Zavidovici - Zvornik - Zepa - Zivinice

Tokom trajanja agresije na Bosnu i Hercegovinu potpuno je
sruseno 618 
dzamija od kojih su neke neprocjenjive historijske,
arhitektonske i 
umjetnicke vrijednosti. Takoder su mnoge devastirane i u
vecoj ili 
manjoj mjeri ostecene. Rusenje dzamija od strane srpskog i
hrvatskog 
agresora prethodili su strasni zlocini nad Bosnjacima. Tekst
koji 
slijedi na dokumentovan nacin daje registraciju strasnog
stradanja i 
unistavanja muslimanskog sakralnog, arhitektonskog nasljeda
u BiH). 
Dio dokumentacije je ustupljen i dat uz saglasnost
Rijaset.neta. 

Ferhadija, (gore na slici), samo jedna od mnogih koje su
srbi srusili. 

Ostaci rusevina dzamije nakon genocida Hrvata u Ahmicima. 


HVO u Prozoru - Dokaz da je Hrvatska vojska bila agresor u
BiH. 

Autor je u jednom dijelu knjige porucio i slijedece:


"U ime zrtava genocida - zlocincima niko nema pravo
oprostiti!" 
"Zbog urbicida - sve moramo obnoviti!" 
"U ime zivota buducih generacija - ne smijemo zaboraviti!" 
"Planove zla - na vrijeme moramo otkriti!" 
"Nosioce planova zla moramo sprijeciti!" 
"Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti!" 
"Suprotno od zla je dobro koje moramo njegovati i
podrzavati!" 
Da im nikada ne zaboravimo!


U jednom od mojih ranijih priloga zapisao sam kako su
cetnici, 16. 
septembra 1993. godine, u svome din-dusmanskom pohodu na sve
sto nije 
srpsko i pravoslavno, bili priveli u policiju i muftiju
banjaluckog, 
rahmetli Ibrahima efendiju Halilovica. U jednom dijelu
"informativnog" 
tretmana banjaluckog gazije, primjenjujuci svoj patoloski i
primitivni 
repertoar ZLA, grupa mladjih policajaca je upitala muftiju:
"Sta vi cekate, zasto jos niste napustili Banju Luku, vidite
da smo 
vam sve dzamije srusili. Imali ste ih i previse!"

Mudri Ibrahim efendija im je uzvratio logicnim
protupitanjem:

"A, koliko smo, po vama, trebali da ih imamo u Banjoj Luci?"

Jedan od njih odgovori: "Pa dosta vam je bilo jedno
pet-sest!" 

- "Zasto nam onda srusiste svih sesnaest," opet ce muftija,
ali to 
zadnje njegovo pitanje je ostalo bez odgovora... 

Sistematsko unistenje dzamija

Vjerski objekt

Prije rata

Unisteno

Osteceno

Ukupno

Dzamija

1144

618 (45,9%)

307 (26,8%)

921 (80,5%)

Mesdzid

557

218 (39,1%)

41   (7,4%)

259 (46,5%)

Mekteb

954

69   (7,2%)

18   (1,9%)

87   (9,1%)

Tekija

15

4     (26,7%)

5     (33,3%)

9     (60,0%)

Vakufski objekti

1425

405 (28,4%)

149  (10,5%)

554 (38,9%)

Turbe

90

37   (41,1%)

7     (7,8%)

44   (48,9%)

Sveukupno:

4185

1347 (32.%)

527  (12,6%)

1874 (44,8%)

http://www.camo.ch/rusenja.htm

p.s.
U BOSNI I HERCEGOVINI JE SRUSENO MNOGO VJERSKIH OBJEKATA
I KAO STO BIH BOSNJACI NAGLASAVAJU DA NI JEDAN VJERSKI
OBJEKAT NIJE 
SRUSEN OD STRANE BOSNJAKA,A U SARAJEVU KOJE JE BILO POD
OPSADOM I 
PORED CETVEROGODISNJEG GRANATIRANJA GRADA BOSNJACI SU CUVALI
VJERSKE 
OBJEKTE OD DRUGIH VJERSKIH ZAJEDNICA.

 nacionalnost...narodnost...vjeroispovijest...u bosni i
hercegovini kao nigdje na svijetu ova tri znacenja su
formulisana na nacin da unose zabludu
,netrpeljivost,osvetu,vrijedjanje...konflikt....iza ove tri
zamrsene formulacije bosnjackom narodu sprema se podvala po
kojoj bi na slijedecem popisu stanovnistva od konstitutivnog
naroda bosnjacki narod postao kategorija
,,ostali,,statistika anketiranih gradjana ukazuje na to da
veliki broj zeli da se izjasni kao bosanac hercegovac sto je
sasvim logicno ali logika u bosni i hercegovini je pojam
koji odavno ne postoji.kako se izjasniti na popisu
stanovnistva????...da li ce bosnjaci iz patriotizma prema
domovini sami sebi zabiti noz u ledja i mozda izgubiti
konstitutivnost ili ce mozda kod svih naroda proraditi
svijest o bosanskohercegovackoj naciji preostaje nam
sacekati taj famozni popis stanovnistva koji jos jedino nisu
napravili ruanda i bosna i hercegovina.
 

 

NISU SVE SRBI, VIDIM PRIPISALI STE IM SVE, IMA ZLODJELA I
URBICIDA STO SU 
MOJA BRACA PO NACIONALNOJ PRIPADNOSTI HRVATI MOST U MOSTARU,
SPOMENIK 
SVJESTKE BASTINE, REMEK DJELO GRADITELJSTVA, NEIMAR NA MAGARCU
DOSAO, 
NEZNAM JEL TAD BILO MISTRIJA, SASTAAVI DA POVEZUJE SVIJET I DA
MU SE DIVE! 
I NEKI STO SE DICE KULTUROM TISUCULJETNOM, PROGLASISE GA
VOJNIM OBJEKTOM?! 
SAMO GLAVA DOLE I TRAZIT OPROST PORED KAZNE DA NAS JE STID I
SRAM A NE 
TAKVOM MENTALNOM SKLOPU SE DIVIT A OATALO NE BIH...

IVICA BALIC

za ivicu balica
procitao sam puno tvojih komentara na razlicite teme
jedna premisa is svih napisa je pokusavas da dijelis lekcije
na teme u kojima imas veoma povrsno znanje i subjektivno
izabrane izvore 
ako se pozivas na totalitarne sisteme onda sa malo volje
mogao bi da ih nadjes na sve strane svijeta pa i u danjsnje
vrijeme i u tako zvanim demokratskim sistemima(sta je ako
nije totalitarizam kad jedna ili dvije partije diktiraju
sistem pa ma kako on bio demokratski)
ako zelis analizirati ili kritikovati bilo koji sistem MORAS
znati sve okolnosti pod kojim ja nastao sazivio ili
nestao:drustvene,socijalne,politicke,ekonomske, stanje
prosvjecenosti itd
to sto neki od nas zale za nekadasnjim vremenima nikako ne
znaci da zale za totalitarnim sistemom ili dijela u njemu
vec ZALIMO za nekim dobrim stvarima koje su nam se
dogadjale;relativno dobar zivotni standard,sloboda kretanja
i jest PRIJATELJSTVO medju nama(neki to nazivaju bratstvo i
jedinstvo)
a ja tebe pitam da li bi ti volio takvo pa makar umjetno
bratsvo i jedinstvo gdje se nismo ubijali i unistavali ili
ovu danasnju demokratiju gdje nitko nikoga ne voli niti
postuje(cast izuzecima kojih je mnostvo na ovom forumu)
kad za nesto mislis da je crno priupitaj deset ljudi za
misljenje,mozda je sivo?
iznosenje stavova je pozitivno ali nametanje stavova je
nista drugo do DIKTATURA pa bila ona civilna ili religijska

COGITO ERGO SUM (razmisljam,dakle postojim)
Nasi kazu nesto bolje:ispeci pa reci
pozdrav
hivzija

"""Nasi kazu nesto bolje:ispeci pa reci
pozdrav
hivzija""""
Hivzija bolannebio, to je bilo nekad, birvaktile.
Sad se kaze: Mrzim, dakle postojim! :(((

Ja ipak kontam da je bilo vako;
u Meshino vrijeme nije bilo nacije Muslimana vec su se
morali opredijeliti ili Hrvat ili Srbin????Mesha uzeo manje
zlo,lollllll!
g

za beckog konjusara
nije ti ta losa ali ima nas(mislim na tebe i sebe i dosta
drugih)
koji nismo zatrovani
ima valjda neke nade,ha?
pozdrav
hivzija

e moj hivizija, brastvo i jedinstvo koje je odnijelo preko
stotine 
hiljada leseva, preko milion raseljenih, rastjeranih
unesrecenih,pokazano 
i dokazano da nije u prirodi ljudskoj! ljudi se na drugim
osnovama 
organizuju i udruzuju, taj smrdljiv zapad ti je bolesno opasan
tip! mani se 
citata, nisu tvoji umotvorina, samo pisi o totalitarizmu!

Namaste bhai saab Singh
(divan ti je kom.75, hvala)
A ja mislim vako:
Bas u Meshino vrjeme su izmislili naciju "Musliman"!
A Mesha, tvrdoglav i inatdzija kao i Bosanac kojeg
je opisao, i ne razmisljajuci o posljedicama
opredjelo se i izjasnio iz INATA. 
Ja se IZ INATA nisam htio opredjeliti! Ali lako je
bilo meni i nama, anonimnim, malim. Mozda je neko
prisapnuo "toj velikoj raji" da se MORAJU opredjeliti
inace....
Nije tajna da je Mesha bas u to vrjeme usao u sukob
sa budzama i badzama iz BiH rukovodeceg vrha. A posto
je nacionalno izjasnjavanje kao Musliman jednako 
besmisleno kao izjasnjavanje kao Srbin / Hrvat, a tako
(tendenciozno) izjasnjavanje je vodilo BiH u shah-mat 
poziciju... ja tu vidim razlog njegove odluke.

Nikada necu shvatiti logiku da se jednoj republici
prizna suverenitet i ravnopravnost sa ostalim republikama
a istovremeno se njenim gradjanima oduzme pravo nacionalnog
opredjeljenjanja. 
Nacionalnog IDENTITETA!
Zatim se tom obespravljenom narodu namece popis 
stanovnistva na kom se MORAJU izjasniti da 
nacionalno pripadaju SUSJEDNIM DRZAVAMA. Ili su 
Muslimani! 
Sto je ocigledno = bajonet u grudi BiH!
Da Bog da crklo to BiH rukovodstvo iz tog vremena!
Da Bog da im kosti nikad mira ne nasle! 
I voljeni i mrski Tito koji je dozvolio da se za to 
teren pripremi.

Dakle, njegovo opredjeljenje ne iznenadjuje previse.
Ne u to vrijeme. A kad bi mogao opet birati, siguran 
sam da ne bi kao onaj Nemanja, sin Muratov... 
Hrrrrak Pluc! Nek mi Murat oprosti.
I siguran sam da mu se (Meshi) kosti u grobu okrecu na 
saznanje da je jedna četnička jedinica u ovom ratu 
nosila njegovo ime. 
Pitam se da li se njegova udovica Danka ikada usprotivila
da ta cetnicka jedinica nosi njegovo ime??
Kao sto je zabranila da se njegova djela stampaju u Sa??

A meni, mangupu zlocestom, je drago sto najveci "srpski" 
roman 20tog stoljeca pocinje sa "BISMILLAH" :))

Sretna vam svima NG

za ivicu balica
opet si se dao na "tumacenje"
nije bratstvo i jedinstvo pobilo ljude nego nacinalizam i
fasizam
oko totalitarnih sistema
prouci takav sistem u bivsoj NDH i pavelica pa ces da vidis
cemer i jad a ne samo da izvlacis svoje iskljucivo izabrane
"podatke" o kriznom putu
oko citata
onaj tko ih zna koristiti stedi vrijeme i ne treba da
pametuje
evo ti jos jedan
quod licet bovi,
non licet Iovi
potrudi se da prevedes biti ces puno pametniji
pozdrav 
hivzija

za ivicu balica ponovno
predpostavljam po imenu i prezimenu da si ti krscanin
katolicke provenijencije?
(da budemo nacisto ja sam ateista)
ako je tome tako onda ti toplo preporucam da ponovni iscitas
bibliju i poruke isusa pa ces vidjeti da se bratstvo i
jedinstvo zaziva bezbroj puta i to s pravom,doduse na
drugaciji nacin,ali ipak
usput posjedujem sve svete knjig(biblija novi i stari
zavjet,kuran,knjigu o mormonizmu,talmud,knjigu o
budizmu,taoizmu) sta vise sve sam procitao,zamisli!
dakle ljudi su zivjeli i zivjet ce u slozi,toleranciji i
ponekad prijateljstvu
usput kao sto vidis u nekim stvarima se ne slazem s tobom
ali sam te ipak pozdravio a ti mene??
pozdrav 
hivzija

Hivzija,
Posto su razum i razumno rjesenje u BiH jos uvijek
na visokim granama, ne bih predlozio da trazimo 
entitet (nezatrovanih, nehipnotiziranih, normalnih...)
Bit ce lakse, u tom smislu, da se isselimo na neku 
drugu planetu.

Ja garantujem za Iveka Balica pa bih ga poveo, pod
uslovom da nas njegov veliki brat ne tuce :))
Poveo bih i GDogga, pod uslovom da se odrekne svih
330000000 (tristotridesetmiliona) Hindu bogova i da
prihvati samo 2. Dva Bogumilska :))
ps. Ma zilavi smo mi. Prezivjet cemo mi i buduce
smakove svjeta. 
A i Bosna smakove Bosne

Meshu prevashodno treba posmatrati kao velikana pisane
rijeci,a ostalo,posebno tragican zivot kao nezavisnu
sudbinu.Njegov brat je pogubljen i nestao u komunistickim
cistkama sto je bio ogroman teret u ono vrijeme.U Tvrdjavi
je dogadjaj simbolicki opisan u dobu Turske vlasti da bi se
izbjegla paralela sa tadasnjim rezimom.Opstanka radi u
slicnim okolnostima je bilo tesko profesoru i uglednom
knjizevniku da se ne opredijeli,zvanicno.Kasnije se dosta
toga dodavalo i oduzimalo,vec prema potrebi balkana,no znamo
da je Mesha skoncao u dusevnoj bolnici Tuzla.On je veci dio
zivota proveo pod pritiskom i sumnjama,politickog i
nacionalnog karaktera jer je slicnim vlastima vaznija
pripadnost od stvarne umjetnosti.I tako posthumno do
danas.Stice se dojam kao da su svi procitali njegove knjige
ali su ih razlicito prokuzili.Snaga i magija misticnog
sufizma,dervisha itd. jeste da se stvari jednostavno postave
pred oci i nos a da je sustina tesko shvatljiva.Nije vazno
sta shkrabala-kriticari i njihovi politicari,novinari pishu
o Meshi,dovoljno je i povrshno zaviriti bilo gdje u 2 velika
romana i pronaci carobne recenice mudrosti dervishkog
sufizma.Takvog strucnjaka za Islam je i SANU
pozelio,lol!Zanimljivo je da se i danas oko njega toliko
spekulise u smislu "pripadnosti",pa ni ime ili prezime nisu
dovoljni,zemlja rodjenja,zivota i smrti,jezik,cak ni sta je
napisao vec koji je!Smijesno!Kako je u zadnjim recenicama
Tvrdjave natuknuo i prorekao sta ce nam se desiti!?
g

Projekat Poznati Bosnjaci se zahvaljuje Mr. Dragoljubu
Todorovicu na ovoj zaista prelijepoj pjesmi koju smo, na
nase iznenadjenje, primili iz Srbije.
 
 
   Daleko je  voljena Bosna...

Autor: Dragoljub Todorovic (napisano Septembra 2005 godine)


 Setom putnika, tugom mornara,

veceras ti dolecem jastukom svojim,

ja te i dalje volim ceznjom svom, 

ali kako dalje, kad ona vise nema snagu sna.

Kako dalje godine da brojim,

pisem tvoje ime, pamtim rane jade,

zar da na nekom severu snivam nova proleca,

bez kumova i starih drumova.

Podmetnute grehove, lazima smo menjali,

za sve drugo nerotkinja, 

ova dusa samo za bol bila je plodna.

Ti znas ono, sto i mene brine,

to sto nas dele puste daljine. 

Daleko si, voljena moja...

 
Samo mi je da te vidim i rane zaljecim,

da umirim ovaj ludi duh 

i ispricam vazduhu za tu sudbu ludu,

pa da suza padne u oranice plodne,

da mi grom ne ubije stari hrast,

sto od njega odoh, a ipak, nemam srecu.

Tako lijepa, a tako daleka,

starija od tuge, starija od mene,

stara kao dugme prevrnutog kaputa,

znaj, u mom srcu, ja cu za te naci puta,

ognjem i macem, mi smo se rastali,

sada samo cujem vapaj za granama- beharli. 

 
Kad bih drugom stazom da krenem,

i na tren te zaboravom zarobim,

zasto svaki put do tebe vodi,

kazi mi. 

Stani na put mojoj tuzi,

ti mozes, ti to znas,

moj je voz na tvojoj pruzi.

 

Kako zagristi jabuku sevdaha,

nas se biser u tudjini gubi,

kako brate, da ti kazem:

Daleko je Bosna. 

Ti su tu gde jesi,

blizu mi Bog, daleko zapad,

neko novo vreme po tvojim ranama baca soli,

ti sanjaj- da ti niko ne zabrani,

ti voli- da ne budes zaboravljen. 

Ovde nema sadrvana,

ovo zlato na suncu ne sija,

tesko ces ovde taci oblake.

Da mi krila nisu slomljena,

davno bi do tebe dusa doletela.

 
Cutim, varam zivot bez tebe,

sto mi nisi noci ove, da ozivim svoje snove,

jer, samo se Bosanac smeje i kad mu se place,

jer, samo smo mi jednomu zivotu voleli.

Pusti da vetar nosi travu pokosene mladosti, 

ne boli ta laz sto je sama,

boli ta laz sto ne znam sta je istina.

Pusti izvor da poplavi livadu vecnog proleca,

javu da povredi san, noc da ugasi dan,

pusti tugu da bude ono sto je dosad bila.

Gde se dedose sve te zvezdice,

sto su nekad zlatnim koncem

put do tvojih gora tkale.

 

Kazu da su moja lutanja tragovi i senke

svih mojih cekanja,

da rodjenje biva pod tvojim nebom,

i da je smrt precica do tvojih tvrdjava.

Kakva je to ceznja bez cekanja,

kakav je to izvor 

kad ne piju vodu ni jelen ni kosuta.

 
Ukralo mi te jedno vreme,

a ja sam odsjaju tuge ukrao sjaj i

njime te beskrajno zavoleo,

ova noc ima melodiju tvog sevdaha,

koga skrivas pod jorganom vremena,

i onu staru, tuznu, balkansku i vecno prokletu-

juznjacku utehu.

 

Oprosti mi tamo gde drugi lazu, i kad o meni istinu kazu,

na mom licu nisu uvek pravi znaci,

oprosti mesto gde sam trazio nadu,

gde sve moje suze i tvoja tuga u jednu casu staju. 

Oprosti, ako ne umem da volim,

ako te silno ljube tvoji sinovi i ako to boli.

Zeljo bolom otrovana, 

kako sa sudbinom da te  pomirim,

nije to od vina, nit' je rana jesen kriva,

nije to do proleca, boljka od svih najveca,

sto su meni sva svanuca, k'o dvorista bez kuca. 

 
Tvoje je da me ne vidis setnog,

da me pamtis kao dobrog starca,

tvoje je da ne znas sta se sa mnom zbiva

i da znas da ti za to nisi kriva. 

Proslosti moja, suze sama pijes,

sladji je tvoj pelin od svake buducnosti,

zato dolazim, drustvo da ti pravim,

jer kad nisam sa tobom, jabuko sevdaha,

bolje drustvo i ne treba.

 

Veceras te kradem od ljudi i vremena,

dosta su strepela nadanja,

k'o da ih umornim vodama brodovi nose,

celi svet smo obisli, nigde otisli,

jer, samo jedno mesto na svetu, zove se Bosna.

Tamo gde dusa cergara godine broji,

i neki oblak sutnje sudbine kroji,

zivi se neki novi zivot, sto nam sve fildzane odli.

 
To je tezi put do raja,

stalno kreces iz pepela, 

jer je ova sudba tako htela,

do kraja- bez raja.

Vreme je ucinilo svoje,

stare boljke zive su, 

tu i tamo tinjaju,

tek da me na bol podsete.

 
Za sva vremena: prosla i buduca,

Bosna: jedna, jedina,

Bosna: lepa, gizdava. 

Tu su tvoji sinovi, iako ih ne vidis,

gde u ovim vremenima gnezdo da svijaju,

kad su ona prolazna,

a ti im osta jedna, jedina.

 
Daleko je Bosna, il' mi se to cini?

Samo srce zna da odredi granice,

i postavi nove stanice,

tek, veceras, ti si njemu gost,

za neka nova jutra 

sacuvaj mi mesto tu:

gde se ljube Drina i Semberija,

gde Krajina miluje krajnji Zapad, 

gde Tuzla i Zenica sire ruke svima

tamo gde je Sarajevo, puno sevdaha. 

 
A, dobro znam, sutra ce mi mnogo toga trebati:

oklop tvoje ljubavi od zivota da me brani,

tamo gde me muci jezik strani,

i gde BOLAN- BA, odzvonjava u usima, 

priznacu sebi- daleko si, voljena moja,

ti, jabuko, prkosna od sna,

Daleko je  voljena Bosna...


Mr. Dragoljub Todorovic

sve su religije sistemi surovosti ne osjecam se kao krscanin
taj tip 
ne postoji zadnji je svrsio na krizu zarad zavodjenja masa a
ne da 
ispasta grijehe svijeta krscanaska laz i obmana ispisivana
krvlju  
koja sekundira dan i danas religija koja je najsurovija,vi
ljude 
etiketirate kao vam odgovara A za pavelica kad si se vec
docepo 
monstruozna zamisao i zlocin bioloski pokusaj istrebljenja
nekih 
naroda jevreja a prvo u srbiji istrebljeni jevreji na
balkanu za cudo 
dan danas ljudi u srbiji neznaju da se u srebrenici desio
zlocin 
najveci poslje drugog sjetskog rata u formi genocida ,
hrvati jadno i 
sramno da niko nije stradao srbi da je milijarda manipulanti
jedni i 
drugi  kad vec spominjes pavelica a ljudi ce se sami druzit
i 
izgradjivat ulaziti u neke intersene odnose a ne silom
lazima i 
obmanama naturati tek je rat omogucio jednom narodu
odrednicu da se 
izjasne kao osjecaju da zele i da pripadaju jednom korpusu
to su 
cinjenice do rata ne samo musliman il neki ti hrvat il
srbin, vec 
bosnjak ovo su moja razmisljana,a vidjecemo po popisu, i ko
to kaze 
sreo druga morao je u rat zove otadjbina pravda se i sve sto
ide s tim 
jace bi neg brastvo i jedinstvo i na komsiju a zasto me
optuzujes 
ljudi treba na svojim licnim il ti osobnim iskustvima
duhovne tabice 
da nesto izgrade a ne na akademskim citatima pozdrav i tebi
hivizija 

Ivica balic

za beckog konjusara
slazem se sa prijedlogom
pretpostavljam da sam daleko najstariji medju nama ali bih
preporucio da "moderator" bude gdog jer mi se cini da ima
najvise strpljenja i smirenosti
netko bi morao da intervenise izmedju mene i iveka jer bi se
nase rasprave otegle ko teravije a cini mi se da smo oba
dovoljno bosanski tvrdoglavi da bi trebao netko da nas
smiruje
u svakom slucaju bilo bi burno ali nikako dosadno
sretna nova godina
pozdrav 
hivzija

Svaka cast GDogg, Mesu si divno opisao. Dimenziju njegove
izvanredne umjetnosti nije lako shvatiti, narocito ako se
nije procitalo, ili jos gore, ako se procitalo povrsno i
nije shvatilo sta je veliki pisac htio da kaze.
Bez obzira sta politikanti i prisvojitelji tudjeg pisali i
lagali, jedan je nas Mesa i ponos da je jedan od nas ce nas
jos dugo ciniti sretnim i zadovoljnim. A lazljivci ga mogu
svojatati koliko hoce.

Ha ha...
Hivzija : Ivica = 0:0
Isto ko' ja i moja hanuma!
Iako nam se argumenti temelje na istom ipak uvijek 
izadje na isto "Yackety yack bla bla bla bla..."
Ili cija ce biti zadnja, a na kraju se smijemo
vlastitoj tvrdoglavosti :)))))))

Hivzija starac mojne mene za moderatora,tite ti dragoga!
Dozivio sam fijasko i ignore u aferi Pop-Seve...djaba
spomenica u padje,lol!
g

za ivicu balica
oko religije:
slazem se stobom da je vecina njih opresivna i"diktatorska"
ergo totalitarna(vidis nadjosmo nesto zajednickog)
oko totalitarizma:
nisam ja spomenuo pavelica i ndh kao poseban primjer nego
kao kontrapunkt stradanjima na kriznom putu
oko bratstva i jedinstva:
ta ideja se rodila kao pokusaj da se sprijeci ono sto nam je
uslijedilo pocetkom 90 godina
oko trulog zapada:
zivim ti ja tu na tom zapadu vec skoro 18 godina,a
posjecivao sam "zapad" od ranih 60 godina bilo privatno bilo
poslovno i ne mislim da je sve trulo ali da jos ima
trulezi(uostalom kao i svugdje) 
ne moze se pobiti
oko licnog iskustva:
na moju veliku zalost sve sto mislim i govorim proizilazi u
vecini slucajeva iz vrlo licnog iskustva(ima i dobrih
naravno)
oko razmjene misljenja:
svaka rasprava uvijek ima u sebi pozitivnih premisa makar se
mi ne slagal,u najmanju ruku daje nam mogucnost da malo
razmislimo i pokusamo uvidjeti gdje se krije
istina(priznaces nije to ni malo lako)
pozdrav
hivzija

za gdoga
slazem se s tobom oko pomenute "afere" imam isti gorak ukus
jer poznajem obojicu
osjecam se frustriran jer nasi pokusaji nisu urodili plodom
svejedno bih tebe prihvatio za medijatora (sto ne znaci da
bih se uvijek slozio s tobom-ha,ha) tite mi
postovanje
hivzija

IAKO NISAM SUDIJA HOĆU PRAVDU  

Intervju: Silvie Matton        
Wednesday, 17 January 2007  
IAKO NISAM SUDIJA HOĆU PRAVDU 

Ovaj intervju nastao je nakon što su nekadašnji UN vojnici 
holandskog  bataljona dobili medalje od strane svoje vlade.
Glas koji je odmah reagovao i rekao da su holandski vojnici
trebali dobiti “orden srama” bio je glas francuske
spisateljice Silvie Matton. 

Potražili smo je i zamolili da se predstavi za naše
čitaoce.
Tom prilikom je rekla da je ona francuski pisac, da je
izdala nekoliko novela od kojih je jedna prevedena čak na
14
svjetskih jezika i prodana kao bestseller u Velikoj
Britaniji i Americi. Njena knjiga “Rembrant’s whore”
nastala
je prije odluke da svoje pisanje posveti Bosni, Srebrenici
i
Međunarodnom sudu za ratne zločine.  

“Počela sam donositi svoj sud o Miloševiću pišući roman
koji
je fikcija sa živim likom: radi se o albanskoj familiji iz
Makedonije gdje govorim o djevojčici po imenu Oceane, koja
boluje od leukemije i zbog toga se nalazi u pariškoj
bolnici. Ta mala djevojčica je dobro poznata a sada je
tinejdžer koji živi u New Yorku. Pozadina priče je stanje u
ex Jugoslaviji i ratovi koji su slijedili. Kako sam pisala,
tako sam učila o svemu što se dogodilo u Vukovaru,
Sarajevu,
Srebrenici a i na Kosovu. Počela sam intervjuisati mnoge
francuske oficire i političare i tako saznala mnogo o
stradanjima u Srebrenici. Nisam mogla šutjeti i ostaviti to
po strani te pisati o nečem drugom. Istina je i to da sam
bila sretna prilikom istraživanja bez obzira što su mnogi
odgovarali: “Mi nismo znali, mi nismo mogli znati šta se
tamo događa…” Prvo sam intervjuisala jednog generala koji
mi
je odmah sve priznao, čak i njegovu odgovornost za pad
enklave. Kad je već on kao njihov pretpostavljeni priznao,
njegovi potčinjeni nisu mogli odbiti svoju odgovornost.
Željela sam i dobijala istinu za masakre koji su se
dogodili. Sve sam razumjela osim jednog!? A to je da se
cijeli napad na enklavu planirao mjesecima od strane
zapadnih vlada preko njihovih pregovarača Richarda
Holbrookea i Carla Bildta a sa Miloševićem kao jedina
solucija za završetak rata. Zar nije Milošević potpisao
Dayton kao dil za opstajanje “Republike Srpske”
podrazumjevajući nestanak istočnih enklava. Uzevši u obzir
činjenicu da ja nisam novinar nego spisatelj, nastavila sam
ispitivati i istraživati. Svakako jedan od razloga što su
mi
se olako vrata otvarala je bio i taj što sam bila nepoznata
onima koji su za sve bili odgovorni. Deceniju nakon masakra
neki od sugovornika su bili radoznali a neki su odgovarali
na moja pitanja otvoreno jer je od događaja prošlo dosta
vremena. Tako sam, nekoliko mjeseci kasnije, objavila u
svjetski poznatom francuskom magazinu Paris Match 4 strane
dug članak koji je uzdrmao javnost a godinu kasnije i
knjigu
od 430 strana “Srebrenica, a foretold genocide”. Od tada,
napisala sam mnoge članke u francuskim medijima o
Srebrenici, Miloševiću, Ujedinjenim narodima, Daytonu.
Pisala sam kada god mi se ukazala šansa da kažem istinu i
pomognem pravdi. Tri strane sam napisala kada se pojavio
video o Škorpionima. Publikovala sam intervju sa Carlom Del
Ponte na četiri strane a digla sam svoj glas člankom u
kojem
sam nedavno rekla da bi od holandskog Ministarstva odbrane
njihovi vojnici trebali dobiti “medalju srama” ....
...........................
...........................
SabaH: Kada bi imali moć i volju da to uradite, koga bi
prvo
prozvali a možda i uhapsili zbog odgovornosti prema Bosni i
Hercegovini? 

Silvie Matton: Nisam ni sudija ni tužitelj. Ali, zasigurno
one koji danas žele ukinuti Međunarodni sud pravde i koji
su
za to dali rok do 2010-te. Sada kada su još uvijek
šestorica
najodgovornijih na slobodi i koji žele da zaštite sebe od
odgovornosti ili tačnije od sudske sobe gdje bi morali reći
imena i čuti govor njihovih žrtava. Mislim da bi se na mom
spisku našli mnogi. Zbog geopolitičke pozicije
ex-Jugoslavije između dva bloka u vrijeme Hladnog rata, u
vrijeme trgovinskih razmjena, Federacija Jugoslavije je
decenijama bila špijunski najposmatranija teritorija na
planeti. Špijunaža takozvane međunarodne zajednice (i
Kontakt grupe) je jako dobro bila upoznata sa Miloševićevim
planovima, najmanje rečeno 1989. pa su izabrali da ga
puste,
ili tačnije, izabrali su da mu pomognu samim tim što neće
intervenisati. To je bilo najmanje što su mogli učiniti da
bi održali komercionalne odnose sa Beogradom. Preko svojih
agenata, špijunskih aviona i satelita svako na čelu ili
blizu državnog vrha zapadnih zemalja znao je šta je
planirano, organizovano a kasnije i sprovedeno u djelo: U
BiH od početka 1992; u Hrvatskoj 1991; a na Kosovu od 1987.
nakon što je Milošević preuzeo vlast 1987. uz pomoć svoje
mafije. Svi dokazi o tome pojavili su se 2003. kada je
suđeno Miloševiću. Dakle, političari i diplomate zapada su
još 91. dobro znali zašto su srpski tenkovi opkolili
Sarajevo decembra 1991. i postavili toliku artiljeriju na
okolna brda. Kako Roy Gutman tvrdi neki agenti CIA su tada
informisali Bushovu adnimistraciju koja je putem NATO mogla
to sve skloniti za dan ili dva. Ali SAD su okretale glavu
od
evropskog konflikta gdje nemaju ekonomski interes…. Svi su
znali kad je počelo etničko čišćenje, svi su znali za
koncentracione logore. Ali šutnjom su htjeli dati Srbima
još
vremena glumeći opominjanje. Znali su i 12. jula 95-te da
su
u Srebrenici odvojeni muškarci od žena i šta će biti sa
njima. Tada su govorili: “Mi znamo, ali ne želimo da
znamo”.
Pustili su da se dogodi. Godine 1995, sve zemlje na svijetu
željele su kraj rata u BiH. Željeli su izaći iz Bosne. Carl
Bildt mi je rekao 1995. da je Republika Srpska dogovorena
što je i Ricard Holbrooke javno priznao na Hayat TV, da je
“bio pod isntrukcijama da žrtvuje Srebrenicu, Goražde i
Žepu”. Na moje pitanje ko mu je dao instrukcije rekao je
“Tony Lake”. 

SabaH: Molim Vas da i za naše čitaoce kažete o medaljama
koje je holandski bataljon nedavno dobio za njihovo
“herojsko” držanje u Srebrenici? 

Silvie Matton: Već sam vam rekla da ovo samo mogu nazvati
“medaljom srama”. Ovakva ceremonija bi trebala pomoći
“veteranima Srebrenice” da lakše prevaziđu “post-traumatski
stress sindrom”. Ozbiljno, asistirajući u činjenju genocida
a ne uradivši ništa, moralo je kod njih izazvati
traumatizirajuće posljedice. Zamislite, oni između 6. i 11.
jula nisu ispalili ni metka. Na njihovu sramotu oni su od
odvojenih muškaraca i dječaka zahtjevali da iz džepova
izvade sve oštre predmete. Osim nekoliko momaka koji su se
usprotivili dodjeli medalja Holanđani samo zaslužuju
“medalju srama”. Primanje medalje je uvreda žrtava, uvreda
mrtvih i živih Srebreničana. 

SabaH: U vrijeme rata tadašnji francuski predsjednik
Miteran
je svojim dolaskom u Sarajevo na neki način spriječio
eventualno bombardovanje srpskih trupa. Šta Vi o tome
znate?

Silvie Matton: Taj slučaj mi je poznat i mislim da je i to
bilo sramno još 28-mog juna 1992. godine. Čineći to Miteran
nije ništa drugo radio osim što je pomagao svojim srpskom
prijateljima, šaljući im poruku prijateljstva. Zaustavivši
planirano bombardovanje od strane NATO, učino je to da
Sarajevo bude godinama grad-zatvor. Bez hrane, bez vode,
bez
budućnosti… pod terorom granata i snajpera. “Sramota, ništa
osim sramote, cjelokupna sramota” William Shakespeare,
Henry
V  je česta misao koja mi padne na pamet kad god se sjetim
Bosne.

http://www.sabahusa.com

Ako me krecana sluzi,1987 u Sarajevu se neko famozno
dosjetio da Dervis i Smrt prevede na Engleski i Njemacki te
stavi u izloge knjizara po gradovima Bosanske rute turista
za Jadran.Vijest sam procitao u novinama.Pozovem jaranicu
Vanju u SA i zamolim da mi kupi i posalje jedan primjerak u
BL na Njemackom.Jaran mi se u Portoroz-rosso zenio sa divnom
Swicarkom pa sam joj pozelio pokloniti knjigu kao vjencani
dar(boca hepte i valija na hinjaka),Mehmedaliju-Meshu.Ako ce
mo priznati nasha generacija nije imala prilike da ikada
vidi Dervise,upozna se sa njihovim vjerovanjima i ritualima
a ipak smo knjigu Dervis i Smrt obozavali,a posebno djeca
cvijeca.Angela se jako obradovala poklonu i unaprijed znala
da je u pitanju klasicna zagonetka i zezalica moje
malenkosti."Plasio" sam se i pitao hoce li shvatiti knjigu i
nesto kasnije poslije sve svadbene gungule obradovala me
andjeoskom pojavom i ponovo se zahvalila na svadbenom
poklonu-poklonima,hm,lol!
g

BiH i od Crne Gore traži izlaz na more
CRNA GORA DA VRATI SUTORINU - BOSNI I HERCEGOVINI PRIZNATI
GRANICE KOJE SU UTVRĐENE ODREDBAMA BERLINSKOG UGOVORA IZ
1878.

Objavljeno: 02. January 2013. 

Dragocjen dar: Navodno je komunistički moćnik Đuro Pucar
Stari darovao bosanskohercegovačko more Crnogorcima. Naredio
je da se iz Trebinja u Herceg Novi prenesu katastarske
knjige Sutorine i Kruševice te je bez ikakve valjane odluke
ili referenduma, samo na temelju usmenog dogovora s Blažom
Jovanovićem, Đuro primorski pojas dug devet kilometara od
Igala do Prevlaka darovao Crnoj Gori. 

Osim spora s Hrvatskom oko Velikog i Malog škoja te
razgraničenja u Malostonskom zaljevu, Bosna i Hercegovina
traži revidiranje svoje granice s Crnom Gorom, što je
intenzivirano nakon crnogorskog razdruživanja sa Srbijom.

Bosanskohercegovački političari traže da se dio Crnogorskog
primorja na području Sutorine u dužini od desetak kilometara
pripoji Bosni, pa bi tako Bosanci, uz Neum, dobili još jedan
izlaz na more.

Rodonačelnik te ideje, bivši rektor Univerziteta u Sarajevu
Jusuf Mulić, došao je do pisanih materijala u kojima navodno
stoji kako je odlukom Vlade Kraljevine Jugoslavije iz 1936.
godine područje Sutorine i Kruševice izdvojeno iz
Trebinjskog i pripojeno Kotorskom srezu Herceg-Novi-Kotor u
sastavu tadašnje Zetske banovine, pa stoga BiH ima povijesno
pravo na to područje.

Berlinski ugovor iz 1878.
Dr. Mulić je u obranu svojih teza više puta isticao kako je
Bosni i Hercegovini priznato pravo na granice koje su
utvrđene odredbama Berlinskog ugovora iz 1878., a prema tim
odredbama navedeno područje pripada BiH.

On smatra da treba pokrenuti spor pred Međunarodnim sudom
pravde u Haagu ako Crna Gora ne vrati Sutorinu, a postupak
bi se vodio u okviru spora između Hrvatske i Crne Gore oko
razgraničenja na Prevlaci.

Zanimljivo je da se ideji profesora Mulića i bošnjačkih
uglavnom marginalnih političara priklonila i Srpska
pravoslavna crkva u Hercegovini, točnije episkop Grigorije
Durić, koji je u svojim nedavnim izjavama podržao pripajanje
Sutorine Bosni i Hercegovini. Podsjetimo, prema shematizmu
SPC-a, područje oko Sutorine pripada Zahumsko-hercegovačkoj
eparhiji, što je vjerojatno razlog ovakvu stavu vladike
Grigorija.

Dosta je inertnosti
Sutorina bi se ponajprije pripojila Republici Srpskoj kao
samostalnom entitetu pa slijedom toga i Bosni i Hercegovini,
koja je spoj RS-a i Federacije.

Episkop Grigorije tako je rekao da BiH ima legitimno pravo
tražiti povrat dijela jadranske obale kod Sutorine koji joj
je oduzet, te pozvao najviše predstavnike vlasti u BiH i
Republici Srpskoj da se bore za taj svoj teritorij.

– Ljudi koji obavljaju odgovorne funkcije moraju se i u tom
pogledu ponašati odgovorno. Dosta je bilo inertnosti i
ravnodušnosti o tom pitanju i od BiH, pa i od Republike
Srpske, i taj problem treba što skorije riješiti da bismo
dobili izlaz na more. U suprotnom to ne bi bilo u duhu
dobrosusjedskih odnosa – ocijenio je vladika Grigorije.

Vladika Grigorije je naglasio da je prirodno da BiH traži
izlaz na more i to treba shvatiti u miroljubivom duhu,
napominjući da ne postoji nijedno zaleđe tako blizu mora a
da nema i izlaz na more. Prema njegovim riječima, treba
ispitati kako je došlo do toga da se izlaz na Jadransko more
kod Sutorine prisvoji i oduzme. Vladika Grigorije je
podsjetio da su sve nove granice stvorene po AVNOJ-u osim u
ovom slučaju, jer bi BiH po AVNOJ-u trebala imati izlaz na
more.
– Ako je SFRJ rasformirana prema granicama nacrtanim u Jajcu
1943. godine, zar nije normalno zahtijevati da se
razgraničenje između Hrvatske, Crne Gore i BiH provede prema
tim granicama. Time bi se ispravila ne samo politička, nego
i historijska nepravda koja nas je udaljila s obale kojoj,
po svim specifičnostima, pripadamo – zaključuje vladika
Grigorije u pismu upućenom institucijama vlasti Bosne i
Hercegovine. ( Stanislav Soldo, slobodnadalmacija.hr)

Dragocjen dar

Navodno je komunistički moćnik Đuro Pucar Stari darovao
bosanskohercegovačko more Crnogorcima. Naredio je da se iz
Trebinja u Herceg Novi prenesu katastarske knjige Sutorine i
Kruševice te je bez ikakve valjane odluke ili referenduma,
samo na temelju usmenog dogovora s Blažom Jovanovićem, Đuro
primorski pojas dug devet kilometara od Igala do Prevlaka
darovao Crnoj Gori.

http://ns1.bosnjaci.net/prilog.php?pid=47824

....BOŠNJACI SU BOGU MILI
Autor: Fikret Hafizovic


Ne prihvatajući da pišem o bogumilskim zabludama koje navode
historičari koji su se bavili 
bogumilima možda neću biti shvaćen od onih koji su svoju
predodžbu o bogumilima stekli 
iz takvih pisanja. Ali, to je moj stav i hoću da shvatite da
ne želim da pišem sve te, za 
mene, nelogičnosti koje su pisane o bogumilskom vjerskom
učenju od naših negatora. 
Hoću samo da ukažem, da su te neistine i naklapanja o
bogumilima, koja su pisali 
Bošnjački negatori, trebala da potvrde tvrdnju da je
bogumilstvo heretičko učenje, a 
bogumile uvedu u krug kršćanskih krivovjernika i zašto
citirati nešto što je pamflet.
Bogumili nisu bili kršćanski dualisti, a ne pogotovo
heretici, nego monoteisti i imali su 
najprirodniji slijed monoteističkog učenje čiji je zadnji
izražaj bio islam, a ovaj svoj stav-
tvrdnju pokušat će obrazložiti narednim tekstom.
O bogumilima pišu:
 
Srpsko učeno društvo je 1865. godine napravilo natječaj na
temu: bogomili u Bosni, kako 
bi njihovi povjesničari ispitali tu novu povijesnu
nepoznanicu koja je u tom periodu dobila 
svoj značaj u Bosanskoj povijesti, a Srbin-pravoslavac iz
Zadra-Božidar Petranović vajni dr. 
dobi veliku nagradu u dukatima što im ''objasni'' da su to
bili, niko drugi do pravoslavni. 
Knjiga se zvala:''BOGOMILI. CRJEKVA BOSANJESKA i
KRJESTJANI''. Od tada, za sve Srpsko 
pravoslavne historike postade istina, da u Bosni u vjerskom
smislu nije bilo, do pojave 
Turaka, ništa drugo osim nešto katolika i sve pravoslavni, a
da, ako i neki od zapadnih 
historika piše ili govori o Patarenskom, kao nekom
trećem-bosanskom narodu patarenske 
vjere, onda opet misli na pravoslavne.

Historik koji i dalje podupire ove nebuloze je J. Fine u
knjizi: ''Bosanska crkva, novo 
tumačenje''. Ovaj pamflet o nama i našoj Bosni, ovu
povijesnu destrukciju predgovori, da 
ko drugi, nego dr. Enver  Imamović, a sve to na sav naš jad,
a doktorovu žalost. Žalosno je 
na ovakve povijesne nakaradnosti o nama staviti svoj potpis,
pa ma ko to bio, a Enver to 
nije trebao nikako.
Na ovakvu tvrdnju, o dvije religije, slijedi tvrdnja nekih
Hrvatskih povjesničara da je islam 
prihvatan nakon ulaska Bosne u zajednicu islamskih država,
te se islam pojavljuje kao treća 
religija nakon Turskog ''osvajanja'', a pristalice tog
učenja su patareni-bogumili kao 
otpadnici od njihovog kršćanskog učenja.
 
I onda, najnovija-blaža i od Bošnjake prihvaćena teorija o
Bošnjacima kao bogumilskim 
vjernicima sa svojom Bosanskom crkvom, koji su do dolaska
Turaka bili većinski u Bosni, 
ali su onda listom prihvatili islam.

Bošnjački narod, a što je najgore i Bošnjački tumači
povijesti, nikako da se oslobodi tog 
naturenog balasta; da je narod koji je na izvještačen način
i krivovjerjem pokupio neka 
historijska prava na ovu Bosnu i postao i državotvoran. Zbog
tih nametnutih stavova 
Bošnjak već dugo krvari i gubi svoje povijesne teritorije.
Ovaj ''novi'' Bošnjak još nije, a 
izgleda i nemože, da prihvati najprirodniju činjenicu da je
ovdje u ovoj našoj zemlji Bosni, 
od vajkada uvijek sa istim svjetonadzorom. Da je čitavo
bosansko bitisanje on u njoj bio 
vladajući. Da ju je on formirao davno, početkom novog
milenija, i to kao pripadnik 
vladajućeg državotvornog sloja ljudi koji su slijedili
učenje o jednom Stvoritelju, a kako su 
ih zvali, je-posve nebitno, odbacujući idolatrijska učenja o
Stvoritelju.

A sve navedene protivuriječnosti u pogledu vjerskog učenja
Bošnjaka, je iz razloga što je 
ovom 'novom' Bošnjaku naturana i na kraju i naturena
iskrivljena povijesna činjenica- 
predrasuda; da je ostavio ''svoje'' kršćanstvo i prigrlio
vjeru osvajača. Ta predrasuda je 
našem narodu naturana u zadnjih 160 godina, u periodu kada
smo ostali u kršćanskom 
okruženju i u svakom smislu dosta obespravljeni. Kada nam je
sve krojeno po njihovoj 
mjeri, pa i naša povijest. Sve to, imalo je itekako odraza i
na skorašnje Bošnjačke 
historičare-istraživače, a sve iz razloga jer su i školovani
dobijajući takve informacije tako 
da su uvijek polazili sa tom predrasudom kao osnovom svog
povijesnog učenja. Teško mi 
pada, da i oni podučavaju-školuju, na istoj osnovi-Bošnjake
i to akademske građane i tako 
se slijed nastavlja.
 
Sada je vrijeme, da se na sve te neadekvatnosti stavi tačka
i da naša pokoljenja, barem što 
se tiče svoje historije, pođu slušati i učiti o sebi
afirmativno i to istinski, a ne podcjenjivački 
i minimizirajući i sve na konstrukcijama. Dakle, vrijeme je
da Bošnjak konačno pođe 
izučavati, a uz to i prezentovati svoju življenu povijest.

Ali, za sve to treba imati i Bošnjaka sa razvijenom sviješću
o sebi; o Bošnjaku, koji u svojoj 
Bosni nije tek tako slučajno nego da ju je on od vajkad po
svom nahođenju i gradio. No, 
kako se stvari, po sebi, odvijaju, po svemu sudeći, i iz
razloga kako se sporo razvija 
Bošnjačka svijest o samom sebi, do toga će nam biti najteže
doći. U sve vjerujemo, ali u 
svojoj povijesti daleko smo od istine. Napisao sam da je
onaj stari Bošnjak znao ko je i šta 
je i znao je na svojoj uzvišenoj vjeri islamu mobilisati
svoje duhovno biće koje je njegovalo 
ljubav za svojim vatanom i žestoko ga braniti. Ovi neki,
nazovi Bošnjaci i kao intelektualci 
nisu ni do koljena starom Bošnji koji je znao da klanja i to
je bilo dovoljno da nije bio 
kolebljiv i znao je sa kim može u saf i ko mu je
neprijatelj. Ono što smo dobili u naslijeđe 
od naših predaka, ne smijemo dalje rasipati. A rasipamo naš
naslijeđeni vatan zahvaljujući i 
lošoj povijesti koju nam pisaše drugi, elminišući nas kao
historijske vlasnike iz vlastitog 
vatana kojeg su stare Bošnje gradile i čuvale hiljadama
godina. Ova dva naroda, koja sa 
nama dijele naš vatan, sa nama žive stoljećima i nisu nam
pomagali kada smo ga u 
Srednjem vijeku branili od katolika. Prije 20 godina Bosna
je napadnuta od njena druga dva 
naroda potpomognuti od istih komšijskih naroda i nekako se
odbranismo, tako da danas 
imamo to što imamo. Međutim, njihov motiv za otimanje naše
zemlje bio je povijesnog 
karaktera. Učeni su da je Bosna povijesno njihova i to i
danas uče, ali ne vide je kao zemlju 
Bosnu nego kao dijelove njihovih matičnih nacionalnih
teritorja. Sva ta njihova povijesna 
učenja su na krivotvorenoj-izmišljenoj povijesti. Iz tog
razloga, zagovornik sam jedino 
interpretacije istinite povijesti koju je Bošnjak živio u
svojoj Bosni. Do nje će biti nešto teže 
doći, ali naći će se nove snage koje će to uraditi zbog
sebe, ali i svojih potomaka.
 
Svjestan sam, da će proteći dugo vremena da se dobijene
predrasude odbace, ali mi je 
želja da naše potomstvo uči svoju istinsku povijest koja je
zametnuta na Evropskom tlu 
prije dvije i više hiljada godina. Takođe, želja mi je da se
naši potomci diče time da su 
jedan od dva Evropska naroda čiji su preci vjerovali u
jednog Boga- Stvoritelja, da je 
upravljao svojom Bosnom, a da nije morao mijenjati zemlju
rođenja, (drugi narod su 
Albanci) kao što se dešavalo sa ostalim Evropskim narodima
koji su bili monoteisti, ali su 
morali pod prisilom mijenjati zemlju svojih pradjedova i
bježati u zemlje gdje je musliman 
bio dominantan ili ostajati i prevjereni pod stalnom
kontrolom suda inkvizicije. Stari 
Bošnjak je imao strategiju i znao je kako se suprotstaviti
nakani kršćana o progonu. Mogao 
je to da planira, jer u Bosni je bio vazda dominantan i imao
vlast. Dakle, Bošnjak je Bosnu 
vazda gradio i branio, a Bosna njemu bila vazda trpeza koja
ga je hranila. 

Pojam: bogomili-bogumili tj.sama riječ, kojom je trebalo
označiti jednu sasvim različitu 
religioznu skupinu ljud koja je djelovala u Srednjem vijeku
u Bosni, a koja se od kršćana 
razlikuje po svom učenju o Stvoritelju, uveo je Rački. Do
tada su u katoličkoj literaturi oni 
nazivani katarima ili patarenima, a uz taj naziv išao je
počesto diskreditirajući termin 
heretici. 1853.godine Štampana je knjiga; '' Šematizam'' od
fra Bakule u kojoj on tada piše 
da je Bosna bila: ''...zaražena od jeresi Maniheja i
Patarena'', dok u kasnijem svom pisanju 
iz 1867. za Bosanske patarene on ima naziv bogomili. Papa
Urban II Bosnu naziva: 
''Tvrtkova Bosna patarenska'' Nada K. ''Povijest Bosne'',
str. 238.

Rački, ih je 1867.godine, pišući svoju raspravu:'' Bogumili
i Patareni'' nazvao; bogomili 
prema njihovom stavu i kako su sami sebe nazivali, kada je u
pitanju vjerovanje. Po njima: 
Onaj narod, koji Božija svojstva ne pripisuje živom biću,
dakle, koji vjeruje u jednog Boga-
Stvaraoca svega, je narod koji je Bogu mio. Smatrali su da
su oni, Bogu mili-dragi iz 
razloga što pravilno interpretiraju Božije stvaranje i sebe
su, u odnosu na kršćane, nazivali 
bogumilima. U vremenu prije 60-70 godina mogla se čuti
izreka od starog Bošnje da su 
muslimani Bogu dragi, da su oni Božije mile (Božiji narod).
Bošnjaci su samo u relacijama 
monoteista nazivani bogumilima i onda kada su sami, drugima,
predočavali svoje učenje o 
Bogu. Tek u kasnijim historijskim proučavanjima taj naziv za
Bosanske predhilafetske 
vjernike biće konstantno rabljen od svih onih koji su
pokušali dati svoj doprinos u 
razobličavanju njihovog vjerskog učenja. Inače, već sam
napomenuo da su ih kršćani u 
ranijim razdobljima prije nego što ''postadoše'' muslimani
nazivali patarenima ili katarima 
uz skoro obavezan dodatak heretici.
 
Za patarene, katare, husite i ostale kršćanske
krivovjernike, prema katoličkim 
povjesničarima, ostala je i prihvaćena tvrdnja da su svi oni
kršćanskog dualističkog učenja i 
da su prema tome krivovjernici, a da su progonjeni iz
razloga što Isusa nisu prihvatali za 
Boga. Tu istu teoriju, kršćanski povjesničari su zastupali
kada su u pitanju bili i Bosanski 
bogumili. Međutim, patarena, husita, katara nema više u
zemljama u kojima su živjeli: 
Francuska, Italija, Švicarska, Češka... i tvrdnja o njihovom
načinu vjerovanja-krivovjere nije 
se ni provjeravala, ali bogumili ostadoše u svojoj Bosni i
kada se ukaza prilika dolaskom 
islamske vojske u Bosnu, oni više nisu bogumili nego
muslimani. Dakle, bogumili-naziv 
koji su nosili Bošnjaci kao vjernici u predhilafetskoj Bosni
je trajao koliko se rabila ta 
historijska činjenica-rasprava o njima i koliko je trebalo
da se bogumili dovedu u kontekst 
ostalih krivovjernika. Kako bogumili nisu kršćanska sekta i
kako su ulaskom Bosne u 
Balkanski Islamski Komonvelt postali svi muslimani tvrdnja o
njihovom krivovjerju je samo 
pokušaj na krivim povijesnim činjenicama u Bosnu uvesti
kršćansko krivovjerje. 
Inače, sama riječ-bogumil je kovanica iz dvije riječi: Bog i
mio. Taj termin, među 
pravoslavnim historicima prvi počinje koristiti dotični
B.Petranović. U dotadašnjoj 
srpskopravoslavnoj historijskoj literaturi oni nisu ni imali
susret sa tim pojmom, jer ga je 
tek koju godinu prije, u Hrvatskoj, promovirao Rački. I u
pisanju, koristili su nepravilan 
oblik te riječi bogomili, mada to nije mijenjalo suštinu
značenja. U kasnijim povijesnim 
analizama bogumilstva, ovaj pojam postaće opsteprihvaćen i u
evropskim povijesnim 
krugovima.

Mnogi, povjesničari koji su se bavili ovim, za njih,
fenomenom, olahko su dolazili do 
stavova o vjerskom učenju bogumila. Prije svega,
komparirajući vjersko učenje bogumila sa 
patarenima koristili su falsifikovane dokumente i pisanja
nekih crkvenih lica koja u mržnji 
prema istima nisu ništa pohvalno napisala za patarenske
vjernike. Ovi su im pripisivali 
koje-kakve zablude koje patareni pa ni bogumili uopće nisu
koristili u svom vjerskom 
učenju i iz tog razloga –pripisivanja zabluda, kasniji
historičari utvrdiše da je bogumilsko 
učenje kršćanska hereza-dvojno učenje o Stvaranju. Tako, da
iz razloga nepoznavanja 
patarenskog učenja o Bogu, mnogi su izmišljali njihovo
vjersko učenje. 
Bogumili su postali internacionalni historijski problem pa
su o njima počeli u prošlim 
stoljećima pisati mnogo Evropski povjesničari. Jedni ih
povezuju sa pavlićanima, drugi sa 
maniheizmom, treći sa mazdeizmom, jedni opet sa mitrizmom i
nema u koje ih kao 
krivovjerne kontekste neće dovoditi, a samo da bi potvrdili
njihovo krivovjerje, a oni nikada 
nisu bili kršćanski dualisti i od vajkada su bili monoteisti
, a od VII stoljeća islamiti.

Do nas dođe i tvrdnja, da su naši predci sljedbenici učenja
Bugarskog popa Bogumila i po 
njemu se kao prozvaše bogumili. Bosanski bogumili se mogu
povezati sa Bugarskom i sa 
vjerovanjem Bugarskog naroda, ali kao muslimani, jer su u
Bugarskoj od vajkad, kao i u 
Bosni bili muslimani i saradnja je bez daljnjeg, postojala.
Da su bogumili, vjerovanjem neka 
kršćanska sekta-dualisti, to je kršćanska neistinita
povijesna činjenica i to u nemogućnosti 
prihvatanja istinite činjenice da su bogumili vjerskim
učenjem bili monoteisti.

Naši preci-bogumili, mogli su za sebe da kažu, da su pravi
hristjani, mada taj termin 
muslimani ne koriste, ali nije u protivriječnosti sa
islamskim učenjem, uzimajući da su i 
sami sljedbenici učenja Isaa a.s. kao Božijeg vjerovjesnika,
a ne Isusa kao Boga, kako ga 
predstavljaju kršćani. Za bogumile je važio prefiks:
''pravi'' za razliku od onih koji Isusa 
poimaju kao Bogočovjeka, koji bi za bogumile bili ''krivi''
krstjani.
Prema svemu dostupnom, od samog nastanka povijesnog pitanja;
ko su bogumili, do 
bogumilskog utapanja u muslimane, bogumili su protežirali
vjerovanje u jednog Boga-
stvoritelja svega, jer to je jedini logički slijed
monoteističkog učenja. Biti u krivovjrju, a 
onda prihvatati masovno islam nemože biti masovna pojava,
jedino pojedinačna. Njihov, a 
time i naš-jer Bošnjaci su bogumili, put do spoznaje o Bogu,
išao je preko onih ljudi kojima 
je Bog darivao tu moć da mogu, na najbolji način, objasniti
kako i sam puk može doći do 
spoznaje o Božijem jedinstvu, te da Bogu, nikada, i ni u
kojoj situaciji ne pridružuju nešto 
ili nekoga što će tu pojavu poistovijetiti sa Stvoriteljem,
a bili su to poslanici među kojima i 
Issa a.s.
 
Isaa a.s. nije svoje poslanstvo temeljio, na tome, da je on
Božiji sin u biološkom smislu, niti 
da, po toj logici, bude Onaj koji stvara. Nakon Isaa a.s.
smrti, njegovo učenje o Bogu-
dobijena Objava-bazirano na humanitarnoj osnovi, je
prihvaćeno a najbliži sljedbenici 
poznati kao apostoli-njegovi učenici, su kroz Evanđelja
nastojali da svoj stav prilagode 
njegovom učenju i kao takva su preporučavali narodu. U dva
Evanđelja, mogu se naći i 
tvrdnje da je Isaa poistovjećen sa Stvoriteljem, ali u njima
je bilo i drugih različitosti i zato 
je trebalo sva Evanđelje koja su Isaa tretirali na
isti-sličan način, objediniti u jednu Knjigu 
koja je i urađena koncem IV stoljeća. Tu knjigu poznajemo
kao Bibliju.

Međutim, u kršćanskom nastojanju da Biblija bude, za njih, i
aksiomatski izgrađena mnogi 
stavovi Isaovog učenja nisu u potpunosti prihvaćeni, između
ostalog i to; da je on samo 
čovjek i Božiji Vjerovjesnik, a prihvaćeni su stavovi iz
navedenih Evanđelja; da je Isus Božiji 
sin i da je Isus Bogočovjek sa svim svojstvima Stvoritelja.

Za razliku od monoteističkog stava da je Bog-Stvoritelj
svega, kod pristalica Biblije došlo je 
do izmjene u najbitnijem stavu, a to je učenje o
Stvoritelju. Biblijom se Isus ostvaruje kao 
Apsolut, kao Bogočovjek, što će u kasnijim periodima u
potpunosti promijeniti svjetsku 
religioznu sliku. Dakle, Biblija-kao prihvaćena objava od
kršćana, temelji se na 
Svetotrojstvu, a ne na monoteizmu i to će biti najveći kamen
spoticanja između 
monoteističkog-bogumilskog učenja i Svetotrojstva.
Poistovjećujući Isusa sa Stvoriteljem, pristalice ovog
učenja, prema bogumilskom 
shvatanju, čine najveći grijeh i time ne pripadaju onima
koji uče o Božijem jedinstvu. 
Poznate su činjenice, da su bogumili uvijek upućivali
kritike na njihovo učenje. Takvo 
učenje spada u idolatriju, tako; da bogumili to ne
prihvataju, ali prema istima nisu bili 
nasilni jer su pored njih mogli da žive u miru i toleranciji
i sa takvim vjerskim učenjem. 
Dolaskom Fatiha u Bosnu, a na poziv naših predaka-bogumila,
on izdaje Ahdnamu 
katoličkoj zajednici u Bosni, čiji su pripadnici, i do tada,
nesmetano živjeli sa bogumilima, 
ali su bili u znatnoj manjini.

Bogumili, nikada nisu progonili niti na bilo koji drugi
način ugrožavali neistomišljenike, a 
dokaz je; da i kada su i brojčano nadmoćniji i na drugi
način bili jači, kao što je slučaj u 
Bosni, da su pored njih živjeli i oni drugi koji su o
Stvoritelju imali svoje učenje. I znao se 
bogumilski stav, stav poznat još od Davuda a.s.: ''Nama naša
vjera, njima njihova, mi 
nismo nikada vjerovali u ono u što oni vjeruju, a oni ne
vjeruju u ono u što mi vjerujemo.'' 
Kada kršćanski historici pišu o vjerskom učenju: katara,
alibigineza, patarena, bogumila, 
husita, pavlićana, babuna i ne znam kako su ih sve nazivali,
bez obzira gdje su egzistirali, 
onda izvode tezu, odatle i tvrdnju, da su sve te nabrojane
grupe kršćanske sekte. Pitam se, 
samo, na osnovu čega?

Kako neki povjesničari bogumilsko učenje vide kao učenje
pavlićana, ali kao dualističkog 
kršćanskog učenja pokušaću negirati te tvrdnje.
Jedna od bitnih činjenica je i ta; da učenje o Svetom
Trojstvu, a to je osnova kršćanskog 
učenja, nije bilo u svom začetku u potpunosti prihvaćeno od
naroda, je primjer 
antiohijskog episkopa Pavla Samostatskog čiji su sljedbenici
nazvani pavlićanima. Djelovao 
je koncem III stoljeća. Svi kršćanski historičari, koji pišu
o učenju pavlićana, tvrde da je to 
kršćanska dualistička sekta. Međutim, svi se slažu da u svom
učenju pavlićani nisu 
ispoljavali učenje o Svetom trojstvu nego o Božijem
jedinstvu. Na osnovu čega je i to onda 
kršćanska sekta? Zašto takav naziv kada je njihovo učenje
monoteističko? Pavle je za Issa 
(Isusa) tvrdio da je rođen kao čovijek od majke Merjem koja
je imala začeće bez muškarca. 
Dakle, da Isus figurira kao ljudsko rođeno biće, jer je
rođen od majke Merjem i da u njemu 
nema nikakvog božanstva. Govorio bi : ''Ja ne znam šta je
''riječ Božija'' ni šta je ''Sveti 
duh.''

Većina nepristrasnih istraživača, među njima i kršćani Arapi
koji su istraživali i analizirali 
Pavlovo religiozno učenje tvrdi da je njegovo učenje u
suštini pa i o Isusu bilo kao kasnije 
islamsko učenje. Zaključuju, da je Pavle monoteista i da je
po njemu Bog samo Jednota. 
Od kuda, onda, da se učenje Pavla može nazivati kršćanskim
učenjem kada se očituje da je 
to monoteistički pristup vjerovanju? Da su pavlićani kršćani
je očita obmana.
Isto tako, kada je riječ o ostalim ''heretičkim'' grupama:
patarenima, katarima, 
alibigenezima, husitima, hugenotima, babunima i slično.
Nigdje nikakvog traga o 
dualističkom učenju ovih ''heretika'', do jedino u
kršćanskoj literaturi, tako da slobodno 
može stajati konstatacija: da su o njihovom vjerskom učenju
korištene činjenice koje nisu 
istinite nego u svrsi uklapanja u historijska gibanja koja
su odgovarala kršćanskoj povijesti, 
a koja se nisu živjela. Poređenja pavlićana i bogumila sa
ostalim grupama mogu se 
povezati kada je u pitanju njihov pristup vjerovanju, jer
prema svim saznanjima i jedni i 
drugi su monoteisti, ali se ne mogu upoređivati niti
izjednačavati kao kršćani dualist, jer to 
nisu bili.

Da bi kršćanski historici dokazali, da su svaka od
nabrojanih grupa kršćanska sekta, izvode 
se neadekvatna učenja o njihovom vjerovanju. Svi postojeći
dokumenti iz kojih bi se mogao 
nazrijeti njihov stav o učenju su zapaljeni, a u dokazivanju
njihove hereze koriste se 
dokumenti iz sudskih inkvizicijskih kancelarija. To su mahom
optužbe inkvizicije o 
kršćanskom krivovjerju zbog kojih optuženi moraju biti
kažnjeni. Dotični su optuženi kao 
kršćanski razvratnici kao heretici, a da ni sami nisu znali
zbog čega su suđeni, jer je bilo 
bitno optuženog optužiti za krivovjerje zbog kojeg je
slijedila smrtna kazna.
U ostvarivanju svojih ideološkopovijesnih ciljeva: ''Evropa
je kršćanska''. Evropski kršćani-
katolici predvođeni papom nisu birali, ni načina, a niti
sredstva da bi postigli ciljeve. Prije 
svega, iz Zapadne Evropi su na najsvirepiji način prognali
sve koji nisu vjerovali u Sveto 
trojstvo, a onda zatirali njihove tragove. Na Balkanu ostaju
i dalje da žive muslimani. Njima 
sad povijesno treba izbiti tlo ispod nogu i onda se
izmišlja: Objavljuju se kao prepisi, 
pisana djela kraljeva-Konstantin Porfinogenet da bi se na
Balkan doveli Slaveni-kršćani a 
pravoslavlje uvelo kao vladajuća vjeru Srednjeg vijeka na
šire prostore, tu su i teorije o 
katoličenju Hrvata. U predhodnim stoljećima, na Balkanu, po
manastirima ili crkvama, pa i 
njihovim naučnim institucijama; arhivi Dubrovnika, Zadra i
ostali izmišljaju se i pišu 
historijske rasprave od nekih izmišljenih ''starih''
historičara: Ljetopis popa Dukljanina, pa 
kao Savino pisanja o Muhamedu, pa Savina žitja od Teodosija
i Domentijana itd. i sve se to 
dešava paralelno kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, jer i
jednima i drugima je do Bosne i ne 
biraju načina kako i povijesno dokazati da Bosna nije
Bošnjačka nego da je ili Srpska ili 
Hrvatska.

Samo da čitaocu naznačim jedan apsurd: Srbi pravoslavci,
kao, imaju u svojoj književnoj 
baštini staro povijesnoknjiževno djelo koje Sava piše o
Muhamedu a.s.: ''Zakonopravilo o 
Muhamedovom učenju'' pisanja ovog djela naznačuju prelaz iz
XII na XIII stoljeće. Po njima 
i njihovoj povijesti nema ni naznake da bi u tom periodu, u
Srbiji, moglo biti muslimana, 
jer će, po njima, Islam doći tek kasnije, sa Turcima. Tamo,
u to vrijeme, kao sa njima 
djeluju bogumili koje će oni prognati u Bosnu.

Da bi Sava, ili bilo ko, pisao o Muhamedu i Islamskom zakonu
mora dobro da poznaje tu 
vjeru. Ako je sve onako kako oni pišu o muslimanima, odakle
će onda Sava znati nešto i još 
pisati o Islamu kada te pojave, u tom periodu u Srbiji, po
njima uopste nema i čemu onda 
tolika pozornost? Onoga čega nema, pa ni nagovještaja, kako
uopste pisati o tome i zašto 
pisati? Kakav interes? Kako se može, o onome čega nema,
nešto i znati o tome, a da ne 
kažem još i studiozno pisati? Dakle, s tog aspekta bio bi to
historijsko-književni pamflet iz 
skorijeg perioda nepromišljenog autora. Ako pak uzmemo da je
Sava poznavalac Islama, 
jer je kao pisao o islamu, onda se on sretao sa Islamom u
svom okruženju, pa slijedi da su; 
oni bogumili koje je njegov otac progonio u Bosnu- doista
muslimani, a to njihovi 
povjesničari ne pišu. Situacija dijametralno suprotna.
Dakle, samim pisanjem o islamu Sava 
nas dovodi u poziciju da Islam inkorporiramo u Savino
okruženje XII stoljeće, ili ako Islama 
nema u tom okruženju onda je pisanje o Islamu skorašnji
plagijat.
U Dubrovačkom arhivu, kao ima i dokument u kome se
''čuveni'' gost Radin obraća 
Mletačkoj državi da mu ona obezbjedi sklonište za njega i
njegovih 50-60 sljedbenika u 
slučaju da Turci okupiraju njegovu Bosnu. Ovaj ''dokument''
koriste neki povjesničari da 
dokažu da Djed Bosanske crkve nebi bio u milosti Turaka, da
je dakle njegovo učenje 
kršćansko i zato traži da mu se obezbjedi boravak-sklonište
u njihovoj državi. Ova ličnost, 
gost Radin, je izmišljena od strane falsifikatora koji su
imali pristup Dubrovačkom arhivu, 
jer i onaj testament, koji je kao na njegovo ime, je
vakufnama hercega Kosače koja je 
nakaradno prevedena i pripisana gostu Radinu. Gost Radin je
izmišljen u cilju potvrde veze 
između kršćanske hereze koju je on kao zastupao i ''Bosanske
crkve'' u kojoj je kao 
djelovao. I iz tog razloga trebalo je za
povjesničare-analitičare; sve što je vezano za Gosta 
Radina biti kršćansko pa i herceg Stephan Kosača, jer mu je
on kao bio kancelarijski pisar? 
Za hercega se zna da je bio inicijator ulaska Bosne u
Komonvelt Islamskih država, da je 
svog najmlađeg sina Ahmeta poslao na vojnu obuku u Istanbul
kako bi kao Bošnjak-
musliman branio svoju Bosnu i din od kršćana, a ovi
falsifikatori ga vežu preko Radina za 
kršćanstvo.

Sva ta pisanja i povijesne konstrukcije o Bosni i njenom
narodu koje pišu kršćanski 
historici, jedne opcije, niko i ne provjerava, osim ako to
ne odgovara onoj drugoj opciji. I tu 
se malo izprotivurječe i nepristrasni čitalac zaključuje: da
bi, i sa jedne i sa druge strane, 
konstrukcija trebala da bude povijesna činjenica. Niko od
kršćanskih povjesničara to i ne 
provjerava, jer im takvo pisanje- povijest odgovara, a ovi
drugi, među njima i Bošnjaci, 
opsjednuti ''autoritetom'' pisca ili škole, jer kao oni to
potkrepljuju dokumentima, sve to 
prihvataju kao istinu, a da se sve nije odvijalo ni blizu
predočenom i onda naša djeca uče 
gluposti, sami o sebi.
Falsifikuju se povelje, ako ih ima, dodajući kršćansku
simboliku; povelja Kulina bana, 
povelja bana Ninoslava, povelje kralja Stjepana Ostoje itd.
Svi originali koji su odavali 
duhovnost tih ljudi, a nisu mogli pretrpjeti falsifikate su
uništeni. Iz istih razloga su i u 
našem okruženju: Hrvatska i Srbija, uništavani i vanjski
sakralni objekti tih ljudi; džamije, 
turbeta, groblja, hamami i slično.

Ako je neki originalni dokument i ostao-preživio paljevine
onda je on, u kasnijem periodu, 
preveden ili dotjeran prema kasnijoj potrebi. To su razni
dokumenti, a posebice vakufname 
koje su pisane na arapskom jeziku. Jedna od njih je
najvjerovatnije i vakufnama hercega 
Stephana Kosače, koja je ostala u Kosačinoj džamiji u
Dubrovniku, a onda je krivotvorena, 
kako sam već napomenuo, u testament Gosta Radina.
Na postojeće dokumente ubacuju se lažni nepostojeći simboli,
prevode se vakufname, koje 
su ostajale u džamijama ili islamskim institucijama ali
projektovano, na način, kao da ne 
pripadaju dotičnoj prognanoj civilizaciji. Ponuđeni prepis
takvog dokumenta, a niti prijevod 
ne odgovara činjeničnom stanju. Čak se u radionicama kuju,
vrlo primitivno sa uočljivim 
nedostatcima i novci sa likovima svetaca i simbolima koje
katari, bogumili ali i drugi 
''heretici'' ne poznaju i ne prihvataju. Sve je usmjereno na
to da se dokaže, da su svi gore 
nabrojani, bili kršćani, ali sa nakaradnim učenjem najčešće
kao dualisti, što je notorna 
neistina i najteža zabluda i zato su bili u kršćanskoj
nemilosti, a da je vlast kroz sva 
stoljeća bila kršćanska. Odatle oni falsifikovani novci i
katolička, ali i pravoslavna 
izmišljena krunisanja. Svi oni, koje kršćani potvaraju za
koje-kakva krivovjerja i herezu, su 
živjeli u zemljama, u kojima trenutno žive kršćani. Sada ih
tamo nema, jer su protjerani, a 
tamo gdje su nastavili da žive, nastavili su da vjeruju u
jednog Boga stvoritelja svega, kao 
muslimani.

Ko su to danas, iz te njihove povijesti, Bosanski
katari-patareni-bogumili ?
Nametnutom tvrdnjom, da su bogumili dolaskom Turaka
prihvatili islam, kao nestalo je 
bogumila u Bosni ali i ostalim krajevima gdje su se
zapažali, je tvrdnja koju promovišu 
Bošnjački povjesničari. Povijesna je činjenica: U Bosni su
ostali potomci Bosanskih 
bogumila, jer su povijesno oni Bosanski žitelji. Ostali su u
Bosni, jer ih kršćani nisu uspjeli 
protjerati, kao što su u Srednjem vijeku prognali, pobili i
prevjerili sve patarene-heretike iz 
Zapadnoevropskih država, one koji su imali vjerovanje isto
kao bogumili. Bogumili su ostali 
u svojoj Bosni jer su se znali organizovati na višem nivou,
državnom nivou. Dakle, imali su 
svoju državu Bosnu organizovanu na teokratskom principu.
Imali su svoje vođe. Imali su 
svoju vjeru-islam. Kao takvi su ušli u Zajednicu Balkanskih
Islamskih država i zajedno još 4 
stoljeća odoljevali kršćanima.

Iz navedenog može se izvesti zaključak; da su bogumilske
vođe bili mudri, vojno sposobnii 
nadasve domoljubi jer su svoj bogumilski narod dobro vodili
i znali se oduprijeti Evropskim 
kršćanima kada su ovi zaprijetili njihovom biološkom
uništenju svojim odlukama iz 
Mantove iz 1459. godine. Te godine papa Pio II sa svojim
kardinalima i kraljevima donio je 
odluku da se hereza, koja je u Bosni i Hrvatskoj, mora
uništiti, a sam se trebao staviti na 
čelo te vojne. Njega su preduhitrile Bosanske gazije, koji
su predvodili svoj bogumilski 
narod i ušli u savez sa ostalim Balkanskim muslimanskim
državama i spriječili nakane Pija 
II i njegovih katoličkih kraljeva. 
Oni u svojoj povijesti u konkretnom slučaju govore o Turskom
osvajanju. U tom periodu 
Turska nije ništa osvajala nego je Bosna ušla u sastav
Balkanskog Islamskog Komonvelta iz 
svojih bezbjednosnih razloga.
Ko su danas potomci Bosanskih bogumila?
- To nisu bosanski katolici, jer su katolici kojih je dakle,
u tom periodu bilo u Bosni, dobili 
od Fatiha Ahdnamu i mogli su da djeluju u svom katoličanstvu
kako su željeli i nisu morali 
mjenjati vjerovanje.
- Nisu ni pravoslavci, jer su bogumile pravoslavci Srbije,
kao prognali iz Srbije u Bosnu, pa 
kako će onda bosanski bogumili biti pravoslavci.
-Potomci bosanskih bogumila su njeni Bošnjaci. Oni su i
danas bogumili jer pravilno 
interpretiraju Božije stvaranje.
 
Potvrda ovim stavovima su odluke katoličkog vrha iz Mantove,
jer je bogumile kao heretike, 
trebalo prognati iz Bosne, a Bosnu uključiti u katoličku
Evropu. Bosanski bogumili su tada 
ušli u sastav Balkanskog Islamskog Komonvelta i u Bosni više
nema bogumila nego 
muslimani. Udruženi Evropski katolici su u tom periodu, ali
i kasnije, progonili muslimane 
iz Evropskih država. Katolici su Evropske muslimane u svim
mogućim situacijama u 
Srednjem vijeku uvijek nazivali hereticima, a kako su i
Bosanske bogumile nazivali 
hereticima, zaključujemo da su i Bosanski bogumili
muslimani.
I u kasnijem izlaganju, posebno, kada se radi o Hrvoju,
predhodna tvrdnja imaće svoju 
potvrdu.

A sada pitanje: Je su li sa sociohistorijskog aspekta
bogumili, ako nisu bili muslimani, 
mogli od ''osvajača'' prihvatiti njegovo vjersko učenje i to
u stopostotnom omjeru, tako da 
ih ulaskom Bosne u Islamski komonvelt u potpunosti nestane
utopivši se u muslimane? 
Jasno je, da se to uz sve okolnosti i obrazloženja nije
moglo na taj način odvijati. S tog 
aspekta to nije objašnjivo.
Zašto onda takva teorija? Suština je u nametanju i
prihvatanju nametnute-lažne tvrdnje da 
je u Bosni vladalo krščanstvo, da je uz njihove pravovjerne
bilo i hereze, te da su bogumili 
bili dualisti-kršćanska sekta, a ne monoteisti i otuda sva
ova njihova naglabanja o 
bogumilima i njhovom vjerskom učenju. Trebalo je dokazati da
Bosna nije njenog 
bogumilskog-monoteističkog-muslimanskog naroda, nego da je
bila katolička ili 
pravoslavna sve u zavisnosti ko nam obrazlaže, a da su je
Turcu okupirali i da su tada njeni 
heretici prigrlili Islam. Eto, to su te konstrukcije koje i
ovi naši Bošnjački povjesničari 
prihvataju i samo nas bacaju dublje u glib iz kojeg se teško
iskoprcati, jer oni i dalje 
podržavaju nakaradnosti o nama.
 
Povijest je pokazala, da nakon ulaska Bosne u Islamski
komonvelt, više niko ne spominje u 
Bosni bogumile. Sada su oni za sve muslimani. Nije
zabilježeno u nekom od dokumenata 
da ima tih 'krivovjernika' i u kasnijem periodu. Ali, od
komšijskih historičara koji su kao 
bavili se Bosnom i njenom poviješću, kada u predhilafetsku
Bosnu nikako ne mogu ubaciti 
kršćansko vladanje, slijedi nova negacija Bošnjaka i
njihovog kontinuiteta u Bosni. U ovom 
periodu naši negatori serviraju novu teoriju o Turskom
osvajanju i prisilnoj islamizaciji 
Bosanskiog naroda. Zar nije jasno, barem Bošnjacima, da sve
ono što je pisano od strane 
negatora o predhilafetskim Bošnjacima onim bogumilima, ali i
ono poslije, samo povijesno 
izmišljanje i ujdurma koja je trebala da Bošnjake duhovno
okarakteriše kao kršćane 
dualiste, a da je Bosna kao zemlja bila vazda pod kršćanskom
vlašću. A to nije bilo nikada 
do 1878.godine, dok nismo potpali pod Austrougarsku vlast.

Kada analiziramo; o svim tim različitim
naglabanjima-pisanjima o heretičkim grupama 
naroda od strane katoličkih historika, mora se prihvatiti
činjenica, da su o njima-hereticima 
i njihovom učenju pisane izmišljotine, a da su se svi oni
svojim učenjem, dakle, svi gore 
nabrojani koje je progonila katolička crkva, razlikovali
samo u osnovi vjerskog učenja od 
katolika, a to je u pitanju Stvoritelja. Bili su monoteisti,
a ovi su ih sve nazivali hereticima, 
jer su tako nazivani u crkvenim dokumentima.

Slijedili su učenje: da je Bog jedan, da nije rođen, niti da
rađa, ali da sve stvara, te da se 
neko ko je rođen nemože poistovjećivati sa Bogom. Odbacivali
su idolatriju i kršćanske 
simbole i sebe uzimali kao one koji su Bogu mili-dragi. To
tzv. heretičko vjersko učenje 
koje negira Isusa kao Boga, razlikovalo se od Svetotrojskog
učenja katolika i iz tog razloga 
bili su nepoželjni za katolike i trebalo ih je progoniti,
ako ne milom ono silom, kao što se i 
desilo. Kršćani su njihove progone obrazlagali krivnjom da
ih sam Bog Isus kažnjava jer ga 
ovi negiraju.

Nakaradno učenje o ''hereticima'', i dan-danas, podržavaju i
promovišu historici iste opcije 
te ako se neko suprotstavi njihovom učenju o dotičnim
hereticima, i sam će proći na isti 
način, kao heretici, jer učenje vajnih historika nema
suprotnosti sa učenjem inkvizitora. 
Kako opravdati takve genocide, od učitelja, ako ne
potkrijepiti njihovo nakaradno učenje o 
hereticima. Šta očekivati od takvih kvazi naučnika, koji su
samo rječiti a njihov nauk bez 
ikakvih istinitih vrijednost? Šikaniranja i progon! Nigdje
toliko neistina, koliko u tim 
njihovim tvrdnjama, a kažu da teže istini. Ono što napiše
gospoda, sve je ''istina.'' To ne 
može podlijegati sudu istine, jer je to iz knjiga: g.dina
Račkog, Thalocija ili g.dina F.Šišića. 
U Šišićevoj historiji nigdje nećete naći da su
Hrvati-muslimani, u Srednjem vijeku, živjeli u 
Hrvatskoj, a to je činjenica koja se ne da negirati.

Katolici su, iz Evrope, prognali 'svoje' heretike i neki su
došli i u Bosnu. Šta su ti prognani 
heretici danas u Bosni? Moji su muslimani, a prognani smo iz
Mađarske koncem XVII 
stoljeća, a i oni drugi prognanici su muslimani, jer je to
bio razlogom njihova progona..
Možda je neki, od Bosanskih historičara, izučavao listine i
pisanja gospode: Račkog, 
Thalocija, Smičiklasa, Šišića, Kukuljevića ili pak Klajića,
ili Lucića i mislio je da će dobiti 
odgovor na pitanje: Ko su bili heretici koje je crkva
prognala iz Hrvatske? Međutim, niti 
jedan, od ovih njihovih povjesničara ne ustvrdi da su u
Hrvatskoj prije 1700. god. živjeli 
zajedno; Hrvati muslimani i Hrvati katolici, bez obzira što
su preturili stotine nekakvih 
listina. Sve je prekrajano i falsifikovano i sve se dalo u
dokazivanje; da je u Hrvatskoj uvijek 
bilo vladanje na katoličanstvu. Svi sakralni objekti
muslimana, u Hrvatskoj, su porušeni i 
kada iskopavanjem naiđu na temelje ili neke druge ostatke
tih objekata, onda se prica 
uokviruje u priču o ranokršćanskim objektima i nigdje nema
onih pravih utemeljitelja tih 
objekata. Kada nema istine: da su u Hrvatskoj živjeli
muslimani, onda i njihove teorije o 
krivovjernicima-hereticima su samo povijesne iskrivljenosti?
Ovo pisanje o kršćanskim 
konstrukcijama o evropskim hereticima je iz razloga što su i
naši preci-bogumili, za njih, 
bili u istoj heretičkoj skupini.

Ovdje ću navesti stavove dvojice povjesničara: jednog
Hrvatsko-katoličkog i jednog 
Srpsko-pravoslavnog koji su, kao bavili se Bosnom i njenim
narodima.
Ivo Pilar, u svom djelu; '' O Bogumilima '', djelovao s
početka prošlog vijeka, piše i ovo: 
''Posljedice bogumilstva je hrvatski negativizam,
nesposobnost za život i slaba smisao za 
pravednost ...'' Ovo je rijedak slučaj da neki Hrvatski
povjesničar u Hrvatsku povijest uvodi 
neke druge osim katolika. Pilar je uveo bogumile, ali za
njega njihovo vjersko učenje je 
pokvareno heretičko učenje i oni su kršćanski otpad.
Dok za Bosnu tvrdi: ''Bogumili su upropastili Bosnu.
Rastočili su je iznutra, a onda je Glavni 
bogumil Hrvoje Vukčić Hrvatinić pozvao Turke.''
Koji i kakav komentar dati na ovo Pilarevo zaključivanje?
U analizi njegovih iskaza, prije svega, nemože se doći do
zaključka koje su vjerovanje 
protežirali bogumili, ali se iz njegovog pisanja može
naslutiti koja sve mržnja iz njeg izbija 
prema tim nekim drugim žiteljima Hrvatske koje on naziva
bogumilima, i kao za sve što 
nevalja kod njegovog naroda oni su krivi, a oni koji su bili
u Bosni čak su, na kraju, i Turke 
pozvali. Nama je jasno da su ti drugi žitelji Hrvatske u tom
bogumilskom periodu Hrvatske 
bili muslimani. Dakle, nije samo Bosna kolijevka bogumilstva
nego i Hrvatska. Iz Hrvatske 
su bogumili prognani kao muslimani iz Dalmacije sredinom
XVII, a iz unutrašnjosti koncem 
istog stoljeća.

Zamjera Bosanskim bogumilima što su Turke pozvali.
Ovaj Pilarov zaključak; o dovođenju Turaka od strane Hrvoja
u Bosnu, odgovara historijskoj 
činjenici, da Turci nisu osvajali Bosnu, nego da su upravo,
kako Pilar navodi, dovedeni. Taj 
razlog dovođenja Turaka u Bosnu nije bio razlog
njihovog-Turskog osvajanja, nego razlog 
da brane Bosanske bogumile-muslimane, jer katolici imaju
namjere osvajanja njihove 
Bosne.
Isto tako, Pilar nas navodi na zaključak da su bogumili
religijski muslimani, te da po tom 
osnovu traže pomoć od Turaka kao muslimana. Kako u Bosni
poslije njenog ulaska u 
Balkanski Islamski Komonvelt neće biti bogumila, kao treće
vjerske skupine, nego samo 
muslimani, onda je ova tvrdnja u potpunosti utemeljena.
Hrvoje je, za Pilara, glavni bogumil i on poziva Turke u
pomoć.
Pa kako se moglo desiti, da je njegov bliži rođak Tvrtko, u
kasnijem periodu 1377. krunjen 
kao pravoslavac? Jedina veza koja bi Tvrtka mogla povezati
sa Srbijom, ali ne i sa 
pravoslavljem je to: što je po baki, potomak Nemanja. Ali,
zbog čega će onda Turci u Bosni, 
jer njih poziva njegov predhodnik-Hrvoje. Poziv je bio od
bogumilskog predvodnika? Kako 
se to krunisanje, kao pravoslavni obred, moglo desiti kada
Tvrtko predstavlja u suštini 
Bosanske bogumile, jer je prema papi Urbanu II Tvrtko
pataren? I po srpskopravoslavnim 
historicima, Bosanski bogumili nisu pravoslavci, jer oni su
po njihovoj historiografiji 
babuni-šizmatici ? Koga će onda predvoditi taj okrunjeni i
kako je bez većinskog naroda 
mogao imati pijadestal?
 
Dakle, iz svega predočenog proizlazi da je Tvrtkovo
krunisanje povijesna Ćirkovićeva 
ujdurma, te da je Tvrtko po historijskim uvjetima, koji su
tada bili u Bosni, a on krunjen po 
pravoslavnom obredu-dakle pravoslavac, mogao biti samo sam
za sebe kralj jer ostali 
narod su bogumili koji nisu pravoslavci. Poslije će se on
kođoja intituilirati i sve su to opet 
povijesne ujdurme koje uvijek imaju za cilj negiranje
muslimana kao vlasnika zemlje Bosne, 
a da je Bosnom upravljao uvijek kršćanin.
Jedni pozivaju Turke, zbog katoličke prijetnje, jedni se
krunišu kao pravoslavci, a treći se 
istovremeno katoliče, jer ima i konstrukcija da je Stjepan
Tomašević kao katolički kralj 
vršio prisilno katoličenje bogumila. Kao, neki su se
pokalitočili, ali ih je dosta prebjeglo 
hercegu Kosači u njegov Hum. Osim što se Toamašević kruniso
po katoličkom obredu kako 
navodi Thaloci, Spremić za njega kaže da je 1459. U Beogradu
preuzeo vlast nakon što je 
proglašen despotom 21.3. a već 1.4 1459. vjenčao se sa
kćerkom starog despota Lazara 
Brankovića.
E sad recitevi vi meni kakav je ovo povijesni urnebes:
1. Stjepan T. je despot, vlada u Srbiji, a narod nije
katolički !? 
2. Stjepan T. je krunisan od pape- kralj je u Bosni, a narod
mu nije katolički !?
3. Stjepan T. ženi kćer od despota Lazara- po novoj teoriji
''mješoviti'' brak !?
4. Njegov badžanak je sultan Bajazit, jer je Bajazitova žena
kćerka Lazareva, starija sestra 
Stjepanove žene.
 
Dva badžanaka jedan veliki katolik, jer je katolički
krunjen, drugi veliki musliman jer je 
sultan ! U tom vremenu u Evropi ne ostaje muslimansko uho,
jer katolici ubijaju, spaljuju i 
nemilosrdno progone muslimane koje nazivaju hereticima.
Treba podcrtati da su sve države tog perioda teokratske
zajednice i nije se moglo desiti da 
je kralj jedne provenijencije, a narod mu druge, te su zato
sve tvrdnje o pravoslavnom 
krunjenju Tvrtka, ali i katoličkom krunjenju Tomaševića
povijesne ujdurme i izmišljotine. 
Ovi neki Bošnjački povjesničari i promovišu ove nebuloze i
sami time negiraju Bosnu kao 
državu njenih bogumila koji nisu bili kršćani, a samo iz
razloga što je kao Bosna tada imala 
kralja. Ona je bila država i imala svoje vođe, ali nije bila
niti katolička niti pravoslavna. U 
tome je poenta. Moj Bošnjače radi na svojoj istinitoj
povijesnoj promidžbi, a ne na 
povijesnoj ujdurmi.

Ovakve povijesne konstrukcije i nesuvislosti nisu nepoznate
u povijesti kada je trebalo u 
povijest ubaciti i ono što se nije dešavalo, a u ovoj
situaciji razlog je Bosna i njeno 
uklapanje povijesnim konstrukcijama u kršćansko okruženje,
ali i eliminisanje iz Bosanske 
povijesti njenih stvarnih utemeljitelja Bošnjaka koji su
povijesno njeni vlasnici. Na kraju to 
se pokazuje, ali i pokazivalo. 
Zašto Hrvoje poziva Turke?
Normalno, jer u tom periodu katolici kidišu na Bosnu i
trebala mu je pomoć u zaštiti 
njegovog Bošnjačkog-muslimanskog naroda. To je istinita
činjenica. Međutim, Pilar, a 
mislim i svi drugi katolički povjesničari, to ne
doživljavaju tako. Po njemu; Tvrtko zove 
Turke da bi ostvario ''ekonomske'' ciljeve, a Turci to kao
prihvataju jer im to ''odgovara'' u 
njihovom daljem napredovanju-''osvajanju'' kršćanskih
teritorija? Među te teritorije je 
spadala i Hrvatska, ali sa napomenom da ni Hrvatska nije
osvajana od Turaka, nego je zbog 
svog muslimanskog naroda i izkazane prijetnje njegovom
uništenju od strane pape Pija II i 
sama ušla u Balkanski Islamski Komonvelt.
Zašto se Tvrtko kruniše po pravoslavnom obredu?
To je izmišljeno i to je historijska nebuloza i ubacivanje
pravoslavlja u Bošnjačko-
muslimansko visoko vođstvo, tog perioda, kako bi i
povijesno, makar i krivotvoreno, Bosna 
bila kršćanska. Ovu povijesnu nebulozu- krunjenja Tvrtka, po
pravoslavnom obredu, 
izmislio je Ćirković jer mu je bio dugo vremena, u bivšoj
Jugoslaviji-kao Srbinu 
pravoslavcu, dostupan Dubrovački arhiv. Izmislio je papire
da je Tvrtko krunjen i kršten na 
grobu tzv. svetog Save i da se nazvao ''kraljem Srbljem,
Bosni, Pomorju ...'' i tako Tvrtko 
tim krunisanjem 'ode' u pravoslavne.
Zašto je Stjepan Kotromanić krunisan od pape?
I to je povijesna nebuloza koja sad katoličanstvo, poslije
Tvrtka kao pravoslavaca, uvodi u 
Bosansko vladanje.
Tvrtko, a niti Stjepan nisu bili katolici, a niti
pravoslavaci i prema svemu sudeći bili su 
značajne povijesne ličnosti u Bosni. Kako je u Bosni tada
živio većinski muslimanski narod, 
a oni, po svemu sudeći, imali i neke državne funkcije ne
preostaje nam ništa drugo nego 
temeljno izučiti Bosnu iz tog perioda i njihov status u tom
periodu. Za istinu, nema 
historijskog autoriteta kojeg treba uvažavati, ako su
njegove tvrdnje neutemeljene i na 
lažima-falsifikatima, pa bio to i Bošnjak-dr.Imamović, a ne
Srbin pravoslavac-dr.Ćirković.
Ono, što su; naši povijesni negatori pisali o bogumilima, za
mene su notorne neistine i 
konstrukcije kako bi se povijest Bosne, ali i ostalih naroda
dovela u kontekst kršćanske 
povijesti. Sve su to izmišljotine i beskorisno je na tim
povijesnim krhotinama gubiti vrijeme 
i naprezati mozak kada su to sve laži. Bogumile treba
posmatrati kao monoteiste koji su 
svoj monoteizam nadgrađivali sukcesivno prema objavama
počevši od Ibrahima, preko 
Davuda, Isaa i ostalih do Muhameda a.s. i u ovim relacijama
i izučavati našu Bošnjačku 
povijest, a na to upućuju sva povijesna gibanja u tom
periodu.
Vjersko učenje, kojim su bogumili obilježili Srednji vijek
bio je Islam.
 
Thomas Arnold u svojoj knjizi : ''Historija širenja
islama'', navodeći pretpostavke evropskih 
historičara koji su se bavili bogumilima u smislu; bogumili
su primili islam na silu od 
Turaka i oni će se, kada za to dođe povoljno vrijeme, odreći
tog učenja i ponovo se vratiti 
svom starom vjerovanju.
U svom komentaru na takva nagađanja Arnold ima i svoj
komentar koji glasi: ''Obično je 
ovakva pretpostavka samo nagađanje, te se na nju, kao
nepobitan dokaz, ne može osloniti. 
Mi smatramo, jačim razlogom to, što su bogumili pomiješani
sa muslimanima bili skloni 
islamu radi mnogih tačaka u njihovom vjerovanju, koje su
slične s islamskim učenjem. 
Bogumili su izbacivali obožavanje Marije, ustanovu krštenja
i sve vrste klera. Krst su, kao 
znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom
upućivanje molitve slikama i kipovima 
svetaca i relikvijma. Protivno katoličkim crkvama, koje su
nedostojno ukrašene slikama, 
njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i
muslimani imali su hrđavo mišljenje o 
crkvenim zvonima, koja su nazivali: ''satanske trube''.
Vjerovali su, da Isus nije lično 
razapet, nego da je to bio neki iluzorni lik, te su se u
ovome djelimično slagali sa 
Kur'anom. Osuđivanje alkohola i sklonost asketskom životu i
jednostavnost spadaju u one 
okolnosti koje su poslužile zbližavanju bogomila sa Islamom.
I oni su se pet puta dnevno 
molili. Često su puta padali na koljena i izražavali
blagonaklonost s pram Boga. Prema 
tome, za njihovo sudjelovanje pri molitvi u džamiji izgleda
da nije trebalo velike preinake''.
 
Ovdje sam naveo mišljenje Arnolda, naučnika svjetskog glasa
o učenju bogumila i njegovoj 
komparaciji bogumilstva sa Islamom. Uočava se da razlika,
tako reći i nema, ali on u 
početku pravi razliku između bogumila i muslimana kao
naslijeđeno-inertno razlikovanje 
koje je nametnuto tvrdnjom da je Islam u Bosni od perioda
1463. godine kada su ga kao 
Turci donijeli, a da su u Bosni do tada bili Bošnjaci
bogumilske vjere. Takve tvrdnje, koje 
nisu bile u skladu sa povijesnim zbivanjima, donosile su
najviše pomutnju u pisanoj 
povijesti Bošnjaka te je iz tih razloga napravljena razlika
između bogumila i muslimana. 
Napisao sam, da Turci nisu u Bosnu došli kao osvajači nego
su došli kao pomagači-
branioci muslimana i to je dovoljan dokaz o postojnosti
muslimana u Bosni i iz perioda 
Avara, a da su bogumili samo sinonim za bosanske muslimane
tog vremena.

Mesa Selimovic  izmedju ostalog kaze:
„Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj
pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok
književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe
pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne
posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako
poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam
vezan
za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki
pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih
zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja,
Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive
Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe
da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni članovi
Uređivačkog
odbora edicije „Srpska književnost u sto knjiga“, koji su
takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom
su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen
Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.
Nije,
zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji
nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra
punovažnim autobiografskim podatkom.“

http://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C5%A1a_Selimovi%C4%87

¨Turci nisu dosli kao osvajaci nego kao pomagaci, branioci
muslimana...¨
Plaho su nam pomogli. dokle vise s hvaljenjem perioda turske
vladavine?
Ostavili su jad i cemer,prokletu avliju. Kamo puste srece da
ne dodjose!

insane,ovo bi ukratko,imal` sta duze,da mi predje kod komse
na kompjuter?

Jos ne vidjeh sarenije ponjave u cjelom cyber dunjaluku.

Postedi nas o Boze: 
   od hrvatske kulture!
   od srpskog junastva!
   od crnogorskog cojstva!
 i od mastovitih historicara!

MIR VAMA
KAO STO JE I U KOMENTARU BROJ 9 DOKUMENTOVANO
DA U BOSNI I HERCEGOVINI SE UVIJEK ZIVJELO TOLERANTNO GDJE
JE SVATKO 
SVAKOGA POSTOVAO,DOK SUSJEDNE ZEMLJE I SA ISTOKA I SA ZAPADA
NISU,KAO 
STO JE I MESA SELIMOVIC PISAO JOS OD BOGUMILA,POCELE 
OPSJEDATI/NAPADATI BOSNU,STO NAZALOST TRAJE HILJADU
GODINA...
U JEDNOM RAZDOBLJU TURCI SU SPASILI BOGUMILE OD NESTANKA PA
JE VECINA 
BOGUMILA,DA BI SE SPASILI OD VJEKOVNIH NAPADA I SA ISTOKA I
SA ZAPADA, 
PRIMILA OD TURAKA VJERU ISLAM,ALI IPAK NIKAD SE NISU HTJELI
ODRECI 
NACIONALNOSTI BOSNJANIN/BOSNJAK,DOK SE ZNA DA SU SE NEKI
ODREKLI SVOJE 
NACIONALNOSTI IZ NEKIH SVOJIH RAZLOGA...
KOMENTAR 9
"Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i
Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv.
"Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen
i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog
naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije
dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za
Bosnu,a ne protiv nje. 

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija
Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i
Srba i ostalih Slavena". 

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina.
U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva
Bošnjacima
- bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o
programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba
dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..."

NEDAVNO PRILIKOM PONOCKE
KARDINAL PULJIC JE U SARAJEVSKOJ KATEDRALI
ZAMOLIO PRISUTNE,KOJI SU DOSLI IZ DRUGIH DRZAVA DA
PRISUSTVUJU 
PONOCKI,DA POSTUJU "ZAKON PRAGA" KOJI SE VJEKOVIMA POSTUJE U
BOSNI I 
HERCEGOVINI,DA KAD PREDJES PRAG NECIJEG
DOMA,USTANOVE,BOGOMOLJE MORAS 
KAO GOST POSTOVATI TE ZAKONE..,PA JE TAKO ZAMOLIO SVE KOJI
SU DOSLI U 
KATEDRALU NISU DA POSTUJU ZAKONE SARAJEVSKE KATEDRALE "SRCA
ISUSOVA".

MNOGI KOJI SU SILOM PRILIKA DOSLI ZIVJETI U BOSNU I
HERCEGOVINU TU 
STOLJETNU BIH TOLERANTNOST NIKAD NECE MOCI SHVATITI IAKO BI
TREBALI 
POSTOVATI "ZAKON PRAGA" PA KAD ULAZE U BOSNU I HERCEGOVINU
MORAJU 
POSTOVATI ZAKONE BOSNE I HERCEGOVINE,KAO STO I GRADJANI
BOSNE I 
HERCEGOVINE MORAJU POSTOVATI ZAKONE DRUGIH DRZAVA.

IPAK SE U BIH DESAVAJU POZITIVNE PROMJENE,PA VIDIMO DA SE
OBNAVLJA 
SIMBOL PRIJERATNE BANJALUKE DZAMIJA "FERHADIJA",

Obnavlja se Saborna crkva u Mostaru (1863-1992)
(koju je srusio/zapalio HVO(hrvatsko vjece odbrane)
Ugovor o obnovi Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru
potpisan je 
danas između Srpske pravoslavne crkve i izvođača radova
Konzorcija G3,
gdje su novcane priloge poklonili i gradjani svih
vjeroispovjesti(Srbi 
pravoslavci,Bosnjaci muslimani,Hrvati katolici i
ostali),poznati 
sportasi,itd.

BIRN(Balkan Investigative Reporting Network)

Suđenje zbog uništenja vjerskih objekata

Više od decenije nakon rušenja džamija u Republici Srpskoj,
naredne sedmice u Banjoj Luci počinje prvo suđenje.

Piše: Nadžida Čano, Sarajevo

Pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, 14. i 25. aprila trebala
bi biti održana ročišta po tužbi Islamske zajednice (IZ)
BiH
protiv Republike Srpske (RS) zbog rušenja vjerskih objekata
tokom rata od 1992. do 1995. godine. 

Islamska zajednica je tužbu podnijela zbog rušenja 14
džamija na području Banje Luke. 
Esad Hrvačić, advokat Vakufske direkcije IZ-a, koja je
tužila RS, za Justice Report kaže kako očekuje odštetu u
vrijednosti od preko 120 miliona konvertibilnih maraka. 
Prema postojećim podacima, tokom proteklog rata na području
cijele zemlje uništeno je ili oštećeno 3.290 vjerskih
objekata. Iako je najviše štete naneseno na islamskim
vjerskim objektima, meta napada i razaranja bile su i
crkve,
pravoslavne i katoličke, te sinagoge. 

Neprocjenjiva šteta 
Islamska zajednica u BiH tvrdi da je od predratne 1.144
džamije čak 614 uništeno, a 307 oštećeno. 

Njihovi podaci kažu i da je uništeno 557 mesdžida, 954
mekteba, 15 tekija, 90 turbeta, te 1.425 vakufskih
objekata.

Mnogi od oštećenih ili srušenih objekata bili su
kulturno-historijski spomenici, te je teško i procijeniti,
smatraju stručnjaci, kolika je šteta nanesena njihovim
uništavanjem. 

Ferhadija nakon rušenja 
Između ostalog, srušena je i Ferhat-pašina džamija,
poznatija kao Ferhadija, koja je izgrađena 1579., a srušena
1993. godine. Pedesetih godina prošlog stoljeća ova džamija
je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije i bila je
pod zaštitom UNESCO-a. 

U istoj noći kada je uništena Ferhadija, u razmaku od 15
minuta srušena je i džamija Arnaudija, izgrađena 1594.
godine, koja je također bila pod zaštitom UNESCO-a. 


I katolički vjerski objekti pretrpjeli su znatne
materijalne
štete kako na području Republike Srpske, tako i u
Federaciji. 

Prema podacima katoličke zajednice u BiH, 269 vjerskih
objekata Katoličke crkve je potpuno uništeno, a oštećen je
731 objekat. U ratu su srušene i 63 kapele, 60 ostalih
crkava, te osam samostana i grobalja.
Monsinjor Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske
konferencije u BiH, kaže kako su “oni koji su u proteklom
ratu rušili vjerske objekte znali da neće za to
odgovarati”.
“Preko 90 posto crkvi na području Banjalučke biskupije je
minirano ili devastirano, i to bez ratnih dešavanja. U
bugojanskom kraju jedva da imamo neko groblje ili crkvu
koji
nisu devastirani, a sve to nakon preuzimanja vlasti. Ali,
nama je najteže to što je veliki broj katolika otišao sa
svojih ognjišta, a uslovi za povratak su loši”, kaže msgr.
Tomašević. 


Evidentna je šteta nanesena i na pravoslavnim crkvama i
manastirima, mada u manjoj mjeri. 
Prema dostupnim podacima Srpske pravoslavne crkve (SPC) u
BiH, srušeno je 125 crkvi, 66 parohijskih domova i ostalih
crkvenih zdanja. Istovremeno, oštećene su 172 crkve,
odnosno
50 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja.
Najviše objekata SPC-a srušeno je u Zvorničko-tuzlanskoj
eparhiji – 69, a najmanje u Banjalučkoj – četiri. Među
oštećenim objektima SPC-a u Dabrobosanskoj mitropoliji
nalaze se i Stara crkva na Baščaršiji, te zgrada
Mitropolije
u centru Sarajeva. Oba objekta se nalaze u dijelu grada
koji
su više od tri i po godine pod opsadom držale snage Vojske
Republike Srpske (VRS).
...

http://www.bim.ba/bh/110/10/9290/?tpl=58

Ponovio bih kom. 73

"Ogromna vecina tekstova je ocito bosnjacka interpretacija
povijesti bih.
Posebno se to odnosi na period osmanske vlasti, u kojem se
ona idealizira, a u opisivanju prilika i odnosa, koji su
vladali kroz stoljeca osmanske vlasti, sistematski se
izbjegava ili minimizira cinjenica drugorazrednosti i
obespravljenosti nemuslimanskog stanovnistva, osionost i
egoizam domace muslimanske politicke i zemljoposjednicke
klase."

Potpisujem vlastorucno!!!

Ne kudite Hinsana. Nije on ponjavu tkao, vec samo 
copy-paste-ovo.
Ja preporucujem svakom da se potrudi i pazljivo
procita ovu ponjavu. Prava je zabava. Narocito onome 
ko se razumije u gradivo. 
Zabavno vam citanje.
   Nego Hinsane, ako si u nekoj vezi s ovim "piscem"
Fikretom Hafizovicem, de priupitaj ga pa nam prenesi:
- Da li je Husein Kapetanovic najveci neprijatelj
Bosne i Bosanaca jer je podizao ustanak protiv Turske
a u cilju oslobodjenja i osamostaljenja Bosne???
- Da li su Srbi i Srbija najbolji prijatelji Bosne i
Bosanaca jer su otcinkarili Huseina sultanu i onda
kao vjerni turski vojnici rasturili Huseina i njegov
ustanak???????
Toliko. A ponjava inace svojim "sarenilom" sama od sebe
namece poplavu od pitanja.
 
Sretan Bozic i NG svim Bosancima pravoslavne vjere.

Hvala konjusaru na cestitkama,
uz jednu "malu" ispravku:
Drzavljanima BiH; Srbima, pravoslavne
vjerosispovjesti, a evo i zasto:
kada bi neko bio bosanac pravoslavne
vjeroispovjesti i i odlucio da bude ateista,
ili oduvjek bio ateista, onda bi ostao samo
Bosanac po nacionalnosti,a kao sto smo
vec vise puta vidjeli  - ne postoji,
slicno kao i kod jugoslavenstva.
Bosanac da- ali kao drzavljanin,a nikako
kao nacionalno opredeljenje.
Uostalom ove godine je popis stanovnistva,
pa ce se o ovoj temi,kao i obicno,
nadugo i nasiroko polemisati.

Sta bi na sve rekao rahmetli Fudo Memisevic. Ili njegov sin
Buco-Fahrudin. 
Ili mozda Frfljo?

Evo mi i Dilfage,odmah toplije oko srca!
Starac slabo motam ovih dana,apstinencija i
popravka.Pretjerao za oba Bozica i ostale usputne slave,uh
josh zveci u glavushi.Vec sutra slijedi nastavak obicaja iz
mladosti,puf,puffff!Kad sam otkrio da u SA/BH ima Muslimana
Pecanac ova sizifijada djeluje lakshe!Pa josh pravnik,shef
neke murije i partije SDU-BH(poslije tala sa
SPD,grrrr).Dobro Pop rece da se nikada nezna kad ce nam BH
zatrebati.I tako u potrazi za zagubljenim identitetima
dodjoh do stare US izreke:"dont study the roots,pick the
fruits!"
Ovo se ne odnosi na mrkvu,krompir itd.
Ima i lijepih vijesti na ovom svijetu.Macka u Brasilu
pokushala prokrijumcariti turpije i pile kroz kapiju KP doma
zalijepljene selotejpom za tijelo.Drotovi je spapunjaju i
pocne istraga.Na slici se vidi da je polumrtva od
maltretiranja:"priznaj za koga radish nedjeljicu ti mladjanu
i stoce ti turpije i testere u zatvoru".
Macka:"nije zbog reshetki vec zbog zuba,mrnjauuu"!
g

Kao sto je u komentaru broj 57 jasno,nedvosmisleno
dokumentovano
objasnjeno(svjedocenje pod zakletvom u haskom tribunalu) 

Karadjordjevo 1991 Tudjman i Milosevic 

"Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske:
   26. avgusta 1939. godine 
   
http://www.camo.ch/karta_cm.htm

KARTA BIH PO DOGOVORU CVETKOVIC(Srbija)- MACEK(Hrvatska)26.
avgusta 
1939. godine
Kao sto je jasno i nedvosmisleno u komentaru broj 57
dokumentovano 
objasnjeno:
Karadjordjevo 1991 (Tudjman i Milosevic) dogovorili izmedju
sebe podjelu BiH je samo nastavak podjele BiH od strane
susjednih zemalja,a da gradjane BiH,posebno najbrojniji BiH
Narod 
niko nista nije pitao?."
Meša Selimovic o BiH
... kad li će ljudi shvatiti da je Ona postojala mnogo
prije njih, preživjela mnogo gore nego što su oni i da će
postojati poslije njih i nadživjeti i njih ma koliko grozni
pokušavali biti...
''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih
nesreća, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila,
koje predstavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove
ljude su proklinjali, palili, uništavali pape, carevi,
kraljevi,
a preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu"

Mehmed Meša Selimovic o Bosni i Bosancima


U komentaru Br.109 (Blažo,Monte Negro,Crna Gora(prijasnji
naziv Zeta)
Ovo lukavo oduzimanje BiH teritorije iako je po Avnojevskim
granicama
iz 1943 Boka Kotorska pripadala Bosni i Hercegovini,da bi
Djuro Pucar-
Stari kao tad prvi covjek BiH svojom odlukom predao vrlo
vazan BiH 
teritorij drugi izlaz na more,Boku Kotorsku...
Sad imamo situaciju da su Avnojevske(1943 godine)granice
drzava 
nastalih raspadom bivse SFR Jugoslavije medjunarodno
priznate,a po tim
granicama Boka Kotorska pripada BiH!
Pitanje za Beckog Konjusara
ZASTO JE DJURO PUCAR-STARI KAO TADASNJI PRVI BIH FUNKCIONER
PREDAO 
BOKU KOTORSKU CRNOJ GORI NA STETU DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE

IAKO TO NIJE SMIO URADITI?
DA LI SE I TAD(CEKAJUCI TITOVU SMRT?)PLANIRALA PODJELA BIH,
GDJE BI BIH TERITORIJ BOKA KOTORSKA PRVO BILA PRIPOJENA
CRNOJ GORI(JER 
SE ZBOG GEOGRAFSKE UDALJENOSTI BOKA KOTORSKA NIJE MOGLA
PRIPOJITI 
SRBIJI),DA BI NAKON TITOVE SMRTI DIO BIH+BOKA KOTORSKA BILI
PRIPOJENI 
SRBIJI I TAKO SRBIJA DOBIJA IZLAZ NA MORE?DA LI SU TI
PLANOVI JOS 
AKTUELNI,GDJE BI SE SRBIJANSKI "RATNI PLEN" R.SRPSKA
POKUSALA 
ODVOJITI,PA BI TEK NAKON TOGA TOJ "VELIKOJ SRBIJI" CRNA GORA
KAO 
POKLONILA BOKU KOTORSKU KOJU SU OD DOGOVORA DJURO
PUCAR-Blažo
CUVALI ZA "VELIKU SRBIJU",A I PROBLEM IM JE BIO TAJ STO JE
TITO DUGO 
ZIVIO PA TAJ PODLI PROJEKAT NISU MOGLI PRIJE REALIZIRATI?
ILI JE CRNA GORA STVARNO ISLEVATILA SRBIJU,KAD SE
OSAMOSTALILA I ZA 
STALNO SEBI PRISVOJILA BOKU KOTORSKU?
SAD VIDIMO DA SRBIJA NE PRISNAJE CRNOGORSKU NACIJU NITI
CRNOGORSKU 
PRAVOSLAVSKU CRKVU(NIJE KANONSKI PRIZNATA?),DOK SA DRUGE
STRANE CRNA 
GORA NE DOPUSTA SRPSKIM SVESTENICIMA IZ SRBIJE DA UDJU U
CRNU GORU DOK 
SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU NE REGISTRUJU U CRNOJ GORI,STO
AUTOMATSKI 
ZNACI PRIZNANJE CRNE GORE OD STRANE SRPSKE PRAVOSLAVNE
CRKVE.

KAD SE OVOME DODAJU BEZUSPJESNI POKUSAJI TUDJMANA I
MILOSEVICA DA 
PODJELE BIH,A POSLIJE KAD SU IZGUBILI RAT NUDILI SU RAZNE 
TERITORIJALNE RAZMJENE TERITORIJA,GDJE JE SLOBODAN MILOSEVIC
NUDIO 
IZETBEGOVICU CITAVU ZAPADNU R.SRPSKU(UKLJUCUJUCI I
BANJALUKU) SAMO DA 
BI TRAJNO DOBIO ISTOCNU R,SRPSKU + GORAZDE KAO SASTAVNI DIO
"VELIKE 
SRBIJE",DOK JE TUDJMAN NUDIO RAZMJENU BIH TERITORIJA NEUM ZA
HRVATSKI 
TERITORIJ OD DUBROVNIKA DO PREVLAKE(GRANICA SA CRNOM
GOROM)KAO BIH 
IZLAZ NA MORE I NARAVNO SVE OVE SMJESNE RAZMJENE SU ODBIJENE
OD STRANE 
IZETBEGOVICA I DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE,JER DA SU TAD BIH
ZVANICNICI 
TO PRIHVATILI SAD BI IMALI PROBLEMA SA RAZGRANICENJEM KOD 
PREVLAKE(PROBLEM CRNA GORA-HRVATSKA),A TU BI BIO I PROBLEM
BOKE 
KOTORSKE.INTERESANTNO JE DA HRVATSKA KOD RAZGRANICENJA I OD
SLOVENIJE 
I OD CRNE GORE TRAZI MEDJUNARODNU ARBITRAZU,DOK SA BOSNOM I

HERCEGOVINOM IZBJEGAVA/NE ZELI MEDJUNARODNU ARBITRAZU ZA
NEUM,JEDINI 
BIH IZLAZ NA MORE,IAKO SE TACNO ZNAJU I MEDJUNARODNO SU
PRIZNATE 
GRANICE:)
POZDRAV I SRETNA NOVA 2013 GODINA !

 Srbi iz Bosne i Hercegovine bi se na slijedecem popisu
stanovnistva
trebali izjasniti kao ...BOSANCI SRPSKE NARODNOSTI... A PO
UVJERNJU,VJEROISPOVIJESTI I LICNOM
UBIJEDJENJU...................
PRAVOSLAVAC,GNOSTIK,ATEISTA,MUSLIMAN,KATOLIK,BUDISTA,HARE
KRISNA....Zasto na ovakav nacin...Jednostavno,zato sto su
ravnopravan i konstitutivan narod sa ostalim koji zive u
zajednickoj domovini,gaje
tradiciju,kulturu,obicaje,folklor,obiljezija itd svog
srpskog naroda,te naravno sto svako personalno ima pravo
zagarantovano ustavom da se po licnom uvjerenju
,vjeroispovijesti i licnom ubijedjenju izjasni kako zeli ili
ne izjasni ako to ne zeli.
U formularu na popisu stanovnistva obavezno uvrstiti rubriku
u kojoj
se Srbi mogu izjasniti i kao Hercegovci Srpske
narodnosti.... Uvjerenja ,vjeroispovijesti i ubjedjenja po
licnom osjecaju...znaci po istom principu ako bi se
izjsanila i ostala dva konstitutivna Bosanskohercegovacka
naroda Bosnjaci i Hrvati,automatski bi bila  implementirana
presuda Sejdic i Finci tako da bi svi ostali narodi i
nacionalne manjine napokon dobile ono sto je i njihovo
ustavno pravo....
u mom slucaju obrazac bi izgledao na slijedeci nacin
GANGO BOSANAC ROMSKE NARODNOSTI 

sta vi mislite o tome dragi nasi kajakasi,zar mi nismo svi
isti...il su nesto drugo kanuisti..valja nama ,,uzvuc uz
halil,,

evo popisa kod Lukica..............mi vec popisali

....BOSNA JE OSTALA

Akademik Ferid Muhic

Ako bi mene neko pitao šta je Bosna, rekao bih da je Bosna
država koja je nastala prije 
države Nemanjica i opstala duže, skoro dvostruko duže od
države Nemanjica. To je država 
Bošnjaka koja je opstala preko 480 godina i zvala se uvijek
Bosna. Mijenjala je svoje 
granice ovisno o okolnostima, ali je to država koja je na
Balkanu trajala najduže prije 
dolaska Osmanlija. Kao toponim nastala je prije Srbije i
Hrvatske, jedino je toponim 
Makedonija nastao prije. Na politickom planu, takoder je
nastala prije svih drugih država u 
regionu. Na politickom planu postoji duže i od Makedonije.
Dakle, mi imamo povijesni, 
geografski i politicki kontinuitet. To je za mnoge
iznenadenje.
Kroz svoje školovanje nikada nisam mogao cuti niti procitati
o ovome, a ni danas u 
školama se o tome ne uci, jer se ne pitaju o tome strucnjaci
iz regiona i nemaju zadnju 
rijec, nego neko drugi i danas odlucuje šta ce se i kako
uciti. Dakle, mnogo štošta je i 
danas fabrikovano.

Kada bi me pitali, ko su Bošnjaci? Rekao bih da su to oni
koji su stvorili državu Bosnu, 
održali je duže od drugih i uvijek tu živjeli, na ovim
prostorima. Pojmovi poput Srbi i Hrvati 
su fabrikovani zadnjih osamdeset - sto godina. Bosna sa tim
imenom traje i ono se ne 
mijenja i to se mora za sva vremena izvesti na cistac, ona
traje sa promjenljivom srecom i 
snagom gotovo pet stoljeca prije dolaska Turaka. Zašto se to
nije znalo? Nije se znalo, ili se 
krilo, jer je Bosna uvijek bila neka vrsta mamca na udici
naših susjeda.

A sta kaze Edo o Bosni i Hercegovini?
Procitajte i poslusajte!

http://www.youtube.com/watch?v=WJYSuSm3QpU


Ovako,
kod nas se od Dejtona 
godine broje
ljudi se ljudi boje 
i svako glasa za svoje

Brdjani postaju gradjani
do jucer svjetla gasili sjekirama
a sad su u odijelima
Mirnese, sredi ih Mirnese
jebi im mater
ako se ti pocnes prodavat' 
i tebi cu mater jebavat'
da znas

Nije bitna ideologija
bitna je biologija
bitna je genetika 
balije, ustase i cetnika

Svaka ovca svome krdu
krave uz telad
u sarena vrata gledat
jedni drugima mater jebat

Znam ko je poceo rat
znam sta je glad
znam kad su Seseljevci 
dosli u moj grad

Pricam o onom kako je sad
slabo se micemo s mjesta
puni smo rupa k'o nasa cesta
cesto vucemo rucnu - vidi svaki biser
isli bi naprijed al' volimo taj rikverc

Postalo nam navika 
da ne radi ni jedna fabrika
malverzacije presutimo
gazde ne ljutimo

Navikli se, na gebiru i u miru
mladi iz zemlje bjeze
izbjeglice se vratit' nece
ne moraju, nek zara?°uju
nek nam salju para
mi cemo zivit u mraku 
i jedni drugima jebavat majku

Cijela drzava placa reket
po kucama oruzja od rata
cuje se zveket
imamo mina ko jagoda pune oranice
al' nece brati urod 
ovi sto su pravili sadnice

Bole nas kite, imamo resursa vise
pogotovo metala, govana, metana
to je nas zrak i hrana
s tim nas vodje hrane
ne znam za vas, ja sam sit
u mene vise ne stane


Svako kurac u drzavi pusi
zatvara usi
pred nepoznatim ljudima 
drzim jezik za zubima
da l' selam, zdravo, bog
kako je pravo
ne znam vise sta da kazem
u sranju da se ne nadjem

Bace u uho bubu
sviraju ratnu trubu
ljude drukcijeg pogleda 
imaju na zubu
a da im isprave pogled 
poslace jedan odred
da im zapaljenu kucu 
gledaju kroz dvogled

Al' nema ratne nevjere 
sto moze unistit temelje
onaj korijen kuce 
u kojem su nase duse
onu burmu i lanac 
sto u temelj baci Bosanac

Kad kucu pravi 
u temelj dio sebe stavi
srusi do temelja, ne ide temelj
on ce ostat' vjecan k'o Sava

Mater vam jebem
mater vam jebem
mater vam jebem
mater vam jebem

Neznam zasto, ali teorije Fikreta Hafizovica su mi nekako
bliske i cini mi se, kao laiku, veoma blizu pravoj istini o
nama Basnjanima.

 Mojoj Bosni   

O zemljo! O majko! O ti Bosno ponosna, zemljo moja što
krvlju našom si natopljena. Da baš ti Bosno... Ova polja,
crna polja što u nedogled idu i nestaju u daljini, ova
polja, crna polja, ova polja njive nisu, ovo nije žito ovo
su bjeli stubi k' nebu uprti, ovu su, da ovo su nišani. Tu,
da baš tu leži Bosanac ponosan jer je čuvao ovu Bosnu, ni
kriv ni dužan umro nije, ali leži tu, leži i vječno spava.
Gledam pak, ova polja, ova polja stuba bijelih gledam i
vidim majku, sestru kraj mezara i nevjestu sa prstenom kako
kroz plač suhi zbori, i moli Allaha, Stvoritelja ovog
predivnog i prelijepog dara koji je baš nama Bosancima u
ruke došao. Nečuje se pjesma, nečuje se glas, samo poneki
duboki uzdisaj koji para svaku arteriju posmatrača toga
prizora.

Sve mi pretrpjesmo, sve mi prođosmo i opet ostadosmo. Mi
ponosni i zahvalni zauvijek na ovom predivnom daru
neviđenom. Krvi mnogo je poteklo ovom zemljom, krvi mnogo
r'jeke odnesoše naše, ali mi ustrjani ostadohsmo, ustrajni
u
našoj borbi za slobodu, koju dobismo. Puno je suza proteklo
niz majčinsko lice naborano, puno... Puno sinova je
zauvijek
otišlo, zauvijek na put bez povratka. Teško je gledati ovaj
prizor a zadržati suzu u oku, teško je suze zaustaviti.
Ipak
to je naša sudbina, ipak to smo mi, to smo mi sinovi njeni,
njeni, sinovi i kćeri, njeni. Sinovi i kćeri Bosne naše,
naše, naše... O ti što mrzovoljno gledaš, okreni se oko
sebe
i nasmij se, budi zadovoljan to je tvoja Bosna. Kada gaziš
Bosnom polahko gazi da zemlju nepovrijediš, jer ona je
zaslužna za nas. Kada ideš drugim metropolama, metropolama
drugih država gordo i jako glavu k' nebu digni i ako treba
na čeli sebi ispiši da si ponosni Bosanac, a nemoj pogureno
i sramno ići. To je tvoja, moja, ma naša zemlja ponosna i
prkosna jer nas ima. Ta pogledaj je tu je za tebe, za nas.
O
Bosanci pogledajte sve oko sebe i na sebi, imal' šta da vas
sem odore vaše čini drugačijima od drugih. Nema! Svi ste od
krvi i mesa, svi dišete isto, ta uistinu svi ste isti,
razlike međ' vama nema, složni trebate biti jer ko će kome
nego svoj svome. Nebudite tužni, budite sretni i recite da
ste ponosni što ste Bosanci.

Teško mi je kada vidim majku pokraj nišana sa šalom na
glavi
kako plače u dlanove svoje, teško mi je jer znam da je sin
njen otišao da bi ovo sve sačuvao za mene, za tebe, za sve
nas. Teško mi je gledati kako suze idu niz njeno lice,
teško
mi je kada mi neko kaže nešto protiv Bosne, jer te suze
teku
za onim koji sve ovo sačuva i održa ovdije ovako kako
jeste.
Teško je čuti omalovažavanje i uvrede. Ali ponosno stojim
ovdije kao ovaj stub bjeli i govorim: OVO ZEMLJA JE MOJA I
ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I ZAUVIJEK BOSNA! OVO
ZEMLJA JE MOJA I ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I
ZAUVIJEK. OVO PONOS JE MOJ I NIKADA JE NEĆU IZDATI. OVO
ZEMLJA JE MOJA, MOJA DRUGA MAJKA. OVO ZEMLJA JE MOJA POSNA
I
BOSA I K' TOMU JOŠ I PRKOSNA OD ZLA. OVO ZEMLJA JE MOJA!
OVO
JE BOSNA!  

Objavio/la: BNNnet

BOSNA ŽUBORI

Bosna žubori; nad pitomim krajem
Andeo mira širi laka krila -
I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću
Mistične priče šapće večer mila.

Bosna žubori i - ko rujne usne
Cvjetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori, a s barčicom mojom
Nestašno sitni igraju se vali;
- Ah, čini mi se, moj anđele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

 Musa Ćazim Ćatić

 
     OPOMENA    

   Idriz Bričić
 
Bosno očisti avlije svoje
Da golub bijeli sletjeti može
Krila i vjetar njega ti nose
U vremenu zla ispod kože

Prestani da budeš dobra
Onima što se imena tvog boje
Istjeraj iz sebe tog roba
Što te iznutra pomalo truje            

Otvori ti svoje prozore
Sinovi tvoji na pragu stoje
Na tvojim suzama najljepše zore
San il' java lijepi su oboje
  
Nad tobom se nadvio tamni mrak
Dok ti polako čekas dan
Svjedok tvoj sakriva istini trag
Umjesto sebe za te da da
 

Ma dajte! Dodjite u Bosnu pa ovdje zivite.
Mesa Selimovic je ostao u Bosni, makar i u ludnici.
Zalopojke,zalopojke...

pufff,puffffff....O..O....O..O.................
Eh Dilfa starac,sumnjam da bi mi US pemzija i ustedjevina
bili dovoljni za troskova tamoshnje ludnice!
Elem prije desetak godina pojavise se prvi simptomi starenja
i zasicenosti od beskrajnih putovanja,kontinenata a 9 god.
cekanja na US drzavljanstvo iscrpiljuje radnim tempom
"dream-a".Mesha bi rekao da su to godine kada je covjek josh
uvijek mlad da ima zelja a star da ih ostvaruje.I kada je
sve napokon leglo,uz olakshanje se pojavise pitanja o
starosti,penziji,odnosno cekaonici- mjestu umiranja.Ovamo
starac,mala penzija a u BL sa istom lovom hadjija und
sponzorushe,lol!A sta kad dodje mrska zima?Na avion i pravac
Goa!A sta da radim u BL kad me ljeti spuca nostalgija za
US,dezelom i neopisivim ljepotama prirode?Na avion i pravac
Philadelphia!Eh pusti snovi,jednoga dana i chenifa ce nam
biti daleko inostranstvo sa puno usputnih viza.Ideja je bila
da se penzionisem sto ranije i odem zivjeti ne u BL,vec u
selo Vilusi-Lijevce.Rajske bashce djetinjstva i neizmjerne
ljubavi djeda i bake.BL i ZG blizu.Licno novokomponovane YU
"granice" nisam priznavao a one ce se ulaskom Hrvatske u EU
vec poceti brisati procesima koji teku ka jugu Balkana.
Medjutim poslije prve 06 posjete i duzeg boravka u BL,pa
krace 07,totalno sam promijenio stav i odnos.Sa dosta
sujevjerja i praznovjerja uvjeravam se da te krajeve treba
obavezno izbjegavati jer su nabijeni negativnom,mracnom
energijom koja se prenosi.Vecina ljudi zivi na odredjenom
mjestu jer je zakovana i mora u materijalnim,porodicnim i
drustvenim lancima iz kojih nema izlaza.Pozitivna vibra
nekog mjesta,podrucja itd. za mene i mnoge ljude je vazna pa
iako volimo BL ipak zivimo u nekakvim US
pizdichima,skandinavijama,australijama itd.Bez obzira na
materijalnu trku i odnose,politike,religije i sukobe od
kojih svijet nije imun, treba razumjeti da postoje ljudi
prvenstveno okupirani self realizacijom naspram Svevishnjeg
i nista vise u bozanskoj komediji.
Prolaznost posudjenog zivota koji je najvecim dijelom za
nama opominje da su gore-pomenute nebuloze-floskuloze oko
porijekla i pripadnosti samo nesuvislosti razuma prekrivenog
zarom/koprenom iluzije koju po svaku cijenu zeli prenijeti
na ostale ljude da bi ih laznim doktrinama drzali u
pokornosti pomocu jeftinih verbalnih trikova.U trenutku
smrti naucno izmjerena,sicusna energija atomske duse napusta
ljushturu tijela i oslobodjena se vraca u zajednicki izvor.U
tom smislu rodjenjem i smrcu smo ISTI(sa malim entitetskim
razlikama,lol)!
gs
sg

I sada mi ovdje pisemo i citamo o Mesi Selimovicu, a ko ce
pisati i citati o nama?
Ja se bas ne upustam rado u dijaloge na forumima, samo
"pravim mose".
Nisu ni u ovim, negativnom energijom nabijenim krajevima,
svi, bas svi negativni. Ima i ovdje pozitive i ljudskosti
kao i posvuda. I jos vece! Samo je treba traziti. I naci! U
muci se poznaju junaci... A to je lako kada se zna sta se
hoce. Nema serviranja na pladnju.I na Goi traze rupije koje
neko mora da zaradi.
Da skratim:
u Raju je lijepo, ali u Paklu je EKIPA.
Pozdrav i neka nam je sretno! I njima, naravno!Trebace im.
Bez obzira sto im i ja "jebem mater"!

Akademik Ferid Muhic je sve strucno i cinjenicama
potkrijepljeno rekao. Sada je na svima nama da pocnemo uciti
nasu djecu pravu, nasu, bosanskohercegovacku istoriju. A
halapljivi "promatraci" sa strane trebaju shvatiti da je
dosao kraj svojatanju tudje babovine i dozvoliti nasoj finoj
pitomoj domovini da izgradjuje svoju buducnost, na radost
svih dobrih ljudi, bez obzira kojoj naciji pripadali.
TUDJE NECEMO, SVOJE NE DAMO.

Ma o tim podjelama BiH od strane susjednih zemalja svi
znaju,
samo postoje oni koji ne zele to da znaju iz ovih ili onih
razloga.

Pa i sam Miroslav Krleza je veoma jasno objasnio sta se sve
desavalo sa Bosnjacima Bogumilima ca.300 godina prije
dolaska Osmanlija,gdje su Bosnjake Bogumile ubijali,palili
na lomacama pa i neduznu djecu i tako stotinama godina,jos
od onog Vukana sto je jasno objasnjeno u komentaru broj 62 (
Ban Kulin je, zajedno sa familijom, i rodbinom, kao i ostali
Bošnjaci toga doba, bio pripadnik heretičkog učenja u Bosni.
O tome je papu Inocenta III 1199 godine prvi izvijestio
zetski knez Vukan,stariji sin velikog raškog župana Stefana
Nemanje. Razlog iza Vukanovog čina je bio politički. Naime,
do srpske prijestolne krize došlo je kada se 
1196 veliki župan Stefan Nemanja, protivno tadašnjem redu
naslijedja,preskočivši najstarijeg sina Vukana, odrekao
vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji ja kao zet
bizantskog cara imao političku prednost nad starijim bratom.
Vukan je od oca umjesto očekivanog prijestolja dobio na
upravu Zetu i Trebinje, sa titulom "velikog kneza."
Uvrijedjen i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim
kraljem
Emerikom i uz njegovu podršku nekoliko se godina borio za
prijestolje
protiv mladjeg brata. U sklopu te borbe treba gledati i
Vukanovo pismo papi 1199 u kojemu je iznio čitav niz optužbi
protiv plemenitog
Bošnjaka, Kulina bana. Iza niza vjerskih optužbi protiv
Kulina bana i
bosanskih heretika, krili su se i konkretni politički motivi
i
ciljevi. Ukoliko bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda
bi na mjesto bosanskog bana mogao doći sam Vukan, kao
Emerikov saveznik i
pravovjernik koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i
jedinu. Time bi srpski knez Vukan došao u posjedstvo
Bosne.")...

Pa i u komentaru Br.70 (Poslao : BiH Bogumili)
Bosanski Bogumili
BOGUMILSKO UCENJE

"Po rijecima svedskog istoricara Hansa Furuhagena
O razmjerama i snazi ucenja bogumilskog ucenja govori
podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni." 

 Ranije smo istakli da je izmedju XI i XV vijeka Bosna je
bila srediste bogumilskog ucenja koje se rasprostiralo od
Bugarske do juzne Franscuske. Sljedbenici bogumilstva su
dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. u
Bosnu na vjersko usavrsavanje. O razmjerama i snazi ucenja
govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni. Taj i takav odnos
prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog
istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i
njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje
hrvatske zemlje, te vladari Srbije (Raske i Zete) vidjeli
su u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i
zvanicno
krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina
izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz
manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena,
ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv
njihovih potomaka i do dana danasnjeg...."

Pitanje je kako bi sadasnji Rim reagovao da neka druga
vjerska skupina ubije njihovog Papu,kao sto su(prema
rijecima svedskog
istoricara Hansa Furuhagena)oni ubili Bogumilskog Papu sa
sjedistem u Bosni...
Ima ona narodna poslovica " KOJI JE GOD NAROD(DRZAVA,SKUPINA
LJUDI,ILI POJEDINAC) SVOJU SRECU GRADIO NA NESRECI DRUGOGA I
SAM JE POSLIJE DOZIVIO JOS VECU NESRECU!"

I NAKON SVIH OVIH GENOCIDA(I SA ISTOKA I SA ZAPADA)PREMA
BOSNI I TADA VECINSKOM BOSNJACKOM BOGUMILSKOM NARODU,NEKI SE
GORE PITAJU KAKO SU MOGLI BOSNJACI BOGUMILI DOZVOLITI DA
PRIME ISLAM OD TURAKA KAKO BI NAPOKON BAR MALO BILI
ZASTICENI OD OVIH KOJI SU IH VJEKOVIMA NAPADALI I SPALJIVALI
NA LOMACAMA RADI ZAUZIMANJA/OKUPIRANJA BIH TERITORIJE?
U KOMENTARU 122 SU SAMO OPISANI OVI ZADNJI NAPADI I PODLI
DOGOVORI OD STRANE SUSJEDNIH ZEMALJA KAKO BI BOSNJACI I BIH
NESTALI.
PITANJE JE KAKO BI SAMO SUSJEDNE ZEMLJE I NARODI KOJI TAMO
ZIVE REAGOVALI DA SU(KAO STO SU U KARADJORDJEVU 1991 GODINE
TUDJMAN I MILOSEVIC,A PRIJE 1939 GODINE MACEK I CVETKOVIC
DJELILI IZMEDJU SEBE BIH I TAKO NESTANAK BIH I VECINSKOG BIH
STANOVNISTVA BOSNJAKA) NPR. MADJARSKA I ITALIJA DOGOVORILE
PODJELU HRVATSKE IZMEDJU SVOJIH ZEMALJA,A DA NIKO NISTA NIJE
PITAO HRVATE KOJI ZIVE U HRVATSKOJ,ILI DA SU BUGARSKA I
ALBANIJA DOGOVORILE PODJELU SRBIJE IZMEDJU SVOJIH ZEMALJA A
DA NIKO NISTA NIJE PITAO SRBE KOJI ZIVE U SRBIJI???

NEKA DRAGI BOG VRATI SVAKOME ONOME KAKO JE ZASLUZIO !

diskusija i tema je predivna, samo nemojte se licno
vrijedjat i pogrdno nazivat, svak ima pravo da je
neznalica..... BOSNE je bilo i prije nas a BIT CE BOSNE I
POSLIJE NAS... 
cuvajte prijatelja na oku a neprijatelj ce sam doci po
svoje...
i skratite malo tekstove, otegli se ko teravija pa poslje
dosade..... znam da ce se neki naljutit al i to je uredu,
lijepi  pozdravi............

Gango,
kajakasu jarane :)) ja mislim vako':
Nelogicno i nepravedno je da u multinacionalnoj
Bosni samo 3 naroda imaju svoje entitete.
Kad je bal nek' je maskenbal! 
Jab' svima po entitet.
Pa da svaki entitet ima pravo na otcjepljenje
i samostalnost. Pa onda, svaki entitet svoje
ministarstvo od po 200 - 300 ministara pa da se
tako, usput, rjesi i nezaposlenost u cjeloj 
United States of Bisnia and Hercegovina :))
Posto sam ja sam, a to je nedovoljno za entitet, 
zamolio bih ovim postom da me prihvatite u romskom 
entitetu i da mi odobrite autonomiju:
"Autonomna Pokrajina BečkaKonjušarija" 
I, po mogucnosti 2 mjesta u ministarstvu 
(za me i hanumu mi. Dodik ne da. Kaze: samo Posrbice)
Jarane, imam vizionarske planove:
Trazit cemo izlaz na Vrbas. Imat cemo i Adu, jedini
arhipelag u United States of BiH (ono kod Kleka
ima samo nesto malo jadnih golih otocica manjih od Ade)
A Shemso ce dobiti nobelovu nagradu za knjizevnost,
pa cemo onda na Vrbasu da sagradimo Avdicgrad.

Semso,Gango, haveri, jel moze tako?

Evo malo za Ahmeta,jos koja pametna
od Akademika Ferida Muhica.(ocekujem komentar):
"To je rodilo krivicu koju su nosili naši intelektualci.
Zato se i desilo da najveci broj ateista u SFRJ je bio
regrutovan iz reda Bošnjaka. Bilo nas je stid što su nam
preci primili islam, bili smo nikakva nacija. Najveci broj
miješanih brakova je bio iz redova Bošnjaka, jer smo željeli
da se što prije izbriše trag naše islamske krivnje. I tu su
uspjeli. Taj veliki projekat brisanja sjecanja, sjecanja na
Bosnu. Ubacili su crva koji je iznutra izjedao socnu jabuku
našeg identiteta. Nekoliko sjajnih intelektualaca su
ostavili islam da bi se izdigli iz „prašine“, i oslobodili
se tog nametnutog srama.

Srbima i Hrvatima se ni danas ne može objasniti cinjenica da
mi nismo primili islam prinudno. Prva stvar je da islam ne
prihvata prisilu u vjeri. Drugo, nigdje nema niti jednog
relevantnog dokumenta koji može potvrditi da se radilo o
prisili, javno sam na jednoj raspravi ponudio da bilo ko
donese bilo kakav dokument o tome i da o tome pocnemo
raspravljati na naucnoj osnovi, ali niko do danas nije
ponudio niti jedan dukument o tome, jer ga nema.
Pogledajte primjer Indonezije gdje je 210 mil. muslimana, a
nije bilo nikakvih Turaka koji su eto silom tjerali u vjeru.
Tamo je više muslimana nego u Emiratima, Turskoj i na
Balkanu zajedno i tamo se, kao i ovdje islam širio nurom,
ljepotom svoga primjera.

jos jedna Muhiceva interesantna teorija:

"....U Budimpešti je, kad su se povukle Osmanlije, bilo 212
džamija, a dvije godine nakon toga nije ostala nijedna. Ne
želimo praviti komparaciju, ali eto, nek se zna.
Nomadska – vojnicka država želi mir, poslušnost i tacan
pregled s cim raspolaže. Postoje dokumenti u kojima su oni
bili veoma pedantni i koji govore da 1630. godine po selima
Makedonije država zna tacno na koliko u kojem selu mogu
racunati jaja, žita, jagnjadi, a za vjeru i identitet se
nisu brinuli. Logistika, to je njihov model. Dilema i u
Bosni je dakle bila: možeš postati musliman, a ako neceš,
ostani to što jesi.
Poslije ovih cinjenica, koje iznesete na ovu temu,
neformalni govor ide na pitanje:
Zašto su onda ljudi prihvatali islam? Imali su neke
koristi...."
..."Poturaju nam žig srama, jer smo primili islam, što je
neistina. Ako bismo išli mak na konac, kukavice su bili oni
koji nisu primali islam, posljednju objavu, da bi im djeca
ostajala i da su im manji porezi. Islam je povezivajuca,
nije fragmentirajuca vjera. Mi se moramo osloboditi ovih
zavjera."....

http://www.akos.ba/bosna-je-ostala-akademik-ferid-muhic/

Prosle godine sam poslovno bio u Istambulu,
a poslije toga smo obisli jos nekoliko pogona
po unutrasnjosti Turske.Prva stvar koja mi je
pala na pamet je bila: Ako je sada ovdje ovako
u 21 stoljecu, kako je izgledalo prije 50 ili 100
godina, a da ne govorimo o 500 godina u vrijeme
Osmanskog carstva.Odgovor je sam po sebi logican.
Prosao sam nedavno kroz nekoliko sela u Bosni i
Hercegovini i slika je bila slicna, kao da je vrijeme
davno stalo - tuga,jad,primitivizam,neimastina...
Kako je onda sve ovo izgledalo u vrijeme famoznih
Bogumila - mora da su se kretali na taj nacin sto
su se prebacivali skacuci sa lijanama (ne ljiljanima.
Lijepa je Bosna, rekao bih prelijepa, ali je narod
pogan,podmukao i licemjeran,tako da plus i minus daju
u svom zbiru jednu glatku NULU.-bez razlike u nacinalnoj
pripadnosti.

Fadile starac i ovamo je upravo sve ogoljelo,pusto i
hladno.Vec u proljece i ljeto nabuja raskosna priroda sa
puno ljudi na ulicama,dan i noc.Sto se tice opaske da i na
Goa traze Rupee-ju,stoji i dodao bih jos loshih stvari.Zbog
ogromnog priliva kapitala i najezde turista kompletna obala
je zakrcena lezaljkama i suncobranima.Nekada idilicno selo
Calangute sa 700 lokalnih ljudi se pretvorilo u betonski
gradic od 19 hiljada stanovnika.Techno parties,droga,alkohol
i kriminal svih vrsta.Zanimljivo je da su Rusi pokupovali i
iznajmili kompletna sela na plazama samo za svoju charter
klijentelu.Napravili konzulat i pravoslavnu crkvu na
Goa,tolika navala.Izraelci slicno.Zanimljivo je da trziste
narkotika,prostitucije i pranja novca uglavnom vode stranci
pa su crne hronike pune vijesti.Od nekada idilicne zemlje
napravishe vashar sa puno
problema,kanalizacija,struja,voda,smetje,migranti iz
siromasnih dijelova Indije,korupcija itd.
Srecom India je velika i mnogo je neoskrnavljenih,mirnih
mjesta!
g

POZIV svim raseljenim stanovnicima BH da ljeto 2013 g
provedu barem na jedan dan u Visokom sa Gosp.Osmanagićem na
"Piramidi" hram i postojbina Bogumilskog Pape i da to bude
temeljni početak Bošnjaštva, uz vlastiti radni doprinos kao
DRIM/druženje umjesto Istre.Napravit ćemo vam dostojanstven
doček/gostoprimstvo-bujrum na pradjedovinu Bošnjana da mi
damo kokretan smisao ovim gore napisanim materijalima
dugoročno kao što je danas Međugorje.

Ma ko ce raditi po zvizganu!? Bolje je tefericiti na Vrbasu
i gledati Ferhadiju kako raste!

“Fratar i njegova Bosna“ fra Petra Anđelovića  	 

Piše: An. ŠIMIĆ   
02/03/08

Manifest za dijalog

“Mi, fratri, u trenutku kad se trebalo boriti za
neovisnost,
pokrenuli smo narod da izađe na referendum i da glasa za
neovisnu i slobodnu BiH. Danas imamo  BiH kakva je, da je.
Mi, fratri, želimo da i ta Bosna bude bogata i da svi u
njoj
sretno živimo i to je naš san od koga ne odustajemo. I
dalje
pozivamo sve ljude da taj san sanjaju i pokušaju ga
pretvoriti u stvarnost“, kazao je fra Petar Anđelović, na
koncu promocije njegove knjige “Fratar i njegova Bosna“,
koja je bila upriličena u sali Općine Stari Grad u petak
navečer. Za ovu knjigu, provincijal Franjevačke provincije
Bosna srebrena u onom najtežem periodu ne samo za
Provinciju
nego i za BiH, nagrađen je od Udruženja izdavača i knjižara
BiH za najboljeg autora u 2007. godini.

Isti u kušnjama

Na promociji fra Petrove knjige, čiji je moderator bio
književnik Željko Ivanković, inače urednik i priređivač
knjige, u izdanju IK Rabic, bili su i ambasadori Njemačke,
Češke,  Hrvatske i Slovačke, kao i načelnik Općine Stari
Grad Mustafa Resić, koji je kazao da   je fra Petar čovjek
koji je ostao isti u različitim kušnjama i svojim životom
živi ideju Bosne.

Fra Petar Jeleč je mladi bosanski franjevac i povjesničar,
i
govor o fra Petrovoj knjizi bio je njegov prvi nastup u
gradu. Za njega je knjiga vrlo zahvalan materijal i za
elaboriranje pojedinih aspekata crkveno-političkog života u
BiH, a i šire. Posebno se osvrnuo na dilemu koja se
pojavila
kod bosanskih Hrvata i franjevaca u vrijeme posljednje
ratne
kataklizme kada je narodu i franjevcima prijetilo ne samo
fizičko nego i duhovno urušavanje: ostati na svojoj zemlji,
voljeti je i osjećati je svojom ili se odazvati suludom
zovu
Tuđmanove, Šuškove i Bobanove politike “humanog
preseljenja“:

“Fra Petar Anđelović je iz tih struktura nerijetko bio
optuživan kao netko tko ne shvaća svu mudrost i
dalekosežnost politike Velikog vođe, kao Alijin Hrvat, kao
čovjek koji dostatno ne razumije političke procese na ovim
našim područjima. No pokazalo se da je pravo imao fra Petar
Anđelović, a ne oni koji su mislili da s njima i počinje i
završava povijest hrvatskog naroda i kojeg su svojom
'mudrom
politikom' doveli u situaciju u kojoj se danas nalazi.”

Put Evanđelja

Književnik Ivan Lovrenović primijetio je dva kriterija na
kojima se koherentno temelji fra Petrov sustav vrijednosti:
Bosna i vjera, i jedno i drugo shvaćeno na
bosansko-franjevački način: “A to znači da uvijek
konkretnost ljudskog života ima veću cijenu i važnost od
doktrinarnog argumenta i da nije ludo, nego je mudro
razvijati doživljaje svog svijeta u ljubavi za njegove
razlike, a ne u mržnji na njih i na one od kojih smo
različiti.“  

Prof. dr. Ugo Vlaisavljević kazao je da se radi o knjizi
koja sažima veliko životno iskustvo kao i pet prethodno
objavljenih knjiga i time, ustvari, predstavlja cjelokupno
životno djelo fra Petra Anđelovića.

“Riječ je o knjizi koja je veoma rječita, puna životne
mudrosti i zatekao sam se pred djelom kojem je teško bilo
šta dodati. Možda je, ipak, najvažnije povezivanje
franjevačkog reda sa stvarnošću BiH na jedan izravno
politički način. Anđelović se ne libi govoriti o potrebi
političkog angažmana fratara, ali samo tako da oni ostanu
sa
narodom s kojim su oduvijek bili i na svom vlastitom putu -
na onom putu kojim ih vodi Evanđelje“, kazao je
Vlaisavljević. 

Prof. dr. Enver Kazaz smatra da je knjiga “Fratar i njegova
Bosna“ manifest za dijalog u posttraumatiziranom društvu i
da “vraća neophodnu etičku dimenziju u društveni dijalog
svih vrsta“.


PRIJE JE U KOMENTARU BROJ 9(BOGUMILI  BOŠNJACI
BOŠNJACI SVIH VJEROISPOVJESTI I BOSNA)
OBJASNJENO:"Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici
i
pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit
tzv."Srbima",nego
Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije
imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u
njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili
katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i
tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u
Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.

Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i
Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv.
"Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen
i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog
naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije
dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za
Bosnu,a ne protiv nje. 

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija
Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i
Srba i ostalih Slavena". 

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina.
U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva
Bošnjacima
- bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o
programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba
dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..."
...Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i
posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je
zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca
historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i
imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje
napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno
pisana
i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i
Bošnjaka",i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko
pronicavajuceg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin
ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi
narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao
zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru). 

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki
Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema
"preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce
(Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze
sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv
imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U
vrijeme
kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni
postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na
osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske
patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski
Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta
1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na
prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi"
eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske
pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je
uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske
patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je
Carigradskoj
patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada
zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija
oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj
srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom
upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se
po
prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije
bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba
pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji
tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od
stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka
bogumila i nikakve
veze nemaju sa Srbima. 

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka
katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija
na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci
zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri." 

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci
postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u
srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u
Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao
npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd...."

Pitanje je gdje li su iz BiH "nestali" BiH katolici koji su
vjekovima podrzavali BiH Franjevce,a kako vidimo u
"Nacertanije"(Garasanin 1844 godine)"Veci
problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka
katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na
protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci
zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri." Dakle
BiH Franjevci ih vjekovima spasavali od nestanka,a Bosnjaci
katolici poslije postase Hrvati?
Mnogima je jasno o cemu se ovdje radi pa su prilikom
katolickog bozica BiH FRANJEVACKE CRKVE izuzetno posjecene.

Pravi HRVATI iz Hrvatske
Porijeklo Hrvata prije velike seobe naroda nije sigurno. 
Jedna teorija kaže da Hrvati potiču iz stare Perzije,
današnjeg Irana.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Hrvati

Kao sto GDog prije napisa
da nije neki problem kad neko mjenja vjeru ili
nacionalnost,
ali je vazno da se to ne zloupotrebljava da bi se
uzimala/krala tudja teritorija,u ovom slucaju BiH
teritorija,
jer kako objasniti zadnju posjetu SRPSKOG PATRIJARHA IRINEJA
koji dolazeci iz susjedne drzave Srbije u Drzavu Bosnu i
Hercegovinu SRPSKI PATRIJARH entitetu R.Srpska naziva
"najmladjom srpskom drzavom",pa tom svojom izjavom izaziva
rat i nove sukobe,sto je opravdano izazvalo velike reakcije
svjetske javnosti,a poslije su se,kao reakcija na pogresne
izjave Patrijarha iz susjedne Srbije, pojavili i oni koji
SANDZAK nazivaju BiH teritorijom...
NADAMO SE DA CE PREOVLADATI RAZUM 
JER DOSTA JE VISE RATOVA!

Neko se pita kako li je izgledala BiH pod vlascu Bosnjaka
Bogumila  prije nekoliko stotinama godina,a zna se da su i
istoka i sa zapada druge vjerske skupine Bosnjake Bogumile
vjekovima ubijali i spaljivali na lomacama?Kako li su samo
izgledali Vukovar,Srebrenica, ili Jasenovac nakon masovnih
ubistava???

dobra ideja Mirso F Pu;Sa & Vi(soko),a dogodine bi se moglo
u brezu,malo da vidimo rudnike i tako. 

  Za Beckog Konjusara...
Buraz tvoja ideja je prioritet prioriteta..Nas entitet
teritorijalno ima svoje tisuc stogodisnje granice gdje crte
razdvajanja prema Debeljacima i Starcevici ne  predstavljaju
nikakav administrativan problem.Izgradnjom mosta po uzoru na
onaj sto Hrvatska gradi na Peljescu ,izbjegao bi se medju
entitetski problem oko puta za Vrbanju a bio bi direktan
spoj sa buducim Avdicgradom Ada na Adi.Entitet ofrlje nazvan
republika srpska (gospoji plavsic palo na pamet)i onako ne
haje za objekte koji su izgradjeni prije  budjenja
nacionalne svijesti a  mirisu na Tursko i Austrougarsko doba
u Bosni i Hercegovini, otvara velike mogucnosti za izgradnju
Avdicgradaada
Pod tim se podrazumjeva vec isklesan kamen oronulih (od
cinizma) zidina tvrdjave Kastel ,kao i ona hrpa kamenja u
kanjonu Vrbasa za koje kazu da je tamo nekad stanovo neki
kralj ,koji je ozgo gledo ko soko ko mu prolazi rimskom
dzadom.Znaci ekonomski nas entitet u ovoj svjetskoj
glAbalnoj krizi ne bi bio prinudjen da od svjetske banke
posudjuje pare te potpada u duznicko ropstvo.Od ujedinjenih
nacija trazit cemo referendumdumom da se izglasa rezolucija
o koristenju teritorijalnih voda Naseg Vrbasa kako bi imali
izlaz na Crno more i specijalne veze sa Malom
Carsijom,Potokom,Sitarima,Seherom,Desnom i Lijevom
Novoselijom .....
Nas Entitet nema problem sa nacionalnoscu jer je ustavom
takvo izjasnjavanje strogo zabranjeno i okvalifikovano kao
nacionalizam.
Beckog Konjusara stoga na slijedecoj sjednici vlade
inaugurirati cemo
u ministra saobracaja, racunajuci da ce svojim iskustvom
dati veliki doprinos u izgradnji Avdic grada.Nadamo se da se
gospodin Becki Konjusar razumije i u one teglece konje sto
vuku bacve sa pivom sto bi mu objedinilo duznost ministra
transporta i saobracaja te ako ga jos koji resor interesuje
nek izabere sta zeli ,jer ionako imamo previse praznih
fotelja.......sve informacije mozete dobiti u zgradi 
vlade koja se nalazi u osnovnoj skoli Esad Mdizic...lep
pozdrav

Tito o nacionalnosti Bošnjaka:

  "Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne
zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman,
Srbin ili Hrvat. Svako može da bude ono što osjeća da jeste
i niko nema pravo da mu natura neku nacionalnu pripadnost."
(novembar, 1969.g.)

 Tito o Bosni i Hercegovini:

  "BiH je nekada bila sjeme razdora između hrvatskog i
srpskog naroda. Gospoda u Zagrebu i Beogradu brinula su
brigu o BiH – brigu o njenom bogatstvu i brigu o tome da bi
je što više izrabljivali, a nisu vodili brigu o narodima
BiH. Oni su, da bi lakše postigli ciljeve, huškali jedan
narod protiv drugog, sijali su zlu krv."

(J.B.Tito, Govori i članci, Naprijed, Zagreb, 1966.g.)

 
Tito o Bosni i Hercegovini:

  "U toku rata ovdje se vodila, ne samo oslobodilačka borba
za novu Jugoslaviju, već i borba za Bosnu i Hercegovinu kao
samostalnu republiku. I kod nekih rukovodećih drugova nije
bilo jasnog stava u tom pogledu (…). Ja se tu nikada nisam
dvoumio. Govorio sam da BiH ne može pripadati ni ovome ni
onome, već samo narodima koji je od davnina naseljavaju.
Nemojte dozvoliti da vam bilo ko tu mešetari i da muti među
narodima BiH."
(15.11.1979.g.)

Tito o životu i smrti:

  "Pitanje smrti zavisi od toga kako je neko živio. Ako ste
uradili nešto korisno, to će vas nadživjeti. Ako je neko
imao neku korisnu ulogu u životu, čak i poslije smrti
svijet
neće krenuti nizbrdo kad on umre. Ono što je uradio
zauvijek
će ostati. Ne ono čime su ga za života odlikovali i
slavili.
Ljudi nikada ne zaboravljaju što je dobro bilo kod
čovjeka."

(jedan od posljednjih Titovih intervjua) 

   Alija Izetbegović o Titu:
"Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu
nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo. Prošli
smo kroz vrlo težak period kada je bilo takvih zahtjeva. Mi
to nismo dali. Nisam ni ja dao. Jednostavno, ne smatram da
historija počinje od nas."

(OBN, "Telering" ur. Mato Đaković, 23.07.1998.g.)

Neka o mnoštva imena koja su se usprotivila preimenovanju
ulice Maršala Tita u Sarajevu:

Kemal Monteno, Affan Ramić, Mladen Vojičić-Tifa, Irna
Smaka,
Dino Mustafić, Hajrudin Varešanović, Benjamin Filipović,
Minka Muftić, Dragan Vikić, Nada Đurevska, Vasna Diklić,
Admir Glamočak, Edin Numankadić, Smail Čekić, Halid Bešlić,
Danis Tanović, Ivica Osim, Faruk Hadžibegić, Bulent
Biščević, Alen Škoro, Edo Maajka…

http://internet.ba/sdpbih-visoko/tito.htm

DZEMAL BIJEDIC JE UBIJEN

Vise od tri desetljeca traje misterij oko pogibije
nekadasnjeg 
predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca (SIV) Dzemala
Bijedica.
TITOV IZBOR 

Dzemal Bijedic je roden u Mostaru 12. travnja 1917. godine,
u uglednoj 
trgovackoj obitelji. Gimnaziju je zavrsio u rodnom gradu, a
pravne 
nauke studirao u Beogradu. Ucesnik je NOB-a od samog
pocetka. 

Obavljao je brojne visoke partijske i drzavne funkcije u BiH
i SFRJ. 
Bio je, izmedu ostalog, i predsjednik Skupstine BiH, a u dva
mandata i 
predsjednik SIV-a. Poznato mi je da je Tito namjeravao da
izmijeni i 
Ustav SFRJ kako bi Dzema mogao i po treci put biti imenovan
na duznost 
predsjednika SIV-a, ili da nakon isteka drugog mandata bude
izabran za 
predsjednika Skupstine SFRJ. U toj namjeri omela ga je
Dzemina 
pogibija. 

http://www.camo.ch/dzema_je_ubijen.htm

Mostarski inženjer dokazao: Džemal Bijedić je ubijen!?

http://www.hiseta.com/index.php/drugo/1052-33-godine-nakon-nesree-
mostarski-inenjer-dokazao-demal-bijedi-je-ubijen-

NEZVANICNE VERZIJE

Titova supruga Jovanka Broz nije podnosila veliku
popularnost Dzemala Bijedica i njegove supruge Razije i
stoga je nastojala da ih se oslobodi.Navodno je upakovala
rodjendanski poklon za njihovu unuku u kojem je bio
eksploziv....Nakon sto je Tito saznao da je istraga dokazala
da je 
Jovanka Broz umjesana u ubistvo Dzemala Bijedica,Tito je
Jovanku 
spasio smrtne kazne(ili dugotrajne robije u zatvoru),ali je
Jovanku 
osudio samo na blazu kaznu "kucnog pritvora" pa se Jovanka
poslije 
vise nije pojavljivala u javnosti...

U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno
1934 boraca (1747 muškaraca
i 187 žena). U toku bitke poginulo je 546, a do kraja rata
još 420.
Socijalni sastav: 620 radnici, 969 zemljoradnici, 199 đaci,
40 studenti, 2 apsolventi
3 učitelji, 2 profesori, 4 inženjeri, 10 pravnici, 6
tehničari, 28 službenici, 1 književnik,
1 muzičar, 3 oficiri, 14 podoficiri, 8 pitomci, 5 bogoslovi,
3 trgovci, 6 žandari
i 10 domaćicc.
Nacionalni sastav: 248 Crnogorci, 480 Hrvati, 1070 Srbi, 2
Makedonci, 2 Slovenci,
56 MUSLIMANI, 48 Jugosloveni, 10 Jevreji, 2 Česi, 1 Rusin, 1
Mađar, 2 Rusi, 5 Poljaci,
5 Italijani i 2 Nemci.
Teritorijalna pripadnost: 777 iz Bosne i Hercegovine, 249 iz
Crne Gore, 552 iz
Hrvatske, 341 iz Srbije, 5 iz Makedonije, 2 iz Slovenije i 8
iz inostranstva:

Kome je bilo stalo za Bosnu i ko se borio za Bosnu,najbolje

se vidi iz nacionalnog sastava Prve proleterske.
Na kraju rata se pokusalo ishitrrenim proglasavanjima
Narodnih heroja iz redova Bosnjackog naroda,stvoriti
nekakav vjestacki balans i pogresna slika o stvarnim
zaslugama za ZAVNOBIH .Znaci od 777 boraca- proletera
56 je bilo Muslimana ili manje od 10%.

U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno
1378 boraca (1269 muškaraca
i 109 žena). U toku bitke poginuo je 381 borac, a od
završetka bitke do
kraja rata još 312.
Socijalni sastav: 415 radnici, 749 zemljoradnici, 124 đaci,
23 studenti, 11 učitelji,
2 profesora, 1 lekar, 1 inženjer, 2 pravnika, 2 tehničara,
18 službenici, 15 podoficiri,
3 pitomci i 12 domaćice.
Nacionalni sastav: 39 Crnogorci, 158 Hrvati, 1127 Srbi, 2
Slovenci, 13 Muslimani,
29 Jugosloveni, 5 Jevreji, 1 Šiptar, 1 Ceh, 1 Mađar, 1 Rus i
1 Italijan.
Teritorijalna pripadnost: 466 iz Bosne i Hercegovine, 39 iz
Crne Gore, 307 iz
Hrvatske, 553 iz Srbije, 5 iz Makedonije, 2 iz Slovenije i 6
iz inostranstva.

U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno
1219 boraca (1017
muškaraca i 202 žene). U toku bitke poginulo je 306, a do
kraja rata još 139.
Socijalni sastav: 176 radnici, 757 zemljoradnici, 144 đaci,
24 studenti, 14 učitelji,
6 profesori, 1 inženjer, 1 arhitekt, 15 pravnici, 4
tehničari, 17 službenici, 6 oficiri, 3 podoficiri,
2 pitonici, 1 sveštenik, 2 trgovci, 3 žandari i 43
domaćice.
Nacionalni sastav: 661 Crnogorac, 104 Hrvati, 368 Srbi, 50
muslimani, 33 Jugosloveni,
1 Šiptar, 1 Rusin i 1 neutvrđeno.
Teritorijalna pripadnost: 202 iz Bosne i Hercegovine, 674 iz
Crne Gore, 107 iz
Hrvatske, 235 iz Srbije i 1 iz Makedonije.

U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno
1752 borca (1490 muškarca
i 262 žene). U toku bitke poginulo je 559, a do kraja rata
još 325.
Socijalni sastav: 237 radnici, 1156 zemljoradnici, 189 đaci,
44 studenti, 1 apsolvent
17 učitelji, 6 profesori, 1 lekar, 14 pravnici, 42
službenici, 1 akademski slikar, 7 oficiri
10 podoficiri, 2 pitomci, 2 sveštenici, 1 žandar, 3 trgovci
i 18 domaćice.
'Nacionalni sastav: 967 Crnogorci, 261 Hrvat, 482 Srbi, 1
Slovenac, 15 Muslimani,
24 Jugosloveni, 1 Jevrej i 1 Čehinja.
Teritorijalna pripadnost: 375 iz Bosne i Hercegovine, 975 iz
Crne Gore, 394 iz
Hrvatske, 6 iz Srbije, 1 iz Makedonije i 1 iz Slovenije.

Sto je interesantno, ni u jednoj brigadi,nema ni jednog 
Bogumila, a vidi koliko ih ima danas.
Odgovor: miroljubiv narod -hare krishna krishna krishna

peace for bogumil´s state!!!!!

Historija je, nažalost, izbačena iz škola. Ostavljen je
jedan čas “pro forme”, a nisu ni svjesni koliko je
poznavanje historije važno. Da se u školama uči prava
historija, bez ikakve sumnje bi se znalo ko su bili Draža
Mihailović i Ante Pavelić. Mi Bošnjaci to najbolje znamo,
jer smo njihove i zločine njihovih savremenika osjetili na
svojoj koži – zaključuje profesor Imamović, čime je samog
sebe diskvalificirao kao znanstevnika. Naime, gledajući
postotno, niti jedan narod u bivšoj Jugi nije dao toliko
Ustaša kao Bošnjaci.Među prvih 100 prvaka partizanskog
pokreta  u Jugi, prema službenim podacima  nema niti 1%
Bošnjaka Muslimana. Svi su bili za NDH.

Kakvi podaci o NOB.bravo majstore.U bitci na Sutjeskoj cak 6
boraca iz Srbije.Zar to ne govori koliko je partizanska bila
majcica? A ocemo li o borackim penzijama posle rata? preko
75% penzija odose u Srbiju??? Posle 43-e svi u partizane,
tamo je pobeda. A 1992 sve ulice partizana pa cak i srpskih
odose u smece ha ha Bice opet penzije. Cojstvo i junastvo
sto nas ucise u istoriji tamo gde je penzija. I neka nema
istorije i povjesti u skolama. Samo lazi i podvale.

Kada bi se (imaginarno) covjek nashao u situaciji da mu
stave utoku na chelo i prisile ga da se izjasni,sto je
naravno veoma VAZNO,te mu postave 3 jedine mogucnosti,shodno
nashim prilikama:Chedo,Ujko ili Bogumil,pitam se shta bi
bilo pravilno izabrati a izbor ostavljam beskrajnoj
imaginaciji citaoca,he,he,he............
Proslog ljeta dobijem nesto pisama od US "citaoca",zenskog
roda,uh!
Jedna snajka iz California pishe da je moj "rad"
gnjusan,graficki,bez respekta prema ljudskom dostojanstvu i
mukama u ratu,a posebno prema zenama...............josh mi
doda da sam bolesna osoba koju treba javno zabraniti i da ce
se Bog sigurno pobrinuti za moju mizernu
dushu....................................
Druga citateljka iz FL pishe da je fascinirana
prikazivanjima surove realnosti BH u ratu a posebno mistike
Indie,itd(epp poceo,lol).
Nisam im odgovorio jer ostah bez teksta ko himna RS.Upitah
se zar izmishljene price mogu izazvati tako polarizovane i
oprecne emocije oko istog teksta,svashta.Za jedne smo
zlocinci,za druge heroji jer u ljudskoj iskljucivosti nema
neutralne sredine.Podlozan istim iluzijama preispitujem
sopstveni komentar?????
g

Pa logicno majstore, kad je IV Proleterska brigada
bila po teritoriji crnogorska brigada, nastala
fuzijom crnogorskih odreda.482 Srbi a 6 boraca iz
Srbije. Podaci su statisticki bez  emocija i komentara.
To nije gatanje sa stecaka, nego verificirani
historijski dokumenti( bliska proslost puna svjedoka,
materijalnih dokaza,sto nasih,sto europskih)

ha ha jha svjedoci postoje. dva svjedoka i novi prvoborac a
ceto do 44te. ode pemzija za srbiju.375 iz bih a 6 iz
srbije. u crnoj gori.ma bjeeez!!!! A u banjoj luci ti isti
partizani prvoborci skinuse sve nazive antifasista 93! ulica
draze mialovicha ha ha cuti malo ucuti se i te price o
'junacima' macku o rep. niko vam vise ne vjeruje.da se
olbrajtova ne sazali na vas............................

Na umu mi je bilo jedan fenomen malo
osvjetliti i to zaista napadna mala
zastupljenost Bosnjaka u NOB na strani
antifasista i progresivnih snaga bosanskog
korpusa.O ucescu ostalih naroda i narodnosti
u NOB je dosta receno i u ovim statisttikama
je transparentno i neosporno. Mozda je tome razlog
miroljubivost i pacifizam? Medjutim cinjenica je
 da je 1943 godine u redovima SS Handzar 
divizije osnovane od samog Himlera,bilo preko
21000 Bosnjaka ,kojima je ,izmedju ostalog,
bila obecana izdvajanje Bosne i Herecegovine iz
sastava NDH i osamostaljivanje,kao osnovni mamac.
Bili su prevareni i poslati u Francusku, gdje su se
pobunili
i vraceni su na Sremski front, da bi naposljetku,
predvodjeni imamima,trijumfalno usli u Brcko.
Mozda je to bio glavni razlog sto su tek 1971 godine 
dobili status naroda.

ZA "KOMENTAR" ŠTO SI ZAPEO ZA BOŠNJAKE.NISMO SE MI
OD 45 SPREMALI ZA OVO NEGO ISKLJUČIVO SRPSKI PRVOBORCI I
NARODNI HEROJI (ČETNICI).NEGO DA TI MI MALO MAMU
VALJALI TO "JAZAVAC".SEHA NE UKIDAJ.

Iz postovanja prema Mesi Selimovicu da spomenem kad je ovo
oko 2 svj.rata i brigada polemika,on je bio politicki
komesar Tuzlanskog partizanskog odreda.On je tema pa da se
zna.

Na umu mi je bilo jedan fenomen malo posvjetliti. Kako to da
u vremenu pocetka kompjutera, u devedesetim godinama, jedasn
narod(cast izuzetcima ali brate malo ih) podrzi
nacional-socijalisticku partiju psihopate Slobe i pocini
najgore zlocine u istoriji Evrope poslije Hitlera. Presuda
za presudom. Dodajmo garnituru fasistickih likova iz slavne
republjike sumske, mogu li malo komentar da se prisjetis
progresivnih faca ha ha karadzic-dabic krajisnik teta
monstrum plavsic gico djeneral.sreca sto sada dodjose na
vlast kulturni ljudi kao npr dodig i drustvo pa je lakse ha
ha ha Zao mi je druze komentar ali antifasizam je umro tamo
kod tebe a sumnja se da ga ni bilo nije. samo ako imas 2
svjedoka iz mraka. Pemzija!!!!!!!

Nekako mi onaj podatak o ucescu Muslimana u partizanima
sumnjiv, jer licno znam mnogo ljudi iz tog naroda koji su
bili aktivni ucesnici NOB-a i to na strani partizana. Mogu
nabrojati i imena, ali dovoljno je da kazem da su u
partizanima bili i moj otac Asim, a i moj amidza Mustafa, pa
Vahida Maglajlic i jos mnogi drugi. A statisticki podaci
mogu biti i lazni da se uvelica dobrota jedne grupe, a
umanji vrijednost druge. Svakako da je mnogo Muslimana bilo
u ustaskim i domobranskim postrojbama, ali isto tako i u
partizanima. Tu cinjenicu ne pobijam, ali tvrdim da su i
mnogi ucestvovali na pravoj, partizanskoj strani.

jebote, svi postali istoricari!
A jedini diplomirani istoricar (koji je diplomirao istoriju
u Beogradu) je Dragan Davicovic zvani 
Cibac. Pitajte njega.
Daa, onaj sa youtube-a.

Pomoz Bog Komentaru.
Dobrodosao na forum i nemoj sta zamjerit.
Sve je ovo dobra raja, ali dok Haso / Huso skonta
koliko ima koristi od tvojih komentara...
  Nemoj molim te odustati. Komentarisi! To je dobro:
1. Komentarisuci na forumi ventilises svoje emocije,
   a to je dobro za tvoje mentalno zdravlje.
2  Za nas ostale je dobro da znamo sta misle danasnji
   b.lucani o bivsim b.lucanima.
   Ajde puno poselami Dodika i ostale posrbice
Voli vas vas Konjusar.
 PS. Takodjer veliki pozdrav Bosancima svih vjera.

Intervju

Niko se ne može usporediti s Titom 

Ahto Lobjakas (priredila Sabina Čabaravdić)

Josip Broz Tito je simbol vremena u kojem je život bio
bolji. On je karizmatična osoba, za razliku od Jaruzelskog
i
Brežnjeva, koji to nisu. Za poljskog se predsjednika čak
može reći da je negativna ličnost. Brežnjev je nešto
interesantnije poređenje jer je u njegovo vrijeme vladala
izvjesna stabilnost, a prošlost je bio i Staljinov teror.
Unatoč tome, ni on se ne može porediti s Titom, kaže
Sabrina
Ramet.

RFE: Jugoslavija je poslije II svjetskog rata bila vođena
čvrstom Titovom rukom. Ali kao multietnička zemlja, što je
bio i ostatak Austro-ugarskog cartsva, na neki je način
pripadala prošlim vremenima. Koliko je ponovno
uspostavljanje Jugoslavije bila Titova zasluga, akoliko dio
ukupnih istorijskih kretanja?
 
Ramet: Glavnu ulogu su imali partizani koje je vodio Tito i
koji su se borili za jedinstvenu Jugoslaviju. Onda su tu
bili četnici koji su htjeli veliku, etnički čistu Srbiju,
te
dvije takođe važne ličnosti: Antu Pavelića u Hrvatskoj i
Milana Nedića u Srbiji – obojica nacistički
kolaboracionisti. Te dvije marionetske države orjentirale
su
se na kult jedne države, nacionalne istorije i tradicije,
sve zasnovano na rasizmu i manipulaciji istorijom. Ni
Pavelić, ni Nedić nisu htjeli upravljati teritorijom cijele
Jugoslavije. Oni su imali potpuno druge ciljeve. Samo su
partizani htjeli jedinstvenu i cijelu Jugoslaviju što su
dokazali i svojom borbom protiv albanskih iredentista na
Kosovu , do kraja jula 1945, koji su htjeli pripojenje
Albaniji. 

RFE: Kada je tridesetih godina prošloga stoljeća Tito živio
u Sovjetskom savezu, radio je navodno za tamošnju tajnu
policiju. 1948. godine kazao je istorijsko "Ne" Staljinu i
uspostavio najnezavisniji socijalistički poredak nakon II
svjetskog rata. Koliko je Tito izazvao razlaz sa Staljinom?
 
Ramet: Ovo je veoma komplicirano pitanje. Tito je bio dio
moskovskog aparata i izvjesno je vrijeme učio vještine
vladanja. Kada je, međutim došlo do rata, Crvena armija je
igrala malu ulogu u oslobođenju Jugoslavije, jedino njen
sjeveroistočni dio. Sve ostalo je zasluga partizana. Dakle
Jugoslavija je oslobođena zahvaljujući Titu i dijelom
ratnoj
sreći jer su nacisti povukli neke svoje trupe s tog
područja
na istočni front, pa su bili oslabljeni na Balkanu. 
Usput, britanci su se (prije Amerikanaca) uvjerili da
Titovi
partizani vode oslobodilački rat, a četnici dvostruku igru.
Nakon što su skoro tri godine pomagali četnike, Britanci su
se preorjentirali na pomaganje partizana. 

RFE Ali što je dovelo do razlaza sa Staljinom? Tito je čak
dva puta bio na ivici rata sa Sovjetskim savezom.
 
Ramet: Ja bih ipak rekla da je bilo obrnuto. Staljin je bio
spreman napasti Tita. Ali jugoslavenske snage su bile
neusporedivo manje od svega što je Staljin mogao „privesti“
u taj rat. Bilo je tu više razloga, ali najvažniji je po
mom
mišljenju da je Staljin očekivao da će ga Tito slijepo
slijediti. Tito je međutim htio biti „svoj čovjek“,
Staljinov prijatelj, ali ne i lutka na koncu. U jednom
trenutku, Staljin je pozvao, bolje reći naredio Titu da
dođe, ali je Josip Broz to 
Sabrina Ramet
odbio. Na sastanak je poslao Milovana Đilasa i Edvarda
Kardelja. Naravno da je to naljutilo neprikosnovenog
vladara
istočnog bloka koji je počeo priprema za invaziju na
Jugoslaviju. Prema zapisima mađarskog generala Bele
Kiralija, napad, koji je trebalo izvršiti iz pravca
Rumunjske, Bugarske i Mađarske, opozvan je u posljednjem
sekundu. U tom su istom momentu, prema pisanju Kiralija,
SAD
zaprijetile da će intervenirati u Koreji. Staljin se, prema
memoarima mađarskog oficira, povukao s jugoslavenskih
granica jer nije sumnjao u to da će Amerikanci
intervenirati
i na Balkanu, pošto je u to vrijeme Jugoslavija bila mnogo
važnija zemlja od Koreje.

RFE Tito je Jugoslaviju pretvorio u najliberalniju
socijalističku verziju , bio je poveznica između Istoka i
Zapada, granice su bile otvorene za putovanja...Što mislite
da li je Jugoslavija vremenom mogla prerasti u demokratiju
zapadnog tipa, možda čak i članica EU?
 
Ramet: To je nešto na čemu se trebalo raditi i to u ranim
osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Na tome se nije
radilo ništa, a ekonomska i politička situacija se
pogoršavala. I onda je na vlast stigao Slobodan Milošević
sa
svojim programom – centralizacija vlasti u Beogradu i on
sam
kao novi Tito. Njegov rezervni plan bio je pustiti
Sloveniju, dio Hrvatske i možda Makedoniju da izađu iz
Federacije, a ostatak staviti pod svoju vlast. Kad je taj
plan aktivirao on je podrazumijevao uvoz oružja iz Rusije,
izmještanje fabričkih pogona iz BiH u Srbiju, oduzimanje
oružja od Teritorijalne odbrane u BiH i Hrvatskoj... Sve su
to ključne pripreme za početak rata. Iskreno, kad pogledam
unazad, mislim da je1971.godina bila posljednji momenat u
kojem je Jugoslavija mogla promjeniti pravac i krenuti ka
zapadnim, liberalnim demokratijama. Razgovarala sam s
Latinkom Perović sedamdesetih, kada je bila sekretar Saveza
komunista Srbije, a potom 2004.godine. Ona mi je tada
kazala
da hrvatsko „proljeće“ ranih sedamdesetih nije bilo
separatistički pokret. Više je bilo pokušaj reforme
postojećeg sistema, ali Tito ga je ugušio bojeći se da žele
uzeti dio njegove moći. 

RFE Da li biste nerješene međuetničke odnose označili
glavnim izvorištem krvavog rata u bivšoj Jugoslaviji?

Ramet: Korijeni su u jednopartijskom sistemu, kontroliranim
medijima, koji nisu bili tako čvrsto stisnuti kao u
istočnim
zemljama, ali ipak...I tu je naravno crkva koja je bila
veoma odvojena od vlasti. Sticao se osjećaj da je vlast
nelegitimna, a takav osjećaj stvara nezadovoljstvo i
ogorčenje. U federalnom sistemu gdje je moć podijeljena na
šest, ili čak osam dijelova, upravo se ti kanali koriste za
izražavanje nezadovoljstva. Nelegitimnost je proizvela
tenzije koje su se uokvirile u etničke linije. Ja bih rekla
da su međunacionalni problemi proizišli iz nelegitimnosti
sistema. To je naravno pojednostavljivanje stvari, ali i
suština.

http://www.slobodnaevropa.org/content/sabrina_ramet_tito/2033339.html

Ćiro Blažević: 
"Ja sam i Bosanac i ponosan sam što sam Bosanac"
S. J. | 10. 01. 2013.
„Ja sam i Bosanac i ponosan sam što sam Bosanac. Neka oni
viču Ćiro 
Bosančeros, ali da nije bilo tog Ćire, ne bi oni imali
tolike radosti. 
Što to oni nisu napravili? 24 godine su čekali da budu prvi
i trebao 
je doći jedan Bosančeros da im kaže: 'Dosta je bilo, nema
više 
zezancije'. Koliko god ovo bilo neukusno reći, ja znam
kolike su moje 
zasluge što smo bili treći. Od UEFE sam izravno dobio
potvrdu da sam 
ja napravio dva najveća skoka u povijesti nogometa. 

http://www.24sata.info/sport/fudbal/130086-Ciro-Blazevic-sam-Bosanac-
ponosan-sam-sto-sam-Bosanac.html


Edin Dzeko feat Enes Begovic - Bosanac

http://www.youtube.com/watch?v=iZZ0StH_sYQ


Bosna i Hercegovina
Alma Cardzic-Za bolje sutra

http://www.youtube.com/watch?v=6j36jglNUXE

Drugi Nacin,Zeljko Bebek...
Dragoj Mojoj BiH

http://www.youtube.com/watch?v=pc1c57Fl6E4

KOB BOSANSKE PAMETI Sevke Kadrica, 
iz knjige Bosnjastvo na vjetrometini, II izdanje, januar
2000

U Titovoj Jugoslaviji, kad su u pitanju Bosna i Bosanci, 
odvijala su se dva paralelna procesa. 

*Prvi je da je Bosna prostorno zrtvovana u izgradnji
zemlje.
U grb Bosne su stavljeni dimnjaci koji za sav normalni
svijet imaju smo jedno znacenje, znacenje cijevi za odvod
smeca, otrova i sl. Ogromna teska industrija za cijelu
Jugoslaviju je podignuta u Bosni i Hercegovini i to po
pravilu u gradovima (Zenica, Tuzla, Modrica, Maglaj, Doboj,
Mostar,...) Drugi dio tog procesa jeste podsticanje
Bosanaca
"muslimana" na iseljavanje prema Turskoj tu kampanju
simbolizuje Aleksandar Rankovic, drzavni funkcioner kasnije
smijenjen ali po nezvanicnim podacima milion pa i milion i
pola ljudi koji se iselio u Tursku nije vracen kuci. Treci
dio istog procesa jeste nastavak pljacka bosnaske zemlje i
promjena titulara vlasnika putem "Agrarne reforme". Tad
1946. godine je Bosancima "muslimanima" oduzeto 640 000
hektara zemlje. Podsjetimo da je slicnom reformom 1920
kralj
Aleksandar istom dijelu stanovnistva Bosne oduzeo cijelih
860 000 hektara plodne zemlje i podjelio "solunasima"
srpskim vojnicima na Solunskom frontu. 

**Drugi proces, pozitivan, kad je u pitanju bosanska pamet,
ide u pravcu priznavanje Bosne i Hercegovine kao
ravnopravnog dijela drzave Jugoslavije (ZAVNO BiH 1943
godine), drugi je ravnopravno ukljucivanje Bosanaca u sve
svere drzavnog zivota po principu kljuca (drzavni,
partijski
i armijski aparat), razvoj sistema skolstva je omogucio
Bosni da dobije snaznu skolovanu kadrovsku osnovu gdje se
obaveznost skole popela na nivo srednje strucne spreme i za
muskarce i zene. Podsjetimo da je u Bosni 1939. godine bilo
ukupno 3000 pismenih zena. Tako su Bosanci dobili svoje
generale, akademike, profesore, svjetski poznate umjetnike,
nobelovce. Dio tog pozitivnog procesa bilo je snazno
ekonomsko jacanje Bosne koje je uvrstilo u red srednje
razvijenih dijelova Evrope sto je bio naprosto nevjerovatan
ekonomski uspjeh ostvaren u 40-50 godina. Sve je
nagovjestavalo da bi za Bosnu i Bosance trebali dolaziti
sretniji dani, ali. 

KOB BOSANSKE PAMETI Sevke Kadrica, 
iz knjige Bosnjastvo na vjetrometini, II izdanje, januar
2000

p.s.
Kad su novinari pitali Mirzu Delibasica(najboljeg BiH
sportasa svih vremena)zasto se raspala Yuga i zasto su
susjedne zemlje htjele rasturiti BiH i podjeliti je izmedju
sebe??
Mirza Delibasic je odgovorio"Pa zato sto je BiH u Titovoj
Yugi imala najvecu perspektivu,bila najbolja od svih YU
republika,najbolje se zivjelo,republika koja je imala
nabolji polozaj,bili smo centar
sporta,muzike,filma,ekonomski smo najbolje
napredovali,itd..pa susjedi nisu mogli podnijeti da BiH
bude
ispred njih,pa smo dozivjeli sve te napade,sva ta razaranja
i ratne strahote"

za komentare o sastavu brigada
vjerujem da su podaci autenticni a autor se mogao potruditi
da sazna koliko "muslimana" se deklarilalo kao
srbi,hrvati,jugoslaveni ili neopredjeljeni? ovo zato sto
tvoj komentar implicira da se muslimani nisu borili na
strani partizana u dovoljnom broju
licno iskustvo:otac moj i njegova dva brata poginuli u
ratu,jednog ubile svabe,drugog zaklali cetnici trceg ubile
ustase u proboju iz kerestinca
moja familija zamalo zatrta i meni neko sada pobraja krvna
zrnca
zasto gospodin ne potrazi podatke o 17 tuzlanskoj kasnije
prozvanoj muslimanskom brigadom (nazvanoj tako iz istih
razloga iz kojih tvoji komentari ugledase svijetlo dana)
u svakom slucaju tvoj trud je za svaku "pohvalu"
na moju veliku zalost znam i za handzar diviziju i duboko se
stidim tog dijela muslimanske historije
pozdrav 
hivzija

Nekad covjek i pomisli kako je zajednicki suzivot u toj
Bosni i moguc,a onda citajuci neke komentare,a takvih nije
malo,vidim tu opstu mrznju i pljuvacinu,pa postanem svjestan
koliko je to u stvari sve daleko,da ne kazem nemoguce.

podatci su vjerovatno tacni a mozda i.....?
ja neznam koliko ti je poznato, ja poznajem dosta
bosansko-hercegovackih, banjaluckih muslimana koji su se
izjasnjavali kao srbi, hrvati(mnogi su dobili i hrvatsko
drzavljanstvo poslije BH apokalipse), jugosloveni(prije rata
u banjaluci je bilo srba 54,8%, Hrvata 14,9%, muslimana
14,6% i jugoslovena 12%) a posto sam se ja u banjaluci rodio
i zivio, svaki kamen znam kako stoji, e onda je to bajkica
za mene a mozda ima ih jos koji tako misle a ima onih koji
vjeruju u to.

prije su se svi iz crne gore izjasnjavali kao crnogorci (sto
naravno od proslavnih crnogoraca nije akceptirano, muslimani
su za njih bili poturice?), danas pojedini muslimani nisu
crnogorci vec bosnjaci (sto je mozda iz protesta za
dosadasnje postupanje prema njima), al ih je vecina ostala,
sto se nemoze reci za praoslavne crnogorce, pola su ostali
crnogorci a pola postali srbi. tolika se vecina izjasnjava
srbima, da milo nije mogo osamostalit crnu goru bez podrske
albanaca. 
mnogi albanci koji su zivjeli van kosova i makedonije su
dodavali na svoje prezime -ic, pa zato postali pripadnici
drugih naroda? E NISU, oni su uvjek bili sto su. 
politici i politicarima treba naroda i onda sve cine da ga
ubjede u porijeklo i pripadnost, i sto vise pristalica to su
jaci, zar ne?

lijepo je nesto procitat i obrazovat se, al o tome treba
razmislit i stvoriti svoje misljenje............

Samo smo mi bosnjaci htjeli suzivot. Ostali bolesni.Ma ima
dobrih svuda al dzaba kad vecina preuzme.Zivili smo ko ljudi
a sad ko stoka u torovima

Potreban dobrovoljac posto ne zanam skinuti text iz
Nezavisnih,kopirati i postaviti na Kajak,uh....!
Na dnu danashnjih NN u rubrici nauka i tehnologija je veoma
zanimljiv tekst i izjava jednog od vodecih svjetskih
intelektualaca,
Naome Chomski:deset strategija manipulacije ljudima.
Zaista briljantno,opipljivo u stvarnosti......
help please
g

ĐORĐE BALASEVIC - Dodir Svile

- Pandora 
"Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda... Kao dete...
Zaigrano...
Prostodušno... Naivno... 

Beograd je, recimo, Taj Beograd... Muškarčina... Švaca i
galamdžija u raspasanoj beloj košulji, na hoklici pred
prepadnutim svircima... 

I Zagreb je Gospon Zagreb... Koketni geblovski brčići,
prefrigani šmek preko jutarnje štampe... Najveću larmu
podigne kad zvecne kašičicom o rub porcelanske šoljice... 

Pa Gospođa Ljubljana... Snežna Kraljica... Uobražena,
elegantna, racionalna... Koja je tako hladno napustila taj
brak iz računa, čim je shvatila da računa više nema... 

A Sarajevo... 
Lakoverno, detinjasto... 
Zato ono prvo i pruža ruke... "

Đ. BALASEVIC - Dodir Svile

Jablanica,Bosna i Hercegovina

 Bitka na Neretvi 

Najhumanija bitka u istoriji ratovanja

Bitka na Neretvi

http://www.youtube.com/watch?v=L1KO7003UaE

Početkom 1943. godine jedanaest njemačkih i talijanskih
divizija, jedan ustaški zdrug i 18.500 četnika Draže
Mihajlovića počeli su s provođenjem plana "Weiss 1" kako bi
uništili partizanske jedinice. Pritisnuti nadmoćnijim
neprijateljem partizani su se s Vrhovnim štabom i 4.500
ranjenika i tifusara našli opkoljeni u dolini Neretve.
Ostao
je samo jedan most na čijoj su drugoj strani čekale jake
četničke snage pripremajući se za maskar ranjenih boraca,
tifusara i naroda. Tito naređuje rušenje mosta. Iznenađeni
neprijatelj prebacuje svoje snage na sjever predviđajući da
će partizani tamo pokušati proboj iz obruča. Međutim, u
toku
samo jedne noći partizani pokraj srušenog grade
improvizirani most i prebacuju se na drugu stranu Neretve
izigravši neprijatelja, a u odlučujućem obračunu četničke
snage doživljavaju definitivni vojnički i politički poraz u
II. svjetskom ratu.

Film "Bitka na Neretvi" imao je veliki uspjeh kod nas i u
svijetu i spada u red najgledanijih ratnih filmova u
povijesti svjetske kinematografije. Uz brojne nagrade film
je 1969. nominiran za nagradu Oscar među 5 najboljih
inozemnih filmova.
Kategorija

Bitka na Neretvi - CIJELI FILM(2:43:19)
http://www.youtube.com/watch?v=45K-Xobak94

Šezdeset i pet godina od Bitke za ranjenike        
Piše: Nagorka IDRIZOVIĆ     
27/04/08  
Mirno, kao što to radi stoljećima, i jučer je tekla modra
rijeka Neretva, čije ime prevedeno sa latinskog znači
“Božija rijeka“ i koja je svjedok krvave ali ujedno i
najhumanije bitke koja je vođena u istoriji ratovanja. Malo
je preživjelih te velike ratne epopeje, ali svi koji su
mogli došli su juče da se još jednom prisjete te čudesne
bitke, koja je vođena prije šezdeset pet godina, tu u
Jablanici u kojoj su partizani spasili 4.000 ranjenika i
razbili četničke formacije koje se poslije toga više nikada
nisu oporavile.

Pobjeda nad fašistima

Nakon polaganja vijenaca i bacanja karanfila u Neretvu,
svečanost na platou ispred Muzeja otvorio je Nijaz
Skenderagić koji je, između ostalog, rekao da se svi sa
ponosom sjećamo naših predaka koji su se borili i
pobijedili fašiste, a onda dodao:

“Nažalost i nakon 65 godina od Bitke za ranjenike, kada smo
mislili da je napokon slomljen fašistički pokret  i
uništeni
njegovi  sateliti u BiH, njihovi povampireni  duhovi i
dvojnici su se ponovo pojavili  prije 16 godina.“

Na veliku obljetnicu ove teške bitke došli su  antifašisti,
ali i učesnici bitke  iz Hrvatske i to iz Zagreba, Splita,
Makarske, Varaždina... došli su iz Crne Gore, Srbije, i
preko pedeset autobusa iz cijele BiH. U ime antifašista
grada Zagreba skupu se obratila njihova predsjednica Vesna
Ćulinović-Konstantinović koja je rekla da je otpor fašizmu
moralna norma svih koji su se opredijelili za antifašizam, 
za jednakost, za borbu  protiv nasilja i mržnje i da ne
može prikriti radost zbog impozantnosti skupa kojem
prisustvuje
u Jablanici. Prisutnim se u ime SUBNOR-a  Crne Gore obratio

Boro Banović koji je istakao da, iako nema više zajedničke
države, ima mnogo toga zajedničkog što veže narode koji su
u njoj živjeli, a prije svega to je “ta borba protiv 
fašizma“. Pročitan je telegram Radoslava Ratkovića poslan u
ime antifašista Srbije, u kome on naglašava nadu da više
nikada na ovim prostorima neće oživjeti fašizam kakav je
oživio prije šesnaest godina i donio smrti, stradanja,
silovanja i genocid.
Raić Lovro, učesnik bitke je pozdravljajući skup rekao da
ima potrebu da  spomene koliki je bio doprinos 
dalmatinskih brigada. Tu u Bici za ranjenike bilo je 1.443
borca  samo iz “njegovog“ voljenog  Splita, bilo je pet
dalmatinskih
brigada,  bilo je 3.500 Hrvata Dalmatinaca, što je ukupno
42 posto učesnika ove bitke. Na kraju je rekao da su tada
vjerovali da će taj moral zračiti trajno, nažalost, po
njegovom mišljenju, državna birokratija, povampireni
nacionalizam, izdaja, saradnja sa klerom, i to od Vardara
pa do Triglava, doveli su do kataklizme devedesetih i
raspada
države.

Spašavanje ranjenika

U ime SABNOR-a Federacije BiH govorio je potpredsjednik ove
organizacije i najmlađi nosilac Partizanske spomenice 1941.
godine, učesnik  Bitke na Neretvi Mujo Ćomić, koga je otac
kad je počeo ustanak poveo u partizane gdje je obavljao
razne zadatke pa i kurirske. Govoreći o značaju ove bitke,
između ostalog, Mujo Ćomić je rekao: “Ovdje su se  ukrstila
dva puta - osvajački i izdajnički sa putem slobode. Ova
velika zimska ofanziva združenih snaga okupatora i
kvislinga(ustaša i četnika i domobrana) jačine oko 90
hiljada
neprijateljskih vojnika u periodu januar-april 1943.
godine,vođena je  s ciljem uništenja jedinica NOV u Titovoj
državi,kako su Nijemci  nazivali slobodnu teritoriju koja
se
tada
prostirala na 50 hiljada kilometara i zahvatala dijelove
Hrvatske i BiH, a koja se zvala Bihaćka republika“, kazao
je Ćomić. Elaborirajući detalje ove velike bitke, Ćomić
kaže:
„Neprijateljska ofanziva  na slobodnu teritoriju  je počela
20. januara 1943. godine  i trajala je preko dva mjeseca.
Nasuprot  brojnijem neprijatelju bilo je 18.500 slabije
naoružanih  partizana sa oko 4.000 ranjenika  i zbjegom  od
oko 60 hiljada žitelja uglavnom iz zapadne Bosne koji je
išao sa vojskom povlačeći se prema preostalom dijelu
slobodne teritorije.“

Titova taktika

Došlo je do pregrupisavanja partizana i čuvene Titove
naredbe da se poruše mostovi na Neretvi, pa do prelaska
bombaškog odjelenja Druge dalmatinske koja je uništila
isturene četničke položaje i otvaranja puta prema četnicima
koji su tu potpuno razbijeni, a poginulo ih je pet hiljada.
Na kraju, Ćomić je rekao da “oživljavanje uspomena  na ovu
veličanstvenu bitku, epohalne tekovine NOB-a,  bratstvo i
jedinstvo, ravnopravnost naroda i nacionalnosti i ljudske
slobode obavezuju nas da se traži izlaz iz sadašnjeg
stanja.“

Na kraju svečanosti koja je trajala skoro cijeli dan,
nastupio je hor „Mostarske kiše“ iz Mostara i hor „Josip
Broz Tito“  iz Banje Luke.
 
www.oslobodjenje.ba
      

Bosna i Hercegovina
Sutjeska Tjentište 
U sjećanju na najpresudniju bitku naše antifašističke
narodnooslobodilačke borbe - SUTJESKU: 
Bitka na Sutjesci, od 15. januara do 16. junua 1943. godine
bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao
uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini
Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Odbijanje te ofenzive je
bila
prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu.
Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz ("Crno"). Ova
ofanziva je uslijedila nakon Operacije Fall Weiss (Bitka na
Neretvi) koja nije uspjela ostvariti isti cilj: slomiti
Partizane i zarobiti njihovog vođu Josipa Broza Tita,
nijemcima poznatog kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime
prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj
Jugoslaviji ta se operacija nazivla i Peta neprijateljska
ofenziva..Odmah po proboju NOA se regrupirala i započela
kontraofanzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila
osovine
u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom
sljedećih 20 dana.
Ova bitka je bila prekretnica rata u Jugoslaviji. Od te
tačke pa nadalje, partizanski pokret biva sve jači i kreće
se ka potpunom oslobođenju Jugoslavije od fašista i domaćih
izdajnika. Ova bitka je pokazala odlučnost i vrhunski moral
jugoslovenskih partizana. Kasnije je postala važan dio
kulture u SFRJ.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Sutjesci

 Tjentište, nakon "naših" ratova 

Sutjeska je prelomna i najkrvavija bitka u NOR
(Narodnooslobobilačkom ratu). Nju je zamislio i izveo
njemački okupator od 15. maja do 15. juna 1943. godine na
širem prostoru tromeđe Crne Gore, Hercegovine i Bosne, sa
ciljem da opkoli i uništi Glavnu operativnu grupu NOV i POJ
sa Vrhovnim štabom i Titom na čelu. Okupator je u ovu
operaciju, poznatu kao "V neprijateljska ofanziva" ili
Bitka
na Sutjesci, uveo oko 127.000 vojnika (67.000 Njemaca,
43.000 Italijana, 2.000 Bugara i oko 15.000 domaćih slugu
okupatora,četnika i ustaša) uz podršku 170 aviona, osam
artiljerijskih pukova i veliki broj tenkova protiv glavne
operativne grupe jačine oko 22.000 partizana. Ili: šest na
jednog, što je, po vojnim normama, duplo više nego što je
potrebno za apsolutni borbeni uspjeh napadača. 
Nakon jednomjesečnih, danonoćnih borbi, najčešće "prsa u
prsa", Glavna operativna grupa (GOG) se uspjela probiti iz
okruženja uz ogromne gubitke. Suština uspjeha je u tome što
neprijatelj nije ostvario svoj cilj - nije uništio Vrhovni
štab sa Titom na čelu, što je bilo presudno da se ubrzo, do
II zasjedanja AVNOJ, u novembru 1943, partizanski pokret
ponovo razbukti širom Jugoslavije i dosegne konačnu
pobjedu.

Kad je NOR pobjedonosno završen, prostor Sutjeske je
proglašen za NACIONALNI PARK i pretvoren u jedinstven
memorijalni kompleks sa brojnim spomen-obilježjima i
rekreativnim sadržajima. Prvo je sagradjena
Spomen-kosturnica u koju su pohranjene kosti palih boraca i
iznad nje podignut veličanstven spomenik koji simbolizuje
proboj iz okruženja, djelo vajara Miodraga Živkovića. Zatim
je podignuta Spomen-kuća Bitke na Sutjesci, koju je, po
ideji dr Dušana Plenče, projektovao arhitekta Ranko
Radović,
a likovno osmislio, lijepo i impresivno, sa sadržajima i
likovima iz bitke, slikar Krsto Hegedušić. Podignuti su i
spomen-muzej, veliki omladinski centar, hoteli, gostinska
kuća i 79 spomen obilježja, počev od spomenika Savi
Kovačeviću, Nuriji Pozdercu, Veselinu Masleši i drugima.
Ubrzo je Tjentište na Sutjesci izraslo u savremeno
stjecište
jugoslovenske mladosti, a 1983.
osnovana je i Samoupravna zajednica koja je okupila preko
80
raznih organizacija iz cijele zemlje, od Triglava do
Djevdjelije 

O bici su napisane mnoge knjige, ispjevane veličanstvene
pjesme, urađene slike, snimljeni filmovi, dokumentarni i
igrani. Sutjeska je bila neiscrpna tema za mnoge. Izašla je
i višetomna edicija u sjećanju njenih učesnika. Pukovnik
Viktor Kučan, politički komesar čete na Sutjesci, savremeni
vojni istoričar, vjerovatno je o Sutjesci ostavio najbolje
djelo - Spomen-knjigu o Sutjesci....
p.s.
Gledali smo preko tv-a  (ravna gora,skup vuka
draškovica)gdje neki prezivjeli četnik govori/svedoći da su
Titovi
partizani samo na Zelengori pobili više od 10 000 četnika i
da su tu doživjeli potpuni slom/poraz i više se nikad nisu
oporavili...

p.s.1
Nacionalni park Sutjeska je najstariji nacionalni park u
Bosni i Hercegovini.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Sutjeska

Naslovnica » Globus » Region | objavljeno: 
16.01.2013.  10:57 | Autor: Redakcija 

Mitsko Karađorđevo ponovo u fokusu
Mjesto gdje se dijelila Bosna 
unajmiće arapski šeici
Tuđman i Milošević su u karađorđevu 
dogovarali predaju Posavine i podjelu BiH
FOTO: Arhiva Srbija će šeicima iz Ujedinjenih Arapskih
Emirata prodati osam svojih poljoprivrednih kombinata, a
bivše Titovo lovište Karađorđevo iznajmiti na 30 godina.
Tako će u ruke arapskih naftnih šeika prijeći kultno
historijsko mjesto gdje je dogovarana predaja Posavine i
podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske.

Karađorđevo je u vlasništvu srpske države, no to imanje
trenutno koristi vojska, pa će Arapi morati potpisati
dodatni ugovor s Ministarstvom obrane o zakupu 3664 hektara
poljoprivrednog zemljišta i pripadajućih zgrada na 30
godina, uz mogućnost produljivanja najma, objavio je jučer
beogradski list Blic.Prošli je tjedan uz veliku pompu
Beograd ugostio šeika Muhameda bin Zajeda al Nahjana, princa
prestolonasljednika Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tamošnja
je javnost s velikom pažnjom pratila trodnevni posjet princa
i maglovite najave o mogućim milijunskim ulaganjima u
poljoprivredu, infrastrukturu i tehnologiju.Karađorđevo je u
vlasništvu srpske države, no to imanje trenutno koristi
vojska.Arapi će tako morati potpisati dodatni ugovor s
Ministarstvom odbrane o zakupu 3664 hektara poljoprivrednog
zemljišta i pripadajućih zgrada na 30 godina, uz mogućnost
produživanja najma, objavio je jučer beogradski list Blic.

Prošle je sedmice uz veliku pompu Beograd ugostio šeika
Muhameda bin Zajeda al Nahjana, princa prestolonasljednika
Ujedinjenih Arapskih Emirata. Srbijanska je javnost s
velikom pažnjom pratila trodnevni posjet princa i maglovite
najave o mogućim milionskim ulaganjima u poljoprivredu,
infrastrukturu i tehnologiju.

Arapski princ izrazio je želju da tokom trodnevnog posjeta
Srbiji obiđe i nekadašnju rezidenciju Josipa Broza Tita u
Karađorđevu u Bačkoj, s obzirom na to da je strastveni
lovac. Vrlo rado bi svoje omiljeno lovište u Maroku
zamijenio Karađorđevom, rekao je domaćinima, što je prenio
B92.

- Postoje zemlje u kojima je Tito i dalje čarobna riječ -
izjavio je srpski premijer Ivica Dačić nakon razgovora sa
šeikom iz Abu Dhabija. Ali Tito je umro prije 33 godine,
primijetio je Dačić, “tako da i mi sami moramo nešto
napraviti”. 

On je najavio potpisivanje sporazuma o strateškoj saradnji i
istaknuo da će taj sporazum, osim velike ekonomske težine,
biti bitan i za razbijanje predrasude da Srbija ima nešto
protiv saradnje s islamskim i arapskim zemljama.

http://www.avaz.ba/globus/region/mjesto-gdje-se-dijelila-bosna-unajmice-arapski-seici

za  GDogg 

BUKA - 15.01.2013 23:09  


Deset strategija manipulacije ljudima

Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih
intelektualaca, 
američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od
deset 
strategija manipulacije putem medija.
1)    PREUSMJERAVANJE PAŽNJE
Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih  problema na
nevažne. 
Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi
ne bi 
razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju
svijeta.
2)   STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i “problem-reagovanje-rješenje”. Treba
stvoriti 
problem, da bi dio javnosti reagovao na njega. Na primjer:
izazvati i 
prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati
ograničavanje 
slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje
socijalne 
države.
3)   POSTUPNOST PROMJENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi
je 
postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene,
koje bi 
mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u
kratkom 
vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka.
Svet se tako 
vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
4)    ODLAGANJE
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne
promjene je, da 
ih se najavljuje  mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne
osjete odjednom 
svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu
ideje o 
promjeni. Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost”
olakšava 
njihovo prihvatanje.
5)    UPOTREBA DJEČIJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo
dva 
korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i
poruka ima 
snažnije dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj
mjeri se 
koristi i prilikom reklamiranja.
6)    BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u
izazivanju 
kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku
svijest 
zamjenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.) Upotreba
emotivnog 
registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće
na tom 
nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu,
ili pak 
izazvati određena ponašanja.
7)    NEZNANJE
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima

razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet
obrazovanja 
nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod
proseka, 
da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao 
nepremostiv.
8)    VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba  podsticati u prihvatanju  prosječnosti.
Potrebno je 
ubijediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup,
vulgaran i 
neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i
nauci.
9)    STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE
Treba ubijediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on
odgovoran 
za sopstvenu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih
sposobnosti, 
ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen
pojedinac, 
opterećen osjećajem krivice, odustaće od traženja pravih
uzroka svog 
položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10) ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću
provaliju 
između znanja javnosti i onih koji ga poseduju i koriste,
vladajuće 
elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i
praktične 
psihologije, ima pristup naprednom znanju o čoveku i na
fizičkom i na 
psihičkom planu. 

i on malo jaci serator

Niko pouzdano ne zna ko je, a pogotovo kako, u Bosni i
Hercegovini zaradio svoj prvi milion: no, zna se da ga je
Alija Izetbegović dobio na poklon. Bila je to nagrada
odlukom Izetbegovića samog preusmjerena u Fond za pomoć
šehidskim porodicama, ratnim vojnim invalidima i
demobiliziranim borcima. Sudeći po ovim podacima, priča je
trebala izgledati posve transparentno, nadasve humano i
politički korisno, no sve se dešavalo nakon dvije godine
rata i, što je gotovo isto toliko važno, nakon više od dvije
godine uvježbavanja paralelnih tokova novca u kojima su
nestali milioni i milioni pomoći upućene ovoj zemlji. Ne,
naravno, niko ne može ustvrditi kako se baš Alija
Izetbegović najviše okoristio tim i takvim milionima, no da
je utemeljitelj, autor i idejni vođa paralelizma vlasti,
vojnih i novčanih tokova, već je odavno znana i nepobitna
istina.

Zahvaljujući upravo paralelizmu sistema, postdejtonska je
BiH vrlo brzo dospjela na prvo mjesto top-liste korupcije, a
pronevjere državnog novca, njegovo trošenje u lične,
porodične i stranačke svrhe, ponijele sintagmu odbrane
nacionalnih interesa. Koliko je kuća diljem florida
sagrađeno, koliko evropskih stanova ponijelo u katastru neko
ovdašnje vlasničko ime, a koliko je tajnih računa nakljukano
dolarima namijenjenim stradalim narodima - to je već posao
sa kojim se ukoštac pokušava uhvatiti nova domaća vlast
pojačana ekspertima međunarodne zajednice. Austrijske i
švicarske banke spremne su na suradnju, Alijansa je puna
entuzijazma, ali i straha od nalaza komisija koje, poput one
što je nedavno boravila u New Yorku procjenjujući štetu
nastalu ambasadorovanjem mlađahnog Šaćirbegovića, popisuju
pare što ih nema, no ne pronalaze način da ih vrate, a
međunarodna zajednica istrajava u svojim nastojanjima da
Balkance nauči kako vlast nije recept za otimačinu od
naroda. Deset godina demokracije do sada je značilo upravo
to: osiromašenje siromašnih, uništavanje neuništenih
fabrika, otimačinu proizvodnih kapaciteta i istovremeno
rađanje jedne nove kaste beskrupulozno bogatih tajkuna koji
su u ratu prepoznali šansu za sebe i svoje najbliže. Oni su
tako postali moć sama, vladari sudbina i profiteri preko
leđa naroda. Koliko se njihovim silaskom sa političke scene
nešto promijenilo, tek će se znati, no vijest da se opet
kalkulira hapšenjem Alije Delimustafića, te istrage
pokrenute zbog afere Fruteks iz Čelića i ini slični
slučajevi najavljuju spremnost ka ustanovljavanju društva u
kome bogatstvo neće istovremeno biti sinonim za lopovluk.
Ipak, u ovom se času ekipa odabranih Bošnjaka može
podijeliti na one koji su kapitalizirali političku moć, na
one koji su u službi SDA dobili neprikosnoveno pravo da
raspolažu privrednim gigantima i javnim preduzećima te na
nekolicinu koja je i prije događanja naroda na Balkanu znala
da novac ovaploćen u politici znači umnogostručavanje
vlasništva.

Alija Izetbegović

Izetbegovići, Otac i Sin Iako je imovinski karton
predsjednika Stranke demokratske akcije pojačan tek
vlasništvom nad stanom u kojem je svojedobno živio Milanko
Renovica, iako imidž netipičnog i nadasve skromnog
političara na kojem je sagradio svoju karizmu i danas
Izetbegovića starijeg odvaja od ostatka balkanskih vladara
naroda, njegova je moć i dalje neupitna. Poluge Stranke na
čijem je čelu, deset godina instalirane u sistem vlasti na
prostoru koji je tokom rata kontrolirala Armija BiH, tek se
počinju pomjerati. Afera sa Šaćirbegovićem vanredan je
primjer upravo Izetbegovićevog načina trošenja para: dok
miljenik Mo poručuje da je suglasnost za raspolaganje novcem
i njegovo trošenje imao upravo od Alije I., dotle sama
vrlina od političara zahtijeva temeljit izvještaj o parama s
porukom: učini to! Iluzorno bi bilo priupitivati gdje se
djedoše ostali izvještaji o trošenju donatorskih dolara,
tokom godina u kojima su samo na predsjednički faks stizali
izvodi iz bjelosvjetskih banaka od bjelosvjetskih
logističara imenovanih u ime naroda. Izetbegovićeva se moć,
pritom, nikada nije mjerila sumama, već aminovanjem: uz
njegov su klimoglav nastajali aerodromi, fabrike
rastaljivane unutar halke odabranih, otvarani svi oni računi
kojima se danas pokušava ući u trag i imenovali svi oni
rođaci sposobni tek da budu do kraja odani ideji nepotizma i
korupcije. Izetbegović Sin, danas poslanik u skupštini
Sarajevskog kantona, najodaniji je realizator Očevog
paralelizma. I nije tajkun, već njihov pokrovitelj.

Alija, Šaja i ostala raja Delimustafići su bili tajkuni i
onda kada je taj pojam nastajao. Uoči prodora demokracije na
ove prostore, uoči dolaska bratstva i jedinstva nacionalnih
stranaka u BiH, uoči rata samog, Alija, Enver, Mirsad, Enes
i Hajrudin Delimustafić imali su bankovna konta koja su
nagovještavala kapitalizam. Zahvaljujući ulaganjima u
politiku stranaka pobjednica i kasnijoj neraskidivoj vezi sa
porodicom Izetbegović, Delimustafići su javno živjeli ono
iza čega je Izetbegović tajno stajao i sa kim se njegov sin
družio. Ismet Bajramović Ćelo je, istina, daleko bliži
Delimustafićima negoli Izetbegovićima, ali zato ostale ćele
nisu. Preživjele paraćele danas su ili u zatvoru ili izvan
BiH, i jednakim intenzitetom od njih peru ruke sve one
porodice koje su ih koristile. No, operativci ostaju na
svojim mjestima: Senad Šahinpašić Šaja, također predratni
tajkun i porodični logističar, ostao je negdje na pola puta
između Delimustafića i Izetbegovića. Današnji direktor
Cenexa i vlasnik zgrada na najelitnijim sarajevskim
lokacijama decenijska je ilustracija trule politike SDA i
njene neprikosnovene potrebe da sve završava u najužem
porodičnom krugu.

BioČengići Ako se ostali SDA Bošnjaci iz samog vrha Stranke
procjenjuju na milione (što maraka, što dolara), Hasan
Čengić vrijedi više. Ratni logističar broj jedan svojedobno
se hvalio da je u BiH dopremio oružja u iznosu od dvije
milijarde dolara?! Na čelu Fondacije za pomoć muslimanima
BiH priskrbio je sebi neprikosnovenost nad domaćom zemljom i
nebom: nadomak Visokog zakopao je aerodorom, unutar Bio Aira
oformio flotu, a kamioni BTS-a hrabro su krčmili i one
transporte kojima se put gubio unutar linija međuentitetske
suradnje. Jastreb SDA unutar desnih struja, slovi kao
najozbiljniji kandidat za budućeg predsjednika Stranke, koja
Izetbegoviću ostavlja doživotno počasno mjesto prvog i
mogućnost da kooperativnim stavom spram međunarodnih
dužnosnika unutar BiH obezbijedi nedodirljivost Sina?!

Javna preduzeća i tajni djelatnici Ko je stariji: Bičakčić
ili Elektroprivreda, dilema je koja se danas uzdiže do
mjesta savjetnika u najznačajnijem sistemu SDA vladavine. U
strujnom su se kolu okrenule brojne SDA kampanje, lobiranja
i novčane transakcije. Slično je kolo donedavni premijer
Federacije proširio do granica entiteta, no upravo su se na
njemu slomila i kola strpljenja Visokog predstavnika. Nakon
Edhema Bičakčića, zavoda za zapošljavanje i firmi za
trošenje kredita, na redu je PTT pretumbavanje i čitava
kablovska mreža rođačkih zarada. Nije malo onih što danas
tvrde da je cijela afera privatizacije Holiday Inna zapravo
kvitanje dugova između Teloptika i njegovog vlasnika Nedima
Čauševića sa onim koji su mu omogućili da naraste do
tajkunskih visina. U PTT sistemu već odavno nema nevinih: u
širokom dijapazonu dilera optičkim kablovima i kompjuterskom
tehnikom, najjači su bliski rođaci opskrbljeni zgradama u
Titovoj i neprikosnovenim prioritetom na softver ljestvici
dobijanja poslova. No, nikako nisu zanemarljivi ni mali
raspolagači velikim (i gotovo jedinim) privrednim
kapacitetima: Šefik Lojo i Hilmo Selimović. Prvi je alfa i
omega duhanske industrije (što ga nije omelo u nabavci
čudnog naoružanja za Vladu Federacije), a drugi je dokazani
prijatelj sive eminencije SDA policije. I ma koliko se danas
Selimović nastojao oprati od Muje Hafizovića, AID-a ili SDA
- i u maloj boci Sarajevske pive prepoznaje se duplo dno
Stranke uz čiju je pomoć i za koju je ova firma radila.

Radončić i nova vlast Medijski gigant Avaz danas plaća danak
svojoj višegodišnjoj odanosti Aliji Izetbegoviću. No, priča
o Avazu nije u njegovoj veleljepnoj zgradi, niti u kućama
njegovog vlasnika, koliko u istini da je Fahro Radončić na
vrijeme prepoznao početak kraja Stranke demokratske akcije i
njene politike. Da apsurd bude kompletan, SDA se na Avazu ne
samo spotakla, već je po prvi put pokušala naplatiti svoj
paralelizam. Tek će se u nastavku bitke, koja još traje kroz
ostatke neovisnog sudstva, Alije I. i najtiražnijeg
bošnjačkog dnevnog lista odmjeriti snage prošlosti i nova
vlast. I vjerovatno će se na kraju tog dvoboja spoznati i
koliko se tajkunizma može očekivati od Lagumdžije i drugova
koji su tek zasjeli. Da se ne lažemo: prekratko su tu da bi
se već okoristili, a koliko će i kako vladati, pokazat će ne
samo vrijeme već i njihova istrajnost da pronađu izlaz iz
labirinta tajnih računa i još tajnijih korisnika. 

http://www.bhdani.com/arhiva/200/t20015.shtml

Popis broja poginulih partizana na Sutjesci.
http://www.vojska.net/eng/world-war-2/operation/schwarz-1943/losses/
Uglavnom sastav je sljedeci

Ukupno 6391

Srba 3222      50%
Hrvata 2223    34%
CG 644         10%
Slov 2          0%
Mak 3           0%
Musl 192        3%

Prema odluci Centralnog komiteta KPJ, u Vrhovnom štabu je,
pored vrhovnog
komandanta Tita, bilo još 19 rukovodilaca iz raznih krajeva
naše zemlje. Od
njih su, kao učesnici na raznim dužnostima, u bici na
Sutjesci bili: Aleksandar
Ranković, Ivan Milutinovic Sreten Žujović, Milovan Đilas,
Sava Orović, Peko
Dapčević, Sava Kovačević, Rade Hamović i Vlada Zečević.
Dužnost odsutnog načelnika Vrhovnog štaba vršio je Velimir
Terzić, a njegov
pomoćnik bio je Pavle Ilić.

http://www.znaci.net/00001/129_5.pdf

...u kojem se navode imena boraca sa Sutjeske za
"nevjerne Tome" i za pristalice Naoma Chomskog.

Kako su oni to strucno uradili sa svojim narodom. Nije mi
jasno da su bas oni znali za ovu strategiju, a mi ih nismo
na vrijeme sprijecili da urade ono sto su uradili.

Tito NOB 
Datum : 09.05.2008. 
      Josip Broz Tito
Mrtvog Tita dzukele vuku za rep...:)

   
   " Mrtvog lava dzukele vuku za rep,
     ali i mrtav lav je lav,
     a dzukela uvijek ostaje dzukela "


Stevan Mirković, 
general u penziji i predsednik Centra Tito Avnojska Srbija

(“Zaboravljeno Jajce”, Politika, 30.11.2006)

Neki žele da zaborave AVNOJ i Jajce. Nemoguće! Živimo u
državi rođenoj u Jajcu 29.11.1943. U njoj još gori jedna od
buktinja zapaljenih u tom bosanskom gradiću. Da nije bilo
Jajca ne bi bilo ni današnje Srbije. Kosovo bi bilo u
Albaniji, naravno bez Srba. A pitanje je da li bi ih bilo i
u Vojvodini odnosno Pavelićevom Sremu, Hortijevoj Bačkoj i
Hitlerovom Banatu ili bi njihovi leševi plovili Savom i
Dunavom! Pirot i Bosilegrad bi bili u Bugarskoj – zemlji
uvek spremnoj da služi tuđinu.

Ne bi bilo ni besplatnog školovanja ni lečenja, toplih
stanova za milione radnika. Žene ne bi imale pravo glasa
itd. Sve je to nama “naša borba dala”. A dosta smo toga već
izgubili pod sadašnjim vladama.

Zaboravnima i neukima nije na odmet malo istorije. U jesen
1943. u svetu je besneo Drugi svetski rat. U borbi s
Nemcima
Sovjeti su krvarili oslobađajući Ukrajinu i Belorusiju,
Britanci ginuli u Severnoj Africi i Italiji braneći svoje
ostrvo, a Amerikanci se tukli sa sa Japanom u Aziji i na
Pacifiku, čije će dubine biti grobnica mnogih američkih
vojnika. U Srbiji, četnici su jurili snaše po selima, pili
vruću rakiju i naređivali seljacima ko će da zakolje ovcu
za
sutrašnji ručak. Partizani su tukli po Nemcima pomažuci
svoje Saveznike i 29.novembra te godine iz Jajca poslali
poruku koja je obišla svet: formiran je AVNOJ! Do tog
trenutka Nemačka je osvajala tuđe teritorije i porobljava
zemlje i narode. AVNOJ je označio početak oslobađanja
porobljenih zemalja. Hitler je besneo: u srcu nemačkog
Rajha
jugoslovenski partizani osnivaju šest nacionalnih država a
onda i zajedničku, saveznu - novu Jugoslaviju.

Šta je AVNOJ značio za Srbiju ? 

Zajedničkom NOB Srbija oslobadja područja anektirana od
Allbanije (Kosovo), NDH (Srem), Mađarske (Bačka), Nemačke
(Banat), Bugarske (srezovi Pirot i Bosilegrad) i
konstituiše
se u današnjim granicama.

Srpski narod je kao najbrojniji najviše dao u tom ratu, ali
i najvise dobio. Srbi su, faktički, imali tri nacionalne
drzave: Srbiju, zatim Hrvatsku i BiH koje su po republičkim
ustavima bile države Srba i Hrvata, odnosno Srba, Muslimana
i Hrvata jer su Srbi u njima bili konstitutivni narod.

Svi Srbi su živeli u jednoj državi – Jugoslaviji i najvise
će izgubiti njenom dezintegracijom od strane
imperijalistickih sila 1991. Ipak, iako nema Jugoslavije
ima
Jugoslovena. I kod nas i u svetu. Sada te sile žele da
razbiju i Srbiju. Možemo to sprečiti ali samo kao avnojska
Srbija, skladna država 24 različita naroda i narodnosti sa
svojim kulturama, tradicijama i religijama!

Mnogo se danas priča o novom osmisljavanju “nacionalne
strategije” i nude takve strategije “na svakom koraku”. To
je uglavnom šund, filozofiranje i “presipanje iz šupljeg u
prazno”! AVNOJ, a onda Ustav iz 1974 su najbolja strategija
ove zemlje i naroda, aktuelna i za XXI vek!

Stevan Mirković, 

general u penziji i predsednik Centra Tito, 

11040 Palačkova 4a, 

tel.2662900, e-mail:yugstevan@sezampro.yu

Kolumne 
U čemu je bila ljepota Banjaluke
Muhamed Filipović - 28.05.2008 
Nema sumnje da je Banjaluka jedan od najljepših gradova pod
našim nebom. Svoju ljepotu ona zahvaljuje u prvom redu svom
izuzetno povoljnom geografskom položaju, činjenici da je
stjecište četiri rijeke, od kojih su dvije značajne (Vrbas i
Vrbanja), dok su dvije malo jače rječice (Suturlija i
Crkvena), nažalost, uništene zapuštenošću i pretvaranjem u
kanal za otpadne vode. 

Drugi moment koji Banjaluku čini izuzetnom je činjenica da
ona od svih većih bosanskohercegovačkih gradova (Sarajevo,
Mostar, Zenica, Tuzla) ima najdirektniji i najoptimalniji
izlaz u Panoniju i u srednjoeuropski prostor tj. da je
najkraćim željezničkim i autoputem povezana sa Zagrebom,
Osijekom, Budimpeštom, Beogradom, Rijekom, Bečom i Trstom.

Uz to, leži jedva pedesetak kilometara ravne ceste do plovne
rijeke Save, uz dodatnu mogućnost da i Vrbas pretvori u
plovnu rijeku sve do Delibašinog Sela - Trapista i tako uđe
u broj gradova koji su riječnim putem povezani sa svijetom.

Treći moment koji našem gradu daje osobitu vrijednost
sastoji se u činjenici da je ona na ingeniozan način od svog
nastanka bila moderno urbano oblikovana tj. da se logično
razvijala od spajanja Gornjeg i Donjeg šehera, čime je
nastala jasno i logično artikulirana cjelovita gradska
aglomeracija, koja se od izlaska Vrbasa iz kanjona Tijesno
slobodno razvijala ka Lijevču polju i dolinom Vrbasa išla ka
Posavini.

Četvrti element koji Banjaluci daje prednost ispred svih
drugih bosanskohercegovačkih gradova je činjenica da je ona
proviđena velikim kompleksima zelenila, da su okolna brda u
nju urasla i da ima najviše najdužih gradskih aleja sa
četverostrukim drvoredima, a da kroz njeno središte teče
moćna rijeka Vrbas, kojoj brda, raslinje i aleje osiguravaju
dovoljno svježine i u najtoplije ljetno vrijeme.

Kad se tome doda da usred gradskog toka Vrbasa postoji
velika Ada, koja obogaćuje prostor namijenjen ljudskim
potrebama i povećava mogućnost uživanju u vodi i na njoj, uz
tradicionalne mlinove na rijeci, onda se bogatstvo odnosa
rijeke, brda i grada ne može uopće ni izmjeriti, a ni
porediti sa bilo kojim drugim gradom u našoj zemlji.

Sve je to, uz činjneicu da je, kao i neki drugi
bosanskohercegovački gradovi i ona bila spoj starog i novog,
da se u njenoj strukturi mogu razlikovati ili su se
donedavno mogli jasno razlikovati, arhitektonski slojevi
orijentalnog, austrougarskog, međuratnog i modernog perioda,
koji su izražavali njen put u izgradnji, davalo je Banjaluci
opravdan epitet najljepšeg bosanskohercegovačkog grada.
Istina, ljudska zloba i glupost su ponešto od njenog
arhitektonskog bogatstva i vrijednosti uništili, ali na svu
sreću glavni artefakti se obnavljaju.

Takođe na sreću, nije bilo moguće uništiti ono što je gradu
dao Bog i sretna zamisao njegovog osnivača i najvećeg
pojedinačnog graditelja Ferhat-paše Sokolovića.

Međutim, ja bih rekao da je ono što je Banjaluku posebno
odlikovalo i što je bila njena najveća vrijendost -
mentalitet i način života njenih građana. Banjalučani su se
po nekim odlikama svog karaktera i shvatanja o životu
odvajkada znatno razlikovali od ostalih Bosanaca i
Hercegovaca.

Nije to samo činjenica da smo mi bili Krajišnici, a ni ono
što je poznato iz narodne izreke "Kroz Banjaluku ne pjevaj",
a što je izražavalo osvjedočenu činjenicu da je Banjaluka
bila oduvjek rasadnik najboljih pjevača i da su, u vrijeme
koje ja još dobro pamtim, u njoj postojale cijele dinastije
vrsnih pjevača, o kojima u zapisima melografa, muzikologa i
vrsnog kompozitora Vlade Miloševića možemo nači bezbroj
zapisa, činjenica i bilješki, nego i ono što je izraženo u
naročitoj sklonosti njenih građana prema ugodnom životu,
dobroj hrani, teferiču u prirodi i posebno akšamluke,
osobito one kraj Vrbasa, koji su i u narodnoj pjesmi
opjevani.

Već je svjetski putnik Evlija Ćelebija zapazio ovu crtu kod
stanovnika Banjaluke. Na svoj orijentalni način, da ne
uvrijedi nikoga, a da ipak kaže istinu koju je vidio, Evlija
govori o tome kako je Banjaluka krasan veliki šeher u kojem
žive brojni stanovnici svih vjera i u kojem žive mnoga
gospoda, ne samo oko vezirovog dvora, nažalost porušenog
nakon Drugog svjetskog rata, nego i mnogo bogatih
zemljoposjednika, trgovaca i zanatlija.

Evlija govori o mnogim stvarima u Banjaluci, pa posebno
hvali njene trešnje zvane hašlame, koje su velike, sočne i
slatke kao med kakvih nije našao u cijelom carstvu - a
bogami je to tada bilo carstvo.

Govori i o tome kako Banjalučani vole teferiče i dobru hranu
i navodi kako se o tome ko ima kakve običaje i naravi u
Bosni spore Banjalučani i Sarajlije. Sarajlije, kaže Evlija,
optužuju Banjalučane da mnogo vole teferiče i da puno troše
na provode i hranu, a Banjalučani kažu za Sarajlije da su
škrti i da od silnog titizluka kroz đam sir umaću da bi im
duže trajao. Evlija, nadalje, kaže: "Ja, bijedni božji rob
Evlija, se ne bih miješao u ovaj spor, ali moram kazati da
sam najbolju baklavu pojeo u Banjaluci." Tako su građani
našeg grada priskrbili svom gradu glas mjesta u kojem ljudi
vole život i žive ga bogato i s veseljem.

A svako ko se još sjeća štektanja motora za navodnjavanje uz
Vrbas i pjesama akšamlija Pod Orasima, ono se pružalo
nizvodno od Halilovca do Rebrovca, zna kako su Banjalučani
znali da teferiče, akšamluče i da se vesele uz svirku i
pjesmu. To znaju stariji, a oni će se sjetiti i običaja da
svaka imućnija familija u ljetno doba organizira za svoje
komšije i prijatelje teferič na Vrbasu, Adi, Vrbanji,
Suturliji, Gornjem šeheru, Novoseliji, u Vrbanji ili u
Slatini. Na teferiče se išlo rano ujutro kolima i
fijakerima, a ostajalo se cijeli dan i za svakog je bilo
ponešto za veselje i provod.

Sve je to bilo izraz jedne mekane i vesele prirode
banjalučkog svijeta, koji je bio urban i počivao na vezama
nastalim u zajedničkom životu. To nije bilo isprazno veselje
i sklonost trošenju nego stav da je život jedan i kratak i
da ga treba poštovati i živjeti u prijateljstvu i veselju,
jer zla ionako ima dosta. Da je to bilo upravo tako najbolje
dokazuje zlo vrijeme koje je u nastalo 1941. godine, kada je
zločinačka vlast počela progoniti ljude zbog njihove rase,
vjere i nacije.

Činjenica je koju treba zapamtiti i na nju se vraćati, ako
još ima vremena da ostanemo ljudi, da u Banjaluci nije bilo
domaćih ustaša. Glavne ustaše - Gutići, Stubnija, Kelemen i
Nedjeljski nisu bili Banjalučani. Nešto malo katoličke
mladeži, koja je angažirana preko križarskog pokreta (vodio
ga je Nedjeljski) to je sve što je ustaštvu dala Banjaluka.

Tome treba dodati i kriminogenog Asima Đelića,
homoseksualnog partnera zločinca Viktora Gutića, i to je
sve. Sa druge strane, Banjaluka je dala više od 1.700
prvoboraca u ratu protiv fašizma, a u ratu je učestvovao
gotovo sav grad, koji je 1944. izbjegao na oslobođenu
teritoriju.

U Banjaluci je sve što je imalo ugleda i značenja, od
muftije Nurkića do tapetara Raskana Suljića, 1941. godine
potpisalo Rezoluciju protiv progona Srba, Jevreja i Cigana.
Gotovo svi potpisnici, njih preko 200, završili su u logoru
"Stara Gradiška". Banjalučani su masovno javno protestirali
protiv ustaškog ubojstva bolesnog hodže koji je viknuo:
"Živio kralj." Banjaluka je bila nijema i niko nije izlazio
na ulicu nakon pokolja nad Srbima u Drakuliću koji se
dogodio na Božić 1942, a koji je predvodio zloglasni fra
Miroslav Majstorović Filipović.

Ono što čini jedna grad gradom i daje mu najvišu vrijednost
nije sve ono što sam naveo, nego upravo to da u njemu žive
ljudi koji su pravi ljudi, koji su solidarni sa svojim
sugrađanima, koji su sposobni da se usprotive zlu i nepravdi
prema bilo kome.

Nažalost, kako god je neobuzdana gradnja uništavala bašče i
brodove kraj Vrbasa, historijske objekte nulte vrijednosti
(bezistan, kamenitu džamiju i ćupriju na gradskom šancu) te
gradila zgradurine misleći da izgrađuje grad, tako su i oni
koji su se doseljavali u naš grad postajali samo njegovi
stanovnici, ali ne i građani. Oni, nažalost, nisu nikada
naučili šta znači biti građanin uopće, a posebno građanin
tako lijepog i važnog grada kakav je bio naša Banjaluka.

http://www.nezavisne.com/komentari/kolumne/U-cemu-je-bila-ljepota-Banjaluke-23958.html

Nekima:
Kad se svi metci ispucaju i svi mrtvi sahrane,
onda dodju politicari i sve useru!
[rekao jedan kauboj jednom mexickom revolucionaru
 u nekom spageti vesternu]
(eto, Mexiko je takav kakav je; i dan danas)

[George Orwell 1945: "Zivotinjska Farma"]
(htio sam copypaste, koja bi to ponjava bila LOL :)

"Srbinu je Božji
odredio sud;
da je pojedinačno
pametan,
a kolektivno lud."
[Pokojni Bozo Maric - Pika]
(aferim Pika - u sridu)

za ivicu balica
ako se tvoj komentar"i on malo jaci serator"
odnosi na chomskog ostadoh bez rijeci
dakle ponovno pokazujes indoktrinaciju(zasto koji povod)a u
nekoliko komentara propagiras demokratiju zapadnog
tipa(ispravno) a sada chomskog nazivas seratorom
covjece da li je tebi jasno da je taj gospodin jedan od
najvecih zivucih i priznatih filoziofa
usput je izuzuetno bogat i dijeli novce siromasnim diljem
nase planete
ukratko dostojan svakog respekta
naravno ti imas pravo da se ne slazes s chomskim ili sa
mojom malenkosti
pokusaj bar malo razmisliti ane reagirati impulzivno
pozdrav
hivzija

I kao sto napisa Joco Bojovic:
"Seljak u gradu obuce odijelo,
ali nastavi orat!"

poslje popisa nestaje BOSANACA mozda (zanemariv broj da se
tako izjasni) 
bice srbi bosnjaci hrvati ostali(romi itd)

Najhumanija bitka u istoriji ratovanja

Bitka na Neretvi

http://www.youtube.com/watch?v=L1KO7003UaE

"Početkom 1943. godine jedanaest njemačkih i talijanskih
divizija, jedan ustaški zdrug i 18.500 četnika Draže
Mihajlovića počeli su s provođenjem plana "Weiss 1" kako bi
uništili partizanske jedinice. Pritisnuti nadmoćnijim
neprijateljem partizani su se s Vrhovnim štabom i 4.500
ranjenika i tifusara našli opkoljeni u dolini Neretve...."

Gledajuci
http://www.youtube.com/watch?v=L1KO7003UaE

vidimo da su se TITOVI PARTIZANI vjesto sakrili iza
BOSNJACKIH BOGUMILSKIH STECAKA:) i vjesto pobili,pored
ostalih fasista, te četnika draže mihajlovića koje je
hitlerova nacisticka Njemacka uvezla iz susjedne Srbije i
angazovala u BiH da se bore protiv TITOVIH PARTIZANA...
Ostaje nejasno kako je moguce da se pobiju toliki cetnici u
samo dvije bitke(BITKA NA NERETVI i SUTJESKA),a da se opet
na egresiju na BiH(1992-1995)ponovo pojave cetnici sa istim
zastavama,uniformom i ciljem da djelove BiH pripoje
Srbiji?Ocigledno da TITOVI PARTIZANI nisu uspjeli,iz ovih
ili onih razloga,unistiti te cetnike pa se taj "tumor"ponovo
pojavio... 
kao sto ANTIFASISTI KAZU ZA BITKU NA NERETVI:
Šezdeset i pet godina od Bitke za ranjenike        
Piše: Nagorka IDRIZOVIĆ     
27/04/08  
“Nažalost i nakon 65 godina od Bitke za ranjenike, kada smo
mislili da je napokon slomljen fašistički pokret  i
uništeni njegovi  sateliti u BiH, njihovi povampireni 
duhovi i
dvojnici su se ponovo pojavili  prije 16 godina.“
Pobjeda nad fašistima
Nakon polaganja vijenaca i bacanja karanfila u Neretvu,
svečanost na platou ispred Muzeja otvorio je Nijaz
Skenderagić koji je, između ostalog, rekao da se svi sa
ponosom sjećamo naših predaka koji su se borili i
pobijedili fašiste, a onda dodao:

“Nažalost i nakon 65 godina od Bitke za ranjenike, kada smo
mislili da je napokon slomljen fašistički pokret  i
uništeni njegovi  sateliti u BiH, njihovi povampireni 
duhovi i
dvojnici su se ponovo pojavili  prije 16 godina.“

SMRT FASIZMU 
SLOBODA NARODU !

Tito o Bosni i Hercegovini:

  "U toku rata ovdje se vodila, ne samo oslobodilačka borba
za novu Jugoslaviju, već i borba za Bosnu i Hercegovinu kao
samostalnu republiku. I kod nekih rukovodećih drugova nije
bilo jasnog stava u tom pogledu (…). Ja se tu nikada nisam
dvoumio. Govorio sam da BiH ne može pripadati ni ovome ni
onome, već samo narodima koji je od davnina naseljavaju.
Nemojte dozvoliti da vam bilo ko tu mešetari i da muti među
narodima BiH."
(15.11.1979.g.)

Ivek,hvala na postavljenom textu N.Chomskog iz N.N.Jako mi
se dopao,a nisam tehnicki potkovan da ga skinem.Kao mali
"pozeljeli ste izvodimo" na Kajaku.Kako da ti se oduzim.Reci
Veci da ti natoci duplu na moj racun i upishe u teku,kao
nekad kod Ibre u istoj klupskoj prostoriji Drapshin aka
Rupa.Placam cim prvi put svratim,hm!
Deset nacina manipulacije ljudi medijima mi se jako
dopao,posebno prvi nacin a ne toliko poslednji.Chomski
izaziva polarizacije u ljudskim mishljenjima i iz njih
neutralno crpi filozofiju posmatraca koji opisuje a ne
ucestvuje.Eh kojeg li je on US entiteta?Ivek pozdravi raju u
Rupi.Okruzeni sa svih strana a ne pripadaju Borcu,lol.U BL
sam napokon promijenio vjeru.Precutno sam se ispisao iz
Borca i preshaltao u Mladost.Shuki i Sinisha odbor za
docek,Davis Cup i Challenger 06,spektakularno.Nikada nije
bilo tako lijepo u BL kao ljeto u Mladen
Stojanovic/Mladost-ludost.Nego Hivzija starac kad mi spomenu
svoju tenisku istoriju u Drapshinu iz godina dok josh nisam
bio rodjen,pa Antu,Shjora i tu ekipu prvih zacetnika BL
tenisa,pomislim da ste fantomska,zagonetna
licnost,lol!Shjora sam sreo nekoliko puta u Rupi i
okolo,odlicno se drzi,boze zdravlja!U tenisu nista
novo.Srpske najezde teniserki-sera okupirale Australian
Open,mashala!Juniori,seniori,muski,zenski,srednji rod,svi
dekaju.
Glavni spektakl je srpski duel u zenskom single;
Ana Ivanovic-Vaterpolo savez Srbije vs Jelena
Jankovic-Vaterpolo savez Crne Gore!Tura,jazija........
g

Ironije i shege ljudskog porijekla ili jopet tenis!
Majka Novaka Djokovica je HRVATICA,hm!On zna mjesto
rodjenja.....
g

Eurovision Song Contest Bosnia&Hercegovina 1993 
Fazla - Sva bol svijeta (Bosnia&Hercegovina 1993)
Eurovision Song Contest 1993 | Bosnia

http://www.youtube.com/watch?v=vF6baRElDD0

O pregovorima delegata Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke
vojske Jugoslavije i nemačkih komandi i ustanova
u NDH marta 1943. o razmeni zarobljenika, priznanju
NOVJ kao zaraćene strane i o privremenoj obustavi
neprijateljstava
objavljeno je u inostranstvu više radova.
Prvi je, koliko nam je poznato, o njima pisao S. Klissold
u knjizi „Whirlwind. An Account on Marschal Tito's
Rise to Power", koja je 1949. objavljena u Njujorku.1 On
navodi da je Tito bio spreman da se silom odupre invaziji
angloameričkih trupa i da je „njegov delegat Velebit tajno
posetio Zagreb radi pregovora s Nemcima o razmeni
zarobljenika". Nemci su, tvrdi dalje Klis old, „detaljno
ispitivali Velebita kako će se držati partizani u slučaju
anglo-
američkog iskrcavanja u Dalmaciji i, štaviše, dali su
naslutiti mogućnost zajedničkog otpora nemačkom i
partizanskom
akcijom". Velebit je, međutim, bio oprezan —
tvrdi Klisold — i zaključuje: „Tajna nagodba sa Nemcima
bila je opasna igra. Ako bi se pojavila samo slutnja o
takvom sporazumu, uništilo bi se odmah i za uvek dobro
ime partizanskog pokreta". 
Postojanje dvije vojske koje bi mogle pruziti podrsku
eventualnom saveznickom iskrcavanju u Jugoslaviji
urodilo je dvostrukom igrom Wermachta:
elegantno se rijesiti cetnika,tako sto ce principom 
"lijevka" usmjeriti partizanske jedinice u pravcu 
Neretve gdje je sukob izmedju partizana i cetnika,
bio pretprogramiran.Unistenjem cetnika, preslo se
na drugi dio akcije unistavanja partizana, poznatu
kao Bitka na Sutjeski,koja je samo dijelom urodila
plodom.

Proslavljanje Bitke za ranjenike u Muzeju revolucije u
Jablanici je vrhunac ponižavanja hrvatskih civilnih žrtava
Domovinskog rata koje su bile zatočene u Muzeju revolucije
pune četiri godine, a sam muzej je glasio kao jedan od
najvećih i najstrašnijih koncetracijskih logora za Hrvate iz
doline Neretve. Po podacima hrvatskih logoraša, logori ARBiH
u kojima su bili zarobljeni hrvatski branitelji nalazili su
se na 331 lokaciji, od čega su logoraši kao najstrašnijim
ocijenili upravo Muzej revolucije u jablanici kroz koji je
prošlo preko 3.000 civila, Hrvata ali i Srba s tog područja.
Kroz sve koncentracijske logore ARBiH prošlo je 14 444
osobe, od toga oko 4000 branitelja, a ostalo su civili, svi
evidentirani kod Međunarodnog Crvenog križa (MKCK).
Zbog nečovječnog i okrutnog postupanja logorskih vlasti -
tjelesnog i psihičkog zlostavljanja, ubijanja, silovanja,
vođenja na prisilni rad i uspostavljanja "živog štita"
preživjeli logoraši i danas žive s tim posljedicama.
Jednostavno rečeno, logoraši su bili živi izlošci muzejske
postavke, a što nije poznato u povijesti ratovanja i muzeja.
Logor su nadzirale vojne i civilne vlasti tzv. RBiH i za taj
ratni zločin začudo još nitko nije odgovarao u Haagu i BiH,
premda su svi akteri poznati.
Što je danas sa čuvenim muzejom u Jablanici? Problemi su
višestruki, prije svega financijski, niti županijske niti
federalne vlasti jablaničkom muzeju ne pružaju nikakva
sredstva i potporu, vjerojatno zbog njegove sramne uloge u
Domovinskom ratu. Ravnateljica muzeja Aida Malović kaže da
je muzej doveden u situaciju da mu se stavi ključ u bravu.
Petero uposlenih dobili su zadnju plaću u studenome prošle
godine.
Međutim, i pored financijskih teškoća, djelatnici muzeja su
nedavno uspjeli prikupiti veliki broj izložaka koji danas u
etno kući podsjećaju na život jablaničkih muslimana Bošnjaka
iz daleke prošlosti.
Planirana je i obnova postavke o bici na Neretvi kao i o
444. brdskoj brigadi Armije RBiH.
Aktualna općinska vlast Jablanica i Općinsko vijeće je na
posljednjoj sjednici raspravljalo o problemima ove
"znamenite" institucije iz drevne i novije prošlosti
Jablanice, za koje su vijećnici pokazali veliko zanimanje.
Zaključeno je da se uskoro razmotri već uređeni elaborat o
načinu "prevladavanja" problema u muzeju, a bilo je i ideja
da zgrada ove ustanove postane kulturni centar u koji bi se
smjestile sve nevladine organizacije s područja Jablanice.
Ipak, mnogi vjeruju kako je trenutačno najbliža opcija
"ključ u bravu", kako za Muzej "Bitka na Neretvi", tako i za
poruke koje je nekada odašiljao. Možda je to i najpravednije
rješenje.

Skrivana istina o stvarnim razlozima bitke na Neretvi. Priča
Blažio Zlopaša stomatolog Koče Popovića učesnika ove bitke.

http://www.youtube.com/watch?v=Sj8UDLOYDPA

za doga
znas "malac"(ispostavi se da sam puno stariji od tebe pa ovo
shvati kao deminutiv od miline)u vriejme naseg odrastanja
bili smo gladni i igara i hljeba pa i preko vise toga
nakon rata zemlja opustosena, unistena,siromasna sa novim
rezimom i saznanjima pa nije sve islo po volji
ipak zivjelo se u nekakvoj slozi u neimastine i voljeli smo
se bar mi banjalucani
zeljeli smo sve probati sve:
sportove,igranke,muziku,modu,radne akcije,teferice bas sve
eto davnoooo(ja rodjen 1941)nekih godina valjda 1956 nakon
sto vojska sagradi u boriku bazen i ostala igralista osnova
se i plivacki klub "mladost"
ja medju prvim clanovima i prijavio se za vaterpoli(s gacama
nisam imao vise od 57 kg a cuj vaterpolo?)i skakanj u vodu
usput kao sve vrbaslije bio sam zaista dobar plivac i
skakac,vodena karijera se zavrsi jer sam dobio usput upalu
pluca plivajuci i skacuci i brrr ledenoj vodi pa mi mater
zabranila nastaviti vodeno odusevljenje
naravno nogomet je bio glavn igralo se satima i satima gdje
god se stiglo,bavio sam se pomalo i odbojkom ali
najbolji(valjda) sam bio u stonom tenisu
otpriolkike istih godina sjor osnova u gimnaziji skoli st.
tenisa i mi iz gimnazije pohrlili da probamo nakon dva
mjeseca osta nas desetak probranih ili upornih izaberi
koliko li sam samo sati proveo ispred ogledala vjezbajuci
forhand  "otvori reket pa uz kuk idi gore okreni lakt za 90
% i dovedi reket u visinu cela" cujom to kako sjor ponavlja
i danas i bogami nauci nas vecinu dobrom igranju(usput
njegovo cedo je cuveni enes gazic koga smo svi nabijali ko
kantu,a kad ode u sarajevo i zaigra za bosnu nakon godunu
dana davao nam 17 poena fore i neki od nas na jedvite jade
ponekad dobili set???)
od svih sportova sada upraznjavam:sah ,tavla i pljuvanje u
dalj sa preponama
procitam pokoju knjigu a bogami nekad se CITALO i sto bi
rekao ivica balic hvali totalitarni sistem;jest sistem nas
"prinudio' da se obrazujemo(imao sam bezbroj dobrih
profesora:bogoslovski,firso,nakic,friganovic,kapetanovic
irfan-kajko,nasiha kapiodzic samo da spomenem neke od njih0
naucise nas od svega podosta(ne pomalo)pa cak kako da se
voli i poezija (u tim godinama mi ganjali sportove i cure a
morli uciti i studirati jesenjina,
baudlera,scheakspera,publija ovidija,dantea(ostavita svaku
nadu vi koji ulazite)
naucih od omiljene mi prof. nasihe kako je neizmjerno hrabro
i zaplakati iako si MUSKO
ponekad se nasalim sa amerima(zivim u wichiti skoro 17
godina)govoreci im kako sam ja procitao mnogo vise americkih
autora kad mi je bilo 15,16 god nego prosjecan amerikanac za
cijelog zivota(hemigway,sinclair,twain,zane gray,pearl back
itd)
znas niji bili izbora MORALO SE diktatori tako propisali pa
sta ces daj se malo obrazovat
bavi sam se i glumom u istim godinama cak bio i
poluprofesionalac u narodnom pozoristu(kazalistu)
junaci pavlove ulice bi jedan naslov od molnara a drugi emil
i detektivi od erich koestnera(ovdje sam imao glavnu
ulogu)cini mi se da jos uvijek osjecam punovo perje na
ledjima od ponosa i samoljublja kada sam bio faca u bluci
djaci iz osmogodisnje i pocetni razradi gimnazije
obavezno(kolektivno) ili kao razred ili citava skola
posjecivali prestave a moje slike u gradu i novinama,HALO
mozda oko ovoga zapocnem novu temu na kajaku sta mislis?
ukratko ja se brate nahvali a sta drugo ostaje djeci i
strajima nego da se havale djeca zato sto jos nisu dostigla
znajna a stari jer su ih eventualno propustil
pozdrav 
hivzija   

Evo jedan zestok politicki aforizam,cuo i odlezo, na
BH-polit shatra jeziku:
LIJEPA NASHA=PALIJE SHANA
copy rights strictlly reserved
gp

....Ti , broju 190...
  
.....(Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa -
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima) 

Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana) 

Pa 
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode 
Kao na neke velike bolesti 
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka

Mehmedalija Mak Dizdar 
------------------------------

halo,cavkarosi:)tema je mesa selimovic!

....Tebi , broju 190....

.....( Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa -
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima ) 

Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana

( Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana ) 

Pa 
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode 
Kao na neke velike bolesti 
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka

Mehmedalija Mak Dizdar 
------------------------------------------

ZA OVOGA STO VRLO LUKAVO I PODLO IZJEDNJACAVA ZLOCINE
POCINJENE U 
BOSNI I HERCEGOVINI,GDJE SVAKAKO SVI MORAJU ODGOVARATI ZA
POCINJENE 
ZLOCINE ALI

OD SVIH ZLOCINA POCINJENIH U BOSNI I HERCEGOVINI
80% ZLOCINA SU POCINILI SRBI ,
15% ZLOCINA SU POCINILI HRVATI,
 5% BOSNJACI
OVE CINJENICE ZNAJU SVI U SVIJETU,A TI MORA DA PRATIS NEKE 
PROFASISTICKE MEDIJE U R.S. I SUSEDNOJ SRBIJI
PRVO PROCITAJ DOKUMENTOVANE CINJENICE,PA ONDA
KOMENTARISI..TI SI 
OCIGLEDNO MEDJU PROGNANIMA I SVAKO,NA SVIM STRANAMA,TREBA
ODGOVARATI 
ZA POCINJENE ZLOCINE,PA ZATO I POSTOJE SUDOVI U BIH,HASKI 
SUD,ITD...ALI NIPOSTO NETREBA IZJEDNACAVATI ZLOCINE,JER JE
TO JOS VECI 
ZLOCIN...

OD SVIH ZLOCINA POCINJENIH U BOSNI I HERCEGOVINI
80% ZLOCINA SU POCINILI SRBI ,
15% HRVATI,
5%BOSNJACI I TO KAO REAKCIJA NA POCINJEN GENOCID(AGRESIJU
SUSJEDNIH 
ZEMALJA) NAD BOSNJACIMA CIVILIMA...
ALI POSTO SI OCIGLEDNO MLAD DECKO SRBIJE,POD MEDIJSKOM
BLOKADOM 
SRBIJANSKIH MEDIJA BICE POTREBNO MALO VISE VREMENA DA VI U
SRBIJI 
"PROGLEDATE",POBJEDITE FASIZAM U SRBIJI...

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu potpuno je sruseno 618
džamija i 
osteceno 307džamije,sto predstavlja ukupno
921(80,5%)srusenih i 
ostecenih džamija u BiH, od kojih su neke neprocjenjive 
historijske,arhitektonske i umjetnicke vrijednosti.(U
Banjaluci je za 
godinu dana sruseno svih 16 džamija,dok su
najvrijedniju/najljepsu 
banjalucku džamiju "FERHADIJU"rusili nekoliko puta dok je
nisu skroz 
srusili,a poslije ostatke srusene "FERHADIJE" ovezli do
otpada,bacili 
u Vrbas,a najveci dio samljeli i posuli po putu za
Manjacu(Manjaca 
najveci loor za Bosansku KKrajinu) iako u Banjaluci nije
bilo ratnih 
sukoba ipak je kao sto se zna iz Banjaluke protjerano daleko
najveci 
broj stanovnistva(Bosnjaci i Hrvati,dok su tadasnje
banjalucke vlasti 
cak protjerali i neke Srbe,koji se nisu slagali sa
protjerivanjem 
Bosnjaka i Hrvata iz Banjaluke!),pa tako sad Banjalucani
zive 
raseljeni u vise od 100 zemalja sirom svijeta,dok u
Banjaluci zive 
neki nepoznati...
OD STRANE BIH ARMIJE(ILI BILO KOJE BOSNJACKE FORMACIJE)NIJE
SRUSENA 
ILI OSTECENA NIJEDNA BOGOMOLJA U BIH,NA TERITORIJU KOJI JE 
KONTROLISALA BIH ARMIJA(KOJU SU CINILI VECINOM BOSNJACI)!
NIJEDAN VJERSKI OBJEKAT NIJE SRUSEN ILI OSTECEN JER JE
ARMIJA BIH 
OBEZBJEDJIVALA SVE VJERSKE OBJEKTE,POSEBNO U GLAVNOM GRADU
SARAJEVU I 
PORED MNOGIH ZRTAVA
KOJE SU PRETRPJELI TOKOM CETVEROGODISNJEG GENOCIDNOG 
GRANATIRANJA,RAZARANJA I UNISTAVANJA SARAJEVA(MNOGO
CIVILA,DJECE I 
OSTALIH GRADJANA JE POBIJENO SRPSKIM GRANATAMA)OD STRANE
SRBA SA 
OKOLNIH BRDA...

http://www.camo.ch/genocid.htm

http://bs.wikipedia.org/wiki/Genocid_u_Bosni_i_Hercegovini

Genocid kroz historiju

http://www.genocid.org/genocidkrozhistoriju

DOKUMENTOVANO SVE O HILJADUGODISNJOJ HISTORIJI BOSNE I
HERCEGOVINE

http://www.camo.ch/historija-bih.htm


http://bs.wikipedia.org/wiki/Velika_Srbija


SVJEDOCI RASPADA JUGOSLAVIJE

www.slobodnaevropa.org/section/Svjedoci/134.html

Forum
Florence Hartmann

http://www.slobodnaevropa.org/forum/61397.html

SUD JAVNOSTI
I 'Marš na Drinu' još je uvijek i umjetnost

I “Marš na Drinu” je i umjetničko djelo čija se izvedba, pa
i nikad 
grotesknija u Ujedinjenim narodima, može pravdati
umjetničkim 
slobodama, ali je Ban Ki-moon izrazio žaljenje ako je time
netko 
povrijeđen. Da je znao što mu Vuk Jeremić podmuklo sprema,
vjerojatno 
bi spriječio izvedbu te srpske pjesme oskvrnute u Srebrenici
gdje je 
bila glazbena podloga za silovanja. Da je kojim slučajem s
prigodnim 
plakatom na kojem dominira Ovčara i s porukom “Fini mrtvi
Hrvati” 
najavi Bora Čorba kao dio svoga repertoara u Vukovaru,
principijelni 
borci za slobode rekli bi da plakat i skladba “potiču
dijalog” pa bi 
kao netom aluziju na Djevicu Mariju u lezbijskom zagrljaju,
branili i 
taj “kulturni” performans. Neupućeni mogu, kao što je Ban
Ki-moon, 
pljeskati na taktove “srpskog Bolera” (iako je nastao
prije), ali i 
Srbi kojima ta pjesma budi nacionalni naboj moraju izvan tih
okvira 
voditi računa što ta skladba izaziva kod žrtava. Stvar je
građanske 
pristojnosti, a kad zatreba i pravne države, poštovanje
tuđih 
osjećaja, žrtava holokausta, ustaša, četnika...

http://www.vecernji.hr/kolumne/i-mars-drinu-jos-je-uvijek-umjetnost-
kolumna-500458

Zbog ove četničke pjesme “Marš na Drinu”
mnogi BiH gradjani predlazu da se ovim četnicima iz susjedne
Srbije
napise pjesma “Marš!od Drine”.
Koliko je Srbija opsjednuta BiH teritorijem i posebno
rijekom Drinom
vec je prije objasnjeno da je Milosevic nakon Dejtona nudio
BiH 
politicarima zastalno zapadni dio BiH entiteta
R.Srpske(dakle sve od 
distrikta Brcko)samo da zastalno pripoji BiH teritorij
istocni dio 
R.Srpske(sve istocno od Distrikta Brcko)+Gorazde koje je
smjesteno na 
obje strane rijeke Drine...Naravno da su sve te gluposti
odbijene,ali 
sad BiH ima problem sa,kako ga u Srbiji
nazivaju,"srbijanskim plenom 
entitetom R.Srpska,koji je po dejtonskom ustavu entitet koji
pripada 
BiH Narodima(Srbi,Hrvati,Bosnjaci i ostali),ali u imenu ima
naziv 
R.Srpska?

Objavljeno 23.01.2013. u 13:02	 | Komentari: 52 
BIVŠI ŠEF UDBA-E I GENERAL JNA
Jovo Kapičić: Ko želi rastakati Bosnu, dabogda se on
rastakao

Jugoslavenski narodni heroj, blizak čovjek Josipa Broza
Tita, 
penzionisani general Jugoslavenske narodne armije (JNA),
bivši šef 
UDBA-e i diplomata, 94-godišnji Jovo Kapičić izjavio je u
ekskluzivnom 
intervjuu za agenciju Anadolija (AA) da ga ne iznenađuju
aktuelna 
nastojanja u Srbiji da se rehabilitira zloglasni četnički
vođa 
Dragoljub Draža Mihailović.
...
Srbija je samu sebe pojela

Konstatira da je Srbija od Titove smrti prošla teške dane,
pa ga ni 
njen današnji položaj ne čudi.

"Imala je Srbija svega i svačega, imala je nekada
poštovanje, imala je 
vodstvo jugoslavenske države - velike, moćne, poznate,
popularne i 
cijenjene u svijetu. No, ta ista Srbija je uz pomoć
crnogorskog vezira 
uništila tu istu Jugoslaviju. Pod noge je stavila sve što je
stvoreno, 
kao i stotine hiljada mrtvih koji su dati za tu
Jugoslaviju.
Ovo što se sada radi, odnosno što je rađeno od Miloševića
naovamo, to 
su samo luk i voda. Nije tu ništa napravljeno", konstatira
Kapičić.
...
Posebno ga brine sudbina Bosne i Hercegovine, jer, kako
veli, Bosna je 
žrtva.

"Za mene je Bosna sada veća otadžbina nego bilo koja druga
država na 
ovim prostorima. U Bosni sam ratovao tokom Drugog svjetskog
rata. 
Prije bih sada živio u Bosni nego u Crnoj Gori ili Srbiji.
Bosna je za 
mene žrtva i heroj! To sam kazao i jednom prilikom kad su me
zvali na 
svečanost u Tuzli gdje su me kao kralja dočekali. Bosna je
bila 
ratničko mjesto. Svi smo tokom Drugog svjetskog rata
dolazili da 
ratujemo u Bosni. Bosna je ratovala, a i plaćala taj rat
mrtvima, 
ranjenima i ruševinama kojih nije bilo na drugim mjestima. A
tu, u 
Bosni ih je bilo od vrha do dna", sjeća se Kapičić.

Posebno osuđuje sve pokušaje da se Bosna podijeli i nestane
kao 
država. I ranije je više puta isticao da će Srbija uvijek
imati 
apetite prema Bosni.

"Ko želi da rastaka Bosnu, dabogada se on rastakao od glađi,
žeđi, od 
bolesti, zime i svake druge rabote. Jer, to raditi je zločin
kakav se 
samo može zamisliti, zločin prema jednom narodu koji je
zajednički 
ginuo, zajednički se žrtvovao. Nije to razdvajanje u Bosni,
već 
određivanje da se mrzi. Da se ljudi međusobno mrze. Lako se

rastavljati i sastavljati, ali da se ne mrzimo. A oni se
mrze na takav 
način jer se pravi takva propaganda. Razumijete, ne žele da
se država 
pravi na realnim osnovama već na mržnji. Šta fali Bosni da
zajedno 
živi? Bila je od Kralja Tvrtka naovamo, pa može i sada da
živi", 
ocijenio je Kapičić.

http://www.klix.ba/vijesti/bih/jovo-kapicic-ko-zeli-rastakati-bosnu-
dabogda-se-on-rastakao/130123068

Covjek iz Wichite(vicemo)!
Oh Hafize starac,bukvalno,lol zaista nisam imao predstave o
vashim "godinama" jer dosadashnji komentari zvuce vishe kao
i u nas mladjarije ili not so grumpy old man!Kalendarske
godine nam jednako prolaze ali bioloshke NE i razlikuju se
kod svakog pojedinca.Procitah da bioloske godine odredjuje
genetika,nacin zivota,zdravlje,puka sreca/kismet da prodje
bez nesreca,povreda,bolesti itd.Na istoku yogi i babe
smatraju da je sve prvenstveno stanje svijesti i
posvecenosti.Rodio si se bas 41-ve u drugom bjelo-svjetskom
ratu,a onda pedeset god. kasnije te vjerovatno,a kao i
svakoga potkacio i nas malogradjanski rat.Bilo pa proshlo,ne
ponovilo se!Primjecujem iz tvog opisa da se nase djetinjstvo
u BL nije mnogo razlikovalo jer smo zivjeli u istom
sistemu.Vi ste prvi narashtaj poslije oslobodjenja i sigurno
je bilo teze nego nama,sledecem valu.Vidim iste ste sportove
ganjali,na istim terenima,vojnom bazenu u
Boriku,igranke,teferici,banjalucani i dragi komshiluk gdje
god se okrenes.Isprobali smo od svega pomalo pa i teshke
Titine shkole sa tolikim knjizutinama koje nas do kraja
zivota ne napustaju,uh.Neko ostari i skrha se vec u
cetrdesetoj a neko duplo stariji,vitalan i pun
zivota?!Bioloska sahat kula!Eno Bakir Ajanovi,mashala
izgleda petnaestak god. mladji od kompletne vlade,a u stvari
obrnuto je!U Indiji postoji teshko dostupna tehnika kojom
istinski yogi usporava i ubrzava vrijeme po potrebi,cesto i
ritam sopstvenog srca i kroz meditacije putuje skladno ka
tvorcu i trenutku stapanja.Dozivljavaju veoma duboku starost
a fizicki ostaju,mladi kao u srednjim god. zivota.Nekoliko
puta sam se zaprepastio,posebno u Rishikesh kad mi rekoshe
da ima samo 94 god.
Hivzija starac posto je tvoj komentar personalan bilo mi je
drago da sam ponesto saznao o jos jednom BL-ucaninu iz onih
vremena,a nepisano pravilo starije i mladje raje se oduvijek
znalo te josh pravosnazno vrijedi.Ako si skuzio trenutno me
spucala faza aforizama,ali i to cu ispucati cim uskoro
dosadi.Boze pravdanja!
Pozz.za Wichita from the city of brotherly Love!
g

PS:ISPRAVKA.Zanacenje omashki po Szigmund Freud!
Komentar poceh sa "oh,Hafize",posto mi se izgleda njegov
poslednji komentar na Kajaku duboko urezao
negdje?????Rahmetli BL-ucanin koji je na Kajaku ostavio
"poslednje" pismo negdje iz Doublin,Ireland.
Nadam se da je ispravka uz izvinjenje prihvacena??Mea
klupa!
g

Dalmatino svaka cast. Tako im treba kad se svaki telac ovdje
javlja a ne razumije ni Mesu ni revoluciju.
Nagorka ja vas volim.

....Čini se da nikada prije u svojoj burnoj i
hiljadugodišnjoj historiji Bošnjaka raznorazne podjele i
mimoilaženja nisu bila toliko izražena i sveprisutna kao
danas. Posebno ako imamo u vidu da smo trodržavnom agresijom

devastirani; genocidom biološki uništavani i istrebljivani;
materijalno i imovinski pljačkani; dok nažalost bošnjačkim
bićem još uvijek dominira duh nepovjerenja i netolerancije,
uzajamne zavisti i omalovažavanja, optuživanja, 
primitivnog podvaljivanja i ogovaranja. Sve ove podjele i
sukobi ne služe ničemu drugom nego dodatnom zagorčavanju
ionako gorkog i bolnog bošnjačkog odrastanja....

....ZAŠTO I KAKO JE UBIJEN BOŠNJAK MEHMEDALIJA MAK DIZDAR
Autor: Sead Zubanović

Sead ZUBANOVIĆ: Za širinu, dubinu i višeslojnost bosanskog
jezika, upotrebu arhaizama i narodnog govora stećka kao i
Makovu Bogom datu nadarenost teško je ili tačnije rečeno,
nemoguće naći zamjenski adekvatne riječi, a 
da to ne bude na štetu pjesništva, jer je njihov višak, kako
reče uvaženi Alija Pirić, najveći neprijatelj poezije. Za
taj jezik Mustafa Bašeskija, čuveniji putopisac svjetskog
glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih jezika, rekao je 
da je najbolji i najbogatiji.
Kada bih na ova dva pitanja iz naslova nekome morao dati
jezgrovit, ali što kraći odgovor poslužio bih se sljedećim
citatima. Prvi je promišljanje o uzroku Dizdarove životne
tragedije, velikog borca za istinu, uvaženog 
kolumniste i pravnika, dugogodišnjeg predsjednika Liberalnog
saveza Crne Gore, gospodina Slavka Perovića. 

- Dizdar je od početka imao problema sa režimom. Njegov
književni prvijenac zbirku pjesama „Vidovopoljska noć“, još
skoro maloljetnom, 1936. godine tadašnja vlast je doslovno
iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije 
odgovaralo... A krunsko Makovo djelo „Kameni spavač“ je
jedan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvrđuje
duhovni identitet, autotohnost, državnost kao pravo na
prošlost i budućnost Bosne. Upravo zbog toga se 
nožem krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod
krinkom velikosrba iz Beograda. U tom užasu najmračnijih i
lažnih kritika svoj sramotno mračni doprinos dali su, Rajko
Nogo i Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz 
Beograda i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga
koštati života. 

Drugi citat je par Mehmedalijinih futurističkih stihova,
ispostaviće se napisanih samom sebi, iz jedne od njemu
najdražih pjesama naslova „Gorčin“

- Zgiboh od čudne boli 
Ne probi me kopje / Ne ustrijeli strijela 
Ne posječe 
Sablja 
Zgiboh od boli 
Nepreboli. 

Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku i
Bošnjacima ovaj veliki pjesnik zaista je platio najvećom
mogućom cijenom. Prvo smrću majke Nezire Babović i mlađe
sestre Refike pa kasnije i svojom. Krenimo od 
početka.

Rođen je u 1917. godine u Stocu. Bez oca Muharema,
nasljednika agluka, zemlje koja se prostirala od Stoca do
mora, ostao je.u šestogoj godini života.(Očeva smrt je
nastupila kao posljedica rana nastalih smrzavanjem tokom 
rata za Galiciju). Za osvetu što prije svega njega pa onda i
brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i spriječiti njihovu
ilegalnu antifašističku borbu kroz Komunističku Partiju
tokom Drugog svjetskog rata, 1945 godine ustaške 
vlasti NDH države odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju majku
i sestru. Kažu da se Mehmedalija nikada nije oporavio od tog
udarca. Po završetku rata niti je tražio, a niti je dobio
bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bošnjački 
dostojanstven, upravo „plemić“ što mu prezime i znači. Radio
je kao novinar, a u periodu 1948-51. postaje glavni urednik
lista „Oslobođenje“. Poslije toga se okreće izdavaštvu i po
naredbi države prvo osniva „Seljačku 
zadrugu“ koja ubrzo prerasta, zahvaljujući prije svega
njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u „Narodnu prosvjetu“
jednu, za kratko vrijeme, od najuglednijih izdavačkih kuća
na prostorima Balkana. Na anonimnom konkursu 
1959/60. godine, prva nagrada dodijeljene romanu „Bihorci“
Ćamila Sijarića donosi mu neslućeno velike probleme. Zbog
sadržaja romana koji svojom radnjom aktualizira stanje i
položaj sandžačkih Bošnjaka između dva 
svjetska rata, njihovu izloženost teroru
kleronacionalističkih, fašisoidnih tvorevina poznatih kao:
Kraljevina Crna Gora i Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina
Jugoslavija, nastaje lom. „Narodna prosvjeta“ optužena kao 
prokapitalistička, ali prije svega mladomuslimanska,
doslovno je razvaljena i pripojena izdavačkoj kući „Veselin
Masleša“. Esad Bibanović i Mustafa Zirić, radne kolege koji
su stale na njegovu stranu braneći ga u vremenu tih 
događanja, za razliku od Riste Trifkovića i Ahmeda
Hromadžića, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i
bivaju stavljeni pod stalnu kontrolu UDB-e. Bibanović je za
života pisao o tome šta su im sve činili, koje grozne 
zamke postavljali, samo da bi ih imali osnova lišiti
slobode. Kasnije je njihovo praćenje prešlo u nadležnost
novoosnovanog KOS-a. Mak više nikada nije dobio stalno radno
mjesto. Radio je samo volonterski. Nakon godina 
čekanja dobio je sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni
urednik književnog lista „Život“ od 1964 godine zbog koga je
na neki način i morao obavljati mučnu funkciju predsjednika
već tada uveliko razjedinjenog „Društva 
književnika BiH“, gdje je mnogo smetao mrziteljima Bosne. Ta
borba za preživljavanje sa suprugom i tri sina i to samo od
njegovih neredovnih honorara u stanu površine 52 kvadratna
metra natjerala ga je, kako je jedne 
prilike rekao akademiku Muhamedu Filipoviću, da se izjasni
kao Hrvat kako bi mogao štampati svoje knjige u većim
tiražima i više izdanja. (Brat mu je Hamid, književnik,
postao Srbin, jer su se Bošnjaci morali „opredjeliti“) To 
mu je bio glavni izvor prihoda u sirotinjskom preživljavanju
kojeg je veći dio svog života vodio. Često je znao reći
supruzi Seni da je sanjao da im je, kako je u tom vremenu
jedino i bilo moguće, dodijeljen veći stan u kome će 
on imati svoju radnu sobu. Mašina za pisanje i hrpe papira
nisu nikako mogli naći svoje stalno mjesto u toj tjeskobi
koja je sa odrastanjem djece svakim danom postajala sve
veća.

Svoje kultno djelo, zbirku pjesama naslovljenu „Kameni
spavač“ pisao je od prvih dana djetinjstva i sam ne znajući
da to čini, kada je redovno počeo obilaziti šumu stećaka (
nadgrobnih kamenih spomenika različitih oblika) 
na polju zvanom „Radimlje“ koje se prostire odmah do Stoca.
Za stećke, koji su najubjedljiviji dokaz samobitnosti Bosne
i njenih stanovnika, Bošnjaka po vjeri bogumila, Miroslav
Krleža neprikosnoveno prvo ime Hrvatske 
književnosti je rekao: “Neka oprosti gospođa Evropa, ona
nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike.
Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa
Evropa, samo Bosna ima spomenike. 
Stećke.“ Isčitavajući epitafe, (grobne natpise) razgledajući
uklesane crteže ljudi, životinja i prirode otvorio je vrata
srca i duše Bosne i sa tog čistog izvora istinite prošlosti
učio o njoj. Sve kasnije spoznaje su postale samo 
nadgradnja građevine čije je temelj bio jezik i pismo tog
vremena. Postao je vječni zaljubljenik i zarobljenik jezika
Bosne, a kroz njega otkrio i učio njenu povijest i javno,
što je tada bilo haman krivičnio djelo, govorio i pisao 
o njenoj historiji. Istrajno braneći tu istinu doslovno je
izgubio glavu, a o svom književnom radu je naslućujući ono
što ga čeka govorio ovako: “Sa kamenih gromada ulazili su u
mene simboli sunca, isprepletenog bilja i 
ispruženih ljudskih ruku. U san mi je dolazio i samnom
razgovarao čovjek prekriven bijelom kamenom prašinom čije su
usne bile od miljevine (vrste kamena)... Pišem teško.
Godinama. Svaka moja pjesma ima bezbroj verzija. 
Proces traženja novih riječi je kao traženje u pijesku
rijeke zrnca zlata. Proces je mučan i sladak, ali kao što se
zbog zlata lahko gine, umire se često i zbog riječi.“ 

A evo šta su o poeziji Bošnjaka Mehmedalije Dizdara kazivali
redom: 

Muhamed Filipović: “Knjigom „Kameni spavač“ postao je
najznačajniji bosanskohercegovački pjesnik i uspostavio
kanon osebujnosti BiH književnosti. Ova knjiga je kamen
međaš“. Mehmed Meša Selimović:“ Uspjelo mu je u 
poeziji ono najteže što uspijeva samo rijetkima da uspostavi
pravu, nenasilnu vezu sa tradicijom.“ 

Francis R. Jones: „Njegovi stihovi odjekuju svjetonazorom
antičke grčke poezije vremena. Mak je u rangu sa Homerom,
Heraklitom i Danteom.“ 

Omer Hadžiselomović: “Ova poezija prelazi granice
vanvremenskog i metafizičkog.“ 

Midhat Begić: “Za života je sebi podigao dostojan spomenik
svojom poezijom.Njega, odnosno njegovu književnu veličinu su
svi svojatali, ali ga ni najljući protivnici nisu mogli
osporiti. Bio je borac za autotohnost Bosne kada 
se to nije smjelo ni pomisliti.“ 

Alen Zečević: “On je nama ono što je Šekspir Engleskoj.
Njegove pjesme su historija u stihu. To su poruke duhovnosti
i životne mudrosti, koje je Dizdar nakon stoljeća čekanja
uspio osloboditi iz kamena.“

 Slaven Letica: “Mak je bio u najužem izboru onih čiji si
bar pet, šest pjesama morao znati, ako si želio naći neku
dobru curu“. 

Enes Kišević: “On je pisac koji je ušao u vodu, u zrak, u
kožu, u srca, u misli i govor. O njemu se brinu i nebo i
zemlja.“ 
„Kameni spavač“ je preveden na preko pedeset svjetskih
jezika, ali sa jednom zajedničkom konstatacijom svih
prevodilaca, a to je da nisu u potpunosti uspjeli u svom
poslu. Jedinstven im je zaključak bio da ima puno 
neprevodivih riječi. Za širinu, dubinu i višeslojnost
bosanskog jezika, upotrebu arhaizama i narodnog govora
stećka kao i Makovu Bogom datu nadarenost teško je ili
tačnije rečeno, nemoguće naći zamjenski adekvatne riječi, 
a da to ne bude na štetu pjesništva, jer je njihov višak,
kako reče uvaženi Alija Pirić, najveći neprijatelj poezije.
Za taj jezik Mustafa Bašeskija, čuveniji putopisac svjetskog
glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih jezika, rekao 
je da je najbolji i najbogatiji. Čak i novosadska
književnica, poliglota i prevodilac Isidora Sekulić, inače
na pohvalama poznata kao izuzetno škrta, dala je bosanskom
jeziku, brojne komplimente. 


Interesantno je znati da prije reagovanja kritike, ova
knjiga poezije i njen autor bivaju prepoznati od strane
velikosrpske okupatorske politike kao veoma opasna smetnja
nastavku svog, do tada uspješnog provođenja 
koncepta posrbljavanja Bosne. Mehmedalija Mak Dizdar je
određen za odstrijel i bukvalno je otpočela hajka, režirana
i dirigovana iz Beograda. Sarajevski dnevni listovi
„Oslobođenje“ i „Večernje novine“ kao i heftičnik „Svijet“ 
iz broja u broj nisu prestajali sa neosnovanim kritikama i
sve nižim udarcima po Maku, na koje on nije imao pravo
odgovora. Ulogu glavnog izvođač radova na unižavanju, osudi
i presudi Mehmedalije i njegovog djela u Srbiji 
na sebe je preuzeo „Nin“, najčitaniji sedmični list,
perjanica i prva pesnica prekodrinskog novinarskog fašizma.
Upotrijebivši Rajka Nogu, policijskog poslušnika i doušnika,
provjereno instaliranog KOS-ovog čovjeka, vješto se 
kanališe i prema Mehmedaliji, uredniku jednog od
najuglednijeg književnog lista tadašnjih YU prostora
„Život“, usmjerava bunt nadobudnih i neosnovano uvrijeđenih
mladih sarajevskih pjesnika zbog, po njima, male literarne 
zastupljenosti u medijima sa kojom on nije ama baš ništa
imao. Marko Vešović, Abdulah Sidran i drugi, neki prije, a
neki kasnije odustaju od rušenja, kako su govorili
„najvećeg“ (Maka) postajući svjesni svoje 
izmanipuliranosti od strane tada glavnog urednika časopisa
„Lica“ , šovinistički nastrojenog režimskog „književnika“
Noge, koji je, kao samac, stanovao u većem stanu od Makove
petočlane porodice. Enver Dizdar, 
Mehmedalijin najstariji sin i svjedok tih događanja napisao
je: “Kevtali su i klevetali, neki od njih možda u debelom
neznanju, slijedeći režanje i lavež moćne
kučke-velikosrpskog projekta. Jedan od njih, Rajko Nogo,
izdvajao 
se po upornosti, poslušnosti i „pravovjernosti“. Postao je
strasno dresiran i dobro hranjeni vuk, pridružio se
iskonskom čoporu i postao njegov nominalni predvodnik“.
Mehmedalija Dizdar nije poklekao. Ponudu da sa 
porodicom preseli u Zagreb, što je za Hrvatsku književnost u
njegovom svojatanju ostao nedosanjani san, a nudili su njemu
i sinovima tamo stanove i stalno zaposlenje, dobre plate,
odbija rekavši svojima da on neće ostaviti 
Bosnu i da bi to bio njegov poraz: “Neće me niko otjerati iz
Sarajeva. To bi bila izdaja i mene i ove zemlje u kojoj sam
rođen.“ Bolilo ga je to što je BH Srbin, političar kasnije
član i predsjednik predsjedništva SR Jugoslavije, 
Cvjetin Mijatović ( mora da mu je mati bila neka mnogo važna
žena imena Cvijeta) uspio u Beograd protjerati Mehmeda Mešu
Selimovića, uz svesrdnu pomoć jednoga broja bezdušnih,
nazovi muslimana, najvjerovatnije tako 
skrivajući istinu o mučkoj likvidaciji Mešinog brata,
partizanskog oficira, ubijenog poput hiljada uglednih
Bošnjaka po završetku Drugog svjetskog rata. 1967. godine
Muhamed Filipović sa svojim esejem „Bosanski duh u 
književnosti, šta je to“ hrabro staje uz Mehmedaliju i
prihvata na sebe dio ogromnog tereta svakojakih optužbi.
Istovremeno on mudro pokušava upozoriti javnost šta je to
kod Maka što prekodrinskoj politici smeta i ne 
odgovara i kakvi se iza toga sve kriju njeni ciljevi.
Nastavljajući svoju borbu Dizdar zajedno sa Alijom
Isakovićem radi na prijedlogu „bosanske jezičke verzije“
srpsko-hrvatskog jezika, koja bi se, po njima, koristila kao

prirodna na prostoru BiH. Svojom postojanošću i hrabrošću
kao da je želio Bošnjacima u praksi pokazati šta je mislio
kada nam je poručio:- „Trebali bi se konačno sastati sa već
davno odbjeglim vlastitim srcem.“ Briga za 
Bošnjaka, zbog njegove naivnosti i dobrodušnosti,
najslikovitija je u Mehmedovom stihovnom pitanju: “Trebaš da
živiš med ljudima / a riječi nemaš / trebaš da živiš med
vucima / a zuba nemaš?“ O svom vatanu je govorio 
ovako: „Bosni je suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu
i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.“ Svoju poeziju je
adresirao rečenicom: „Za sve pod nebom dobre ljude / i za
sve dobre / Bošnjane“. Mehmedalija je uvijek, za 
razliku od nas još mnogih, davno znao ko je i šta mu je
činiti: „Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo / ovdje se
ne živi samo da bi se umrlo / ovdje se umire da bi se
živjelo.“ 

Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj tajnoj dvoglavoj
aždahi, 1968. godine zadala je težak udarac njegova knjiga
naslovljena sa „Stari bosanski tekstovi“ . U njoj je
historijski elaborirao i dokazao hiljadugodišnje postojanje

države Bosne, bosanskog jezika, (jezika Bosne) i njenih
stanovnika, dobrih Bošnjana, po vjeri bogumila. Objasnio je
i dokumentovao da je glagoljica bila pismo bosanskog
sveštenstva i da su ovdje u Bosni prvi put sa 
zapadnog Latinskog u istočnog Grčkog, vjerskih jezika
katoličanstva i pravoslavlja na glagoljicu prevođena
jevanđelja. (Marijansko jevnđelje XII vijek). Predočio je
postojanje Humačkih ploča pronađenih kraj Ljubuškog, zatim 
povelje, darovnice i pisama koja datiraju skraja X i početka
XI vijeka prevedenih sa glagoljice na „Bosančicu“ , pismo
Bosne dokazujući da Povelja Kulina Bana nije jedini spomenik
svjetovnog karaktera pisan na narodnom 
jeziku, reprezent bosanskog kulturnog naslijeđa. Pojasnio je
i objasnio zašto je došlo do negativnog odnosa bogumilskog
monoteističkog vjerovanja spram zapadne katoličke crkve za
koju kritički kažu da: „služi knezu 
vijeka“ (odala se užitcima i porocima ovog svijeta i zato je
naziva sotoninom crkvom) Istočnoj crkvi, pored toga, javno
zamjeraju što je podmitljiva (starješine se na visoke
položaje postavljaju pomoću mita). Bosanskim 
bogumilskim vjerskim velikodostojnicima, koji su živili od
svog rada, nisu trebale crkvene zgrade jer su vjerske obrede
obavljali najčešće u za to napravljenim skromnim kolibama,
kad su vremenski uslovi dozvoljavali vani, a 
zimi po kućama. Oni u tom vremenu razbijaju misterij države
i njene vlasti u kojima je carovala strahovlada nad narodom,
njegovana od strane crkvene hijararhije Carigrada i Rima.
Papu i patrijarha carigradskog nazivaju 
inkarnacijom samog nečastivog. Ta borba demistifikacije zla
razvila je, baš ružno rečeno, „heretičku književnost“ (
„hereza“ je pogrdan naziv dat za sve ono što nije na pravcu
ova dva crkvena učenja kao i „patarenstvo i 
paganstvo“ ) zacrtanu pojavom „Tajne knjige“ (posjeduje je
samo bečka nacionalna biblioteka), a završava knjigom
„Početijem svijeta“ u kojima je osnovni motiv, ideja vodilja
čovjeka kroz život: „pobjeda dobra nad zlim i 
potreba da se zlo savlada pravednim životom i radom.“ Bosna
je tada po Krleži: „Jedino evropsko ostrvo gdje se poštuje
sloboda savjesti i uvjerenja.“ Evo, poslije vjerovanja u
Jednog Boga, neprihvatanja kipova, slika, krsta, 
zvona i odbijanja trojstva, krucijalno važne podudarne tačke
sa islamom i odgovora zašto je isti, od strane ogromnog
broja Bošnjaka bogumila masovno i bezrezervno prihvaćen. To
je izgledalo kao jedan veliki fenomen da 
narod koji stotinama godina, bukvalno vijekovima, strada,
krvari, biva ubijan i proganjan u križarskim i krstaškim
ratovima zato što neće da se odrekne svoje vjere, a onda
dobrovoljno, bez ikakve prisile koje u islamu ne 
smije ni biti, prihvata novo vjersko učenje. Ustvari,
analizirajući podudarnost bogumilstva i islama dolazi se do
zaključka da su Bošnjaci tada samo promijenili naziv vjerske
odrednice bogumil u musliman. Mehmedalija ovako, 
zbog zla nanesenog svojim pretcima, kaže za pape i
patrijarhe, poglavare zapadne i istočne crkve tog vremena u
pjesmi „Zapis o prijestolju“ - Kakvo to lice čudno vidim /
na svetoj stolici / Kakvo to lice vidim na stolici / Petra 
i Pavla / To lice sveto odraz je kleti / samoga Dijavla.
Spominjanje „Pavla“ nije ni naivno ni slučajno. On je
historijski potvrđeno bio monoteista. A evo kako glase
vidoviti stihovi pjesme naslova „Poruka,“ koji su nam
postali 
jasni tek po agresiji: Doći ćeš jednoga dana na čelu
oklopnika sa sjevera / I srušiti do temelja moj grad /
Blažen u sebi / Veleći / Uništen je on sad / I uništena je /
Nevjerna njegova / Vjera... Zakleo si se na to / Na kaležu
na 
križu na oštrici mača / Pijan od pojanja prokletstva i dima
tamjana. Nije se bojao, nije ga bilo strah reći istinu jer
je čvrsto vjerovao i tvrdio da smrti nema: “I nema kraja /
Smrću je samo obasjana / Staza od gnijezda do 
zvijezda.“ 

Svo to vrijeme vrijeme, nije prestajao u listu „Život“
objavljivati serijal priča o bosanskim legendama pod
naslovom „ Pečatom zlatnim pečaćeno“. A 1970. godine po
obznanjivanju njegovog eseja „Marginalije o jeziku i oko 
njega“, život mu počinje visiti o koncu.“ Neprijatelji Bosne
odmah su u ovim zapisima naslutili po njih razornu opasnost
od buđenja svijesti i otpora njihove temeljito obrađivane,
izdrilovane i indoktrinirane žrtve“ – citat E. 
Dizdara. Otvorene četničke prijetnje sada i javno, usmeno,
pa pismima i telefonskim pozivima u svaka doba dana i noći
njemu i njegovim postaju svakodnevnica. Mehmedalija Mak
Dizdar je u tom napisu skrnavljenje 
bosanskog jezika i nametanje svog od strane „pridošlica“
Srba, kako je imenovao sve uvezene lektore, cenzore,
urednike, novinare, učitelje, nastavnike i profesore jezika,
nazvao doslovice „diktaturom manjine nad većinom“. 
Posebno se osvrnuo na izostavljanje ili zamjenu slova „h“
prvo sa „j“ i „v“ pa „k“ i „g“. Naveo je primjer kako su se
đaci smijali kada je učiteljica Srbijanka na času pokušala
izostaviti slovo „h“ u rečenici: Prhnu ptica s grane. 
Dokazivao je da se nikada u Bosni nije govorilo, a niti je
pravilno naprimjer umjesto „duhan“ reći „duvan“ ili kazati
„odok“ a ne „odoh“. Navodeći natpise iznad ulaza u rudnike
gdje piše „sretno,“ pobijao je ispravnost upotrebe 
riječi „srećno“ u Bosni, a poslovicom „Trbuhom za kruhom“
svjedočio da je riječ „hljeb“ bosanskom jeziku strana.
Pretapanje slovne skupine „š“ i „t“ u „ć“ (št-ć) je u Bosni
jezički okončano i pravilno je kazati „općina“ a ne 
„opština“. Uvezene lektore i cenzore optužuje za haos koji
je nastao u novinama, radiu i TV ekranima zbog njihovog
nepoznavanja jezika Bosne, bosanskog jezika i nametanja
srpsko-hrvatskog lingvističkog kodeksa koji je 
ovdje stran. Na ulici mu se, između ostalih mnogobrojnih
doživljenih neprijatnosti, dojučerašnji prijatelj i kolega
po peru Srbin unio u lice i izderao: „Šta je, mi ti Srbi
ukrali slovo „h“. Puškama ćemo mi ovo raspraviti. Misliš li

ti na svoje sinove?“ Nažalost, i Enver Dizdar je sa sobom u
grob odnio kao tajnu ime ovog (ne)čovjeka za kojeg je 2010.
godine rekao da još živi u Sarajevu.

A onda, kada se najmanje tome nadao, 1971. godine dodijeljen
mu je veći stan. Par mjeseci sreći Dizdarovih nije bilo
kraja. Konačno je književnik dobio prostor za svoj nesmetan
rad, a i djeca su se mogla najzad raskomotiti. 
Ni slutio nije da je to bio završni čin monstruoznog
zločinačkog plana koji nije mogao biti osmišljen bez
saradnje tima psihologa, vrsnih poznavalaca ranjivosti
ljudske duše i granica psihičke izdržljivosti čovjeka. Par
mjeseci 
po useljenju, najmlađi sin Murkel mu iz poštanskog sandučeta
donese plavu kovertu. Nakon iščitavanja njenog sadržaja
Mehmedalija je uspio samo reći da ga strašno boli u prsima
na koja je naslonio ruku, previvši se onako 
sjedeći u pasu. Nekoliko sekundi kasnije glava mu je klonula
na pisaću mašinu pored koje je stajala čaše nedopijenog
soka. Umro je u pedeset i trećoj godini života pročitavši
službeni dopis Izvršnog vijeća SR BiH čiji je naslov 
glasio: „Rješenje o deložaciji“! U odluci je obrazloženo da
je ista donešena zbog bespravnog zaposjedanja državne
imovine, odnosno samovoljnog useljenja u stan od strane
imenovanog ?! Poslije njegove smrti niko više 
nikada nije spomenuo iseljavanje njegove porodice čiji
članovi i danas tu stanuju na osnovu prvobitnog konačnog
rješenja o dodjeli stana Maku, kojem se on toliko radovao,
izdatog od strane istog tog Izvršnog vijeća. Svaki 
komentar je zaista suvišan.

- Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, vješto doziranim
instrumentima i metodama „specijalnog rata“ psihološkim i
„književno – estetskim“ presingom i torturom, a konačno
umoren, dokrajčen užasno ponižavajućim 
falsifikovanim optužbama, surovim udarom na egzistenciju i
mogućnost opstanka. Završni udarac mu je zadat pismom. Ono
ga je dotuklo“ Zapisao je njegov najstariji sin, očevidac
svih tih događanja.

A što se tiče odnosa ovog poetskog velikana prema vjeri na
koju mu neki, ne znam odakle im hrabrost, uzimaju pravo, evo
jedan primjer kako u Mehmed Alijinoj verziji glasi hadis
Muhameda a. s. da je najveća borba ( veliki 
džihad), borba sa samim sobom: - Jer najmanje znaš da u
svome žiću / Najteža hrvanja su / I ratovi pravi / U samome
/ biću. 
Svoju tevbu, iskreno pokajanje Gospodaru, Dizdar je
izgovorio i zapisao ovako: - Bože / Oprosti mi / što sam tek
došao / Tamo odakle sam pun nade i pošao. 
Šta je stećak?
Oličenje gorštaka Bošnjaka !
Šta radi Bošnjak na stećku ?
Stoji uspravno. Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje,
niko nije pronašao 
Stećak na kome Bošnjak kleči ili moli. Na kome je prikazan
kao sužanj. 
Ovo je citat velikog prijatelja Bosne, koji se sa njom čitav
život poistovjećivao, najvećeg hrvatskog književnika
Miroslava Krleže. Riječ „Bosanac“ je u skladu (sukladno) sa
istinom zamijenjena riječju „Bošnjak“ jer su se tako od 
desetog vijeka (stoljeća) pa nadalje, po pisanim tragovima,
izjašnjavali i bili imenovani stanovnici (žitelji) ove
najljepše države na svijetu, bez obzira na vjeru! 

Bosanski velikohrvati ( "Dzubravko" )Lovrenovići i ini tvrde
da promišljanje gospodina Krleže o Bosni nije ispravno jer
je izvedeno iz književniku podastrtih netačnih historijskih
podataka. Ovo je i smiješno i žalosno. Oni koji 
se nikada nisu odredili (očitovali) o križu iznad Mostara
koji sem provokacije Bošnjaka uveliko ugrožava sigurnost
avionskog (zrakoplovnog) saobraćaja, o stećku iscrtanog
šahovnicom ispred mostarske općine što je 
falsifikovanje povijesti,( jedan od njih je predsjedavajući
instituta za zaštitu historijskih spomenika) o dvije škole
pod istim krovom, o aparthejdu nad Bošnjacima u Stocu...
uporno govore neistinu. Nažalost, nisu sami. Poput 
mnogih i oni lagodno žive od funkcija i novca države BiH, a
sve čine da je unište. Rahmetli Adil Zulfikarpašić pričao je
da mu se Mak žalio, još kao mladić, kako je poslao jednu
pjesmu u Zagreb da se objavi. To je i učinjeno, 
ali je ispod, kao njen autor bio potpisan Novak Simić
književnik kojem je i dao tu pjesmu da je ponese! Stariji
brat Hamid mu je uz osmjeh rekao da se ne sikira i kako je
to dokaz da ono što radi sigurno vrijedi. Lovrenovići 
nikada o istinitosti tog događaja ništa nisu kazali,mada je
jednom od njih književnost profesija. 

Riječima se nekim divimo, a nekih se riječi opet stidimo –
poručio je ovakvima, još davno, Bošnjak Mehmedalija Mak
Dizdar. 

„Maka se jednostavno ne može i ne smije više zaobilaziti,
ako se želi afirmisati Bosna. On je jedan od najvećih
simbola Bosne koji će još rasti. Njegovo vrednovanje nije
završeno. Još niko nije protumačio sve tajne 
Mehmedalijinih stihova, poruka...“ Ovo je na neki način i
amanet Bošnjaka rahmetli Adila Zulfikarpašića.

Zelio bih samo da se nadovezem na predivni predhodni
tekst(kom.202),
na pomalo satirican nacin.Za ovu "anegdotu"mnogi su vec
culi,ali treba
je ponoviti za sviju,za one koji su je culi,kao i za one
koji je nikada
nisu culi:
U veoma popularnoj emisiji gospodje Zeljke Ogreste na
hrvatskoj televiziji ucestvovala je jedna veoma popularna
osoba iz Bosne i Hercegovine.Pricali su o svemu i svacemu.U
tom pricanju postavi gospodja Ogresta,neocekivano,a kojim vi
dragi gospodine jezikom govorite?Osoba odgovara
gospodski,smireno,pa bosanskim.Pa kakav je to jezik,da li
postoji,nastavlja gospodja Ogresta.Gospodin odgovara,
na svoj godspodski nacin:Nemojte ta pitanja,nastavimo
smirenije kao
ranije.Ali gospodja Ogresta je bila veoma uporna sa tim
pitanjem,
ponavljajuci ga vise puta.Doticni gospodin nemajuci izlaza
odgovorio
joj je pitanjem;
Da li vama gospodjo Ogresta podjahkad u sabah prahne
cuna???
Emisija je nastavljena ali bez nezgodnih pitanja.

po toj logici,jarane, i vrhovci imaju svoj 
jezik -voj,tuj,sermija...
Dovoljno je izvrnuti postojeci jezik i eto
ti novog (novokomponovanog hairli jezika)

za 204,aferim!

Aferim! Hvala sto mi pomazes da se uvjerim da sam ono sto
osjecam. Uvijek sam osjecao da sam Bosnjanin, a silom
prilika i zaljubljenosti u zajednistvo Jugoslavije,
izjasnjavao sam se kao Jugosloven. To mi je davalo nadu da
cemo moci zivjeti zajedno, kao ljudi. Uvijek mi je smetalo
ono ponizavajuce izjasnjavanje "neopredjeljen" koje nam je
nametnuto iz poznatih razloga pokusaja negiranja Bosne.
Sada, a uz tvoju veliku pomoc, potpuno mi je jasno sta sam i
sta sam uvijek bio i tako cu se ubuduce i izjasnjavati:
BOSNJANIN. Zivot i rad Mehmedalije Maka Dizdara treba da nam
bude zvijezda vodilja u rjesavanju nasih mnogobrojnih
problema i putokaz koji ce nam pomoci da spoznamo sami sebe.
Jos jednom, velika hvala Insane.

Datum : 04.04.2009. 
Galbraith: Možda bi bilo bolje da smo Hrvate pustili u
Banja
Luku

SARAJEVO - Vodstvo Republike Srpske bilo je fašističko i
genocidno. Vojska RS-a također je bila fašistička i
genocidna - ustvrdio je u razgovoru za Dnevni avaz
nekadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u
Hrvatskoj Peter Galbraith. 

Razgovor je objavljen nakon Galbraithove izjave za Američki
nacionalni radio (NPR) da su "bosanski Srbi genocidni
fašisti". 

- Ne znam koje sam riječi točno koristio na NPR-u. Bila je
to akademska rasprava o ratovima na Balkanu i u BiH. Među
gostima sam bio i ja. Možda sam tamo rekao nešto slično,
poput paralela koje su se povlačile s Njemačkom nakon
Drugog
svjetskog rata. No, ne mislim da su bosanski Srbi
fašistički
i genocidni, ali rukovodstvo RS i Vojska RS iz tog doba -
jesu! - kaže Galbraith koji je komentirao i zašto nije
došlo
do ulaska hrvatskih trupa u Banja Luku.

- Govorio sam o tadašnjoj situaciji i špekulirao što bi se
desilo da smo pustili Hrvatima uzimanje Banja Luke. Istakao
sam da je tadašnje vodstvo bosanskih Srba genocidno i
fašistoidno te da bi možda bilo bolje, da bi region bio
stabilniji, da smo dopustili da budu potpuno poraženi,
umjesto što smo se odlučili na kompromis...ali, da je Banja
Luka uzeta, imali bismo na koridoru u Posavini najmanje
300-400 tisuća ljudi i veoma tešku situaciju. Već smo imali
dosta izbjeglica iz Krajine. Oni i bosanski Srbi u egzodusu
doveli bi do humanitarne katastrofe. To nismo smjeli
dopustiti. Bilo je još dosta drugih faktora koje smo
uzimali
u obzir. 

Galbraith je komentirao i današnje stanje u našoj regiji. -
U proteklih deset godina zabilježen je ogroman napredak.
Hrvatska je 1998. na vlasti imala Tuđmana i brojne
probleme.
Danas ona ulazi u NATO, a uskoro će postati i članica EU.
Nisu ni vijesti iz BiH tako loše, mada znam da su ljudi u
vašoj zemlji generalno nezadovoljni. Ipak, u proteklih
deset
godina zabilježen je izuzetan napredak. U Srbiji imate
demokratsku vlast... 

Veoma volim taj region i volio bih se vratiti i raditi
tamo.
No, trenutno nisam bez posla. Galbraith je također Dnevnom
avazu potvrdio kako se nakon američkih izbora može
očekivati
da pobjednik, što se sada uzima kao gotova stvar, Obama i
njegova administracija poduzmu jači angažman na Balkanu.

http://www.jutarnji.hr/

DEN HAAG 
12.09.2006 
Mirjana Rakela
Peter Galbraith, u vrijeme rata u Hrvatskoj veleposlanik
Sjedinjenih Američkih Država u toj zemlji, izjavio je danas
pred Haškim tribunalom da je nekadašnji predsjednik
Hrvatske
Franjo Tuđman želio pripojiti svojoj zemlji djelove Bosne i
Hercegovine.
Galbraith je to rekao kao svjedok Tužilaštva u procesu
šestorici nekadašnjih političkih i vojnih vođa
samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna, optuženim
za
zločine počinjene 1993. i '94. nad Bošnjacima u srednjoj
Bosni i zapadnoj Hercegovini. 

http://www.slobodnaevropa.org/content/news/681819.html

A.Izetbegovic "Amerika je sprijecila pad Banjaluke"
(Nenad Pejic "Slobodna Europa" u razgovoru sa
A.Izetbegovicem)
Izetbegovic govori o prijetnji masovnim zracnim udarima od
strane Amerike ukoliko Bosnjacko-Hrvatske snage nastave
napredovanje ka Banjaluci.

http://www.youtube.com/watch?v=-8DN0tTcCQ8&eurl=http%3A%2F%2Fwww%2Etoo%2Eba%2Fcontent%2Fvideo%2Fnovosti%2F%2E%2Dizetbegovi%25C4%2587%253A%2D%252526quot%253Bamerika%2Dje%2Dsprije%25C4%258Dila%2Dpad%2Dbanjalu&feature=player_embedded


Otmica Alije od strane JNA 92

http://www.youtube.com/watch?v=U3SLU9a54kM&eurl=http%3A%2F%2Fwww%2Etoo%2Eba%2Fcontent%2Fvideo%2Fnovosti%2Fotmica%2Dalije%2Dod%2Dstrane%2Djna%2D92&feature=player_embedded


Rat u BiH - Karadžić i njegov gost, poznati ruski pisac,
Limonov Eduard na brdima iznad Sarajeva 

Ruski pisac, Limonov Eduard  puca po Sarajevu !

Limonov Eduard pluca po Sarajevu !

http://www.youtube.com/watch?v=tH_v6aL1D84

Eduard Limonov, now of "Other Russia" opposition, seen here
on the hills above Sarajevo. Next to war criminal Radovan
Karadzic. Limonov, now an "opposition activist", together
with chess master Garry Kasparov.

Episode from "Serbian Epic", by Pawel Pawlikowski and Lazar
Stojanović, 1992

Evidence exhibit at the Hague International War Crimes
Tribunal, ICTY 

All clips remain the sole property of the respective
copyright holders. No videos are for sale, nor do they imply
challenge to ownerships. They are intended strictly for
educational and historical purposes, and fall under the
"Fair Use" guideline.

p.s.
JAVNA JE TAJNA DA SLOBODAN MILOSEVIC NIJE IZRUCEN,OD STRANE
SRBIJE,U HAG ZBOG TOGA STO JE PREDVODECI SRBIJU IZVRSIO
AGRESIJU I GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI,VEC JE IZRUCEN (OD
STRANE KOSTUNICE,DJINDJICA I OSTALIH U SRBIJI) HASKOM
TRIBUNALU ZBOG TOGA STO NIJE USPIO SPROVESTI PLAN SANU-A O
OSTVARENJU "VELIKE SRBIJE"...

POSTO SU NEKE VELIKE I UTICAJNE ZAPADNE VOJNE SILE
PODRZAVALE MILOSEVICA U STVARANJU "VELIKE SRBIJE" NA STETU
BIH(PREKO GENOCIDA NAD BOSNJACIMA MUSLIMANIMA),VJEROVATNO
JE
SLOBODAN MILOSEVIC I UBIJEN U HASKOM ZATVORU,POSTO JE MNOGO
ZNAO I BIO SPREMAN SVJEDOCITI PROTIV ONIH KOJI SU MU
POMAGALI DA OSTVARI "VELIKU SRBIJU" NA RUSEVINAMA TITOVE
JUGOSLAVIJE ?!MILOSEVIC JE TAD U HAGU POZVAO DA SVJEDOCE
TADASNJI(1992-95) PREDSJEDNICI
BRITANIJE,USA,FRANCUSKE,NJEMACKE,ITD.KOJI SU TAD ODLUCIVALI
O SUDBINI BIH I REGIONA...

za gdoga
izvinjenje nepotrebno 
moje ime zapravo je i izvuceno iz naziva HAFIZ (koji zna
koran napamet)
pazi ironije ja ubjedjeni ateista ali sa dubokim postovanjem
prema pravim umjerenim geligioznim osobama(imadoh ih u
familiji podosta)
tebe zapravo i jesam zapazio sto imamo veoma slicna
razmisljanja
da starr sam po godinama a nadam se da sam jos dovoljno
liberalan i slobodouman da se mogu strpati u mlade
i molim da me ne persiras jer te odavno smatram prijateljom
postovanje
hivzija

OVIM I OVAKVIM DOKUMENTARNIM FILMOVIMA ZELIMO SACUVATI
ISTINU OD ZABORAVA I LAZI ZA SADASNJE I BUDUCE GENERACIJE A
NE SIRITI MRZNJU ILI SLICNO.

----------------- 

ENGLISH 

With this documentary film, we wish to preserve the truth
from oblivion, and prevent lies about this incident, for
present and future generations. 

Under no circumstances do we want to spread hatred and
ethnic intolerance.

AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU - RAT POCINJE

Two_Hours_From_London_-_part_three_(3__5) 

http://www.youtube.com/watch?v=8S89qb_wQaQ&feature=related


**************************************************
Two_Hours_From_London_-_part_one_(1__5)

http://www.youtube.com/watch?v=8ye4dScE-OY&NR=1

**************************************************
Two_Hours_From_London_-_part_two_(2__5)

http://www.youtube.com/watch?v=WFVN4NDfPRs&feature=related

**************************************************
AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU - RAT POCINJE
Two_Hours_From_London_-_part_three_(3__5)

http://www.youtube.com/watch?v=8S89qb_wQaQ&feature=related

**************************************************
Two_Hours_From_London_-_part_four_(4__5)

http://www.youtube.com/watch?v=vu_yU5O9dLM&feature=related

**************************************************
Two_Hours_From_London_-_part_five_(5__5)

http://www.youtube.com/watch?v=j5p4-rqkW00&feature=related

Koštunica za Srbiju do Sarajeva

BEOGRAD - 'Ovo je primjer kako treba izgledati buduća
granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odlučnošću naših
boraca da ne odstupe', kazao je 1994. godine aktualni
premijer Srbije Vojislav Koštunica pri obilasku položaja
vojske bosanskih Srba oko Sarajeva.

Ta se izjava čula jučer u Haagu, pred Međunarodnim sudom
pravde drugog dana rasprave po tužbi Bosne i Hercegovine
protiv Srbije i Crne Gore za genocid. 

Izjava aktualnog premijera Srbije, tada predsjednika
Demokratske stranke, prezentirana je kao snimka na kojoj se
potom pojavljuje i lider Srpske radikalne stranke Vojislav
Šešelj. 

Komentirajući snimku te posebno izjavu Koštunice o 'Srbiji
s
ove i one strane Drine', jedan od zastupnika BiH u tužbi
Phon Van Den Biesen kazao je da je i to dokaz plana da se
Drina izbriše kao granica između dviju država, realizira
plan o čišćenju od nesrba pojasa od 50 kilometara zapadno
od
te rijeke, čime bi se stvorila velika Srbija. 

Bosanski muslimani - Historija jedne borbe za opstanak 
(cijeli film 1:48:15)

http://www.youtube.com/watch?v=vObTmEw2jTY

Film "Bosanski muslimani -- historija jedne borbe za
opstanak" je dokumentarni film scenariste prof. dr.
Džemaludina Latića, nastao 1994. god. u vrijeme najžešće
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Film historijski
argumentovano govori o Bosni i Bošnjacima od Srednjeg vijeka
pa do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992-1995).
Ovo je film koji se mora pogledati, a posebno ga
preporučujemo mladima, koji možda nemaju vremena da iščitaju
historijske knjige o svojoj domovini i svom narodu. Film
razobličava i mnoge laži kojima su se služili i još uvijek
služe neprijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Bosanski muslimani - Historija jedne borbe za opstanak
(cijeli film)

http://www.youtube.com/watch?v=vObTmEw2jTY

Koliko god bih volio da se pravoslavni Bosanci otrjezne
i shvate da su zavedeni, u isti mah bih volio da se to
ne desi ovom "covjeku"...
(Ovo pod navodnicima jer ovaj primjerak bioloskog bica
ima noge, ruke, glavu, oci, uhogrlonos...., zna da hoda
uspravno... pa time, bioloski pripada ljudskoj vrsti.
Ipak ostaje diskutabilno koliko ima zajednickog sa 
sapiensis vrstom.)
... dakle, ne bih volio da mu se to desi jer bi bilo 
sramota imati takav primjer medju zemljacima.
Ukljucite zvucnike i bujrum:
http://tinyurl.com/accv424
ps. ne bih se bas ponosio ni s onim iz 204. Nazalost!

Ko i Zasto Je Ubio Legendarnog Blaza Kraljevica 

Razotkrivanje odgovornih za ubistvo Zapovjednika HOS-a i
Generala ARBiH Blaza Kraljevica na Krusevu.

http://www.youtube.com/watch?v=tmkcKXbn_Kc&feature=related

HOS – HRVATSKO "NE" CETNICIMA I NJIHOVOJ IDEJI VELIKE
SRBIJE

(Skracena verzija, samo na borbe u Bosni i Hercegovini) 

Autori: Bojovnici HOS-a 

Zagreb, 11. Travnja 2009.

Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, pocinje
rat u kojem su velikosrpske snage ovladale vecim dijelom
zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i
Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i
Hrvatsko
vijece obrane (HVO) te zapocinje oštra borba izmedu snaga
odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

Udružene hrvatsko-bošnjacke snage u Hercegovini u ljeto ‘92
zapocinju s oslobodilackim operacijama i u operaciji
Cagalj,
7.6.1992. oslobodeni su Klepci – Prebilovci –Tasovcici
tvrda
cetnicka uporišta na lijevoj obali Neretve kod Capljine.

Najvece zasluge za ovu akciju ima postrojba HOS-a koja je
svladala strojnicka i snajperska gnijezda na koti
Klepešnici
i prva ušla u navedena mjesta. HOS je odigrao kljucnu ulogu
u osloboditeljskoj akciji Lipanjske zore u ljeto ‘92 a
istom
takvom akcijom oslobodena je dolina Neretve odnosno opcine
Mostar, Stolac, Capljina s oko 1.800 cetvornih kilometara
prostora. Tom odlucnom akcijom dijelom su sprijeceni napadi
srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na
Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od
katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u
ratu
u Bosni i Hercegovini. Velicina pobjede je još veca jer je
na podrucju koje je oslobodeno bila iznimno velika
koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i
objekata.

HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevica, i s potporom
Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava
(HSP)
je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te
nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne
i
Hercegovine. Sredinom srpnja, ratni stožer HOS-a za Bosnu i
Hercegovinu je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.

Nakon oslobadanja Mostara, zapocinju i sve cešci incidenti
izmedu HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a
ne
priznaje jedinice Armije BiH na podrucju "Herceg Bosne" dok
zahtijeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje
jedinica HVO-a na podrucju pod njihovom kontrolom.

U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci (kojih je
bilo do 40%). Borci HOS-a su na borbenim položajima imali
dobru suradnju s borcima HVO-a ali, kako sami kažu, casnici
HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski.
Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i citave postrojbe, su
prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajednicke
hrvatsko-bošnjacke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.

Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž
Kraljevic je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i
Hercegovine, ali i sve omraženiji od strane vodstva
"Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u
borbama
sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljevicu su stizale
prijetnje smrcu. Još 9. svibnja, Kraljevic je izdao proglas
u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora s
Radovanom Karadžicem u Grazu na kojem je navodno vršen
dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski
dio. U istom proglasu, Kraljevic je pozvao jedinice HVO-a
da
uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo
HOS-a.

Kraljevic je imenovan generalbojnikom Armije BiH a 2.
kolovoza je postao clan Glavnog Štaba Armije BiH. Ubrzo je
u
Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a
pri cemu su istodobno istaknute zastave HOSa, hrvatska
narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.

7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove opcine
Trebinje, najveceg velikosrpskog uporišta u istocnoj
Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljevic je
bio
pozvan u Mostar na sastanak s Matom Bobanom. Stigavši u
Mostar, Kraljevic je prvo održao sastanak s lokalnim
zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze
na podrucje Trebinja radi oslobadanja tog mjesta od
cetnika.
Takoder je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radic" iz
Ljubuškog sprema prijeci u sastav HOS-a.

Na povratku iz Mostara u naselju Glamuzine kod Kruševa, na
kontrolnom punktu Varda, vozila HOSa su zaustavljena od
Vojne policije HVO-a. Cim su se vozila HOS-a zaustavila,
vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, medu
njima i Kraljevic, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno
2.000
metaka. Još je svakom ubijenom HOS-ovcu naknadno ispaljen
metak u glavu. Blaž Kraljevic je sahranjen u rodnom mjestu
Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga
je
posmrtno unaprijedilo u cin krilnika, najviši cin u Hrv
atskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su
posmrtno promaknuti u cinove pukovnika HOS-a.

Nakon ovog muckog cina Ante Prkacin sastaje se s Matom
Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao
sporazum kojim je prakticki pristao na raspuštanje HOS-a u
BiH. Zbog toga, Prkacin je istog dana iskljucen iz HSP-a.
Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili
prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u
Hrvatsku ili zapadne zemlje.
---- 

KOMENTAR: Veoma poucan clanak iz kojeg se vidi kako je
mocni
HOS, koji je zaustavio JNA u BiH, bio lagan zalogaj za
cetnicke agente medju Hrvatima, ukljucjuci Tudjmana,
Bobana,
Prkacina itd. Ironicno je da jedini "general HOS-a" koji
redovno dobija rijec u hrvatskim medijima da predstavlja
HOS
je Ante Prkacin, Tudjmanov agent koji je u stvari unistio
HOS iznutra.... 

http://www.republikabih.net 

.....
Razotkrivanje odgovornih za ubistvo Zapovjednika HOS-a
Blaza Kraljevica na Krusevu. 
Ko i Zasto Je Ubio Legendarnog Blaza Kraljevica

http://www.youtube.com/watch?v=tmkcKXbn_Kc&feature=related

Dobro je poznato svima u BiH zasto je mucki ubijen 
Blaz Kraljevic(BiH Hrvat,komadant HVO-a iz srednje Bosne),
jer se borio za svoju Drzavu BiH,pa je smetao
Tudjmanu(Susku i Bobanu) pri sprovodjenju monstruoznog plana
iz
Karadjordjeva(Tudjman-Milosevic iz 1991 godine)o podjeli i
nestanku BiH(pa tako i Bosnjaka) izmedju Srbije i
Hrvatske...

BIH HRVAT ZELJKO KOMSIC 
SADASNI CLAN PREDSJEDNISTVA BOSNE I HERCEGOVINE 
U SVOME UREDU U SARAJEVU 
DRZI ISTAKNUTE DVIJE SLIKE OD DVOJICE HRVATA,
HRVATA JOSIPA BROZA TITA 
I BLAZA KRALJEVICA KOJI JE BIO PROTIV PODJELE BIH I BORIO SE
ZA JEDINSTVENU DRZAVU BOSNU I HERCEGOVINU,PA JE ZATO I
UBIJEN OD HRVATA KOJI SU ZELJELI PODJELITI BOSNU I
HERCEGOVINU NA OSNOVU PLANA PODJELE BIH IZMEDJU TUDJMANA I
MILOSEVICA U KARADJORDJEVU 1991 GODINE.ZALOSNO I JADNO !

Evo malo gradiva za razmisljanje:
U istoriji se, izmedju ostalih, navode dva razloga zbog
kojih je Stefan Nemanjic isao u krstaske ratove protiv
Bogumila.
1 Odbijali su da rukuju oruzjem i nisu se odazivali na
mobilizacije....
2 Oruzjem su se okomili na vlast, tj, Nemanjice
......!!!!!!
(vela havle! hajd sad pa prokontaj istinu)
Prosle godine sam krstario Bosnom. Prvi put poslije
"dobrovoljnog" izgnanstva 1991. Navratim u manastir Tvrdos,
nadomak Trebinja, pa tu otkrih jos jednu "istinu".
Rece mi prota da manastir postiji od III stoljeca. Masala!
Dakle pravoslavlje i srpstvo u tim krajevima je postojalo i
prije sv Pavla i prije kriscanstva i prije dolaska slavena.
Istina je da je manastir podignut na temeljima nekog starog
hrama, ali prota to "lukavo" presucuje smatrajuci da ce
glupi turista progutati "istinu"
Smiluj se Boze svim lazovima i kreatorima istorije.
(a meni za herezu sudi)

MISS SARAJEVO U2 & PAVAROTTI (subtitulos espańol)

http://www.youtube.com/watch?v=Xh_AQUYvRvg


http://www.youtube.com/watch?v=SeoB-xY_1iw

pa mi smo se vec otrijeznili,otkako smo
vidjeli kako nam razaraju domovinu u koju
smo ugradili svoj suverenitet,gdje smo bili
naivni i vjerovali da mozemo ujediniti ovu
juznoslovensku zgadiju.Sada smo opet jaki,
a bili smo gotovo na dnu.Skupo smo platili
svoj ogromni naivitet.Mi smo sledeci u EU,
a vi gledajte kako cete,sami sa sobom.

Hivzija starac nastavio bih ovu javnu raspravu malom
dopunom,lol!
Sto se vise zaklinju vjerom to su gori na terenu i kao da im
sluzi poput plashta i izgovora za postupke jer cesto,a
dokazano, mentalna-politicka tortura moze biti gora od
fizicke.Sta bi Mesha danas rekao o Bosancima,da je
ziv?????Mesha partizan,zivio i umro u FNRJ/SFRJ,prije
poslednjeg malo-gradjanskog rata seljaka,pardon agresije na
BH.Traje vec preko dvadeset god. sa ratista i gudura
domovine prebacen u kolektivnu svijest aktera sirom
planete.Ljudi se hvataju za rijec,trzaju na ime,zastave i
simbole,jedni iz ljubavi i ponosa a drugi iz nemjerive
mrznje.Ona je najvece blago zemlje i njeguje se od
rodjenja,posebno danas.Pomocu vjere na jednoj strani i
pogane politike-najstarijeg zanata na drugoj,koristeci
prohujali rat nastavili su ga u masama koje im
pripadaju.Svaka strana se ogradila sopstvenom istinom i
argumentima ne sluteci da su vrlo sumnjiv materijal nastao u
kancelarijama po zapovijedima.U potrazi za mogucim
shvatanjem BH apsurda izmedju ostalih medija,Kajak mi je
jako "pomogao",mislim inspirativno.Za desetak god. sam se
potkacio i posvadjao sa nebrojeno mnogo ljudi i kroz
argumente,posebno politicke prirode pokushao shvatiti njihov
pristup,mishljenja i osjecaje oko naoko iste stvari a toliko
oprecne,sukobljene.Hivzija starac,vjerovao ili ne,premda
zvuci kao ispovjedaonica,ja sam totalno sheprtljav za
ikakvih religija&politika,josh manje oko vrste naroda ili
ikakvih geografskih granica,vec me "privuklo" naprosto iz
"knjizevnih" razloga.Sukobi i slicne vrste kolektivnih
sudbina naspram individue su izvor mnogo materijala kog na
Kajaku nije nedostajalo,svih aspekata i uglova
posmatranja.Ovo TI naglashavam zbog buduce
komunikacije,premda istovremeno dodajem da mi je satira i
shega najomiljenija lektira.Shtovanje!
Goran Singh
(US,CA,India,rest of the world,lol))
Goran Pecanac
(BH&Serbia,only,lol.....)
g

Taj intervju 
gospodja Ogresta(zena od Dubravka Merilica)koja je tad
radila 
na HRT-u i kao gost je navodno nastupio oskarovac Danis
Tanovic.

To je sve izmislio humorista Osman Dziho
i nikad se nije desio taj intervju Ogresta-Tanovic.

Pozdrav

...Moj dobri Ahmete , vakat nam je davno bio da pocnemo
slusati i pratiti sta nam nasi ( 
bosnjacki ) istoricari , akademici i intelektualci i ostali
prvaci u bosnjackom nacionalnom 
korpusu "trube"  vec decenijama , ljudi koji su svoj cijeli
zivotni vijek potrosili proucavajuci 
daleku proslost Bosne od samog njenog nastanka do danasnjih
dana , kao i nastanak 
njenog autohtonog naroda , danasnjih Bosnjaka.....

...Ne zaboravimo da danas svi prisutni dejtonski subjekti u
Bosni vrijedno  rade na istom 
cilju, sa različitim zadacima koje su tako pazljivo i brizno
podijelili "izmedju se": neko će 
hapsiti Bošnjake, neko će ih istjerivati iz njihove kulturne
baštine, neko će ih vrijeđati, neko 
će udbaškim metodama zavrtati ruke tzv. prvacima u Bošnjaka,
a sve s ciljem da bude sve 
manje Bošnjaka, spremnih i sposobnih da uoče nastavak
GENOCIDA i da se suprotstave 
(samo)uništenju. Otud zalaganja za bošnjačku jednakopravnost
bivaju tumačena kao
nekakav radikalizam, po istom obrascu po kome se palestinsko
pravo na život smatra
radikalnim. Tako je i kod nas obespravljivanje Bošnjaka
postalo demokratski standard, 
čime je borba za bošnjačku  jednakost dobila kriminalne
etikete. 

Kratak kurs istorije postdejtonske Bosne:

U pravu si kada kazes da je srpsko(bosansko) ratno
rukovodstvo,na monstruozan nacin vrsio strasne
zlocine prema pripadnicima bosnjackog naroda.
Bombardovanje Sarajeva, Srebrenica ,Keraterm i
mnoge druge akcije,su pokazale patolosku strukturu
rukovodstva. Onog trenutka kada su bosnjacke i
hrvatske snage dobile prevagu u vojnim akcijama
i kada su preuzeli inicijativu,pokazalo se da se radi 
o slicnim bolesnim umovima,koji bi u  
osvetnickoj akciji,vodjeni idejom da jedan kompletan
narod protjeraju iz Bosne u Srbiju (analogija sa Bljeskom 
i Olujom)pokazu da je genocidnost u vojnim akcijama,nije
monopol samo srpskog rukovodstva.
Medjutim Izetbegoviceva najveca greska je bilo koketiranje,
sa najradikalnijim islamistickim snagama u svijetu,
ukljucujuci i AlKaidu. Ta cinjenica je bila odlucujuca
na buduce ustrojstvo BiH : ne dozvoliti podjelu drzave,
ali i onemgucavanje stvaranja unitarne drzave,sa prevlascu
SDA i slicnih nacionalistickih partija,koje bi eventualno
postalo u buducnosti "nosac aviona" radikalnim
teroristickim
grupama sa Bliskog ispita i tzv "zelena transverzala"
Srbi i Hrvati su zamisljeni kao taoci,te Bosne,psi cuvari
mira u Europi.Da se rat slucajno desio nakon
9/11,posljedice
za bosnjacki narod bi mozda bile jos dalekoseznije.
Danas je Bosna protektorat koji  drzi zavadjene narode,
medju kojima je pala krv i koji se najvjerovatnije jos
generacijama nece izmiriti, u jednom vjestackom
suverenitetu,
gdje ne postoji medju pripadnicima ostala dva naroda ni
"najminimalnija"zelja sa ona druga dva naroda imaju bilo sta
zajednicko (desile su
se strasne zrtve),a bez medjusobnog povjerenja,nema ni
drzave.
Slicna situacija je i na Kosovu,gdje ce biti instalirana 
"srpska enklava" koja ce biti kontrola kosovskom
neogranicenom
suverenitetu i dio te "zelene transverzale" u srce Europe.
Jedina nada za Bosnu i Kosovo,koji su ubjedljivo 
najproblematicniji djelovi Balkana i Europe,je ubrzano 
primanje u EU,kada ce se bar za jedno duze vrijeme smanjiti
tenzije i mladjim proeuropskim snagama data mogucnost
da stvori platformu za neke nove medjunacionalne odnose. 

za gdoga
ponavljam se ali ipak 
cogito ergo sum (razmisljam dakle postojim)
nastavi tako kako radis imaces podosta stovalaca
ja sam ti takodjer operisan od nacionalizma i religije iako
sam se politokom na neki nacin bavio
ako ti uleti padobranac ili provokator IGNORIRAJ ja do sada
uspjesno odolijevao neki pukli kao severin ali da se
ispraviti 
ja jesam NAVIJAC ali za opstu pravdu i postenje ako je to
moguce
nije da neman nedistataka ali ipak
kada su jednom intervjuisali jednog poznatog francuskog
filozofa(zaboravio ime) i na pitenje da li je u zivotu
zazalio za bili cim
on odgovori:
da zbog glupost koje sam pocinio a jos vise zbog gluposti
koje nisam pocinio?!
ja sam vec napisao tri knjige ali samo u glavi razlog sto ih
nema
1.veoma sam kritican
2.poprilicno lijen na pisanju
3.pametniji ljudi prije mene rekose gotovo sve 
mozda pod kraj zivota to i uradim e da bih samom sebi nesto
dokazao i rekao ponesto sto drugi vide drugacijim ocima
postovanje
hivzija

Dragi moje Banjalucanke i Banjalucani,prijatelji,sustina
moga komentaru 204 nije bila da pokazem da li je bila
emisija,intervju,
ko sto su mnogi,nazalost,shvatili,nego o autenticnosti
moga,a nadam
se i mnogih na ovom forumu,bosanskog jezika.Ovo ne znaci da
osporavam
druga dva jezika(srpski i hrvatski ili hrvatski i
srpski),zvanicne
jezike u nasoj BiH i svi koji njima pricaju,govore,pisu
postujem,respektujem ali svoj bosanski najvise volim.Ovo je
samo
jedan mali detalj o ljubavi prema mojoj zemlji i mome
bosanskom 
jeziku.Molio bih sve koji govore i pisu drugim zvanicnim
jezicima
u nasoj zajednickoj zemlji BiH da postuji moj bosanski
jezik,kao
sto ja postujem njihov.
                                   Pozdrav svima

P.S. ispravka,umjesto kom.202,kom.203,iz moga komentara
204.

e moj jeretik sv.pavle je zivio u 1. vijeku nove ere. ako
vec ne znas istorijaske cinjenice ne petljaj ih u svoj
komentar. svatili smo sta si htio reci i nema potrebe da se
petljas u ono sto neznas ili cemu nisi dorastao. pusti to
nekome koji zna. ovdje je rjec o mesi a ne stefanu nemanji
(ne nemanjicu).

PS:Hivzija starac hvala na mrvi razumijevanja uz napomenu da
 pisanjem uopste ne tezim stvaranju "obozavaoca",gluho bilo
zvuci kao literarna sekcija ili liga mladih
ljingvista,sakupljanje bitke na neretvi slicica.Bilo kakvo
javno eksponiranje ne dolazi u obzir;mozda me neko
prepozna,lol!Ostaje samo viritualna verzija.....
g

BOGU MILI 
BOLJE IKAD NEGO NIKAD!
U septembru 2004 Vatikan je priznao da je inkvizicija bila
velika greska katolicke crkve.
A oni na istoku? Mozda, mozda jednog dana….
Rugaju se katolicke i pravoslavne komsije da su Bogumili
prelazili na Islam jer im je vjera bila
labava!!!
A ja se pak pitam, koliko je cvrsta bila vjera onih koji
vec
ranije pocese da se drvenim i kamenim idolima i simbolima
klanjaju???. 
A ja tvrdoglavo ostajem Jeretik, Hriscan Bosanski,
pa makar me opet na lomaci rostiljali 

Nek vam je sretno i hladna piva u Vrbasu, banjalucani
moji multietnicki, novi i stari. 

BOGUMILI
Osudjeni na istrebljenje od onih koji su "imali monopol" na
Boga i Alaha
Jedan citat da ga se sjecate...
"Sta je stecak?
Olicenje gorstaka Bosanca!
Sta radi Bosanac na stecku?
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje,
nigdje,
nikad, niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci i
moli. Na kom je prikazan kao suzanj." 

(Miroslav Krleza)

B i H
BOGUMILI

Epitaf 1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume 
 
"Zasto me mati rodi?
Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje
vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje
lazi no istine,vislje uzimanja no davanja.
Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu
zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me
ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom
odmoris,osmijehom razveselis.
O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce
da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja
hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona
budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne
budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad
ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada
sjetiti,mene i moje ljubavi.
Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo
glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg
trena,vridlo me i rodit.
Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi
biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo
stavio.
1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume"


Bogumili BiH 
1209 godine 
BOGUMILSTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

http://www.zemljabosna.com/srednjovjekovna_bosanska_crkva.html

ZAPIS SA STECKA IZ 1209 GODINE

Donja Zgosca,Kakanj
A se lezi Stanac Godinov sin,na svojini,na plemenitoj, v
Bosni.

Ne ubi me sedam rani od strijela, kopja i sjekre, ne
prozdra
me ni jena sumska zvijer, ne proguta me rijecni vir, ni
oganj ni zima mi ne zmetose trag.

Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla.

Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da
sanjam,makar sada sam.

Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse
zvijezde i Siparu gledam.

1209.ljeto v listopad mjesec lijep, al tujzan, jer nijma
vislje onog tso bi, a nijma ni onog tso tce nekad opet bit.

"SARAJEVO JE TREBALO PASTI ZA TRI, A CIJELA BOSNA ZA 14
DANA

 Kerim Lucarevic

"...Sve je bilo pripremljeno da Bosna nestane "

SARAJEVO
Sjećanje na 11.541 ubijenih

Crvena linija za žrtve opsade Sarajeva

RadioSarajevo.ba

Photo: radiosarajevo.ba

U Sarajevu je tokom opsade u periodu od 1992. do 1996.
godine, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra
Sarajevo, ubijeno 11.541 ljudi, a među ubijenima se nalazi
cifra od 643 djece

'Često razmišljam o tome kako bi ti ljudi živjeli danas da
nisu ubijeni. Većina njih su ubijeni u dobi između 20 i 45
godina.  Danas bi bili radnici, doktori, umjetnici, pekari,
profesori, inžinjeri, nogometaši… Imali bi svoje obitelji,
neki bi već imali unuke. Šta bi oni voljeli? Čemu bi se
divili? Kreativno bi doprinosli ovom gradu i ovoj zemlji;
slavili bi rođendane i Nove godine, ljetovali bi na Jadranu,
išli na skijanje na Bjelašnicu i Jahorinu. Ovim tihim
herojima Sarajevo nikada nije odalo priznanje na veliki
način.'', kaže Haris Pašović, direktor EastWest Centra i
idejni tvorac projekta Sarajevska crvena linija.
 
Sarajevska crvena linija naziv je projekta i manifestacije
koja će biti izvedena 6. aprila, na dvadeset godina od
opsade Sarajeva na sceni postavljenoj uz Vječnu vatru.
 
Od scene kod Vječne vatre duž ulice Maršala Tita bit će
postavljeno 11.541 crvenih stolica u 825 redova. To crveno
gledalište će se protezati dužinom od oko 800m i završavat
će kod Ali-pašine džamije.
 
Program koji će se održati na sceni kod Vječne vatre bit će
sastavljen od poezije i muzičkih kompozicija. U programu će
učestvovati Merima Ključo, jedna od najboljih svjetskih
glazbenica na harmonici; sarajevski ansambl klasičnih
pjevača ''Art Vivo'' predvođen Danijelom Žontarom,
kompozitorom i umjetničkim direktorom; i solisti: Ivica
Šarić, Aida Čorbadžić i Ivan Šarić. Predstaviće se i solisti
ansambla ''Art Vivo'': Amir Saračević, Dragan Pavlović, Leo
Šarić i Deniza Đipa. U programu će učestovati i hor od 750
učenika sarajevskih osnovnih i srednjih škola.
 
Sarajevska crvena linija je specijalan projekat, jedan od
onih koji obilježava kulturnu historiju jedne zemlje. Ovim
projektom se umjetnički označava ljudski gubitak Sarajeva
tokom opsade 1992.-1996. Opsada Sarajeva je bila amblematski
događaj 20. stoljeća. Imala je globalne konsekvence i
postala je jedan od opominjućih događaja povijesti svijeta.
Sarajevo je jedan od ključnih svjetskih gradova 20 stoljeća,
mišljenje je Harisa Pašovića.
 
Dramatična vizuelna instalacija
 Kao umjetnički događaj, Sarajevska crvena linja spada u
monumentalne umjetničke događaje iz vizuelne, muzičke i
scenske umjetnosti. Ovaj umjetnički događaj nema presedana u
historiji umjetnosti i nikada nije održan koncert specifično
namijenjen za ubijene slušaoce, kažu iz EastWest centra.
 
11.541 crvenih stolica poredanih u crvenu rijeku, Sarajevsku
crvenu liniju, u glavnoj ulici Sarajeva je vizuelna
instalacija: visoko-estetična i dramatična.

http://www.e-novine.com/srbija/61616-Crvena-linija-rtve-opsade-Sarajeva.html

Sarajevska Crvena Linija / Sarajevo Red Line 

http://www.youtube.com/watch?v=k5VWW68K25M

Muhaberi fildžanom kahve,
Pričaj šoljom kafe,
Kazuj šalicom kave,
Razgovaraj maternjim jezikom.
Mnogi su to zaboravili prihvatajući tuđe za bolje,
za daljnje objašnjenje ovdje više nema niti želje niti
volje,
sigurno je ovo, da će se sporazumjevati na engleskom
generacije koje se sad rađaju sa svojim rođacima prilikom
susreta u budućnosti njihovog izlaza u život.To smo im u
amanet ostavili kao konačno naše rješenje bježanjem od naše
stvarnosti.

.....Potpisujem 100% Mirsade...Mentalni sklopovi vrlo cudne
mozdane strukture........

  STARI BOSANSKI TEKSTOVI

Glose nepoznatog krstijanina (XIV-XV vijek)Categories:
Stari
bosanski tekstovi
Written By: Gorčin
ISCJELJENJE BOLESNE ŽENE

Žena krvotočiva jest – ljudije božiji, eže Hristos očisti
od
grijeh’ ih’.

A vračeve – zakonici.

A dvanadesete ljeti – dvanadesete apostol, iže vse dni
grijehe obličajut, jako že i Hristos reče i jevađelji: ašte
ne Hristos prišal i ne glagolal im grijeh ne bi imjeli…

PRIČA O MILOSRDNOM SAMRARJANINU

On človjek jest – plijenici.

A Jerusalim – žilište svetih.

Jeriha – mir.

A jazvi – grijesi.

A jerej – Mojsij.

A levgit – Ivan Vodonosac.

A Samarijanin – Isus.

A olij i vino – milost božija.

A skot – zakon.

A gostinica – crkva.

A gostinik – Petar.

A sva pinjeza – vjera Jidina.

PROROČANSTVO HRISTOVO

Avram, Isak, Jakov i vsi duhovni proroci – ljudije božiji
sut.

A sinove carstva – otstupnici ježe uvede Sotona u skrovišta
skudilnije.

PRIČA O BLUDNOM SINU

On’ človjek jest – otac nevidimi.

A sin manji – anđeli ježe shini Sotona.

A sin stariji – anđeli iže vinu ocu služe.

A telac upitjenij – Hristos.

PRIČA O BOGATAŠU I PRISTAVU

On’ človjek – knez vijeka.

A ikonob – starješina crkve jego.

A dlžnik – zakonici iže po vse dni grijehe otpuštaju
človjekom i tako gube duđe človječ’ske.

PRIČA O BOGATOM I UBOGOM LAZARU

Bogati človjek – sinove vijeka, ideže jest prostranoje
žitije. To je i gospodin vijeka.

A ubogi Lazar – ljudi božji.

A Avram – otac nebesni.

A lono – krilo.

ČUDO SA PET HLJEBOVA

Pet hljebi sut – četiri jevanđelisti i vjera Jidina.

O ISCJELJENJU SLIJEPCA

Brenije – milost božija iskupil mir sa, ideže potreba jest
očistiti se človjeku.

Glose nepoznatog krstijanina napisane su na marginama
Srećkovićevog evanđelja, koje je zagubljeno poslije njegove
smrti. Zasluga je M.N. Speranskog, koji je rukopis objavio
1902. godineu časopisu Archiv für slavische Philologie,
XXIV, što o ovom nepotpunom manuskriptu danas znamo nešto
više. Speranski je objavio šesnaest glosa sa margina
rukopisa u kojima se na alegoričan način tumače neki
stavovi
iz biblije, po običaju apokrifne književnosti srednjeg
vijeka. Za tumačenje glosa, Speranski se naročito služio
„Pitanjima i odgovorima” berlinskog kodeksa iz XIII vijeka,
uz slovenske rukopise iz kasnijeg vremena. Izdavač je jedva
na ovaj način našao tri paralele, a za ostale materijal u
nedoumici je napisao: „Za njih nam nedostaju gotovi
predlošci”. A. Solovjev je učinio novi pristup glosama ovog
evanđelja, analizirao ih i došao do zaključka da su one
heretičkog karaktera i da su najznačajniji domaći izvor za
razumijevanje učenja bosanskih krstijana (patarena). Na
pitanje Čto jest človjek? bosanski glosator odgovara
umjesto
Adam, u duhu neomanihejskog učenja: On človjek jest –
plijenici, dakle čovjek je anđeo zarobljen u ljudskom
tijelu
koji na ovome svijetu teži da se oslobodi pravednim
životom,
životom u duhu učenja krstijana (patarena). Jerusalim se ne
objašnjava kao raj nego kao žilište svetih, što, u stvari,
znači zajednicu pravednih i savršenih (patarena). Umjesto
Ivan svetitelj glosator piše Ivan vodonosac, tj. ne onaj
koji krštava duhovnim krštenjem, svetim duhom, nego onaj
Ivan koji to radi običnom vodom. Ulje i vino ne znače
tijelo
i krv Hristovu, nego milost božiju, jer euharistija ne može
spasti ljudski rod nego milost božija. Gostilnik nije Pavle
nego Petar, jer su krstijani smatrali da su oni nasljednici
Petrove crkve, a ne Rim, čije su se pape izopačila. Umjesto
vethi i novi zavjet kaže se samo vjera Judina, jer su
bosanski krstijani odbacivali stari zavjet, a iz novog
prihvatili samo neka predanja. Bosanska glosa sadržaj Priče
o bludnom sinu prenosi sa zemlje na nebo. Stariji sin ne
označava obične ljude-pravednike, nego anđele koje prevari
Sotona, smjestivši ih u materiju, u ljudska tijela. Mlađi
sin označava čitav ljudski rod, koji može biti spasen
Hristovom žrtvom. Bogati čovjek je knez vijeka, odnosno
Satana, koji vlada svijetom, a njegov upravitelj, ekonom,
jeste starješina crkve njegove, čime se očito aludira na
papu i Rim. Lukavi dužnici su zakonici, odnosno popovi što
svakodnevno otpuštaju ljudske grijehe i time uništavaju
ljudske duše. Svećenici ne mogu da opraštaju ljudske
grijehe, jer se može učiniti jednom u životu, patarenskim
duhovnim krštenjem. Zakonici su, dakle, kao vračevi,
nespretni ljekari, što ne znaju da izliječe ženu u Priči o
iscjeljenju bolesne žene, gdje žena označava ljude božije.
Grijehe izobličava svaki dan dvanaest apostola, ali ih lako
ne opraštaju, jer su svi grijehovi smrtni. Ljudi božiji su
pripadnici patarena, crkve bosanske, koju vodi dvanaest
njenih starješina sa djedom na čelu. Bogataš označava
gospodina vijeka, Satanu i njegovu crkvu, a ubogi Lazar
predstavlja ljude božije, vjernike patarenske crkve. Avram
je otac nebesni, jer ga i sam Hristos spominje u Priči o
bogatom i ubogom Lazaru, a i ostali duhovni proroci, kao
što
su Iak i Jakov bili ljudi božiji, patareni. Sinovi carstva
su odstupnici od vjere što ih zavede Satana u oficijelnu
crkvu. Pet hljebova su četiri evanđelja i vjera Judina.
Hrist iscjeljuje slijepca brenijem, pljuvačkom iz svojih
usta, zapravo svojim učenjem, kojim se čovjek čisti.
Katarza, očišćenje, ne može se postići euharistijom,nego
samo usvajanjem patarenskog učenja kroz duhovno krštenje.

Bosanski krstijani, kao i drugi neomanihejci u svijetu,
čitali su i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga
tumačili na svoj način usmenim komentarima, a ponekad i
glosama, kao što su ove iz Srećkovićevog evanđelja. Ovakvom
praksom redovnivi crkve bosanske mogli su se lakše braniti
od inkvizitorskih istražitelja, što su stoljećima krstarili
Bosnom. Odjek takvih predavanja naći ćemo kasnije u
usmenoj,
narodnoj književnosti, naročito u legendama i pjesmama. 

A. Solovjev: Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb, 1948.

A. Babić: Bosanski heretici, Sarajevo, 1963.

M. Dizdar: O anđelima zasužnjenim u ljudska tijela, Odjek
1,
Sarajevo 1969.

Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo,
1971.


http://makdizdar.ba/?p=1001

http://www.sportin.ba/bh-nogomet/ostalo/2118-dzeko-zasto-volim-bih

Džeko: Zašto volim BiH?

Napadač Manchester Citya i bh. reprezentacije Edin Džeko
uzeo je učešće u kampanji PONOSNI NA DOMOVINU, te objasnio
zašto voli BiH i kako je doživljava.
 
- Zašto volite Bosnu i Hercegovinu?
 
"Kako odgovoriti na pitanje zašto volim BiH? Najbolje bi
bilo odgovoriti protupitanjem, a koga drugog da volim, ili
možda kazati kako svoju zemlju ne možeš ne voliti? Mogu biti
daleko, mogu ne doći mjesecima, ali samo jedno mi je svo
vrijeme na umu - moja domovina, moje Sarajevo, moji Bosanci
i Hercegovci. Nigdje nisam sretniji nego u svojoj zemlji,
koja je, istina puna problema, puna nepravde, puna nesloge,
ali to je moja jedina domovina. Mnogi tvrde kako u BiH malo
toga štima, kako se mora otići da bi se uspjelo, kako u ovoj
zemlji nema mjesta i napretka za mlade. Možda je to i
istina, ali jedno je sigurno, ljubav prema BiH ne prestaje
nikada. Ni kad si hiljadama kilometara daleko, ni na drugom
kontinentu, ni zbog drugih ljudi.
 Već dugo nisam stanovnik BiH. Živio sam u Češkoj, Njemačkoj
i sada u Engleskoj. Sve uređene zemlje, ne može bolje i
lijepo mi je. Ne žalim se, ali u tim zemljama radim, a u BiH
uživam. Ne postoji ništa ljepše nego kada dođem u Sarajevo,
a dočekaju me osmijesi meni dragih ljudi. Dočeka me snijeg,
dočeka me sunce, dočeka me kiša. Imam osjećaj da je sve u
BiH ljepše, da sunce jače sija, da je snijeg bjelji, da je
kiša manje mokra, da su ljudi, uprkos svim problemima koji
ih tište, sretni. Nigdje u svijetu nisam vidio da se ljudi
više raduju nego u BiH. Rođen sam ovdje i kakva god Bosna
bila ja je volim, Sretan sam u njoj. Ne stidim je se. Stidim
se onih ljudi koji su rođeni u BiH, a ne doživljavaju ovu
zemlju svojom domovinom. Ja svoju ljubav prema BiH ne mogu
objasniti, ne postoje riječi dovoljno dobre da opišem
osjećaje, ali svi oni koji se osjećaju kao i ja znaju o čemu
govorim. Nemam ni potrebe da objašnjavam zašto ja volim
Bosnu i Hercegovinu. Volim je. Kako je ne bih volio.
 Dok ovo pišem osjećam se kao u školskoj klupi dok pišem
pismeni sastav, nadajući se petici. Vratio sam se u
djetinjstvo, u kojem sam sebe gradio kao ličnost. Vratio sam
se na igrališta u mom Sarajevu, sjetio se lica svojih
prijatelja, s kojima sam i dan danas u kontaktu. Sjetio sam
se svakog šuta na gol, dok sam trčkarao po betonskom
igralištu, dok sam gutao šljaku na Grbavici. I svi ti
osjećaji u meni izazivaju ponos, sreću, ushićenje. Iako su
se u to vrijeme neke stvari činile nemogućim i tako dalekim,
sada kada se sjetim svega toga, znam da sam to mogao
doživjeti samo u BiH.
 Kada god imam priliku da dođem u Bosnu i Hercegovinu, ja ću
je iskoristiti, jer ja sam ponosan na svoju zemlju, na svoje
sugrađane, na svoje prijatelje, koji se, svako na svoj način
bori za svoje mjesto pod suncem. A sunce u BiH je
najsjajnije, i ljudi u BiH se najljepše i najiskrenije
smiješe. Eto, zato volim BiH. Ne zato što je uređena, ne
zato što se političari ne mogu dogovoriti oko nebitnih
stvari, a da ne pominjem bitne, ne zato što je evropska...,
već zato što je moja i svih nas. Zato što je posebna i zato
što je ne bih mijenjao ni za jednu drugu na svijetu. Kao što
Mak Dizdar napisa jednom: Bosna, da prostiš, jedna zemlja
imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i k
tomu još, da prostiš, prkosna od sna.”
 
- Po čemu bi to izdvojili BiH u pozitivnom kontekstu?
 
"Po ljudima koji žive u njoj, a koji su tako snalažljivi i
pametni. Svi oni koji dobiju priliku da pokažu šta znaju,
uspiju. BiH je zemlja inteligentnih, duhovitih, obrazovanih,
pametnih i lijepih ljudi. BiH je zemlja koja u sebi nosi
onaj stari vic, gdje su ljudi stvoreni za šalu, a opet
zemlja u kojoj su svi naučili raditi i ne boje se toga. BiH
je zemlja koja svakim danom sve više raste, kako na
sportskom planu, tako i u drugim granama. Ipak, mislim da se
građani naše zemlje moraju ponositi našim sportskim
uspjesima. Nemamo svjetske prvake poput Hrvatske, Srbije ili
drugih zemalja iz regiona, ali imamo veliko srce i želju da
našem narodu donesemo radost, a oni to znaju cijeniti."
 
- Šta vas čini ponosnim građaninom ove zemlje?
 
"Sama činjenica da sam rođen u BiH me čini ponosnim. Kao što
sam već i napisao. Ne mogu opisati osjećaj kada kročim na
tlo BiH. Razdragan sam, sretan sam kao malo dijete. A
ponosnim me čine svi ljudi koji vole svoju zemlju, ponosan
sam na sve one koji se ne boje priznati šta im znači BiH.
 
- Kada ste van domovine, šta Vam nedostaje?
 
"Možda će vam se odgovor činiti prejednostavnim, ali on je
jedini iskren i istinit. Nedostaje mi bukvalno SVE. Ni
manje, ni više, nego SVE."
 
- Kako biste strancima, svojim prijateljima najkraće opisali
svoju zemlju?
 
"Ako želiš da uživaš, da spoznaš kako se voli jedna zemlja,
onda dođi u BiH. Imamo najljepše žene na svijetu, najljepše
planine, najljepše i najbolje derneke. Znamo se veseliti,
znamo se zezati na naš račun, znamo se smijati, znamo
voliti, znamo ljubiti, a uz to, svi će te dočekati nasmijani
i srdačni. Ako želiš da vidiš šta je gostoprimstvo, dođi u
BiH i budi svoj, jer ćeš tada postati naš."
 
- Na koje ljude ste ponosni, a dolaze iz BiH?
 
"Ponosan sam na sve obične ljude koji se trude i bore.
Ponosan sam na navijače koji dođu na utakmicu iz dalekih
krajeva svijeta samo da nas vide. Ponosan sam na sve naše
sportiste, pogotvo sjedeće odbojkaše, koji su pokazali da
život za njih nije stao i koji su dali nadu svim ostalima.
Ponosan sam na Teletovića, Ćatića, Mujdžu, na Pjanića, na
Spahića, na Lulića, Begovića, Barbareza, Bolića, Misimovića,
ponosan na Delalića, Hrustemovića, Alibašića, ponosan na
Bosnu, ponosan na Igokeu, Izviđač, ponosan na sve ljude oko
sebe. Ponosan na svoje roditelje, koji su smogli snage da me
izvedu na pravi put."
 
- Činjenice o stanju u Bosni i Hercegovini vode u pesimizam,
ali razum kaže da ovo stanje nije normalno, može li se naša
zemlja izvući iz tog pesimizma?
 
"Može i mora."
 
- Kako vidite BiH u budućnosti?
 
"Isto. U suštini, kroz godine se malo toga mijenja, na bolje
ili na gore. Ja se lično nadam da će biti manje
nezaposlenosti, manje svađa, da će BiH biti sigurnija za
život, da će biti manje udesa i ubistava, a još više
ljubavi, sreće i zadovoljstva. Sa sportskog aspekta i svog
čičnopg, volio bih sa svojom zemljom nastupati u budućnosti
na nekom velikom takmičenju. Za mene bi to bila kruna
karijere."
 
Autor: 

edindzeko.ba.
 
čet, 14/02/2013 - 15:01 

Edin Džeko
BH nogomet

http://www.sportin.ba/bh-nogomet/ostalo/2118-dzeko-zasto-volim-bih
 

Oportet haereses esse(POTREBNE SU HEREZE)
     ( Sveti Pavle)
Veliki heretici su bili simboli borbe protiv fanatizma i
barjaktari progresa  u historiji.
Tokom XII vijeka stvorena je Crkva bosanska-utemeljena na
dualistickoj herezi-radi uspjesnijeg otpora papocezarizmu i
madjarskim vladarima sa Zapada i srpskim vladarima i
svetosavlju sa Istoka.
Kulin ban bio je snalazljiv vladar jer je vjestom
diplomatijom 1203.god-Bilinopoljskom izjavom spasio Bosnu
od
krizarske vojne u doba najmocnijeg srednjovjekovnog pape
Inocencija III(osnivaca Inkvizicije):tako"razagnao tmaste
oblake koji su prietili Bosni i samostalnosti
njezinoj"(Vjekoslav Klaic).Prof.Nada Klaic
kaze:"Uostalom,Kulin je bio vrlo uvazen jer ga i "rimski
dvor" naziva "velikim banom Bosne"(N.Klaic,Srednjovjekovna
Bosna...,Zagreb,1989.,str.88.)Takodjer,Kulin je osigurao
slobodnu trgovinu Dubrocanima po Bosni(prvi liberalizam u
srednjovjekovlju!)-u svojoj cuvenoj
Povelji(1189.),napisanoj
bosancicom i koja je bila "prvi dokumenat napisan na
narodnom jeziku na slovenskom Jugu"(prof.A.Belic).
Veliki hrvatski medievista prof.Miroslav Brandt napisao je
nekoliko znacajnih studija o srednjovjekovnim heretickim
pokretima,a medju njima je i briljantna studija o bosanskoj
dualistickoj herezi-BOSANSKI DUALISTICKI POKRET...
U navedenoj studiji o dualistickoj herezi u
srednjovjek.Bosni prof.M.Brandt-pored ostalo-pise i
slijedece:
"Bosansku herezu prihvatili su siroki slojevi,i ona je
skako
bila u znatnoj mjeri u skladu o njihovim
socijalno-ekonomskim interesima...Herezu bosanskih krstjana
usvajali su i veoma uporno branili i mnogi bosanski
vladari,banovi i kraljevi,kao sto su  i mnogi prvaci toga
heretickog pokreta djelovali kao utjecajne licnosti u
politickim zbivanjima.Ta okolnost vezana je uz specificne
unutrasnjopoliticke i vanjskopoliticke odnose u
srenjovjekovnoj Bosni....Uz to,veoma  je vaznu ulogu imao
vanjsko-politicki polozaj Bosne,trajno ugrozene vojnim i
osvajackim pretenzijama IZRAZITO PRAVOVJERNIH 
DRZAVA(podvukao Muderiz):Ugarsko-hrvat.kraljevine pod
dominacijom madjar.dinastije i feudalaca,i RIGOROZNO
PRAVOSLAVLJE(tj.SVETOSAVLJE-podvukao i
napomena-Muderiz)srednjovjek.Srbije..."
Takodjer,prof.M.Brandt je naveo i interesantne podatke  da
su na evrop.Zapadu od kr.XII.v.bile sve cesce obavijesti o
pojacavanju uticaja bosan,crkve u Italiji i Francuskoj.S
tim
je bio i povezan problem o postojanju zajednic.
heretic.centra i cak HERETICKOG PAPE KOJI IMA SJEDISTE U
BOSNI.
Prof.M.Brandt dalje navodi:
"Moguce je da su se takve povoljne povijesne okolnosti
nesto
 izraziitije oblikovale upravo u Bosni,u stoljecima
izgradnje njezine samostalne drzavnosti i povecanja
zainteresiranosti njezinih drustvenih i politickih faktora
za ucvrscenje njezine zasebne religioznosti,tako da i tu
komponentu treba uzeti u obzir pri raspravljanju pitanja o
postojanju"heretickog pape"u Bosni.
Glavni izvor za pretpostavke da je poglevar bosanske crkve 
bio smatran PAPOM ZAPADNOEVROPSKIH HERETIKA je pismo 
kardinala Konrada
kojim on kao papski legat za Francusku god.1223.saziva
franc.biskupe na sinod u Sensu.U tom pismu  kardinal  tvrdi
da negdje"in finibus Bulgarorum,Croatiae et Dalmatiae,juxta
Hungarorum"postoji potivpapa.Njemu odlaze albizanski
heretici da bi ga pitali za savjete i da bi usvajali
njegova
naziranja.Taj je sotona u Francusku  kao svog emisara
poslao
Bartolomeja iz Carcassonnea,i taj sad ondje posvecuje
biskyupe i osniva hereticke crkve.
Zemljopisni  smjestaj sjedista heretic.pape nesumnjivo
je,prema tome izvjestaju,usprkos odredjenim
nejasnocama,bila
Bosna...
Ali o postojanju heretic.pape govori i pismo Inocenta IV iz
1244 ili 1245.,upuceno ugarskim prelatima...Inocentov apel
navodi  da ti heretici svoga  hereziarha nazivaju
papom("papam nominant").Nista,medjutim,u izvornom tekstu,ne
precizira funkciju takvog pape...Striktni smisao je samo
taj
da bosanski heretici svoga vjer.poglavara nazivaju papom...
Ipak,i tijekom XIV.st.uporno se pojavljuju tekstovi  u
kojima se navodi da bosan.heretici svoga poglavara smatraju
namjesnikom Kristovim i nasljednikom sv.Petra.Prema izjavi
heretika Jakoba Becha pred inkvizicijskim sudom u Torinu
god.1387.vidi se da su sjever.ital.katari izmedju 1347 i
1382.,dakle u razdoblju od 35 god.,odlazili u Bosnu na
naukovanje i biskupsko posvecenje.Aklo se ovim
informacijama
pridodaju i stariji podaci o podudaranju dogme jednog
dijela
ital.heretic.sredista sa bosan.tipom dualisticke hereze u
XII. i XIII.st....,onda se cini da je visoki autoritet
bosan.krstjana i njihovih poglavara mogao nadilaziti
regional.bosan.-hrvat.granice u uzivao dalekoswzno
medjunarodno uvazavanje....
Ali osim takve medjunarodne informiranosti o postojanju
bosanske hereze i znatnog ugleda njezinih prvaka medju
hereticima evropsklog Zapada,Bosna XIII.do sredine XV.st.
razlikuje se  od evropskih zemalja u kojima je postojala
dualisticka hereza JOS JEDNIM,IZUZETNO VAZNIM
OBILJEZJIMA(podvukao-Muderiz).U svim drzavama Evrope,a i
Prdnjeg Istoka(Bizant),ona je bila van zakona,kao
antidrxzavna vjer.koncepcija,proganjana i istrebljivana
svim
sredstvima drzavnih i crkvenih vlasti.U Bosni,naprotiv,ona
je (osim  u teskim ,ali i prolaz.kriznim trenucima vanjskog
vojnog pritiska)bila ne samo dopustena i priznata
vjera,nego
i neke vrsti drzavna vjera,pomocnica i oslonac legalne
politicke vlasti u njezinoj borbi za odrzanje..."
P.S.:
Najmonstruoznijim sredstvima(kao sto to kasnije radili
jezuiti pod geslom :Finis sanctificat media,tj.Cilj
opravdava sredstva)proganjani su i ubijani heretici u
srednjovjekovnoj Evropi,i na zxapadu i na Istoku.Evo dva
primjera:
1.Po naredjenju mocnog pontifeksa Inocentija III krstaska
vosjka pod komandom zloglasnog vojvode Simona de Monfora
popalila je i porusila mnoge napredne gradove u juznoj
Francuskoj-sredista albigeneske herezi.U gradu Brezija -po
naredjenju S.Monfora-krstaska vojska je u jednoj crkvi
spalila preko 7000 ljudi,zena i djece.Kada je S.de Monfor
naredio spaljivanje crkve ,jedan vitez mu je napomenuo da
se
u crkvi nalazi samo nekoliko heretika.On je ipak trazio da
crkva bude spaljena,rekavsi:"Ja nemam vremena da istrazujem
ko je heretik a ko nije medju njima.Bog ce to uraditi na
nebu."...(VIDI:E.Lucka,Torquemada i inkvizicija u
Spaniji,zagreb,1952)...
2.U biografiji sv.Simenuna(Stefana Nemanje,velikog zupana
od
1176-1198,osnivaca dinastije Nemanjica,-pravoslav.crkva ga
proglasila za sveca),Stefan Prvovjencani,njev sin i
nasljednik,prvi srp.kralj,sa zarom i ponosom pise kako je
sv.simeun istrijebio babune(heretike u Srbiji):
"moj sveti otac iskorijenio je tu poganu vjeru u srpskoj
zemlji.Njihovog ucitelja je uhvatio i jezik mu
odrezao.Njihove pogane knjige je spalio..."(vidi;Stare
srpske biografije,Beograd,1972.)

Mesino umjece pisanja je bez imalo dvojbe ú ravni s Krlezom,
a   zasigurno na  visem  nivou od "nobelovca"  Andrica. 
 O Mesinoj umjetnosti  kazivanja  receno je skoro sve; ali 
da li ima ista vise da se doda!? Naravno!.
 Mesa  se napokon treba sagledati i sa druge strane; i
upravo je sada pravo vrijeme  reci o njemu i neke druge
stvari, koje su manje poznate sirom krugu njegovih
obozavalaca,  koje su bitno utjecale na njegovo pisanje.
Prvo pitanje u vezi s tim moze biti; Zasto je Mesa onako
"LIJEPO", pisao o Bosni i  Bosnjacima!?
Moguci  vjerovatan odgovor; On je bio gorko
razocaran,ljut,uvredjen, ponizen,  sto nije mogao da spase
brata od "zle" komunisticke vlasti.
Od  tada,smrti  svog brata,Mesa  postaje gotovo  drugi
covjek. Bratova nesreca utjecala je odlucujuce na tok 
njegovog daljnjeg pisanja,a ta razocaranost, ogorcenost i
ljutnja  izbija iz gotovo svake rijeci , tamo gdje Mesa 
pise o Bosnjacima i o Bosni!!
I takav , razocaran, frustriran , na citav svijet kivan
Mesa, bio je LAK PLIJEN ZA BIVSU UDBU!!!
Govorim naravno o krilu Srbijanske (citaj, tajne  cetnicke)
UDB-e u bivsoj saveznoj  UDB-i. Oni su Mesu takvog,  lako
vrbovali.
 Prvo su mu uspjeli isposlovati nekoliko nebitnih nagradica,
naravno da im to i nije bilo tesko, jer i bez UDB-ine pomoci
,on bi te  nagrada osvojio. 
Zatim su mu poceli davati gomile novca,
 I na kraju , kada je vec bilo kasno  da reaguje, a sve
govori da on to i nije ni htio , namjestili su mu i njegovu
veliku i jedinu  " vjernu"mu ljubav. Njegovu  suprugu!!. Zar
treba napomenuti , da mu je ta  njegova "odana supruga" bila
UDB-in agent!! 
Od tada pa do svoje smrti, pisao je onako kako je pisao. Sve
te pogodnosti , privilegije koje je dobijao od UDB-e, morao
je vracati svojim , podlim, prljavim, otrovnim, pisanjem,
protiv Bosnjaka i Bosne!
  Ali,kamo puste srece da je Mesa bio samo jedini od
poznatih Bosanaca, koga je UDBA vrbovala i prevela na svoju
srpsku stranu.
ANDRIC , a posebno slucaj KUSTURICE, zorni je primjer
matrice , kako  to UDBA radi.
Sav sistem je gotovo isti pa  gotovo do detalja. 
Prvo dolaze nagrade, pa novac i naposlijetku , NJIHOVE
VELIKE LJUBAVI!!NARAVNO SRPSKE AGENTICE UDBE!!

I nek ga je, Mesu,  UDBA-a , nasadila. To isto vrijedi i za
drugu dvojicu "velikana". Andrica i Kusturicu.

To su svojim "ODNOSOM", prema Bosni i Bosnjacima dobrano
zasluzili!  

Mesino umjece pisanja je bez imalo dvojbe ú ravni s Krlezom,
a   zasigurno na  visem  nivou od "nobelovca"  Andrica. 
 O Mesinoj umjetnosti  kazivanja  receno je skoro sve; ali 
da li ima ista vise da se doda!? Naravno!.
 Mesa  se napokon treba sagledati i sa druge strane; i
upravo je sada pravo vrijeme  reci o njemu i neke druge
stvari, koje su manje poznate sirom krugu njegovih
obozavalaca,  koje su bitno utjecale na njegovo pisanje.
Prvo pitanje u vezi s tim moze biti; Zasto je Mesa onako
"LIJEPO", pisao o Bosni i  Bosnjacima!?
Moguci  vjerovatan odgovor; On je bio gorko
razocaran,ljut,uvredjen, ponizen,  sto nije mogao da spase
brata od "zle" komunisticke vlasti.
Od  tada,smrti  svog brata,Mesa  postaje gotovo  drugi
covjek. Bratova nesreca utjecala je odlucujuce na tok 
njegovog daljnjeg pisanja,a ta razocaranost, ogorcenost i
ljutnja  izbija iz gotovo svake rijeci , tamo gdje Mesa 
pise o Bosnjacima i o Bosni!!
I takav , razocaran, frustriran , na citav svijet kivan
Mesa, bio je LAK PLIJEN ZA BIVSU UDBU!!!
Govorim naravno o krilu Srbijanske (citaj, tajne  cetnicke)
UDB-e u bivsoj saveznoj  UDB-i. Oni su Mesu takvog,  lako
vrbovali.
 Prvo su mu uspjeli isposlovati nekoliko nebitnih nagradica,
naravno da im to i nije bilo tesko, jer i bez UDB-ine pomoci
,on bi te  nagrada osvojio. 
Zatim su mu poceli davati gomile novca,
 I na kraju , kada je vec bilo kasno  da reaguje, a sve
govori da on to i nije ni htio , namjestili su mu i njegovu
veliku i jedinu  " vjernu"mu ljubav. Njegovu  suprugu!!. Zar
treba napomenuti , da mu je ta  njegova "odana supruga" bila
UDB-in agent!! 
Od tada pa do svoje smrti, pisao je onako kako je pisao. Sve
te pogodnosti , privilegije koje je dobijao od UDB-e, morao
je vracati svojim , podlim, prljavim, otrovnim, pisanjem,
protiv Bosnjaka i Bosne!
  Ali,kamo puste srece da je Mesa bio samo jedini od
poznatih Bosanaca, koga je UDBA vrbovala i prevela na svoju
srpsku stranu.
ANDRIC , a posebno slucaj KUSTURICE, zorni je primjer
matrice , kako  to UDBA radi.
Sav sistem je gotovo isti pa  gotovo do detalja. 
Prvo dolaze nagrade, pa novac i naposlijetku , NJIHOVE
VELIKE LJUBAVI!!NARAVNO SRPSKE AGENTICE UDBE!!

I nek ga je, Mesu,  UDBA-a , nasadila. To isto vrijedi i za
drugu dvojicu "velikana". Andrica i Kusturicu.

To su svojim "ODNOSOM", prema Bosni i Bosnjacima dobrano
zasluzili!  

Mesino umjece pisanja je bez imalo dvojbe ú ravni s Krlezom,
a   zasigurno na  visem  nivou od "nobelovca"  Andrica. 
 O Mesinoj umjetnosti  kazivanja  receno je skoro sve; ali 
da li ima ista vise da se doda!? Naravno!.
 Mesa  se napokon treba sagledati i sa druge strane; i
upravo je sada pravo vrijeme  reci o njemu i neke druge
stvari, koje su manje poznate sirom krugu njegovih
obozavalaca,  koje su bitno utjecale na njegovo pisanje.
Prvo pitanje u vezi s tim moze biti; Zasto je Mesa onako
"LIJEPO", pisao o Bosni i  Bosnjacima!?
Moguci  vjerovatan odgovor; On je bio gorko
razocaran,ljut,uvredjen, ponizen,  sto nije mogao da spase
brata od "zle" komunisticke vlasti.
Od  tada,smrti  svog brata,Mesa  postaje gotovo  drugi
covjek. Bratova nesreca utjecala je odlucujuce na tok 
njegovog daljnjeg pisanja,a ta razocaranost, ogorcenost i
ljutnja  izbija iz gotovo svake rijeci , tamo gdje Mesa 
pise o Bosnjacima i o Bosni!!
I takav , razocaran, frustriran , na citav svijet kivan
Mesa, bio je LAK PLIJEN ZA BIVSU UDBU!!!
Govorim naravno o krilu Srbijanske (citaj, tajne  cetnicke)
UDB-e u bivsoj saveznoj  UDB-i. Oni su Mesu takvog,  lako
vrbovali.
 Prvo su mu uspjeli isposlovati nekoliko nebitnih nagradica,
naravno da im to i nije bilo tesko, jer i bez UDB-ine pomoci
,on bi te  nagrada osvojio. 
Zatim su mu poceli davati gomile novca,
 I na kraju , kada je vec bilo kasno  da reaguje, a sve
govori da on to i nije ni htio , namjestili su mu i njegovu
veliku i jedinu  " vjernu"mu ljubav. Njegovu  suprugu!!. Zar
treba napomenuti , da mu je ta  njegova "odana supruga" bila
UDB-in agent!! 
Od tada pa do svoje smrti, pisao je onako kako je pisao. Sve
te pogodnosti , privilegije koje je dobijao od UDB-e, morao
je vracati svojim , podlim, prljavim, otrovnim, pisanjem,
protiv Bosnjaka i Bosne!
  Ali,kamo puste srece da je Mesa bio samo jedini od
poznatih Bosanaca, koga je UDBA vrbovala i prevela na svoju
srpsku stranu.
ANDRIC , a posebno slucaj KUSTURICE, zorni je primjer
matrice , kako  to UDBA radi.
Sav sistem je gotovo isti pa  gotovo do detalja. 
Prvo dolaze nagrade, pa novac i naposlijetku , NJIHOVE
VELIKE LJUBAVI!!NARAVNO SRPSKE AGENTICE UDBE!!

I nek ga je, Mesu,  UDBA-a , nasadila. To isto vrijedi i za
drugu dvojicu "velikana". Andrica i Kusturicu.

To su svojim "ODNOSOM", prema Bosni i Bosnjacima dobrano
zasluzili!  

Mesino umjece pisanja je bez imalo dvojbe ú ravni s Krlezom,
a   zasigurno na  visem  nivou od "nobelovca"  Andrica. 
 O Mesinoj umjetnosti  kazivanja  receno je skoro sve; ali 
da li ima ista vise da se doda!? Naravno!.
 Mesa  se napokon treba sagledati i sa druge strane; i
upravo je sada pravo vrijeme  reci o njemu i neke druge
stvari, koje su manje poznate sirom krugu njegovih
obozavalaca,  koje su bitno utjecale na njegovo pisanje.
Prvo pitanje u vezi s tim moze biti; Zasto je Mesa onako
"LIJEPO", pisao o Bosni i  Bosnjacima!?
Moguci  vjerovatan odgovor; On je bio gorko
razocaran,ljut,uvredjen, ponizen,  sto nije mogao da spase
brata od "zle" komunisticke vlasti.
Od  tada,smrti  svog brata,Mesa  postaje gotovo  drugi
covjek. Bratova nesreca utjecala je odlucujuce na tok 
njegovog daljnjeg pisanja,a ta razocaranost, ogorcenost i
ljutnja  izbija iz gotovo svake rijeci , tamo gdje Mesa 
pise o Bosnjacima i o Bosni!!
I takav , razocaran, frustriran , na citav svijet kivan
Mesa, bio je LAK PLIJEN ZA BIVSU UDBU!!!
Govorim naravno o krilu Srbijanske (citaj, tajne  cetnicke)
UDB-e u bivsoj saveznoj  UDB-i. Oni su Mesu takvog,  lako
vrbovali.
 Prvo su mu uspjeli isposlovati nekoliko nebitnih nagradica,
naravno da im to i nije bilo tesko, jer i bez UDB-ine pomoci
,on bi te  nagrada osvojio. 
Zatim su mu poceli davati gomile novca,
 I na kraju , kada je vec bilo kasno  da reaguje, a sve
govori da on to i nije ni htio , namjestili su mu i njegovu
veliku i jedinu  " vjernu"mu ljubav. Njegovu  suprugu!!. Zar
treba napomenuti , da mu je ta  njegova "odana supruga" bila
UDB-in agent!! 
Od tada pa do svoje smrti, pisao je onako kako je pisao. Sve
te pogodnosti , privilegije koje je dobijao od UDB-e, morao
je vracati svojim , podlim, prljavim, otrovnim, pisanjem,
protiv Bosnjaka i Bosne!
  Ali,kamo puste srece da je Mesa bio samo jedini od
poznatih Bosanaca, koga je UDBA vrbovala i prevela na svoju
srpsku stranu.
ANDRIC , a posebno slucaj KUSTURICE, zorni je primjer
matrice , kako  to UDBA radi.
Sav sistem je gotovo isti pa  gotovo do detalja. 
Prvo dolaze nagrade, pa novac i naposlijetku , NJIHOVE
VELIKE LJUBAVI!!NARAVNO SRPSKE AGENTICE UDBE!!

I nek ga je, Mesu,  UDBA-a , nasadila. To isto vrijedi i za
drugu dvojicu "velikana". Andrica i Kusturicu.

To su svojim "ODNOSOM", prema Bosni i Bosnjacima dobrano
zasluzili!  

Velicas Ustaski pokret.Sramota je velicati Blaza
Kraljevica,jer je skolski primjer Ustase,to je bio i za te
se ciljeve citav zivot borio i zalagao od rane
mladosti,odlaskom u emigraciju jos krajem 60 tih u
Australiji.Kad spominjes cjelovitu BiH,da ali u sastavu N D
Hrvatske sa granicom na Drini,i njegov idol Ante Pavelic je
bio za to pa je Bosna i bila u sastavu NDH za vrijeme
2sv.rata.To sto je bilo Bosnjaka u HOS-u neka se srame
isti,ti su vjerovatno sebe dozivljavali Hrvatima islamske
ispovijedi,kao i oni u Handzar diviziji i Ustasama u
2sv.ratu.Ko je ubijao Srbe po Capljini i Hercegovini,ko je
osnovao logor Dretelj itd..Zna se sta je bio HOS,nastavak
tradicije Ustaske Crne Legije.Buducnost Bosne mora biti
zasnovana na temeljima i tradiciji antifasisticke borbe iz
vremena 2svj.rata,smo takva Bosna ima sansu i buducnost.

Ok To je u redu.

Prvi dani rata Sarajevo,Josip Pejakovic,Rade
Serbedjija,Kusturica, Dnevnik 05.04.1992

http://www.youtube.com/watch?v=3RfwJVRX7N4&feature=related 

***********************************************************

VANZEMALJCI IZNAD SARAJEVA 
 
Dokumentarac
"Vanzemaljci iznad Sarajeva" 1/11

http://www.youtube.com/watch?v=2gSRTbYs8SU 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 2/11

http://www.youtube.com/watch?v=5sRtN7YZfk8&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 3/11

http://www.youtube.com/watch?v=vG0vs0BB5es&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 4/11

http://www.youtube.com/watch?v=mnql310cbjk&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 5/11

http://www.youtube.com/watch?v=4vhnrC2ZUZM&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 6/11

http://www.youtube.com/watch?v=sxggWnGLjPc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 7/11

http://www.youtube.com/watch?v=UYwhg9rJLQ0&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 8/11

http://www.youtube.com/watch?v=ZdM18Q9vMOQ&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 9/11

http://www.youtube.com/watch?v=8N19RkWQtKc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 10/11

http://www.youtube.com/watch?v=44M8HyjKHrc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 11/11

http://www.youtube.com/watch?v=_xeWxTecI1s&feature=related 

***********************************************************


Kraj rata Dnevnik 22.11.1995

http://www.youtube.com/watch?v=unhcpyURUpI&feature=related 

Idi lijeci se,samo trazi boljeg lijecnika,da ti pomogne!

 Pouke
 
Jedan od prijašnjih Poslanika, kojima je objava od Allaha
dolazila u snu, usnije jedne noći kako mu je rečeno
slijedeće: - «Kada ustaneš, prvo na što naiđeš – to pojedi,
drugo – sakrij, treće - prihvati, četvrto - ne odbij, a
peto
na što naiđeš - ti bježi od njega!» Kada Poslanik ujutro
ustade i krenu putem, prvo na što naiđe bijaše jedno...

... ogromno brdo. On zbunjen zastade i poče da razmišlja:
«Moj mi je Gospodar naredio da prvo na što naiđem
pojedem...
samo ne znam kako li ću ovo pojesti kad je to nemoguće...
ali, moj Gospodar mi ne bi naredio da učinim ono što nisam
u
stanju...» Onda on čvrsto odluči da pojede to brdo i krenu
prema njemu, ali što mu se više približavao, brdo se sve
više smanjivalo, dok na kraju osta kao jedan zalogaj.
Poslanik to pojede uvjerivši se da je to slađe od meda,
zahvali Allahu na tome te produži dalje. 

Idući dalje naiđe na zlatnu posudu, pa pošto se sjeti da to
treba da sakrije, on iskopa rupu u zemlji, zakopa to i
krenu
dalje. Kada se osvrnu, ugleda onu zlatnu posudu kako je
opet
na površini zemlje. On se vrati pa je ponovo zakopa, ali se
tu opet pojavi, i tako se to ponovi nekoliko puta. Poslanik
onda reče sam sebi: - «Ja sam uradio ono što mi je
naređeno.» Onda produži dalje ne osvrćući se više. 

Idući dalje ugleda jednu ptičicu koja je bježala od sokola
i
prije nego što će biti sustignuta ona viknu: -"O Allahov
Poslaniče, spasi me!» On prihvati ptičicu i sakri je u
rukav, a soko mu viknu: - «O Poslaniče! Ja sam veoma gladan
i od jutros tražim nešto za jelo, i tamam kad htjedoh da
uhvatim ovu pticu ti me spriječi i omete da uzmem svoju
nafaku.» 

Poslanik pomisli: «Naređeno mi je da treće na što naiđem
prihvatim, i to sam i učinio, ali naređeno mi je i to da ne
odbijem četvrto, a četvrto je ovaj soko koji traži svoju
nafaku.» Nakon kraćeg ra.zmišljanja, uze nož i odreza komad
mesa od svoje noge, baci to sokolu, a on ga uze i ode.
Poslanik onda pusti pticu i krenu dalje.

Peta stvar na koju naiđe bijaaše nekakva lešina koja se
raspadala od smrada i truleži, a on, sjetivši se svoga sna,
pobježe od toga. 

Kada je uveče ponovo zanoćio on reče: - «O Gospodaru! Ja
sam
uradio ono što si mi naredio, pa mi sada objasni značenje
svega toga?»
U snu on ču glas koji mu reče: 
- «Što se tiče prvog, 
onog što si pojeo, to je srdžba, koja ispoočetka izgleda
kao
brdo, a na kraju, kada se čovjek strpi i svoju srdžbu
proguta, izgleda kao zalogaj slađi od meda!» 

- Drugo znači: Ko uradi neko dobro djelo, pa i ako ga
prikrije, ono će opet izaći na vidjelo! 

- Treće znači: Ko ti se povjeri, nikad ga ne iznevjeri! 

- Četvrto znači: Ako ti čovjek u nuždi nešto zatraži,
nastoj
da mu to daš makar i tebi bilo potrebno! 

- Peto je ogovaranje, i uvijek bježi od onih ljudi koji
druge ogovaraju

"Bosna je veliki europski izvor. Izvor mladosti.
Izvor dobrote. Izvor snage koja nadživi svaku i svačiju
ludost.Kao izvor rijeke Bosne: uvijek obilan, uvijek
čist, uvijek nepresušan. što god se nabacalo po čitavom
toku
naše svete rijeke Bosne, sve to voda odnese u Savu, Sava u
Dunav, a Dunav u Crno more. Bosna se vječito podmlađuje
čistinom svog izvora i vječito svojom čistoćom podmlađuje
svijet.Jedina nacija koja nikad nije ništa tuđe otimala a
sve je od sebe dala za opće dobro..."

Bosna  izvor vječite mladosti

akademik Mirko Vidović


          Znanstvena antropologija tvrdi da je čovjek s
jadransko-podunavskih prostora, osobito na dinarskom gorju,
homo europeanus - europski urođenik. Znameniti švicarski
antropolog Eugene Pittard smatra da Dinarci postojano ive
na
svom zavičajnom tlu najkasnije od kamenog doba te da u
Bosni
i danas predstavljaju preko sedamdeset posto pučanstva.
          Povjesničari zapadnoeuropskih zemalja, čiji
radovi
služe u povijesnoj znanosti kao doktrine po kojima se
ravnaju i autori kolskih udzbenika, smatraju da se
pučanstvo
naših prostora širilo na sve strane i to ne samo Europskog
kontinenta, i da je bilo izvorom onog prastarog urođeničkog
europskog pučanstva koje je stvorilo europsku civilizaciju.
          Bosna je veliki europski izvor. Izvor mladosti.
Izvor dobrote. Izvor snage koja nad ivi svaku i svačiju
ludost.
          Kao izvor rijeke Bosne: uvijek obilan, uvijek
čist, uvijek nepresušan. što god se nabacalo po čitavom
toku
naše svete rijeke Bosne, sve to voda odnese u Savu, Sava u
Dunav, a Dunav u Crno more. Bosna se vječito podmlađuje
čistinom svog izvora i vječito svojom čistoćom podmlađuje
svijet.
          Jedina nacija koja nikad nije ništa tuđe otimala
a
sve je od sebe dala za opće dobro, posebno čelik koji je ba
u Bosni (Glasinac) otkriven i dugo ostao tajnom kojoj se i
Homer u Ilijadi divi. Iz Bosne potječu i Dorani koji su
stvorili grčku civilizaciju.
          To je ono što povjesničari pa i povjesničari knji
ževnosti znadu. A da je Bosna vječito takva i da je i izvor
ivotne radosti pa i u najte im danima svoje povijesti,
dokazom je i ova knjiga Ljerke Lukić iz ivorodnih ivinica -
Snoviđenje .
          Ma nije to, ba, neka sanja. To je viđenje
stvarnosti koje je zanosnije i trajnije od ikakvog sna, to
je ivotvorna poezija, za divljenje u svijetu, a ne za
hibret
u dunjaluku.
          Bosna je i zemlja-knjiga. Preko stotinu tisuća na
ih ma eta, stećaka ili mramora to dokazuje. Sva je memorija
na eg postojanog i ivog čovjeka paralelno bilje ena u na im
nadgrobnim spomenicima, koji su dizani nad grobovima na ih
dostojanstvenika i svećenika.
          Tako i počinje ova Ljerkina lirska pjesmarica
puna
pjesama kroz suze. Bilo radosnice, bilo od bola, bilo od
nade ili nostalgije, ali uvijek iz čista srca. Kao i izvor
Bosne. N. B. karta Bosne liči na ljudsko srce.
          U Ljerkinoj du i ti na i mramori, odnosno grobovi
na ih predaka, čuvaju, odr avaju i preporađaju Bosansku dr
avu, koja je i sredi nja Banovina Kraljevine Hrvata.
          Bosna je svojska, slavujski fina i sokolski
gorda.
Ma mo e, ba, sokol preletjeti Jahorinu, kako ne bi mogao,
ali kud će iz Sarajeva kad je tu najljep e.
          Bosna je čarobna krijesnica u noći: tko god u
noći
gromorozne povijesti, koju kod svih velesila simboliziraju
ivotinje i ptice grabljivice, digne oči, vidjet će i ak
svjetlosti koji nadu potpaljuje, dan odr ava i zoru
najavljuje.
          Bosna je, ba kakva jest, to nam Ljerka dokaza, i
-
kosmopolitska. Internacionala folklora i tradicije -
internacionala u kojoj je svatko ponosan to je takav kakav
jest i to ga svatko ba kao takvog po tuje.
          U pjesmi Moj prvi ratni rođendan Ljerka nam tako
lijepo i u stravi smrtne grozomore ni e kamenčić po
kamenčić
smisla i u ratnom skloni tu stvara mozaik čovječnosti i
ljepote ivotvornog zanosa kojem divljaci, to se ponose da
su
obo avatelji ptica grabljivica i mrtvačkih glava, ni ta ne
mogu. Bosna je, ba, vječita, a to znači neuni tiva.
          Sve je tu pozorno i metodički stavljeno na svoje
mjesto, i gvozdene vile i kreppapir . Osjećajno, skladno, u
ivo. Sve tu podsjeća na njezine savr eno jasno ocrtane oči
na tipičnom dinarskom li ću koje je u uzama opjevao
Fran-Krsto Frankopan: Ona lipost, kojoj v dragom li ću biva
- lilija i ro a cvatuć nahodiva . Bosna je za Ljerku to
majčinsko lice u kojem se kao u zrcalu i sama prepoznaje.
          Stra na je stvar morati otići iz Bosne: ivot i
čupati iz prapostojbine . I kad je Bosna krv, krv, svuda
krv
, ona se u tuđini do ivljava kao iva i ivorodna; stvarnost
u
na oj du i bez koje je nemoguće podnijeti tuđinu, to na
adekvatan način definira stihovima Kanade kao zemlje Inuita
- led, svuda led, led .
          Sebe je lijepo definirala pjesmom-parabolom,
pravom slikom - riječima - koja u nama ivi ivotom uočljivim
u srcima njezinim verbalnim činima, u pjesmi Konac u kojoj
je ona konac koji sve povezuje, poput vezilje, u smisao
lijepog kakav pro ima svu memoriju Bosne. U pjesmi po kojoj
će Ljerka Lukić ući u svaku antologiju suvremenog pjesni
tva
u kojoj će i Bosna biti zastupljena, u Snoviđenju , ona sve
vidi pod bosanskim suncem, u bosanskoj egi, koje miluje i
razgaljuje bosanski povjetarac. Ljerkine su pjesme pune
behara, mirisa i bukoličkog ugođaja na e male Babovine.
Treba ovo čitati kad god nas snađe tuga za milom grudom.
          Ljerka, kao kolekcionar i stručnjak za folklor i
kao rođena slikarica, i riječima i bojama nam pokazuje da u
Bosni ima svakog dobra i svake ljepote premda malo po malo,
a u svom ostalom svijetu mo e se naći po ne to to na Bosnu
podsjeća.
          Jest, vjera je - Ljerkina Snoviđenja su viđenja
koja nas bude iz svakog sna i pričina. To je na a duhovna
stvarnost, ali stvarnost koja nam poma e da opstajemo i
budemo ponosni u svakom isku enju kakvih je bukudar u
tuđini
i oko nje.
         Šta bi bila Hrvatska da Bosne nema?

http://bhembassy.co.uk/bs/kultura.htm

Kultura,nauka i umjetnost  

Važne ličnosti bh. nauke, kulture i umjetnosti

MEŠA SELIMOVIĆ
Uz Ivu Andrića, Meša Selimović je nesumnjivo najznačajnije
ime u 
literaturi Bosne I Hercegovine. 
Rođen je 1910. godine u Tuzli. Po završetku Filozofskog
fakulteta u 
Beogradu radio je kao gimnazijski profesor u svom rodnom
gradu do 
izbijanja Drugog svjetskog rata. Bio je zatvoren 1942.
godine, a 1943. 
godine pridružio se partizanima, antifašističkoj armiji
naroda 
Jugoslavije. Nakon rata, radio je kao univerzitetski
predavač u 
Sarajevu i prihvatio mnoge važne dužnosti u kulturi.
Poslednje godine 
života je proveo u Beogradu, rodnom gradu svoje supruge. 
Selimović je prozni pisac, a njegov literarni opus uključuje
nekoliko 
knjiga kratkih priča, novela, studija, eseja i polemičkog
pisanja. 
Svoj najveci uspjeh je postigao sa romanom «Derviš i smrt»,
za koji je 
dobio sve najveće jugoslovenske nagrade za književnost.
Slijedeći 
roman «Tvrdava» (1970.) je takođe bio jako popularan. 

Meša Selimović je umro u Beogradu 11.07.1982. godine. 


IVO ANDRIĆ
Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, je
najčuvenije 
ime bh. književnosti u svijetu. 
Rođen je u selu Dolac pored Travnika 1892. godine. Nakon
završetka 
osnovne i srednje škole u Travniku, Višegradu i Sarajevu,
nastavio je 
svoje studije u Zagrebu, Beču i Krakovu. 
Nakon završetka doktorata u Gracu 1923. godine, pridružio se

diplomatskom koru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata I
Slovenaca. 
Napustio je svoju poslednju diplomatsku misiju ambasadora u
Berlinu 
odmah nakon sto je NJemačka napala i okupirala Jugoslaviju
06.04.1941.
Nakon povratka u Beograd, Andrić se povukao iz javnog
života, pišući u 
izolaciji svog doma neke od najboljih djela.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata napisao je svoju najvazniju
knjigu – 
roman «Na Drini ćuprija», za koji je primio Nobelovu nagradu
za 
knjizevnost 1961. godine. 

NJegova druga djela – Travnička hronika, Gospođica,
Pripovijetke, 
Prokleta avlija, Znakovi pored puta i druge spadaju u
najvišu 
kategoriju literarne umjetnosti. Andrić je umro 13.03.1975.


VLADIMIR PRELOG 
Bosna I Hercegovina ima jos jednog nobelovca. To je Vladimir
Prelog 
koji je primio ovu najvišu međunarodnu nagradu za nauku
1975. godine. 
Vladimir Prelog je rođen 1906. godine u Sarajevu, tada pod
vlašću 
Austrougarske imperije. Završio je srednju školu u Zagrebu,
a 
fakultetsku diplomu stekao je na Českom tehnološkom
institutu u Pragu 
1929. godine. Univerzitetska, istraživačka i naučna karijera
Vladimira 
Preloga je bila usko vezana za velikog naučnika Leopolda
Ruzičku, koji 
je bio njegov profesor za vrijeme studiranja. 
Ruzička je spasio Preloga pocetkom Drugog svjetskog rata
pozivom da 
radi na Federalnom tehnološkom institutu u Cirihu, gdje je
on u 
potpunosti razvio svoj naucni potencijal, na osnovu čega je
1975. 
godine podijelio nagradu za hemiju sa australijskim
naučnikom J.W. 
Cornforth. 
Vladimir Prelog je umro 07.01.1998. godine. 

MEŠA SELIMOVIĆ
Uz Ivu Andrića, Meša Selimović je nesumnjivo najznačajnije
ime u 
literaturi Bosne I Hercegovine. 
Rođen je 1910. godine u Tuzli. Po završetku Filozofskog
fakulteta u 
Beogradu radio je kao gimnazijski profesor u svom rodnom
gradu do 
izbijanja Drugog svjetskog rata. Bio je zatvoren 1942.
godine, a 1943. 
godine pridružio se partizanima, antifašističkoj armiji
naroda 
Jugoslavije. Nakon rata, radio je kao univerzitetski
predavač u 
Sarajevu i prihvatio mnoge važne dužnosti u kulturi.
Poslednje godine 
života je proveo u Beogradu, rodnom gradu svoje supruge. 
Selimović je prozni pisac, a njegov literarni opus uključuje
nekoliko 
knjiga kratkih priča, novela, studija, eseja i polemičkog
pisanja. 
Svoj najveci uspjeh je postigao sa romanom «Derviš i smrt»,
za koji je 
dobio sve najveće jugoslovenske nagrade za književnost.
Slijedeći 
roman «Tvrdava» (1970.) je takođe bio jako popularan. 

Meša Selimović je umro u Beogradu 11.07.1982. godine. 

Copyright © 2007 Ambasada BiH u Londonu. Sva prava pridržana.

 
 
http://bhembassy.co.uk/bs/kultura.htm 

Mehmed Meša Selimović

"ZADOVOLJAN SAM STO SAM PREZIVIO VIJEK A NISAM NIKOM
NASKODIO.
ONO STO JE MENI STETE NANESENO DAVNO SAM ZABORAVIO.
GUBITAK JE LAKSE PODNIJETI NEGO KAJANJE."

MESA SELIMOVIC

"Kasno je, sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase
nemocne 
utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto
nije bilo, 
nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se
nije 
ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka
koju ne mogu 
i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani
od 
patnje." 
("Dervis i smrt")

... ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti
drugome. 
Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne,
tesko 
izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i
bjezi u 
omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao. Drugome je
neophodna tacna 
rijec, zato je i trazis, osjecas da je negdje u tebi, i
lovis je, nju 
ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem
pogledu, kad 
pocne da shvata.
Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto
jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije.

Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: 
moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen damar. 
Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. 
Nije vazno sta se desava u svijetu,nije vazno sta ce biti
sutra, 
vazan je ovaj cas blazenstva bez misli...
Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj
nikada vise.
Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, 
ali ova nikada vise. Nikada: jedina konacnost.
Prvi put znam sta je sreca, osjecam je, vidim, mirisem.
Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim
nas nema.
I ima sreca. Da li je mogu zadrzati?

M.Selimovic-Tvrdjava

"Tvrdava": 

"U pocetku ljubav,
u zivotu mrznja,
na kraju sjecanje."

"Najmanje se govori kad te se najviše tice."

"Sve bi se u zivotu moglo izdrzati za kratko, i da budes
dobar, i 
hrabar, i pazljiv, ali zivot ne traje kratko, a nista ti ne
moze 
postati tesko kao obaveza koju sam sebi nametnes u jednom
casu 
slabosti ili odusevljenja. Stid te da odustanes, muka da
istrajes."

"Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. "

"Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz, onda
govorim istinu. 
Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno.
Utjeha je 
samo sto ce oni koji budu posle nas zivjeli, preturiti preko
glave jos 
teza vremena, i pominjati nase dane kao srecne."

"Nikad covjek ne moze tako upropastiti zivot kao kad zeli da
ga 
popravi.."

"Zivot naroda je glad, krv, bijeda, mucno tavorenje na
svojoj zemlji, 
i glupo umiranje na tudjoj. A velikasi ce se vratiti kuci,
svi, da 
pricaju o slavi, i da prezivjelima piju krv. "

Volim ljude i ne znam sta cu s'njima....

M. Selimovic-Tvrdjava

"Vise je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo vise! Samo
se zli 
dalje cuju i teze osjecaju. Dobri cute."

"Niko ne zali manje svoj zivot nego mlad covjek, a poslije,
što vise 
stari i sto manje ima razloga da zivi, sve vise se hvata za
zivot."

San je ono sto se zeli a zivot je budjenje.

Kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari desava
mimo nas, 
bez nase odluke.
Slucajnost odlucuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini,
i najcesce 
bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih
tokova, u 
drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost.
Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci,
jer
ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta.
Ne odlucujemo, vec se zaticemo.
Strmo glavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog
odredjenog 
trenutka, kad nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas može
sacekati 
u toku mijesanja. Ne mozes je zaobic;i, il odbiti. Tvoja je,
kao voda 
u koju padneš. Pa plivas, ili potones.
Nisam zadovoljan takvim razmisljanjem, ali ne nalazim drugi
odgovor. 
Sta je onda nase u tom guzvanju? Nesto mora biti moje.

Mehmed Meša Selimovic

Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca
koja je 
njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne
može se 
misliti tudjom glavom

Dervis i smrt

"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje
vjerovatno, ali 
je plemenitije. I ljepse. Tako sve ima vise smisla. I smrt.
I zivot."
M. Selimovic


       Mehmed Meša Selimović

 Izvinjavam se "cafekajak Forum" i korisnicima   ovog
portala, sto je nekoliko puta tipnut , jedan te isti tekst.

Problem je bio do kompjutera.

A za komentar 241. 
Koristi mozak. Nije ti bog dao glavu  da je samo nosas.
I tek ces onda vidjeti mnoge stvari u svom pravom obliku!
A ako ti ni  to ne pomogne , ljudi u bjelom ce sigurno.
Prihvati savjet. Mozda jos uvijek nije kasno za tebe.
Drzim ti palceve.