NAMIRIVANJE I KOMPENZACIJA !

   

Tema je namjenjena(narodu i diskutantima)sirokih i opseznih
shvatanja.Kapric,corluk,prkos i inat su iskljuceni u ovoj
temi jer su izobjasnjavani u starim rubrikama ZAPAZANJA i
IZNENADJENJA U B.LUCI. Dakle,citaoce budi konstruktivan u
razmisljanjima jer grafologija je dobro izucena na ovom
forumu.

urednik rubrike

tema mi nije bas jasna,kompenzacija,robna ili...???

Ovih par dana iznapadali su me virusi na kompjuteru,
ali dolazi trenutak popravke.Nije dugovjecno,nadam se.
Cafekajak traje dugo godina i treba ga cijeniti na onaj 
nacin kako ga i citamo.Trud treba namirivati ljudskim
vrlinama i prilozima.Namirivati se moze svakako,najvise
citanjem i prosudjivanjem.Za one koji su izgubili radna
mjesta tokom rata devedesetih godina,kazu navodno,da ce
se mozda kompenzirati i namirivati staz sredstvima.
Oni koji to znaju mogu nam pomoci,obavjestenjima 
Narod je jako zainteresovan.

Dragi Ibro,
prosao je voz poodavno. Davno su primane zalbe, zna se da
sve ima svoj rok, uz potrebnu dokumentaciju.
Ako ste se zalili u roku, mozete otici u zgradu Vlade i tamo
provjeriti dokle je stigao Vas predmet. Naknada je otprilike
1.000 eura.

Zahvaljujem na odgovoru sa srdacnim pozdravom za NOVU
GODINU!

Dragi burazeru, nikad se nemoze namiriti, ili kompenzirati
sve ono sto covjek u zivotu izgubi, ili mu drugi oduzmu.
Zato se bori i napreduj svaki dan, jer vrijeme, sta god da
covjek radi, neumitno prolazi. Narodna izreka: "Radio, ne
radio, svira ti radio", pase dobro u ovoj prilici.

Paralelno sa Ahmetovim asociranjem na slusanje radia,
zvuci interesantno da smo nekada kao djeca,improvizovano
provlacili zicu kroz limene kutijice kreme za cipele
marke Ilirija.Dugacki mosur zice,upotrebljavali smo za
pokus i imitiranje radia,najvise za fudbalski prenos
utakmica i tadasnjih vrlo popularnih komentatora iz Yu.
Penjali bi se na krosnje drveca,najvise vocki iz nasih
okolnih basta,testirajuci,funkcionalnost telefonije i
naseg improvizovanog dejstva.Ovo sjecanje zaista dolazi
spontano zbog paralele razmisljanja,ovog i onog doba od
pedesetak godina.Sto je vise interesantno,za zicu smo se
snalazili,paleci stare gume i izvlacili zicu iz njih.
A funkcionisalo je zaista u pravom smislu te nase maste
i oponasanja telefonije za popularnost fudbala.Mi smo
najvise obozavali fk Hajduk,jer su u to doba bili numera
jedan na nasim prostorima.Bilo nas je bas puno djece i 
malih i vecih.Drustvene igre su nam znacile puno i veliki
napredak,te skolovanja,znanja u mnogo cemu.Mislim licno,
najvise razvoju i dobrom prosudjivanju za dalja razvica
u nasim glavama.B.Luka se oslanjala na multikulturalnost
naroda,te u dugogodisnju tradiciju i pouzdanosti u ljude.
Objektivno posmatrajuci vremena zivljenja,nekada su ljudi
bili ipak mnogo agilniji i zeljni saznanja,nego danas.
Tehnika je naravno uznapredovala za ovih pedeset godina,
pa smo danas rasuti po cijelom svijetu.Drustveno smo jaci.
Dobar dan,Ibro

Nastavak texta pod brojem sest;dobar dan!
Postavice se pitanje,zasto je nama,tadasnjoj djeci bila
razvijena ljubav za Hajdukom,nogometnim klubom iz Splita.
Naravno,jer se tad vec,tog doba govorilo da je cijela
postava tima cinila reprezentaciju Jugoslavije.
Zar ne,pedeset i trece godine a kremu za cipele marke
Ilirija,proizvodila je istoimena firma iz Slovenije.
Najistaknutiji i najpopularniji komentator fudbalskih
utakmica tog doba bio je Radivoje Markovic sa glasom,koji
mi i dan danas bruji u usima.Fantasticnim,exkluzivnim i
neponovljivim glasom,te njegovom mastovitoscu opisivanja,
sta se sve desava na terenu.Bio je to fenomen od covjeka.
Kazu,zvucnici su se postavljali na bandere,za one,koji
nisu uspijevali gledati utakmice u zivo,slusajuci prenos.
Covjek ne moze doci sebi saznanjem i sumiranjem utisaka,
uzlaznom linijom sagledavanja i analizom,danasnjice i
tog doba naseg pocetnog razvoja.Nekako me to sve podsjeca
na pjesmu;"stade se cvijece rosom kititi" ili jos jedna
pjesma iz tog doba,"moj behare ko li mi te bere".
Sve je to u stvari do inspiracije pisanja.
Mozda ce se i ovaj text nastaviti.
Ibro

Nastavak texta pod brojem 7.
Ranih,pocetkom sesdesetih godina,igrace Borac sa Hajdukom
svoju prvu prvoligasku utakmicu a nama djeci, trenutak 
iscekivanja koji je tesko opisati.Radosti nigdje kraja.
Preogromna ljubav za Bernardom Vukasom(Bajdom)lijepom 
plavokosom,lijevom spojkom i igracem carobnjakom tog doba.
Samo smo slusali radio o njemu i divili se kralju fudbala
i nasom legendom,nase raje ispod pecina u Omladinskoj ul.
Pasce dogovor medju nama, da kao mladi Hajdukovci odemo
ispred ili u hotel Palas i da ih pokusamo kontaktirati.
Izabrali smo dvojicu ,trojicu starijih medju nama,ali 
situacija nije nazalost dozvoljavala da im pridjemo pa
smo ostali jako razocarani.Suvise su jako bili popularni.
Samo smo bespomocno gledali u njih svojim tuznim ocima,
djecijim ocima u nase legende.Na mjestu nekadasnjeg malog
Snack bara,na klupi u parku preko puta Vakufske palate
sjedio je famozni Bajdo,okupljen igracima Hajduka,Papecom,
Kucijem,bracom Bego,Ankovicem i velikim lafom zvani Kuci.
Nekadasnji centarhalf Vidosevic,najveci od njih pridje
nama i kaze, "hajte dico,bizite cha" a mi opet nemocno
nijemo posmatramo nase idole.Bilo je tu suza razocarenja.
Mi mali hajdukovci iz Omladinske ulice u Banja luci, 
te davne sesdeset i prve godine.Bajdo je imao prelijepo 
odijelo i cipele sigurno namazane ilirija kremom za cipele.
Taj model shimi cipela urezan mi je u sjecanje,cijeli 
svoj zivot a bijelo su crne boje,moze i bijelo,smedje 
boje.Poslije smo culi da je slavni Bernard Vukas Bajdo,
sluzio vojsku u Banja Luci ali da su ga drugovi odbili.
Nazalost taj pravi zagrebacki purger nije navodno,pasovao 
ili anpasovao miljeu kojeg su neki drugovi obacili pa se
preselio u Split i nacinio izvanrednu karijeru.Igrao je
za reprezentaciju kontinenta i svijeta.Etablirao se!
Ibro

Svaka cast Ibro sto nam vrati u sjecanje legendu
jugoslovenskog, evropskog i svjetskog fudbala, naseg
Bernarda Vukasa. Gledali smo u njega kao u boga, a isto tako
i nas Hajduk, pa i Split koji smo zbog Hajduka zavoljeli. A
tek onda, poslije njih, smo zavoljeli Dioklecijanovu palatu.

Slicnosti postoje sa(Spalatom)Splitom i Banja Lukom,zbog
palata a za njih se kazu,da su sacuvane otm(j)ene dame.
Banjalucka Vakufska palata i Dioklecianova palata,jer
obe simboliziraju sacuvanost starina,naravno i Kastel.
Sjecanja nasih generacija u BL podsjecaju na ikavstinu.
Npr,"stavi tu kokos na drvocip pa ga frakni", a po tom 
primjeru se vidi,da je i frak igrao vaznu ulogu u nasim
civilizacijskim momentima.Hocu reci,dirigirao je stanjem
u kojem smo se nalazili,pa se i tu dohakavalo,kao ono,
navodno,"Danas ce vam svirati Johan Straus-aga u horuk 
duru,i da ce vam biti plaho tefericli".Moze`l se tu sta,
vazda je bilo;"u srid srijede",ili "sta je to po srijedi"
Dioklecianova palata je bila sredina rimskog carstva
kako su to vjerovatno tumacilo a Shibica han,sredisnjica
Lijevca polja.Zato smo mi majstori za mirisavku rakiju
i grozdje a oni za vino amaro.Jel` tako Ahmete,obojica
smo mi iz nnekadasnjih bl vis Amora.Zivio radio Luxemburg!
Nastavice se,Ibro.

u horuk duru... :):):)

ibro CARE!

Dragi Ibraga sta bi mi bez tebe. Uvijek se sjetis neceg ili
nekog i vratis nas u ona lijepa stara dobra vremena. Ziv i
zdrav nam bio dragi nas Ibraga. Iako sam prestao jos davno
sa komentarima na nasem Kajaku ovaj put moram napisati par
recenica jer me tvoj komentar u vezi Radivoja Markovica i
Bajde Vukasa vratio u ta divna vremena mog djetinjstva i
podsjetio na jednog mog rodjaka koji je u to vrijeme bio
jedan od meni najdrazih ljudi u mom gradu. Rijec je o
rahmetli Iski Mujcicu. Rahmetli Isko je prije rata imao
cevapdzinicu kod Ferhadije ali je po zanatu bio moler i tim
se bavio 60-tih godina. Bio je jedan od mnogobrojnih clanova
familije Mujcic koja je zahvaljujuci njegovom ocu hadziji
Nuriji izgradila nekoliko kuca na cosku tj. na velikoj
raskrsnici na putu za Laus. Rahmetli Nurija je uspio okupiti
cijelu ne bas malu familiju Mujcic na tom prostoru i njihova
familija je uvijek bila pojam sloge i jedinstva u nasoj
carsiji. Mi smo u to doba imali obicaj da jednom mjesecno
idemo na "sijelo" kod nekog od Mujcica i to je za mene
uvijek bio poseban dozivljaj. Bez obzira kod koga smo bili u
gostima (Nurije, Muharema, Dzeme, Kasima ili nekog drugog)
uvijek je rahmetli Isko morao doci da bi meni prenosio neku
utakmicu. Ceremonija-protokol prenosa je uvijek bila ista.
On bi se prvo nakasljao pogledao u mene i pitao me hocemo li
poceti? Ja bih odgovorio pozitivno a on bi onda uzimao bokal
sa stola i poceo imitirati Radivoja Markovica. Glas ili
imitacija koja je dolazila iz bokala je bila
fascinantna/ocaravajuca i ja se nisam micao sa stolice
slusajuci ga. Posto je Bajdo bio jedan od njegovih i ocevih
ljubimaca najcesci komentari su bili vezani za njega. Nekad
bi prenosio Partizanove bebe jer sam ja bio navijac
crno-bijelih ili naseg Borca jer su nasi rodjaci Sutko i
Ratib bili nekad veliki igraci naseg kluba (rah.Sutko je da
se malo pohvalim bio kapiten Borca kad je Borac usao prvi
put u prvu ligu). U pauzi prenosa rah. Isko bi isao popiti
rakijicu i to da ne vidi njegov otac hadzija Nurija i onda
bi se vracao svom poslu a moja opcinjenost njegovim umjecem
bi se nastavljala. Eto to bi bio moj dodatak tvojoj pricici
Ibraga. Ovaj dodatak sam morao napisati jer si me dragi
Ibraga podsjetio na jednog divnog covjeka i njegovu familiju
te sa ovim komentarom sam zelio odati rahmet njegovoj dobroj
dusi. Hvala.

Ibro nam je bogami opet u cetvrtoj brzini.

Zahvaljujem Svraletu na ovom divnom komentaru.
Dodao bi istorijski gol Svrake iz kornera,za ekipu Borca,
upravo tih godina,sesdesetih.Televizije nije zabiljezila
taj famozni gol,jer nije postojala.Jest,ali par godina
poslije,kad smo u tv aparate gledali ko u cuda,nekad i 
iz profila,jer bitno bilo,da ekran svjetli i da se 
kolektivno ljudi vesele.Da se posmatraju zacudjene face
kod ljudi i znatizeljnog naroda.Tehnika cudo bozje,te
KASINO drustvena sala i nekadasnje kultno mjesto u ulici
Josipa Sose Mazara.Prostorija je izgledala bas kao u 
filmovima i bila je velika.Sa strane te sale imala je
veliki haustor i jos nekoliko starnara.(Otom, potom)
Razgranata kruska koju su posjedovali familija Svraka,
nadvijena preko visokog zida bila je meta svih djecaka,
pa i djevojcica.Slast,ukus i aromaticnost te sorte kruske 
prosto je neobjasnjivo.Podsjeca na mekost srca i duse a
stapaju se sa mentaliteom bosanskog covjeka.Tipicna nasa.
Zato postoji jedan izraz "haranje voca" za koji samo zna
starija raja banjalucka,koja je to redovno upraznjavala.
Sa kojim su odrasli i ponikli.Mentalitetu jednostavnosti
sa simpaticnim ishodoma.Sve se svodilo na kolektivnost
i uzivanciju malih grupica djecaka.Maltene,prosto receno
jedno pravilo,nepisano pravilo starih banjaluckih raja,
ulica,kvartova i druzina.Ljepotu druzenja,izmedju ostalog,
ljepotu zivljenja,bez obzira ko kome pripada.
Svi oni koji pokusavaju da narusavaju kompaktnost i jednu
harmoniju naseg naroda, su mozda trenutno oboljeli ili
su razocarani.Ko zna,ovaj forum cafekajaka treba da ostane
zdrav,jer svi mi koji pisemo na ovom forumu dugo vremena
i koji smo dali truda,shvatamo dobro u cemu je problem.
Taj problem oboljenja kod pojedinaca polako nestaje,jer 
je zasigurno,da ce Bosna i Hercegovina stati na noge i
isfiltrirati necistoce koje posjeduje.Vrijeme ce pokazati!

urednik rubrike,Ibro.

Ibro starac srecom na Kajaku kompaktnost svih nasih naroda
nije narusena i to je ogroman kvalitet naspram trgovaca
sjemenom zla.
g

dragi Ibraga,

evo me nosim ti Sombrero za nastavak teme, zadnji komentar
i, naravno, za posebnu 
sharmantnost koja ti nikada ne dostaje!
ziv nam bio jos dugo i sretna ti  Nova!

voli te Aida

Tako tih godina,kad radio igra ulogu,vrlo vaznog razvoja
za sviju nas i kada jasno stizu poruke kao npr od fine
zagrebcanke Zdenke Vuckovic u kojoj,ona kao dijete
pjeva pjesmu,"Tata,kupi mi auto,bicikl i romobil",kupi
mi malu bebu itd,marke Yugovinil,gdje se ocigledno
popularise istoimena firma iz Splita.U toj pjesmi Ivo
Robic odgovara u istom shablonu a djeca sirom Yuge,vec
bukvalno opsjednuta biciklima i romobilima,jasu i voze
doticne naprave i po Banja luci.Prave se parade i voznje,
te trke koje je i nas biciklisticki klub BSK organizirao
naravno postaje bum u to vrijeme,pa smo svi maltene
postali ovisnici trka i vragolija.Curice za bebama,tako
da su i slaufove stavljali na sebe imitirajuci siroke 
haljine sa bebica tipa marke Yugovinil.Filmovi koji su 
su se prikazivali u kinu Rudi Cajavec,postadose pravi
bum,pa ostala nasa kina.Jos televizija nije doprla do nas.
Nastavice se,Ibro

Zahvaljujem se nasim ucesnicima ove rubrike gdogu i Aidi
banjaluckoj ljepotici koja pjeva u spanskom horu i 
uspjesno predstavlja nase gore list.Sretno i veselo u
nastavku proslavljanja Bozica,nasim finim ljudima.

Na tek frisko asfaltiranom asfaltu Omladinske ulice,
bilo moderno sjediti na trotoaru pa nas je sjedilo i
po dvadesetak djecurlije,griskajuci koshpice iz fisheka
najvise od Bajbanig oca koji zivio u podrumu blizu poste.
Skoro svaki dan,nekome od raje bio je zadatak otici i
donijeti masu fisheka.Uz trotoar poslije igranja shene 
ili na male golove,opet bi se sjedilo na trotoaru uz 
gomilu tih izgrickanih shpica.Uvijek smo u raji imali
dobre tehnicare koji su zonglirali loptu,s noge na nogu
ili u sjedecem polozaju,pa smo prosto bili zaljubljenici
najvise kad Sejo Koljenovic fintira loptu a Fudo kaze;
"Odoh ja spavati,ne mogu ja docekati da lopta spadne 
na zemlju".Poslije nekog vremena Sejo otisao na studije
stomatologije u Beograd.Na barama se igralo u sesnaest,
trenirao BSK a ponekad smo gledali Sutku kad baca disk.
Zdrav narod,jelo se i uzimao se bezec,obicno od nekog 
ko je dobijao i donosio kriske namazane pekmezom ili
margarinom obicno,nekad i vruce pogacice namazane finim
kajmakom ili maslom sa dodatkom bibera.Taj zacin nam je 
bio bas jaka poslastica.Hodalo se nekad i sa iskrpanim
hlacama,bilo normalno ili obuci na sebe od starijih u
familiji,brata,sestre ili roditelja.Nije se imalo ko sto
to neki misle ali se zivjelo voljom i elanom.Navecer nam
je bila poslastica podbacivati prazan stari shajtov i 
zavezati ga kanafom,pa docekivati pjane ljude i shaliti 
se njima.Zdekovali bi se iza neke ograde,pa kad bi naiso
neki pjanac bila bi prava jeba do neba.Povlacili bi spagu
a taj shajtov bi skakuto i pjanac bi leto za njim ko u
filmovima science fikcion.Posebno,ukljucujuci i neke zene
koje su u ta doba konzumirale kapljicu vesele vode po
pijaci,a vazda su prolazile kuci tim putem,pa su redovno
fasovali tu fasungu redovne zabave.I njima je to bilo 
zabavno.Po skolama smo dobijali uzinu i mljeko u prahu.
Sve se to desavalo,tih godina pocetkom sesdesetih,bas kao 
sto bi se poredilo,petnest godina iza drugog svjetskog 
rata.Poredjenja i sagledavanja konsekvensi sa ovim dobom
covjek izvuko mnogo zakljucaka.U ta doba pravili smo svoje
priredbe u nasoj raji i redovno glumili a roditelji bi 
nas gledali i ozbiljno posmatrali.Pravili smo sami i
dijaskop i crtali crtane filmove na nacin kako su nam 
stariji predocavali ili su bile neke sheme .Uglavnom je
to funkcionisalo na nacin ogromne znatizelje i radovanja
tih filmskih predstava.Invazija interesovanja u razvoju
tog naseg razvica.Zvuci malo cudnovato mozda iz ugla te
moderne danasnjice jer razmak je samo tih pedesetak godina.
Nastavice se,Ibro

Ono pitanje: "Hocemo li veceras u haranje"?, urezalo mi se u
pamcenje, pa bi zamolio Ibru da nas podsjeti u kojim bascama
je "haranje" bilo najucinkovitije u ta divna romanticna
vremena.

dobro je da imamo ovdje zivu enciklopediju,naseg Ibru,koji
nam budi uspomene,nase davne mladosti,bar nama starijim,a
i mladima je vjerovatno interesantno.Kao prvo i ja sam bio
Hajdukovac,a sjecam se olimpijske reprezentacije u sastavu:
                      Beara
           Stankovic          Crnkovic
     Cajkovski        Horvat       Boskov
Ognjanov      Mitic          Bobek        Zebec
                     Vukas

PS.zamolio bi Ibru da li se sjeca : 
       1.Utakmica u Banja luci Borac-Zagreb,mislim da je
bio rezultat 4:1 za nas,i po krilu trci igrac Borca Kra-
jisnik /poginuo mlad na autoputu/,i kad je htjeo da cen-
trira pred go Zagreba,on od nestasluka sjede na loptu,pa
me zanima koje je to godine bilo...
        2./Drugo pitanje je koje je godine igrac Zeljezni-
NOVO dao gol iz kornera,mislim da je sutirao sa onog ugla
do kapije...

Kad smo vec kod fudbala zamolio bi za Ibrino misljenje zasto
je Borac odbacivao ili blago receno nije bio naklonjen nasim
domacim snagama iz banjaluckih klubova BSK Naprijed, Vrbas
itd Tu je bilo takvih talenata a zavrsise karijeru bez sanse
da se pokazu i dokazu??? Ja sam volio Borac ko oci svoje ali
mislim da je tu fulno dobro. Da se trazilo po nasim
igralistima igrace fudbal bi sigurno imao popularnost kod
najmladjih da se uhvate lopte a ne pica i droge.

Fino je ipak da pokusavamo diskutovati ili analizirati
dogadjaje,nase ili vase mladosti,pa smo upravo zbog toga
bogatiji u ovoj temi.Samo vi izvolite i nastavite,nisam
ja neki extra poznavaoc,ali zato sam postivaoc reda i 
misljenja.Drago je meni za Vas interes i Vase ucesce.
Stariji su zaista govorili da je Krajisnik bio extra
fudbaler Borca i steta jeprava,da se malo o tome pisalo.
Izmedju kuca Kusmica i Krajisnika smo redovno igrali
glavare na onim dugackim velikim stepenicama.Termini,
elver,firkl se ne zaboravljaju nikad i one svirke nasih
starijih u raji.Igrao se tu i stoni tenis ponekad.
Pucomet napravljeni sa exerima zakucanim u dasku.Igra 
blize sa pucerima,pa tapke,pa shila,pa oraha i crte,ma
svega.Samo Vi pisite dragi prijatelju,neka vas nama.Bio
je tu i Mujo Krajisnik, predivni i plemeniti covjek.
Raja koja se ne zaboravlja nikad.
Pozdrav iskreni!

Nastavak texta na komentar br.19
Bilo je to vrijeme kad smo grupno u raji,prepricavali
nase prve gledane filmove.Reklo bi se,analiza dogadjaja
i friskih utisaka,tako da smo vec tad stekli nepisanu
kulturu dijaloga.Sve se slusalo nekako na tenane i
pamtilo.Starija djeca do nas malih,koristili su metod
klepke,sto je pojacavalo metod postivanja odraslih nad
mladjim.Vrlo vazno za odgoj i razvoj djeteta,pa cak i 
onda kada to nismo ni zasluzivali.Tradicija se naravno
prenosila s koljena na koljeno,sto je bilo veoma vazno.
Za neispravnost bilo cega dobijala se kazna,ponekad i
pretjerana.Prosto receno,od individualne i grupne kazne,
pa onda drustvene ili kolektivne kazne i na kraju,sto
je najinteresantnije,kazne veceg ranga,drustva u cjelini.
Pedagoska mjera se uci od malih nogu pa i sama kultura
ponasanja,zar ne,radne navike itd.Skola je iskustvo itd.
    Doba kad smo kao djeca imali zaduzenje da kilogram
brasna,odnesemo u pekaru koja se nalazila u neposrednoj
blizini dzamije Arnaudije i da dobijemo u zamjenu friski
kruh,naravno sto je zavisilo od kolicine,koliko brasna
toliko i kruha.Preko puta pekare bila je jedna mala 
slasticarna gdje smo kupovali orasnjake,slatka velika
bombona sa sitno isjeckanim orasima.U strogoj blizini
dzamije Arnaudije bila je prodavnica a preko puta,reklo
bi se uz veliki prostor harema postojala je transportna
firma "Lasta",gdje smo ponekad sa shoferima koji su
prevozili balvane,vozali bi se sa starim kamionima .
Debeli shofer Ale sa Mocila,pa Afgan i drugi volili su
da potovare djecu a onda sve udare na jebu i zajebanciju.

Ucili su tu i automehanicarske zanate,mnogi nasi dragi
banjalucani.Ziva ulica,ponekad bi bilo i prepuno naroda
i posebno djece.Ta ulica kraljice Marije,pa Sose Mazara
sad ne znam nazalost kako se zove,dobice vjerovatno
ponovo naziv kako joj bude odgovaralo,cim se promjene
neka druga vremena.Omladinska ulica se jos uvijek zove
po starom nazivu,a kako kazu stariji zvala se Cejvanova 
ulica,jedna je od najstarijih ulica u gradu Banja Luci.
Omasovljenost bicikla je bila tolika da je Banja Luka
postala cetvrti grad po velicini u bivsoj Jugoslaviji.
Kad uporedimo to sa sadasnjim prilikama reklo bi se
veliki unazadak u planiranju broja biciklistickih staza.
Odnos vremena govori o mnogo cemu,dakle o toj osnovnoj
anomaliji drustva.Dok smo vozali napravljene romobile na
kuglagere i ucestvovali na paradama nekadasnjim proslo
je ravno pedeset godina.Tad sam ja glumio doktora na
skolskoj pozorisnoj predstavi u drugom razredu osnovne
skole Filip Macura i imao zadatak samo reci;"Dosta,dosta,
crno djete" Imao sam na sebi neki mali bijeli dr mantil.
Dva druga djeteta su bili bolji djaci od mene,pa su i 
vise tog texta izgovorili u tom nasem pozorsnom komadu.
Tad sam u skoli prosao odlicnim uspjehom i nikad vise.
Ibro,dobar dan!

Nastavice se...

Ibro, Ibro, tebi se sjecanje popravlja prevelikom brzinom.
Da nisi ponovo krenuo "u mladost"? SVAKA CAST!!!

Nastavak na text br. 24
Drugo dijete koje je glumilo,drzeci bolesnika za ruku,
reklo je,"hajde sad reci doktoru sta te to boli",dok je
treci,kao navodno bolesnik,izbiflo text,slicno velikom
Vladi Zeljkovicu glumcu,kad nabraja jela,pite i kad se 
oblacio kao grmalj i glumio seljaka.Bila popularanost.
Vremena su bila takva,kad su ti isti seljaci,cobani,
tjerali marvu,stoku,ovce i janjad na ispasu ili na 
stocnu pijacu u Banja Luci,na prodaju a koristili su
blizinu puta sa Manjace ili okoline Skender Vakufa,te
ostalih blizih i daljih podrucja.Na putu do pijace bili
su zaustavljani od ljudi nakupaca,lokalnih mesara i 
ponekad od obicnih presretaca.Cijelim tim putem culo se
tuknuti miris te marve,bravcadi i izmeta brabonjaka.
Brzi pazarivaci pazarivanja koristili su stanje,kad je
stado u pokretu jer se jeftinije pazarivalo. Obavezna
pratnja,tornjaci psi i sharovi su nagonili ta stada i
mjenjali ulogu smjera na svoju utreniranu marsutu a 
cobani imali posla zauzetoscu i tom odgovornoscu. 
Ponekad,obaveza u naramku nosati tek ojanjito janje ili
istovremeno prutom usmjeravati ovce i naravno pazariti
ili brojati pare.I njima je to bilo od koristi,jer jedno
ide s drugim,a posao je posao.Susilo se meso i jelo se
vazda i taj obicaj traje kod nas stotinama i stotinama
godina.Halid,Avdija,Ragib,Zecir su bili najutreniraniji
za pazarivanja i imali su svoje mjesto docekivanja tih
stada na raskrsnici.Svi do jednog su bili majstori svog
zanata a vazda su uspijevali nesto kupiti i odvesti kuci.
Koristili su oni nekad, nas djecu da im pomognemo odvuci
tu kupljenu ovcu ili janjad.Djeca ko djeca vazda poslusni
a komsija je komsija.Dobijali smo i mi nekad suhog mesa.
Komsiluk se postivao.Ifeta bi takodjer bila majstor za 
telad,a tek kako je ona pazarivala kad udari seljaka po
veni ,jos da ga zaboli.Mahanje rukama za postignuti pazar
takodjer je vrlina naseg naroda i nasih prostora.
Kulminacija skopljenog posla.Ako bi se nekad neko pokajo
za jeftinu nagodbu,kaze narod."Mahnuli smo rukama,sad je
gotovo".Zecir je bio kuhar u hotel Palasu u to vrijeme,
pa je pocesto zaboravljao skinuti tu njegovu kuharsku 
kapu.Cesto smo ga vidjali na prozoru,dok smo igrali nasih 
nocnih igara ispod ulicnog svjetla sa njegove kuce.Navika
posmatranja.Nastavice se;
Ibro

Kuca je bila na mjestu novog trotoara uz sami asfalt.
Nije se rusila tih godina a nije ni smetala pjescima
zbog navike i dugogodisnjeg postojanja.Uz Zecirovu
kucu neposredno,bio je smjesten Dedin fijaker a kroz
ostavu,garazu(stalu)stepenice su vodile do Dedine kuce.
Takodjer je sagradjena na velikom visokom zidu ulice.
Istorijsko je mjesto zbog mnogih banjaluckih prica i
naravno desavanja,samim tim,sto je taj Dedin fijaker
opjevan.
Dragi citaoce koji citas ovaj text,ukucaj na YOU TUBE 
(BL U SNU)i poslusaces pjesmu od prije desetak godina.
Postoje jos nekoliko nasih nostalgicnih pjesama koje
su vec odradjene i nose fine motivirano,objektivne
poruke.
Novi(stil)set pjesama i album je za ocekivati krajem
ove godine ili pocetkom iduce godine.Sudjelovace vise
banjaluckih muzicara i inostranih,kako izvori navode.
Jednostavnije receno,bice profesionalnije uradjene a
textualno,prvenstveno prepoznatljive.
Nijedna slika bivseg banjaluckog sastava vis "Amori",
jos nije objavljena na internetu.Sto je interesantnije,
doticna muzicka grupa je ponikla u ovim mojim,nasim i
Vasim pricama.Jedan je od najstarijih sastava iz B.Luke.
pozdrav Ibro

Pozdravljam urednika rubrike cijenjenog gosp. Ibru
Cenanovica. Zaista lijepa sjecanja na neka sretna vremena,
ljude i ulice nase mladosti. Sa uzivanjem pratim ovu
rubriku, kao uostalom i prethodne dvije (zapazanja i
iznenadjenja) i uvijek ponesto naucim o nasem mentalitetu
bosanskom. Ljudi i dogadjaji sa tih podneblja su prava
svjetska kulturna riznica, fenomen nigdje vidjen, a nas Ibro
je to sve na najbolji nacin pohvatao, upakovao i sacuvao od
neumitna nestajanja.
Da i ja dodam jedan listak zuti u herbarij nasih uspomena.
Iako nisam odrastao pod Pecinama, mi djeca sa Bara (sada
Ante Jakica) smo cesto odlazili u ulicu Sose Mazara
(Kraljice Marije), osobito zimi dok su trajala ferija, sto
zbog sankanja i skijanja na Partizanskom, ali prevenstveno
zbog klize koja se protezala cijelom duzinom od Tranzita
(Omladinske ulice), pokraj pekare, koju Ibro spominje, pa
sve do Dzinica kuce, ponekad cak i do Ferhadije i bila je
najduza, neprekinuta kliza u gradu. Tokom Januara i
Februara, najsnjeznijih mjeseci u godini, promet i saobracaj
je bio vrlo limitiran, pa se narod kretao uglavnom pjeske.
Tako bi Pobrdjani , iduci na posao, uklizavali napadali
snjeg  na cesti i odrzavali nase klizaliste gotovo dva puna
mjeseca, naravno, pod uslovom da je zima bila snjezna.
 Ispred Muksimovica kuce, igrale su se najbolje hokejaske
utakmice toga vremena; raja protiv raje. Iako je graja bila
velika, niko od stanara se nije bunio jer je prof. Ibraga
Muksimovic , izmedju ostalog, bio i fiskulturnik u O.S.
Braca Pavlic, pa je odlicno razumio djeciji entuzijazam za
sport.  Klizaljke su bile cipele dobro uklizanih dzonova i
kvalitet klizaljke se mjerio prema starini cipele tj.
istrosenosti dzona. Pak je bio komadic drveta, koji smo
'gonjali' po citav dan, a palice su bile obicno komad
savijene grane nekog zbuna, iako je bilo i drugih
interesantnih dizajna rucne izrade. Jednog dana, moja
daljnja rodjaka iz Zagreba, koja je bila u posjeti kod nas,
donese mi  par pravih hokejaskih palica marke KO-HO, poklon
njenog vjerenika, koji je profesionalno igrao hokej za
zagrebacki Medvescak. Palice su isto poslijepodne bile u
igri, te isto poslijepodne i nestale. Dugo sam plakao za
njima i nisam smio otici kuci , iako je mrak vec polako
padao. Tada je naisao moj zastitnik i spasitelj,
neponovljivi, legendarni Kvak. Iako ljut zbog skliskog
terena i otezanog kretanja, osobito nakon par casica, ipak
je zastao i zainteresovao se za moj problem. Za pola sata
palice su nadjene i vracene, uz prijateljski nastavak
utakmice.
Kasnije, svaki put kad bih sretao Kvaka kako sjedi u drustvu
moga oca pred Palasom, on bi samo znacajno namignuo i
upitao: "Kako ide hokej?"  Danas, cesto odem klizati za
vrijeme pauze za rucak na obliznje zatvoreno klizaliste u
Macquarie Shopping Centre-u. Svaki put me to vrati u
djetinjstvo i sjecanja na banjalucka zimska ferija i
klizaliste pod Pecinama.
Lijep pozdrav uredniku i citaocima,
Severin

Izuzetno mi je drago na reagovanje dr Severina Rakica
koji je takodjer, svojim dugogodisnjim trudom pisanja
zadrzao veliki dio banjaluckog naroda na nasem forumu
cafe kajaka.Naravno,pored svih svojih dnevnih obaveza.
  Napomena;treci dio ZAPAZANJA I IZNENADJENJA U B.LUCI
se zove OTVORENA KNJIGA a postoje I CETVRTI i PETI DIO
ZAPAZANJA I IZNENADJENJA U B.LUCI.Prepustam ih citanju!
  Bez obzira na suprotnost zavidnika i oboljelih ljudi,
ustrajali smo odraditi rekordan broj komentara i textova 
na ovom nasem cafekajaku.Zamislite cifru od (2500)
Ukupni plasman "PET KNJIGA",veliki je trud,zar ne!
  Zato nastavljamo nasu novu knjigu NAMIRIVANJE
  urednik rubrike Ibro

Sad ce se dragi Ibro upitati odkud sad ja na ovo sve.Nemogu
a da se ne sjetim .....Moj komsija iz ranog djetinjstva
Severin Rakic me se sigurno ne sjeca.On je stanovao u
visokoj zgradi nekadasnje Ante Jakica odmah iza Poliklinike
a ja sam u jednoj nizoj od 3 sprata predzadnjoj u redu.Moje
komsinice su se zvale Irena i Sonja.Preko puta mene su
zivjeli porodica Balic Igora ,teta Vesna i cika Fuad.Pa onda
jedna Dzeneta koja je poginula u saobracajnoj nesreci u
7.godini zivota ,imala je lijepu dugu kosu upletenu u jednu
pletenicu.Bilo nam je 6-7 godina i igrali smo se u istom
dvoristu.Tada nisu postojale zgrade gdje se nalazi kafic
"Ring" i koja je dobila kasnije naziv Ante Jakica.Jedan
dogadjaj mi je ostao u sjecanju.Moja mama je otisla na
pijacu u nabavku a mene i moju mladju sestru Aidu zakljucala
u stanu koji se nalazio u visokom prizemlju.Sigurna da ce se
brzo vratiti i sve zateci u redu.Dosli djecaci ispod prozora
i zadirkivali nas da izadjemo...postavili kartonske kutije
ispod prozora i rekli "skacite".Mi to i uradile i za divno
cudo bez povreda.Medju tim djecacima je bio i
Severin.Roditelji su u to doba zvali djecu u kucu sa balkona
ili prozora da udju u kucu.Sjecam se teta Nidzare
,Severinove mame koja je uvijek znala zvati svog sina u kucu
poprativsi rijecima da je nemiran.A bili smo svi jako
nemirni,tesko nas je bilo zaustaviti u kuci...bilo da je
vani sunce sijalo ili padao snijeg.Sve se desavalo
napolju..."Kuhale" smo sarme od lista bokvice punjene
pijeskom i tucanu ciglu kao zacin paprika...bilo je to neko
lijepo vrijeme,moje djetinjstvo.Izvini Ibro sto ja "upadoh"
u ovaj tvoj "program" ali nisam mogla odoliti kad sam
procitala tvoje tako zivopisne opise tvog djetinjstva.A
Severinu mozda jedno novo sjecanje iz naseg komsiluka u Ante
Jakica.Poslije sam preselila 1968 god. u Ejuba Kobaslica i
postala komsinica sa Izetom Staljo.Boze sto je
zivot...Pozdrav veliki Izeti i Severinu.

Kako god se i taj razvoj poceo pomalo razvijati tih
godina,tako su i ta stada ovaca isla za cobanima ali i
po direktivi cobana.Nekad su imali male bosanske konje
u pratnji sa samarima i pokojeg magarca,sto je bilo 
veoma upecatljivo.Cebadi natovarene preko samara,gunjevi
kao rezerva radi kisa i nevremena a nekad bi i garavi 
lonac izvirivo sa shtrikom.Magarac ili magarci isto tako.
Tad sam prvi puta vidio magarca u zivotu,otprilike nesto
vise od pedeset godina unazad.
Pa magarac jedan,pa magarce tvrdoglavi,pa sve po toj
jadnoj zivotinji.Postade taj pojam,tih godina biti sve
popularniji.Bogami se nekad cekalo podosta vremena da bi 
se taj magarac pokrenuo sa mjesta odradista.Jadnik,bio
ljut zbog tretmana i odnosa gazde ili gazda.Red je red!
Doprinosio je tim stadima ovaca ili stoke i bio vazda
zanemarivan,ko i taj mentalitet.Narod vise i ne govori
o magarcima a ima ih danas ko pljeve.Okrenula se vremena.
U ljudskom rodu,sve vise i vise,narocito hiljecarskom.
Hiljecar je covjek prznica ili onaj sto ustaje na lijevu
nogu,pa mu svaki kurko smeta,prosto popsjednut negiranju.
To su ti danasnji magarci,prosto zastali na tretmanu.
Nastavice se,urednik rubrike!
Ibro

Kad bi se pokoji puta zaklala pernata kokos ili pile,
u komsiluku,nama ko djeci,zamirisao bi miris delikatesa.
Interesantno da smo se vrtili oko tih kuca i igrali se.
Uzivali smo u tom karakteristicnom i aromaticnom mirisu.
Ljepota zivljenja sa poredjenjem onog mljecnog praha 
koji smo redovno dobjali i pili u skoli u zamjeni za
pravo mlijeko.Mislim licno da je i banjalucka mljekara,
mozda pocela raditi tih godina ili koju godinu kasnije.
Pocelo je flasiranje mlijeka i prodavalo se u finim
flasama po nekim prodavnicama-granapima.Jos su stare
velike kuce bosanske bile na mjestu danasnjeg bulevara.
Crkvena i njeni mostovi podsjecali su na grad sa vise 
rijeka, upecatljivo i veoma karakteristicno,zaista
osobito i neobicno.Spoj gradjevina Hastahane bolnice i
medicinske skole,podsjecali su na davnu proslost i veoma
bogatu tradiciju zivljenja.Jako naglasenu sa izrazitim
spojem gradjevinarstva,austro-ugarske i turske-otomaske
imperije na danasnjem mjestu gimnazije.Iduci preko mosta
na Crkveni,takodjer,stara banjalucka bolnica sa preko
puta skolskim dispanzerom.Ako se tome dodaju gradjevine,
kao sto su bile Crna kuca-zatvor,pa stara gimanazija i
nekoliko starih stanica milicije-zandara-i danasnjeg mupa
steci ce se drugi dojam shvatanja i razmisljanja.
Zaista velika kuca bosanska na mjestu danasnjeg mupa i
postojanje dviju starih dzamija u blizini,te stara skola
Zmaj Jove Jovanovica,takodjer u stilu koji je opisan,
stice se utisak za dobru i jaku diskusiju.Sve su to
naravno objekti ili institucije koje su se podobro mogle
renovirati.Prelijepi grad Banja Luka i onog doba je mogla 
dozivjeti ekspanziju i preobrazaj u nekom drugom smislu,
socijal-demokratije kako se to danas popularno kaze.   
Sve je ustvari do upravljanja i nastimavanja,opet se kaze.
Pivara je ostala i pivo se pije.
PS.Lijepo zahvaljujem dr Amiri na komentaru!
Nastavice se,Ibro.

Uvijek nas ponovo, nas Ibro odusevljava ovim svojim
sjecanjima i tekstovima, punim nase stare Banjaluke !!! 
Odusevi nas, jer time budi ono sto godinama vec, negdje
duboko cuci i pritajeno miruje u nama. Pa se onda opet
probudi, nekako ozivi, i pokrene u nama.
To sjecanje, za koja se nadam da nece nikad u nama nestati.
I nikad prestati. 

Sjecam se, doduse kao kroz neku maglu jos iz ranog mi
djetinjstva, te Omladinske ulice koja se tad ulijevala,
odnosno dalje nastavljala u ulicu Krajiskih brigada. Te su
dvije ulice razlicitog imena, za mene i sve ljude oko mene,
bile ustvari uvijek samo jedno.  Uvijek smo tu obilaznica
oko centra grada, i tu dzadu od Rosulja do Mocila, svi mi
popularno zvali “Tranzit”.

Tranzit je u to doba mojega djetinjstva bio dobrim dijelom
neasvaltiran, i izgledao je sasvim drugacije, nego danas. A
njime su se tada povazdan valjale one grdosije, odnosno
teski i mocni kamioni koji su nas klince, tada
odusevljavali. Ne samo izgledom i bukom koju su proizvodili,
vec i silnom prasinom koju su ljeti dizali oko sebe. Nije
nam smetala ta prasina dok smo ih odusevljeni posmatrali,
vec dapace nam je godila...i stvarala ugodjaj nekog
Dakar-Trophy-a,  za koji tad naravno nismo ni culi, a ni
znali.
Ali ipak, najvecu su prasinu tad na Tranzitu, stvarali
tenkovi !!!!!
One jumbo-grdosije sto su se tuda vracale sa nekog vojnog
manevra na Manjaci, pa dalje prema Zaluzanima. Grmljavina i
tutanj koje su te kolone tenkova proizvodile, kao i oni
oblaci prasine nad gradom taj dan, upravo su nas
odusevljavali….. a sve to je u nama izazivalo neko posebno
uzbudjenje i odusevljenje. 
Kamionima smo se divili, a tenkove smo naposto obozavali
!!!!
I ponosili se njima, jako.

Eh... mozda su ti isti tenkovi dvadesetak godina poslije
unistavali, rusili i razarali nasu zemlju i Domovinu, tu
istu koju su decenijama prije toga,cuvali…..ali, to je vec
neka druga,…. mahnita i nemila tema. Pa cemo je ovdje
zaobici.


Vezu me za Tranzit jos mnoga lijepa sjecanja, koja Ibro evo
probudi u meni. 
Recimo, ona nezaboravna voznja Tranzitom...kad sam se sa
ocem vozio na Sarinoj kociji, prema Malti. Isli smo da
dovezemo neku armaturu za nasu novu kucu, otamo  sa « Gradje
»....i putovali Tranzitom, puna dva sata !!?  Sarin jebga,
imao na toj streki tri usputne stanice, tj.pauze. Pa scena,
ahhhhh... moj otac, tada profesor filozofije i ja cekamo na
kociji...a Sarin sa nekim pajdasima, beglenise i cuga pivu,
na gajbama pred nekakvim usputnim granapom. 
Neopisivo…...i nezaboravno !!!!

Ili, sjetih se sad opet, citajuci ova Ibrina sjecanja
…sjetih se i rahmetli Halida,gdje je moj otac cesto kupovao
suhu bravetinu. Tamo sam, valjda po prvi put u zivotu probao
sudzuk….. poslije najdrazu mezu  moje mladosti.

A skonto sam evo, jos jedno sjecanje,….. za sam kraj.

Moji daljnji rodjaci, rahmetli Ragib i Ragibovica ( tako su
tu zenu svi oko mene zvali, i nikad joj nisam saznao pravo
ime ??!), su imali kucu u Omladinskoj, odnosno na Tranzitu,
u neposrednoj blizini restorana “Skloniste”. Ta kuca i
dan-danas stoji tamo, pa ce je Ibro i mnogi drugi lako
“prepoznati”,  posto je “izbacena”  uz samu cestu.
I jednu noc, dok su moji rodjaci spokojno spavali, Tranzitom
 vozio kamion neki umorni sofer,….. pa na toj zajebanoj
okuci, valjda malo zadrijemo za volanom…....i grun`o 
Fap-om, u Ragibovu kucu !!! Razvalio je vanjski zid te stare
kuce, pa uletio u kuhinju i dnevnu…...ali srecom, nije
stigao do spavace sobe !!!
Pa su Ragib i Ragibovica prezivjeli, bez vidnih i tezih
posljedica. Osim soka, vjerovatno dozivotnog koji se ne da
ni naslutiti.
Moze se samo dozivjeti…...a ne do Bog, nikome.


Tranzitom prodjem pokraj te kuce i danas cesto, kad se vozim
starcima na Gradsko groblje. 
Pa, kad god tu kucu ugledam sjetim se rahmetli Ragibovice i
Ragiba…..i tog cudnovatog dogadjaja, onomad.  U onoj nekoj
gluhoj banjaluckoj noci, mog prosloga zivota. 


Dragi moj Ibro,  hvala ti jos jednom na ugodnim momentima,
dok citam ova tvoja prelijepa pisanija i sjecanja. 
A vratio si, eto... i neka moja.
Sjetio sam se zivota, kad smo tamo svi bili.  
Pa, i to je nesto....zar ne !???

Svako dobro jarane, ostaj mi tako zdravo i veselo !!!
Dobar dan:)))

Srdacno, Goran.

Dragi Gorane, Ragibova kuca se nalazi tacno preko puta
Ibrine i moje stare kuce, a dogadjaj sa kamionom smo mi
komsije dozivjeli zajedno sa Ragibom i njegovom finom
hercegovackom familijom. Kada smo culi onu uzasnu eksploziju
sudara Ragibovog zida i kamiona u sekundi smo se nasli u
Ragibovoj srusenoj (sa jedne strane) kuci i naseg Ragiba
izvukli ispod cigli i maltera. Onda smo Muri (Djuvelek)i ja
vadili malter i zemlju iz Ragibovih usta i nosa, a hitna
pomoc je stigla mnogo kasnije. Nas dragi komsija Ragib je
prezivio ovaj neobicni uzasni dogadjaj i vratio se kuci iz
bolnice, na radost cijelog komsiluka.
A tenkove smo i mi iz pecinarske raje strasno voljeli.
Sjecam se usplahirenog uzvika: TENKOVI!!! A onda mi djeca
istrcimo iz kuca i uzivamo u zemljotresu i gibanju kuca koje
su tenkovi prouzrokovali. Ti dogadjaji su nam pomogli da i
zemljotres 1969. godine lakse svarimo i nastavimo zivot
bezbriznog djetinjstva. I tako bi sve do proklete 1991.
godine kada su nasi sunarodnjaci poceli "oslobadjati"
Slavoniju i nas tjerati u njihov rat za koji mi nismo htjeli
ni da cujemo.

Meni je drago Gorane,da si povezao ipak o kome je bila
rijec.Ragibovca se zvala Ziba.Zivjela je preko devedeset
godina,kao i Ragib.Cijeli rat su proveli u Banja Luci,
ali su nekom silom prilika odselili u Sarajevo i tamo
nazalost umrli.Interesantno,Ragib je svojevremeno radio
u Dubrovniku kao lucki radnik.Imali su osmero djece a
Ismet je njegov najmladji sin,kome sam ja vjencani kum.
Posjecivao sam ih u Sarajevu ovo zadnje vrijeme iza rata.
Pozdrav za ovaj fini text!

Nastavak na text br.32
Sirok je dijapazon sagledavanja u ovih zadnjih predeset 
godina.Tih godina,pocetkom sesdesetih,ljudi se jos nisu
odvikli pazarivanja stoke a da nisu popljuvavali ruke.
Golmani isto tako,imali rukavice ili nemali na rukama.
Cudnovato a sve je do obicaja.I jos to rade,zanimljivo!
Isto ko u rukama,klamfa,mistrija,cerpic ili cigla,kajla
cekic i vaservaga.Riglovana kuca i kultura bosanske kuce
je pojam za izucavanje.Naravno,kao i zaspisavanje vrata
prostiranje cilima ili pribora za higijenu.Draga metla,
cetka i cesagija.Cesagija je za ciscenje hajvana,to jest
zivotinja ili kucnih ljubimaca.Bas je interesantno da
smo mi i te nase kucne ljubimce sahranjivali po bastama,
tih godina,odajuci im priznanja za njihovo permanentno
druzenje s nama djecom ili obostranim uveseljavanjima.
Sve je u stvari islo obostrano.Tarzan se prikazivo po BL
kinima u sesnest.Na filmskim predstavama opsta guzva.
(O tom,po tom,kasnije).Nasa mala raja je uobicavala ici
u sumu,najvise prema Ristinom gaju.Ispod tog gaja izviro
je potok,jak i mocan koji se sirio i bio sve veci i veci
a ulijevo se u Vrbas.Jednim krakom iznad dzungle a drugi
kod Medreskog broda u blizini Studenca,pa je samim tim
izgubio izvanredno lijepi prirodni znacaj.
Djecacke igrarije,strele i lukovi,trube od ljeske ali
smo pravili i most koji smo poslije sakrivali u sumi,od
djecaka i rivalitetskih raja.Taj potok je proticao ispod
Omladinske ulice.Cak smo se uspijevali provlacili dobrim
dijelom i sakrivati se,bez obzira na protok vode.Sve po
nekom tabijatu,presijom i uticajem Tarzana iz filmova,
prica iz drugog svjetskog rata.Imali smo mi i generala
koji je rodjen u nasoj ulici, stariji kazu.Partizansko 
groblje tih godina,takodjer nije tada postojalo.
 Ali je bistri,snazni potok igrao vrlo vaznu ulogu u
viziji sagledavanja.Halid je tu stanovao sa zenom Kadom.
Kad bi god prolazili pored njegove kuce i preko malog
mosta,vec tog posirokog potoka,podijelio bi nam suhog
mesa.Znao je da cemo mu ponekad pomoci oko pazarivanja,
kupovine i transporta janjadi.Jeba je Halid bio sa 
mantilom,francuskom kapom i svi ostali nabrojani.
Kad god bi odvlacio kakvu ovcu na striku ili vezo joj
noge,vazda bi mu se taj mantil uprljo.Jadnica Kada!
Izbjegavali smo ici u haranje voca,gore na glavicu zbog
jednog nesretnog slucaja.A,tresnje su bile san snova,
prave, pravcate haslame i pravi hrust,bez drickulja.
Islo se i na Sibove takodjer iz vise pravaca,pa se
poslije spustalo na Suturliju.Dze nam je bio kraj!
Nastavice se,Ibro.

Uh, koliko milne u dushu dajete, dobri Ibro i Ahmete i
Gorane i mala Amrice i svi drugi, sa svojim bash sikovitim
sjecanjima. Prochitam sve. U temi O.S. "Filip Macura", nisam
mogla nanishaniti iz kog kraja ste, a jako ste me dotakli
dobri Ibro i Vi i Ahmet, jer sam i ja ishla u istu shkolu do
zemljotresa, sedmi i osmi u "Zmaj Jovinu" i u srednju
muzichku. vi pamtite moga tatu SHARU iz bolnice, Goran ga
pamti po vozanju ekoloshkim taxijem, prija to prochitati, a
ja SHARO, uvijek pishem valikim slovima, Vi nemojte. Ovdje
sam nanishanila da ste sa tranzitnog i da ste obilazili
vocnjak moga djede Dede Hadzishabica. I ja sam vodila djecu
al' samo kad nije bilo fijakera u blizini. Kad je srushen
istureni coshak RAGIBOVE koce, bash tad sam ishla sa majkom,
bila sam mala, kod maminog daidje SARACH AHMETA u Vashem
kraju, a kasnije kod mog daidje MEHMEDA MASHINOVICA u istu
kucu. Sjecam se kad je AHMET SPASHAVAO RAGIBA, to sam
gledala. AHMET je imao SHIK MORNARSKU MAJICU. Jel' tako
Ahmete"? Pamtim i kad su se zidale zgrade u Ejuba Kobashlica
i kad su se i znam u koju zgradu uselili CEHICI. Amricini
roditelji MUSTAFA i ZEKIJA i sestra Aida, bili su zapazheni,
i u samoposlgu su ishli svi zajedno, Zekija je bila prava
dama, uvijek je imala urednu frizuru, pa je nju komshiluk na
HIETIMA znao kao " ONA FINA ZHENA SA UREDNOM FRIZUROM, SHTO
UVIJEK VODI DVIJE SLATKE CURICE..."! Jedne prilike, ja sam
se sankala niz ulicu, od KOSMOSA do apoteke ZDRAVLJE, tad
josh nije bilo semafora, i sjecam se jedna CURICA, ona shto
je bila manja, Amira ili Aida, je plakala, htela je na moje
sanke i ako je imala svoje, u stvari, ja sam se dopala
CURICI, bila sam starija. Naravno da smo se spustile na
mojim sankama, ne pamtim koliko puta, ali pamtim, od pola
ulice, od njivog ulaza u zgradu. Joj kad je to bilo, prije
vishe od 45 godina! Bash smo inteligentni, hihii. Pozdrav
SVIMA i hvala na pazhnji!

Raslo se i zivjelo u jednom gradu..."haralo" se voce,igralo
se kula,pola-cijelo,sibica uz zid,piruz-pale,na
male,poklape, ajnca,svercalo pred kinom,nekad se i potukli
pred Vrbasom ili Kozarom,sankali se na Sehitlucima i
Kastelu,ganje na Studencu...bilo je i fijakera, bila i
zeljeznicka stanica…druzilo se u kvartu, u ulici,u
mahali,iza skole,na Partizanovom, na rukometnom, na mecevima
BK Slavija, u malom i velikom sneku,u Palasu,stajalo na
Korzu, u Gospodskoj,ispred Parka,sjedilo na ZIDICU, plesalo
u Cajevcu, u Boriku,zaljubljivalo se, "bacalo kosti",
voljelo se,furalo se,duvalo se,sminkalo se, foliralo
se,sizilo i plesalo,shaniralo i bunarilo,zipalo i
valjalo...i stiharilo.Svega je bilo:i Makarske i Poreca i
Sibova i Ade i Halila i Zelenca i skokova sa Gradskog i
snijega i zemljotresa i odlaska djaka i dubokih
snijegova...I proljeca i setnji i mirisa lipe i drzanja za
ruke...Bilo je i sevdaha i roka i bluza, bilo je gradske
raje i „papaka“, bilo je „Susreta na Vrbasu“ i banjaluckih
ljepotica…
I sve to postoji i danas…negdje…

Ima jedan grad 
i jedna mladost,
kad sam bio mlad
sve bila je radost.

Motivacija moj Ekreme,neka te burazere,pozdravi Harija!
Sve je do motivacije i pisanja pozitivnom energijom.
Nekako se to nadovezuje.Vidi Asime,proslo puno vremena.
Srcem i dusom govori i sto misli.Sjetim se Enise i njene
pojave.Isli smo u skolu zajedno i druzili se.Bili raja
i haver.Hodali smo zajedno a poslije je sreto`u Italiji.
Zivot nas odnese i donese pa makar na talasnim duzinama.
Evo ovog momenta se sjetim komsince Lide i njenog odlaska
u Italiju.Sestre joj Raze,kad je Hakija plavi sa Hiseta
skako za njom ispod Kastela i spasio je.Bila zima.
Clanak u novinama izasao "SKOK U HLADNE VALOVE VRBASA".
Ne sjecam se,kako su se te novine lokalne zvale.
Zivi i zdravi bili! Urednik rubrike.

Lijepo ste sve ovo opisali, hvala vam, i cesto pomislim da
li je ono sto vidim stvarnost ili 
ono stoje u mojem sjecanju? Sadasnjost i proslost se
preplicu, a posebno kad se dodje 
gore na groblje, ili bilo koje groblje, pocnem pricati sa
grobovima poznatih.

Kao djeca smo se malo rugali starijima kad bi sjeli pored
groba i poceli pricati; kao mi to 
necemo raditi, a vidi sad, dogadja se i nama.

pozdrav Sjecanje

Draga Asima, ja se tebe sjecam, kao da je juce bilo. A u
kojoj sam majici bio kad smo spasavali naseg komsu Ragiba,
nikako nemogu da se sjetim. Vazno je bilo da je nas Ragib
izvukao zivu glavu i vratio se u onu istu svoju kucu, a dali
je krevet opet postavio na isto mjesto, pricali smo o tome,
ali nikada nismo pitali i nikada nismo saznali.
A ti Ibro, podsjeti me na Razu, sram te bilo. Zar si
zaboravio da smo Raza i ja bili veoma bliski, a onda je ona
iznenada otputovala u Njemacku. Sad ti mene podsjeti na ono
djecacko tugovanje koje sam ja pomalo uspio zaboraviti.
Neka, neka buraz, doci ce Cica na kolica.
Sve u cilju saljivog stila za koji si se ti odlucio u ovoj
ozbiljnoj temi.

Sjecate li se VI LUCIJE, MARIJE i MIRJANE PRPIC iz vasheg
kraja, pa BERKE, MAJE  HABAZIN, GOGE UZELAC  iz zgrada, pa
JAGODE Jasminkove sestre sa tranzitnog, e dede sad mi
kazhite, ima li kakve miline u dushi?

Oh Ibro,Asima,Ahmete,Gogi i ostala raja sa Tranzita vratiste
me kao vremenskom masinom u to doba i nekih 4 god
djetinjstva sto radosno zivjeh u krajevima i medju ljudima
koje pominjete.Google earth,satelitska mapa sjecanja.Vahida
Maglajlic,strma ulica je vodila od Tranzita/Omladinske ka
Novom groblju.Jedan makadam ogranak  je lijevo vijugao pored
potoka i opet se pod grobljem spajao sa istom ulicom.Tu je
otprilike bila oaza mog djetinjstva,toliko dobrog komsiluka
i nasih nestasluka.Haranje voca obaveza.U kiosku ispod
Progresa prodavali cigare na komad pa smo svi duvali vec u 9
god. zivota,plus kad se babi mazne iz kutije par filter
Jugoslavija.Zlatno Colo i Cameo,Lara,filter Evropa i Milde
Sorte clima zone a za cheifa Chesterfield.Tender nanjushi da
smo pushili pa nam glavushe oteknu od klepki,posebno Pupi
Cizmicu,lol.69 ljeto gospodnje ljudi hodaju po mjesecu a
Muhamed Ali deka u 3 ujutro Frazera u Kongu a mi zantamo na
prvim crno bijelim TV.Odjednom snijeg na ekranu.Babo psuje i
penje se na krov da nashtima aluminijsku antenu podbocnjem
za shtrik u pravcu Lisine,ali slabo fajde,ajde de bolje
snijeg nego da treperi.Sledeceg dana u skoli svi
maltretiramo nastavnicu likovnog,grbava,shepava Dara.Jadna
zena se rasplakala i zove direktora.Ovaj grijeh kolektivno
nosimo u grob ma gdje bio.Ruke zelene pa pocrne od ljuske
oraha.U putak natrpamo katran da jace deka.Iskopamo rupu u
zemlji,postavimo grumen karabita,voda,odozgo konzerva sa
rupicom pa kad zapushi potpalimo,traaassssssssssss,ode u
nebo.Svijeca,samo puhne,nista.U shupalj kljuc natrpamo
glavice shibica pa ekser na zici,tras prangija.Plasticni
pistolj sa smotkom kapisola.Dujdup i raja sacekaju predvece
poslije sahrane da sa groba pokradu karanfile.Ristine
tresnje najsladje a u dijaspori bez ukusa.Ponemo se na
zaravan iznad pecina i prackama gadjamo prozore zgrada pored
Omladinske.Shtiglicarenje po Shibovima,Partizaniji i
Pobrdju.Mushema,mela i slamke sa metle.Pjeshaka do Suturlije
sa 2 metra silka i udicom.Kriska taze pogace iz rerne i dva
prsta pekmeza od shljiva pa pusti djecu nek se izjurcaju a
kuci ce se vratiti kad izgladne.Pece i municija od zice u
obliku U.Luk i strijele od zica kisobrana.Po citav dan
jurcamo na sankama i slicugama od groblja do
Omladinske.Neiscrpna energija snage mladosti,djetinjstva i
ljubavi.
Kupujem polovnu vremensku mashinu,za cijenu ne pitam do
nastavka price.
G

Ima toga hejbet Asima, ali nesmijem, ruzit ce me nana.

Blizina Crne Kuce(zatvora)u nasem komsiluku cinila je
na neki nacin i neposredni psiholski znacaj na djecu
opcenito,s time,sto smo od malih nogu,culi prilicno
mnogo istorijskih prica.Bjezanje sa svezanim carsafima
vezanim za resetke i spustanje niz tu zgradu i slicno.
Djeca ko djeca,naculjila bi usi i oci,te zanimljivo
upijala utiske i stvarala svoju viziju razmisljanja.
Zgrada zatvora sa visokim i debelim zidom djelovala je
kao neka tvrdjava,reklo bi se,snazna,cvrsta i jaka.
Cetiri sprata,a na prozorima resetke.Primjecivali bi i
ponekad nekakvog zatvorenika koji bi izvirivao i virio
na svjetlost dana iza resetaka tih soba ili celija.Djeca
bi im nekad i mahala,kad bi bili primjeceni a tako i oni
stidljivo i veoma kratko uzvracali.Sa prilicne distance
tesko se moglo uociti ko je ko,ali konture individua i 
kretnje su se primjecivale sa ulice.Osjecaj da su i oni
imali zivot i sudbinu koja im je bila dodjeljena.Zatvor
je postojao sesdesetih godina.Zeljezna velika vrata tog
zatvora Crne Kuce,davala su utisak strogoce i cvrstoce i
karakternosti objekta,te ustanove.Kasnije je dobila malo
drugaciji izgled gradnjom manje zgrade,zgrade za prijem.
Zatvor se nalazio izmedju ulica Marsala Tita i ulice Ive
Mazara.Mala ulica koja je povezivala te dvije ulice ne
mogu se nazalost sjetiti.Zvali su je Tri Pendreka,zbog
jednog restorana koji je bio sagradjen u neposrednoj
blizini,krejem sesdesetih na sedamdesete godine.
Objeseni pendreci za kajis cuvara tih kapija koji su 
povremeno sluzbeno otvarali ta ogromna vrata,djelovali
su nekako autoritativno kao i lica tih ljudi od te velike
odgovornosti.Nastavice se,Ibro.

... i sve to iza prodavice "BANANA", a trenutni stanovnici
crne kuce, krampaju po zhegi, mi djeca nismo znali, ko su i
da li su shta zgrijeshili, nama je bilo zhao njih, pa smo im
u plastichne kese od mlijeka, sipali pivo i dodavali kad se
chuvar okrene. Izvin'te Ibro, sam se nadovezala. Ahmete, da
nije nane, nishta ne bi valjalo, a GDog me je odushevio,
LJUDSKI JE PRIZNATI! JESMO VALA SVI, OGRIJESHILI SE O NASHU
NASTAVNICU DARU. Gadjala nas je spuzhvom i kredom a mi joj
pjevali ruzhne pjesme.

Taj zatvor je gradjen tako da je imao centralno mjesto
u gradu Banja Luci,moglo bi se slobodno dati zakljuciti.
Vjerovatno je je bio gradjen u doba austro-ugarske
imperije po obliku i slicnostima drugih sl.gradjevina
po Banja Luci.A bilo ih je poprilicno,mora se priznati.
Mjesung,izraz koji slici ovom shvatanju,navodno,zar ne.
Zgrada starog bivseg SUPa,neposredno uz gradski most i
taj potez,na relaciji od nekoliko stotina metara je bio
jedan od najzivljih dijelova grada.Dakle,jako puno djece,
radi same skole u sredini.Nacickanog manjim zgradama i
kucama,davo` bi sliku zivahnosti prometa,ljudi,roba i
saobracaja.Sve bi to cinilo neki sadrzaj,kulturi,tipicno 
bosanskoj sredini grada multikulturalne vrijednosti.
Zbog toga i dolazi izraz mjesung ili buckuris.
Postojanje usluzne radnje zvana Pelikan,pojacava misao,
preko puta prodavnice Banana,jer tih godina se i nisu
konzumirale banane.Godina pocetkom sesdesetih.Import nije
bio toliko jak,tada,pa smo se oslanjali na domace voce.
Bostan dragi,dinja,kajsija,seftelija,oskorusa,karamut,
itd,vidjale bi se po tim prodavnicam.Dzulabija jabuka i
petrovka draga,prva liga produkt.Musmulje,spice i kospice
te misirace i budimke,sljive i dzanarke.Oblizno bi se
i covjek namjernik.Kasnije,tek za koju godinu ce stici
banane i bananas,dobar dan.Zato necemo preskakati fine
momente,clanke a narocito,godine,rasta,razvica i razvoja.
Naravno ,bilo je tu i Prenociste,iduci prema stanici
milicije u Kozarskoj ulici,na cosku i raskrsnici,preko
puta Medreskog broda.Film,"Neki to vole vruce" sa glavnim
glumcem Toni Kertisom,ce se prikazivati preko Vrbasa u
istoimenom kinu Vrbas,par godina kasnije.Stari Muzej u
sastavu Kastela i zgrada uz sami most,govorilo se takodjer
da je imala ulogu zatvora,birvaktile,kako kazu stariji.
Taj sklad buckurisa,mi djeca,dozivljavali smo sve kroz 
neku jebu,hajku i zajebanciju.Sahat Kula i njeni otkucaji.
Nastavice se,Ibro

Eh,prosetacu  u sjecanjima opet starom Banjalukom, i
spustiti se sa Tranzita ulicom Ejuba Kobaslica, sve do
Kozarske…..tamo preko puta apoteke „Zdravlje“. A ne to me
ponukalo ovo sjecanje gospodje Asime, koju odmah na pocetku,
srdacno pozdravljam.

Tamo, kod onog semafora, a uz samu kucu Vasega oca  kojega
svi mi Banjalucani poznajemo kao Share (ni njemu nikad ne
saznadoh pravo ime….), imali su tada kucu moji daljnji
rodjaci,  nazalost danas rahmetli teta Nura i cika Hamdija
Pasic. 
I tamo kod njih u posjetu smo u djetinjstvu, moj stariji
brat i ja sa roditeljima, odlazili cesto. Obicno vikendom,
ponekad i radnim danom, a pogotovo ljeti kad bi sunce
popodne „ucacilo“...i kad bi na cetvrtom spratu zgrade na
Hanistu gdje smo stanovali, postalo pakleno i neizdrzivo.

Teta Nura je bila jedna toliko mila i beskaharna zena, kakvu
ja u zivotu ne pamtim vise. I pravila je najbolje hurmasice
na svijetu, one sa jezgrom oraha na vrhu.
A cika Hamdija bio onaj tipicni gordi Hercegovac, godinama
bio direktor Gradskog groblja, gdje danas leze i u miru
pocivaju moji roditelji. 
Sjecam ih se obadvoje uvijek sa osmijehom na licu. Srecan,
da sam ih u zivotu imao i poznavao, srecan da sam
dozivio,.... i srecan da ta predivna sjecanja, zauvijek
postoje.

Kad bi dosli kod rodjaka, starci bi odmah usli u kucu gdje
je uvijek bilo ugodno i jako prijatno, te bi tamo dugo
sjedili i kafendisali. Otac i cika Hamdija bi obicno
razbacili tri-cetri partije saha,  majka i teta Nura  kroz
pricu laganu, razbacivali „markove konake“....a brat i ja bi
odmah izasli u onu hladovitu avliju pod borovima,  nasred
koje je bila jedna stara interesantna fontana. Teta Nura bi
nam iznijela na tanjiric po hurmasicu i bokal rashladjenog
soka od ruza, te bi tu ostali igrajuci se, citavo popodne.

Te dvije avlije, cika Hamdijinu i cika Sharinu dijelila je
ona prosta zicana ograda, pa smo brat i ja imali odlican
pregled svega sto se odigravalo tamo, preko puta. A tamo u
avliji se cesto setkarao ili privezan stajao i jedan konj,
nama jako interesantan Zekan, bas k`o onaj iz tada popularne
serije „Pipi, Duga carapa“. A isto tako se u tom dvoristu
cesto pojavljivao i vrijeme provodio i jedan kustravi
djecak, nas vrsnjak, a Sharin sin Mirsad koga smo poslije u
zivotu i mi, a i svi drugi u gradu poznavali, kao „Sharin“.
Sve mi je to sad kao u nekoj magli, ali iz tih banjaluckih
popodneva "uz ogradu" u avliji teta Nure, sjecam se dobro
jedne sekvence.
Sjecam se naime onog detalja kad bi moj stariji brat iz kese
vadio i dijelio medenjake. Pa, jedan daje meni, jedan
stavlja sebi u usta, a dva protura kroz one rombove na
zicanoj ogradi, Mirsadu. A ovaj trpa jedan sebi u usta, a
drugi daje konju. Pa onda sva trojica naslonjeni na ogradu,
zadovoljno gledamo kao Zekan najprije hrska, pa onda slatko
mljacka one fantasticne, "Soko-Stark"-ove medenjake !!!!


Druzenje « uz ogradu » bio je pocetak  mojega poznanstva sa
Vasim bratom, Asima. Poslije smo se u mladosti vidjali cesto
po gradu, pa na utakmicama fudbalskim, na gostovanjima naseg
« Borca », po cijeloj Jugi.
Gotivili smo se vazda i uvijek bili i ostali, jedna
raja..... raja, banjalucka.

Pozdrav,g

p.s. 
Prodjem preko onog semafora u Kozarskoj, cesto. Pa, cekajuci
zeleno....vidim u grozdu sad tamo neke kuce lijepe,
velike...poslovne prostore i garaze. Nema vise ni hladovite
teta Nurine avlije, nema ni stare fontane, nema ni kuce one,
Sharine....a o Zekanu pogotovo, ni traga, ni glasa.

Gospodjo Asima, mozda od Vas saznamo poneki detalj.
I jos jedno potpitanje.
Da li je u kuci s druge strane, do teta  Nurine i cika
Hamdijine stanovala zena koju su svi zvali Hanumica !!!???
Srdacan pozdrav.

Mladicu chiji si Ti? Lijepo si me podsjetio na NASHE
djetinjstvo, samo si zaboravio svilene bombone iz granapa i
prskanje vodom iz fontane. Teta NURA i chika HAMDIJA su bili
PREDIVNI LJUDI. Bash si ih opisao originalno, tako ih i ja
znam. Oni nisu imali svoju djecu, a nas je bilo petoro u
mojih roditelja i chika HAMDIJA je govorio da ce mene
usvojiti i ja sam bila NJIHOVA SEKA. I moj tata VAHID, SHARO
igrao je shah sa chika HAMDIJOM, a moja majka HATIDZA i teta
NURA pile kafu zajedno. Kad su PASHICI kupili kucu do
Sharine, prvo su prigrlili nas djecu. Kod njih je uvijek
bilo veselo, dolazili su im gosti stalno, a mi smo bili fina
djeca, poslushna, majka nam je govorila, teta NURA ima
goste, nemojte da smetate. Do teta NURE je bila komshinica,
ime joj je HANUMICA DZABIC i ona je bila DIVNA iz iste kuce
teta BISERA i teta ZIZA, a sa druge strane je bila teta
HANUMICA SULJIC, isto tako DIVNA kao teta Nura. Ja sjecam,
kad je chika Hamdija otishao u penziju, prodali su kucu i
odselili se u Hercegovinu, mi smo plakali za njima. Sharina
kuca stara, jedan dio do bashte josh postoji, a do ulice je
dozidan poslovni prostor. Znash moja majka i brat MIRSAD su
istjerani, pa u ratu je NEKO mislio, da se tu nikad niko
nece vratiti i samovoljno se uselio na posjed HADZISHABICA.
Pozdravljam ja Tebe puno i hvala Ti shto si me lijepo vratio
malko, u lijepo djetinjstvo.

Nastavak na text br.47
Zagrebacka ulica je sjekla ili krizala ulicu Ive Mazara,
a pocinjala je od glavne Titove ulice i zavrsavala se u
slijepu malu ulicu u pravcu,iduci na Pobrdje.Vidjela bi
se kuca Smajlagica,stara tipicna bosanska kuca,koja je
srusena,poslije sedamdesetih godina,najvise zbog snimanja
filma"Zemlja drhti".Ispred kuce postojala je cesma-pipa 
za vodu,pa su je mnogi koristili,usputno,zbog zedji i
brzinskog osvjezavanja.Djece bi bilo cesto jako puno iz
mjesanih raji koja su tu gravitirala.Islo se na Pobrdje.
klizalo bi se s Pobrdja, zbog sankanja,slicuranja i zbog
igranja lopte.U stvari ugovarale su se utakmice na male
golove,jedni s drugima,a sve je ustvari bila jedna te ista
raja.Tad su milconeri bili jako strogi i kontrolisali bi
nas djecu najvise sa uzjahanim biciklima.Bilo je njih i
redovnih pjesaka,zaduzenih za svaku ulicu.Najveci fazon
napravio je Lule kad je hapio loptu sa paksica bicikla,
koju nam je oduzeo jedan milconer.Bio nam je nekako zestok
u to vrijeme,autoritativan i kapriciozan zbog valjda take
sluzbe.
I kad je Lule tog momenta s loptom u rukama zbriso kuci,
jer je tu stanovao u strogoj blizini.Lulina je mati tog 
trenutka razvijala jufke na stolu.Veliki carsaf bijeli je
bio prekriven preko stola i to je Lule nekako brze bolje
iskoristio i sakrio se ispod stola.Milicajac na vrata sav
zajapuren da digne frku a nigdje Lule.Lule je bio moj par
mozda je tada imao sedam,osam i bio je veoma jako zivahan.
Druzili smo se mi tad intenzivno a bili su jos Ljugara,
Sajma,Puba,Ekana i najmladji Emko.Otac im se zvao Rizo.
Vazda ih se rado sjetim.Bilo je tu puno stare raje,pa se
bojim da nekog ne ispustim nabrajajuci ih.Vatrogasni dom
i kafana u Zagrebackoj ulici,nam je najvise sluzila da se
kroz drvoriste prodje brzim putem do slijedece ulice.Kad
tamo,masa mladje i starije raje.Dizali se tegovi redovno
u Rolinom dvoristu.Prelijepa Dziniceva vila preko puta i
firma Instalter,gdje je Zlatan Prapo radio,golman BSKa.
Nastavice se,Ibro

Ova mi je tema predivna i banjalucka.Trebalo bi biti vise
ovakvih a ne lijeciti frustracije na forumu.Samo nastavite
gospodine Ibro i sagovornici.

Pozdrav iz Floride

Poshtovani Gospodine Ibro, ja se Vama izvinjavam iz sve
snage, zato shto bih se ja uvijek mogla nadovezati na vashe
ovako bash slikovito pisanje, Sad ste mi docharali TASLIDZE
skroz. Njihova tetka Razija je stanovala u zgradi iza
apoteke "ZDAVLJE", preko puta moje kuce i druzhila se sa
mojom majkom, a nisam znala, da je moj drug ENVER  TASLIDZA
LULE bio "lopov" i kad je bio mali, za kasnije sam
znala,hihii. Dobar je LULE, ozhenio se sa mojom drugaricom
BIJOM, a EKANA SHARMER je volio moju drugaricu Mirjanu Prpic
iz Omladinske.

Slucajnosti su se nametnule same od sebe.Neposlusnoj
djeci ili zivahnoj djeci,se od malena nekako govorilo
pedagoski upucivalo u smislu " Eno ti Crna Kuca,ako ne
budes valjo",ili "Cesta ti ko dlan,za neposlusnost".
Poslusnost djece,mladjih,se vagala od malena ko zlato.
Hamala je po gradu bilo i onih sto su radili za komad
struce a i za one koji su nosali komadic struce ispod
pazuha pa isli u najam,utovarajuci cumur ili koji metar
drva za lozenje.Pokusavam praviti nekakav presjek i 
poredjenje sa ovim vremenom i vremenom od pedesetak 
godina unazad.Vrijednosti su to velike,ogromne za zivot
One "Marice"Landroveri su se tek pojavljivale tada.
Nekad bi nas na brzinu pokupili sa ulice i strpali,te
odveli na ispitivanje zbog obicnog igranja blize,onim
bjelim i zutim dinarima,petobankama koje smo bacali uza
zid.Zbog igranja lopte isto tako.Nekad i zbog igranja
piruz pale ili arnaut pale.Interesantno,da su stariji
u raji,kad bi opazili miliciju da idu prema nama,vazda
dovikivali "Eto Soskica".Poslije slavnog Beare,Soskic je
pocinjao biti u modi.Bila su to takodjer vremena,kad se
simpaticni Jozo uobicavo zdekovati iza kestenova,pa......
Ili direktora sa onom kapom sapkom na glavi i metalnim
znakom na kapi.Guranja kolica,od Bate u Gospodskoj ili na
Hanistu.Vruceg kruha iz pekare Hajre Ljutica,isto tako.
Navracanje na puding,braon boje,u slasticarni kod Koste
Grka,ispred Name.Varteksa i Alhosa u Vakufskoj palati,itd
PS;Za Asimu,nekad ne mogu odgovarati, zato vi samo pisite.
Sjecam se ja i Mirjane i brace joj Karla,Ive i Franje,
sve je to nasa raja.Pozdrav tebi,Goranu,Maidi i ostalima!
Ibro

Eh Asima kad me opet strecnu sa grbavom i shepavom
nastavnicom likovnog Darom nesto mi se rastuzi oko srca.Bez
obzira na urodjene fizicke nedostatke,ona je zavrsila
pedagosku skolu i radila kao nastavnica,sto je veoma casno
zanimanje.Napravila je Hrvoju onako dobrim slikarom,evo mi
Tendera svjedoka.A mi dripci navalili na nju ruganjem cim
otvori vrata ucionice.Veliki je to grijeh ali izgovor je da
smo tad bili djeca i nista o zivotu znali nismo.
Ha,ha,ha Sharmer Ekana,dobar mu nadimak dade,se poslije
zatresko u lijepu Edinu,sestru Edema i Mide iz Borika,ma
preselio se.Dodje 3 sata prije konta lafo da se nadje sa
rajom iz Drapsina,a sa tribina sve zenta u zgradu i balkon
gdje mu je draga koju ceka.A kad se pojavi uhvati je za
rukicu i proseta na pokaz cijelim Borikom.Bila je to
otvorena,snazna i romanticna ljubav,a sta je kasnije bilo
neznam!
g

Salican imo oko desetak godina,a jako prgav i ratoboran da
smo ga svi prozivali i izazivali pa i starija mu
braca.Raspucali mi djecurlija iz komshiluka fudbala na
zidovskom groblju pored tenis terena.Dodje Ekana ko po
obicaju malo ranije na kont sa Dinom pa sjede na zid
groblja,lafo prati tekmu a ustvari izaziva Salija.Salican mu
odbrusi par komada i nastavi se marisati po blatu oko
lopte.Opet Ekana,a taze iz Zenkulje trlja nos Saliju a on se
ukoci,pocrveni i izvali ruljak kamen iz troshne ograde
zidovskog groblja pa se zaleti na Ekanu i dreknu:
"Sad cu ti glavu polupati"!
Bogami Ekana podvi rep i naguli,lafo zuri da ne zakasni na
kont.........
g

Ajd`Ibraga dalje...haman si do Hanista, i Ferhadije...
Srdacan pozdrav.

ne pise se kad hoces kao na traci.treba svakom koji pise
valjda neka inspiracija da se text napise.pozdrav

Nastavak na text br.53
Vodilo nas u Trapiste na izlete tih godina.Na Sehitluke,
na Sibove,pa na Secerovo brdo,posjeti neznanom junaku.
I nikad nismo dokucili ko je taj bio neznani junak.
To mjesto je bilo ispod,nekadasnjih garaza opstinskih,
preko puta Ciglane na Secerovom brdu,iznad Caira,sada
Ejuba Kobaslica naselje.Namjerno ovako opisivam,pardon.
Dzaka nas je bilo po pedesetetak u jednom razredu.Eto,
samo prije pedesetak godina unazad,otprilike.Igralo se
lopte, raja protiv raje,svake sedmice,barem se tako 
uobicavalo.Posjedovati dresove a igrati u dresovima,cast
jedna,plus razvijena svijest takmicarskog duha.Imali smo
mi Hajdukovci i drugi par dresova.Svilene sa kragnama
koje smo rijetko oblacili.Zid iznad trotoara bio je
okrecen i sluzio nam je kao improvizovane stative gola,
gdje smo redovno trenirali sutove na gol.Nevjerovatno 
djeluje ovim ocima i iz ovog ugla gledanja ali je zaista
istinito,jer postoje slike ,svjedoci i ucesnici-akteri
koji hvala bogu i dan danas zive i sjecaju se dogadjaja
i desavanja.Nije ovo na zor napisano.Mozda malo zorta!
Vodilo je nas nekad i na rudnik,da se podsjetimo malo.
Cumura je bilo i u Vrbasu i ljudi ga vadili,sjecamo se,
zar ne.Kupanje u Hausu,fina tradicija,sedmicno,isto tako.
Kratko na poluvremenu,gledam Dzeku.
Nastavice se Ibro.

Nastavak na prethodni text br.58
Susta suprotnost drotu sa pocesto uzjahanim biciklom,bio 
je milicajac Bosko a imao je blage pozitivne crte lica.
Dobar covjek,jer je znao sa nama,pa smo ga respektovali.
Naharali bi mu voca ponekad iz obliznjih basti,sto je 
njemu i bilo drago.Nikad nas nije nesto extra opominjao.
Dze si,reko`Bosko,sta ima.Onda bi se ponekad desilo,da
i on sjedne sa nama na brzaka,skine sapku sa glave i
obrise oznojeno celo,ponesto isprica i kao nastavi dalje.
Hoces li da ti naharamo voca i za sutra,nasmijo bi se.
Djecija posla a i bezbriznost.Nikad se,halka nije mogla
staviti na dunjaluk.Bio je i Vehbija dobar,isti Bosko.
Tu,oko tog okrecenog gola na zidu i zbivanja nasih nocnih
dogodovstina,citav jedan metar za ispricati.Desavalo bi 
se redovno da ulete i starija raja od nas,pa i oni onda
zakuhaju lopte,shene i to u nocnim satima,ispod svjetla.
Dolazili bi sa randesa.Zapocinjalo je vrijeme suskavaca.
Bilo bi nas masa jedna.Pozitivan karakter i moral covjeka
se postavljao na prvo mjesto,prvenstveno vrijednovanje.
Dolazile su fine poruke sa radija i slusala se dobra i
kvalitetna muzika,reklo bi se a vodili su ga kvalitetni
ljudi i ljudi od kulture i znanja.Boze sacuvaj da bi se
tada slucajno provalilo da su nacionalistiscki obojeni
kao sto su to danas.Kefalo bi ih,ili bi ih iskefalo.Kefa
ima svoj znacaj,cistila bi sve sto je tuskavo i plisnjavo.
Ibro

Dragi Ibro, kamo dalje? Kad ste pomenuli i mog dobrog
komshiju VEHBIJU, ja sam se poradovala, da ce biti opisa
dozhivljaja iz njegovog vremena. prolazio je svaki dan pored
moje kuce i svracao kod mog tate SHARE. Bio je dobar chovjek
i imao je svoj autofitet. Mi, djeca, smo ga se bojali, ne iz
straha, nego iz poshtovanja. Otac nas je plashio sa
VEHBIJOM, ako smo bili nevaljali, a Vehbija to nije
odobravao. Skupljali smo se na klupi, kod apoteke
"ZDRAVLJE", preko puta moje kuce, pjevali uz gitaru i budili
komshije iz zgrade. U zgradi je stanovao milicioner, tad se
tako kategorisalo, TOMO. TOMO nas je gadjao krompirima sa
balkona, a VEHBIJA nas je uvijek podrzhavao i govorio, da se
lijepo druzhimo i da to nije remecenje javnog reda i mira.
KO NE VOLI MUZIKU, TAJ NE VOLI NI NAROD! Pozdrav za SVE.
NASTAVITE!

Sta reci,tog vremena ucitelji nas u skoli ucili,tankim,
kosim,debelim i uspravnim linijama,te lijepim krasnopisom.
Pred skolama obavezna prestrojavanja i disciplina.Ucili nas
da nema mrdanja i da za neposlusnost djeca mogu biti jako
strogo kaznjena.Stajanjem u cosku okrenut ledjima.Metod
ispruzene ruke i otvorenog dlana,te ostalim mjerama itd.
Ovo su samo male paralele dogadjaja u ovih pedeset godina
i razlike sagledavanja.Petnaest god.iza drugog svjetskog
rata.Da je Ivo Andric napisao roman Na Drini Cuprija,te
famozne cederdeset i pete godine,kako kazu informacije.Da 
je takodjer,napisao roman Konzuli, cetrdeset i pete godine.
Ako gledamo ovim ocima sadasnjim,ispada, da se Ivo Andric
u drugom svjetskom ratu bavio tematikom dogadjaja koji
nisu uopste bili vezani za drugi svjetski rat,nego jednom
analizom prijasnjeg vremena sa bosansko-hercegovackog tla.
Tek roman Prokletu Avliju pise pedeset i cetvrte godine,
devet godina iza drugog svjetskog rata.
  
Zemlja koja mu je dodijelila Nobelovu nagradu,nista vise 
nije napisala o njemu i njegovim karakteristikama.
Jer obicno to urade, za sve ostale dobitnike te cuvene
Nobelove nagrade,sa vise texta i saznanja,sto zvuci zaista 
interesantno.Nobelovu nagradu dobio sesdeset i prve godine.
Crkvena je bila vanredno lijepa rijecica.Prosuditi je tako
jednostavno,zbog ribljeg fonda,zbog cistote i bistre vode.
Velike kolicine ribe najplemenitije sorte su se mrijestile
u Crkveni.Ljepota usca Crkvene i Vrbasa u Halilovac plazu
te,ta privilegija carobnog spajanja sa tvrdjavom Kastel i
komunikacija sa komunikativnoscu njenog stanovnistva je
neopisiva.Tradicija i samo tradicija istorije.Rekao bi bez
ustrucavanja,da i nobelovac Ivo Andric ne bi imao neku moc.
nekog exstra opisivanja i docaravanja autenticnosti za
period od samo ovih pedeset godina unazad.Volio bi saznati
sta bi napisao,pa da ga procijenimo.Ako je bio travnicanin
i autenticni bosanac,kako bi se svrstao na prestrojavanju.
Nastavice se,Ibro

Direktno ti je ovo zadnje pitanje, Ibro i na pravom mjestu.
Za Andrica govore i prestrojavaju se njegova djela. Nas
veliki Ivo u pomenutoj cupriji preko Drine drevne, kaze
ovako: " Vremena dodju kad pamet zasuti, budala progovori, a
fukara se obogati."
On je svoje rekao i otisao, a to sto ga danas budala i
fukara svojata i interpretira, pa imaju i razloga, zar ne?
Za Skandinavce nisam siguran da ga razumiju. Steta! Razlika
u mentalitetu, valjda.
Samo nastavi,urednice,sa ovom lijepom rubrikom.
Srdacan pozdrav,

Severin

Banja Luka je bila grad gdje su vozovi dolazili u centar
carsije na staru zeljeznicku stanicu(na mjestu danasnje
galerije).Tipicna austro-ugarska zgrada sa zivom slikom
nekadasnje kolotecine i frekvencije saobracaja u B.Luci.
Dakle,ziva slika kompozicija putnickih i teretnih vagona,
uskomesanost naroda,insana i hajvana,tu u carsiji,centru
sa parkiranim fijakerima ispred i kolima zapreznim,koji
su sacekivali i vozili te pretovarali ljude i putnike,
robu aktuelnu tog doba.Ovo pisem zbog podsjecanja,unazad
tih pedeset godina.Ako dodamo staru autobusnu stanicu
sa bocne ili prednje strane te zeljeznicke stanice dobija
se slika jedog izuzetno jakog i zivog centra.Autobusi i
saobracanja,upotpunice jacu fraekvenciju nekoliko godina
poslije.Samim tim ekspanziju Banja Luke i grada od jaceg
ugleda.Tih godina,djeca i stariji bi najvise koristili
dzabno vozanje po vagonima i u vozu do male zeljeznicke
stanice u Bojica Hanu,gdje je kompozicija zastajala zbog
rampe na Titovom drumu.Tu se iskakalo sa voza i iz voza
jer su kondukteri vec zaiskavali putnicima karte do
Predgradja.Sve je zavisilo jer je frentovanje,to jest
dzabno vozanje do Predgradja.U predgradju, prestrojavanje
vozova vrsilo i odvozilo putnike u dva pravca.Jedan je
krak isao prema Prijedoru,Bosanskom Novom,preko Siska i
dalje za ZG,LJ,itd.Drugi u pravcu Doboja,Zenice ,Sarajeva
poslije jednim krakom ,mali voz ciro,vozio do Dubrovnika.
Takodjer tih godina,postojao je i mali voz Ciro koji je
sa uskotracnim prugama saobracao preko,Prijedora,S,Mosta,
Gornje Sanice,Ostrelja do Drvara i naravno dalje Knin,
gdje se racvao jednim krakom za Split i Sibenik.
Na tom mjestu gdje su bili fijakeri,mi djeca iz nase raje
puno puta smo sjedili zajedno sa Dedom nasim komsijom i 
fijakerdzijom.Uz Troku,Saru,Muharema,Marjana i ostale.
Imali su oni svoj stand i svoju svakodnevnicu ,koju je
bila jedna milina slusati i posmatrati te pamtiti dobro
njihove dosjetke,sale,price i fantasticna zbivanja.Sve 
smo mi to djeca dobro registrovali u svojim glavama i 
popamtili.Druga sluzba prevoznika koja je imala konjska
kola i konje drzavne, imala je stale na Secerovom brdu
na danasnjem mjestu doma Rada Vranjesevic.I njih su 
djeca koristili,da se na slicurama zakacimo i klizemo
ili prevozimo sjedeci na rudi ozada koja je imala kocnicu.
Svi ti prevoznici su tada imali kape mice na glavama ali
i neki od njih obavezne fesove na glavama.Vjecito se u ta
doba skupljala talaska za potpalu vatre,jer nije bilo
centralnog grijanja.Bilo je to vrijeme kad su zatvorenici
Crne Kuce,obavezno svake zime udarali krampovima po ledu
koji se znao uhvatiti po Banjaluckim ulicama i bio debel
desetak,petnaestak centimetara.Citave sante leda,i onda 
tovarili i bacali u Vrbas i Crkvenu,na pogodna mjesta.
Tih godina sankali smo se niz Mrakovo u sesnest a isli
u skolu najblizim putem kroz Vilikovo ili uz gradju.Nasa
skola je imala samo cetiri razreda.Tih godina redovno,na
isti svakodnevni fazon,Fudo ce redovno prozvati biciklistu
Boru, koji je jako uzurbano,zadihanim tempom vozio bicikl
kroz nasu ulicu a on na isti,potpunoi isti nacin,zastajo 
pa se vracao biciklom,i kao pitao ko ga to zove.
Svakim danom.Taj fazon je nama djeci presao u naviku,da 
smo poslije i mi uzivali ,da se on uzvrati prema nama.
Naucio je nas Fudo,tad,vrlo popularnu partizansku pjesmu
Borovi i Jele.Ipak je to dogadjanje bilo, petnaest godina
iza drugog svjetskog rata.Kad bi se Boro uzvratio na 
biciklu,onda bi mi svi slozno zapjevali tu doticnu pjesmu
borovi i jele.Tad bi se Boro zagledo u nas kako pjevamo,
okrenuo se ,zajaho bicikl i nastavio.Uvijek u isto vrijeme.
Nastavice se,Ibro.

To vrijeme je nekako islo samo od sebe,kontinuirano.
Nije se ni upotrebljavo`taj moderni izraz,zvani stres.
Stariji su igrali domina,tavle i ostalog,sto je bilo
normalno za carsijsku raju.Upotpunjavanje razonode na
drustvene igre,a djeca,igru zvanu,covjece ne ljuti se.
Televizija se provirivala i pomalo pocela biti u modi.
Cuvena serija Dzim iz Dzunge,ostavila je jak trag na nas,
jer u toj seriji,glavni glumac bio je John Waismiller,
nekadasnji prvak u plivanju i zbog lijepe fizicke gradje
glumio Tarzana.Takvo vrijeme i pocetak modernizacije,te
brze informatike te razvijanje filmske industrije.
Halo,petnaest godina iza rata.Naravno i mi smo rasli sa
nekim traumama,te pricama iza drugog svjetskog trata.
Slusali o nepravdama i bili dio tih nepravdi.Te sluzbe su
jednostavno pokazivale svoje zube i snagu,cvrstinu zakona
i uvazavanje,sto je danas nasuprot tome ziva sprdacina.
Komplex corluka,naduravanja i poprdanja.
Ako govorimo o razlikama izmedju dva vremena i uporedimo
vrijeme ,mode cipela sa spic plehovima i ulogu potkivanja
i toj vrsti sparanja obuce,uvidimo koje su razlike.
Nije se dzaba nasem narodu stalno govorilo i ponavljalo,
Pomalo Muho,reko`,da nebi poslije suho.Zato sto je gladni
narod nas,jeo kuhani kuruz ,zvani varica.Da nebi podrigno!
Zato mene inspirisu neki dogadjaji,sociolosko,psiholoske
prirode,jer se oslanjam najvise na prakticne dogodovstine.
To je moj tocak,moj motor koji jos dobro funkcionise.
Unatoc dublerima i folerima te kontra sluzbama,jos ih po
malim dzepovima mozemo pronosati.--------------
Kultura ,fildzana,kahve,dzezvi i dzuguma,te ibrika,snapsa,
table i zandara,namigivanjem,uz rolate i germitajge jos
nije prosla,pa balansiranje dodje ko neka relaksacija.
Ibro,urednik rubrike.

Nastavak na text br.63
Kad je rijec o biciklisti sa zadihanim tempom,prica ce se
nastaviti malo kasnije,jer je iza desavanja,jednostavno
promijenio marsutu odlaska na posao.Godina tih,pocetkom 
sesdesetih,bila je ogromna ljubav nas djece,prema BSKu i 
na izvanredne generacije koje su ga proslavile.Treninzi
na barama uz nasu skolu,treninzi na Cairama.Ljubav prema
Borcu,generaciji Atke Kasumovica i drugih velikih lafova,
suigraca.Upadanja djece na stadion iz pravca malog logora
i okolo okruzenim vojnim poligonom.Sve su to dogadjaji,
tih, pocetkom sesdesetih godina.Saro fijakerdzija je bio
simpatican, kad na utakmicama navija i promuklim glasom
na sav glas,navijacki vice,"Hajde Borac,janje moje".
Nezaboravno!Nezaboravno je,sjetiti se starog i redovno
strogog cuvara na utakmicama,zvanog Dvoguz.Fizicki jak
covjek,ili kad Bilal,drugi redar,primjeti djecu da upadaju
preko vojnogh na stadion,pa zavice na sav glas ostalim
redarima,kao"Neprijatelj s boka".Interesantno i istinito
i ostane tog dana,najveca jeba ,za nas djecu.Sprdali se 
ljudi,bez obzira na neke ozbiljne situacije.Komican je bio
nas narod.Jorcula,pa Leska,naprimjer,da se ne zaboravi.
Humora bilo na svakom cosku,halo,prije pedeset godina.
Gdje je danas taj humor ,nema ga,jednostavno iscezao.
Kakvo je ovo danasnje vrijeme,da podvucemo paralelu,ko su
danas putaci i haputaci.Ko se danas vozi rodlama(sankama).
Ima li cuskija,ima li uckura,ima li halve,ima li dzenecije.
Ima li drustvenih igara,munte i blagoslova.Nema vise ni
redovnog zvizduka u osam.Dze su basma, parhet i hulahopke.
Nema ih.Ali zato ima jos;Haj ja zagrizo sareniku jabuku.
Pjevace se i pjevace! Shake your money maker!
Nastavice se ,Ibro

Nastavak na zadnji text br
Nezaboravni gol Muje Koljenovica iz mrtvog ugla za BSK,
na stadionu Borca.Lopta se zabila u mrezu,u strogi ugao
gola,gdje se spaja precka i stativa,devedesetka.Scena
kad nemocni golman pokusava izvaditi loptu i nemogne
je izvaditi.Vanredno vrijedna scena za dobrog filma.
To potraje poprilicno a Zude Smajlagic centarfor zavice
na sav glas,Trebal`ti pritka,golmane.Ama`cijeli stadion
crknuti od smijeha.Fantasticna garnitura igraca od kojih
smo ucili sve sto je najvrijednije za covjeka i za drustvo
u cjelini.Ljepota zivljenja i postovanja i divljenja a
smijeha nesumnjivo na pretek.Ili drugi momenat,kad Fudo
na jednoj drugoj utakmici iz gledalista,skida svoju majicu 
i daje je Setku odbrambenom igracu da brani penal.Jer je
golmana Misu,sudija isljucio sa terena.Scene nezaboravne
kad cijeli stadion i gledaliste pjeva BSK ovu himnu.Ori
se pjesma"Pod pecine aman ja".Pa,masa detalja i dogadjaja
iz svlacionica,gdje su i FK BSK i biciklisticki klub BSK
dijelili prostorije.Tih godina prije pedeset godina u
ulici Avde Karabegovica u blizini Crne Kuce.Popravljali
se bicikli redovno i glanjcali,ispred prostorija,na samom
trotoaru.Naravno,da su ovo samo kratka podsjecanja.
Eto,navodno sam popljuvacio tintoplavku pa se ufatio malo
pisanja.Nadeko se asocijacija veceras a neradni mi dan.
Gospodicna dovikuje,kao, Watch you do.Veceras,prijatelji
vino i gitara.Pozdrav za emisiju na radio cafekajaku!
Ibro

Hvala ti Ibro za ovu temu.
Nekako opusteno i nonsalantno hodis banjaluckim ulicama i
sokacima.Jedva cekam da tranzitom dodje u moj G. Seher gdje
sam se rodila a poslije i u Peti kvart-Mejdan gdje sam
odrasla.
Sjecam se i ja dobro Sarine familije.Posebno Halime moje
raje.Puno pozdrava tebi,Ahmetu,Asimi i ostalim ucesnicima.

Ibro prijatelju fala ti od srca za ove tekstove.

Treba inspiracija sa malo podsjecanja i odmah se vezemo,
ko pupcanom vrpcom.Vjerujem duboko iz sve snage,da je nas
kapacitet za pisanje neogranicen.Prosto i jednostavno,
zbog nadahnuca i polozaja u kojem se nalazimo..
Drago mi je veoma za podstrek,jer i Vi imate sta reci.
Vi ste svi dio ovih prica.
Nisveta,Avdo,hvala!Idemo dalje!
Nastavlja se;
Pomenutih godina,narod je sam od sebe forsirao teferice.
Cinilo se to prosto obavezujucom formom,izleta i piknika.
Pletene korpe i u njima hrana,napitci u pratnji citavih
familija.Pamtim izlete na Adu,na Vrbanju i prelazak s
jedne obale na drugu obalu,vecinom na preljevima gdje se
voda spaja sa brzacima.Na neki nacin opasno,posebno za
djecu,koju su roditelji obavezno drzali za ruke i s time
pokazivali namjeru ali i smjelost prelaska.Izlet u Gornji
Seher,znacio bi za djecu nesto specijalno i rekao bi
uzviseno.Dogadjaj za pamcenje.Posjecivali su se Brioni a
sa Briona prelijepi pogled na panoramu,najljepseg dijela
grada Banja Luke.Izvanrednu sliku, gdje se mala rijecica
Suturlija nasuprot,ispod starog Seherskog mosta ulijeva u
zeleni Vrbas.San snova i bogatstvom ribljeg fonda i sa
ribarima,majstorima svog zanata.Kao da su se sradjali s
vodom.Zvuci nevjerovatno ali zaista istinito.Ritual sa
posjetom u haus(Z)najjaci cin bogate tradicije kupanja i
odrzavanja higijene.Isli smo jednom u nedelji dana a bili
smo mali,pa smo cak skakali na glavu u ljekovitu vodu
ako se moze reci termalnu.Da li je to bio Ebin haus,nisam
siguran,jer bilo ih je vise.Naravno i manjeg oblika.
U to vrijeme dojmio mi se Midho Kurjak,kad,kao djecak
preplivava Vrbas,jednom rukom a drugom rukom drzi torbu
i svoje stvari za skolu.Zatim,kino Buducnost i velika
terasa sa pogledom na sva desavanja prolaska saobracaja
i gore za Jajce i dole prema carsiji.Jako fina vremena.
Ibro

ne bi da smetam, ali ako sve bi ovako idealno kako se
opisuje, pa sta se 
onda desi u BL, jer jedni su ocito docekali spremni
nadolazeci 'belaj'. 
Jesu li i takvi posjecivali teferice? 

Ili ipak ne bi u BL bas sve tako idealno

Ti "jedni"su isli na teferic na druga mjesta, narocito
poslije zemljotresa......kod babe i dzeda...na selo

Za komentar  70
 Ako ti smeta sve ovo sto  citas na doticnu temu, onda ti je
bolje da se vise ne javljas. 
Jesu , bila su  to fina vremena s finim ljudima!  Nesto sto
ostaje zauvijek u nama!
Hvala Ibri sto budi ta divna sjecanja!

parcici velikog mozaika sto se zove zivot!
Isto tako mozemo pisati i o sadasnjosti.

Urednik rubrike;
Radi se o tome,da sam svojevremeno na ovom forumu,takodjer
vodio rubriku zvanu,NIKAD NIJE BILO DA NEKAKO NECE BITI,
koja je nestala iz arhive,zbog nekih dodirnih slucajeva
i povezivanja.Vjerujem,da ce se jednom pojaviti!

Nastavak na prethodni text br.63
Zaboravio sam spomenuti uskotracne pruge na relacijama,
od Jajca,preko Sipova za Drvar ali i druga strafta ili
krak od Jajca,preko Donjeg Vakufa i Travnika do Lasve.
Bitno je zbog nekih objasnjavanja u narednim textovima.
Te kompozicije,vozovi-lokomotive tipa Chire i pruge
uskotracne,ukinute su pocetkom sedamdesetih godina.Sa 
stare zeljeznicke stanice u Jajcu,vagoni su usmjeravani
i do fabrike Elektrobosna zbog sirovine ali i obrnuto.
Isto tako,kao od Lasve do Zenice.Pominjem zbog priloga.
   Nastavak na zadnji text;
Za taj period sesdesetih godina,vezace se za neke ljude
koji su volili nosati peruske zabodene u sesire ili neke
znacke zabodene u francuske kape.Navodno,moda izvana.
I tad je Saltaga prodavo spice u fishecima po stadionu i
na drugim mjestima,vazda korpa pletena.Sa druge strane
gledanja, Vehab je bio najpoznatiji za prodaju kitira a
ponekad je imao jos nekih svojih proizvoda,vecinom crvene
boje.Dakle produkti su bili najvise crveni.Zatim,Ale sa
Lausa,po kinima,po utakmicama,nekad i po starim kafanama
banjaluckim,koje su imale drvene podove.Ili poznati kiosk
Salke Dzebica u strogoj blizini stare medicinske skole.
Tad je i Salko noso fes na glavi a prodavo vocne sokove,
koji su bili ustvari, mekana dugacka bombona zamotana u
najlon.Malo kasnije,nastupile su rum plocice.Ibro shic je
bio poznat po kolicima sa obaveznom pratnjom svoje zene
i sa svojim ,tada malim sinom tek rodjenim.Dze oni,tu je
vazda i njihov mali bio.Vesela mu zena bila sa maramom.
Bio parkiran sa kolicima,najvise na Hanistu uz radioservis
Sarajlica.Njegov ce mali izrasti u bogami povelko dijete
kasnije.Te sesdesete godine,zanimljive su po mnogo cemu,
sve s rajom,i u raji.Bez raje nema nista.To je bosanski
tipicni zivot,koji ne moze isceznuti,koliko god da se
kontrira.Sto je najvaznije, opet ce doci u modu,sigurno,
u drugom malo modernijem obliku,cim poprdanluk nestane,
sa generacijama koje su ga nanijele bosanskom drustvu.
Sukcesivno,primjecuje se. 
Nastavice se,Ibro

Dobar dan Ibrice[malo cu ti tepati hhaa]vidim citajuci ove
divne komentare da si kreno u nostalgiju.Divna sjecanja.Ja
cu se malo spustit nize prema gradu tj kod pliklinike u
Senoinu ulicu kod doza.Tu je bila gostiona Park[kojoj 100
posto gostiju nije znao ime jer smo je zvali KOD ADEMA
DOLICA,Elem to je bila kafana sa najljepsom bastom i
najboljim rostijlem u gradu.imala svoje stalne goste koji su
znali gdje ko sjedi.Bili su tu dr Banjac,Ante pol,prof
muzike,Mito lovac,Capa obucar,Asim cevpcija,cika Zare pio
samo duplo zvecevo,miso banjac.tomo balonek.paja
jon.vesak.nebojsa[prapa]radmanovic[predsednik].salih,moj
rahmetli kum dragi.goran talaska.vozac
memak,avdo,joza,milenko,jozo zvani semso iz ivanjske donosio
najvise divljaci za mezu,novinar pogorelac.muzicar braco
skoljak[pricao najbolje viceve]Hore[pio rakijicu a mezio
sljivu ili krusku] otac irfana horozovicaitd bilo ih je
mnogo i neka mi oproste koga sam zaboravio.bilo je
zajebacije svaki dan,jednom ante Pol donese meze[moglo se
iako je bilo rostilja i jaja i grah salate ali adem nikad
nije branio jer njegov moto gost je uviejk u pravu]i sjedne
piti i pije a ne mezi.pitamo ga sta je.a on rece cekam Mersu
Kulenovica.a merso je volio vise jesti djabice nego
piti.doso merso i odma navali na mezu hvaleci da je prava i
rece anti da je pravi majstor za meze.kad je vec bio pri
kraju merso upita pa ante gdje pronade ovakvu dobru mezu,a
ante nonsalnto rece dole u Boski na odjelu za pse i macke.a
merso malo stade pa kao pravnik kaze sta ima veze i oni i
one su zive i zdrave i rece konobarici dajte nam JEDNO pivo.

Bilo dosta ti dogovstina.recimo dolazi Mito Lazicic lovac
svrata kaze ;Joko donesi mi jednu stokrlu i rakiju[ko nezna
to je stolica]posto nije imao gdje sjsti.konobarica bila
mlada a nova dodje meni pa rece Hafi onaj covjek mi trazi
neku stokrlu i rakiju,koje je to pice.a ja joj rece to ti je
pice rakija na stolici.i ona odnese izvinjavajuci se sto je
malo cekao.Mito ko mito kaze mala bices prava.bice toga
jos.mozda promjenimo kafanu recimo kod MUJCINA.

I gospodin Skorup,koji je prodavao slani kikiriki te ostale
grickalice i slatkise u kinu Kozara.
Uvijek elegantan, sa leptir-masnom...

Broi  zipa na djale  ,timpra  sta sespi ,ali te pozdravljam
,vidim da si se razmahao ,imas evidentnih propusta
,tolerancija je tu ,slicice od VUKASA su bile naj trazenije
,samo malo da kazem i ovo ,ide ti dobro ,na kraju cu
sumirati sve i naravno replicirati ,a znas ko to moze i
naravno ne na ustrb raje koja te pomno prati ,to ce biti
izmedju nas ,ako se javio gosp.Rakic koga pozdravljam  ,onda
fali jos samo jedan half i da pocnu igranke ,i nisi napisao
knjige ,rekreacija ti godi ,mozak ponovo u upotrebi ,jedino
ono naplacivanje karata u busu je dosadno ,i kako se zvase
ona zena sto si o njoj pricao i bila je tama o njoj .Naravno
sve naj bolje ,ali zipa na djale .Pozdrav svim citaocima .

Citam...opet i opet....nesto mi sve poznato...citam
zmireci.. letam ulicama znanim, dragim i jos prasljivim... i
opet sam dijete... i djevojka...zurim na randes...miris
behara je jos tu...hvala Ibro..

Amila

Dizem zamisljenu casu rujnog vina i pozdravljam od srca
ucesnicima u rubrici NAMIRIVANJA I KOMPENZACIJE i nadam
se da ce toga biti jos vise.Hafize,obradovao si me,zivio!
Fadilu,Cobri,Amili,fino za podsjecanja.Tako je upravo
kako kazete.Sagledavanja idu,polako bez srkleta.
 

  Nastavak na zadnji text;
"Gdje je sva vojska,tu je i mali Mujo".Sjecanja govore
za veliki broja mostova na Crkveni.Odozgo,od tvornice
koze do usca u Vrbas,bilo ih je,haj,haj i ha haj.
Ispravnim odgovorom,javno cemo nazdraviti.Redom dalje,
ko se znao nadekati i nafatati klenova na tresnju.Dalje,
ko se (nadofaco) lopti iz Crkvene ispod stare medicinske 
skole.Sto je onako,ona sljaka bila crna na tom igralistu
medicinske skole.Sve su to pitanja i enigme.Sto je onaj
onaki laus kamen,isti ko kreda.A sta se tek sa njim toga
ispisalo i po skolskim tablama i po zidovima i po asfaltu.
Citava jedna masa. Bosanski istorijski momenti i enigme.
Pocetkom tih sesdesetih godina,vojnici kasarne Kozara,
uobicavali su se kretati prema Manjaci kroz Omladinsku
ulicu i dok bi dosli do Crkvene,vec su bili poprilicno
prasnjavi.Tad su ti stari vojnici imali natovarenu opremu
na samarima konja.Bili su rijetki ali ih je jos bilo tih
godina.Nosali su i stare mitraljeze i teze stvari,sto je
zaista zanimljivo.Tu negdje,samo petnaestak godina iza
drugog svjetskog rata.Uticaj partizanije jos je na neki
nacin bio dobro prisutan model,reklo bi se.Iz djecijeg
tada ugla gledanja i naseg prisustva uz njih,te druzenja
sa njima,bilo je jako zanimljivo i interesantno.Volili smo
te vojnike i pomagali im nosati te njihove stvari i vise
kilometara.Opet,djeca ko djeca.Rasterecivali ih umora,a 
njima pasovalo.Punili bi im obavezno njihove cuture vodom.
Mi smo tada imali u dvoristu pumpu za vodu,pa su vojnici
koristili situaciju i osvjezavali se a mi im pomagali.
Bilo je redovno vojnika koji su se godinama i generacijski
druzili s nama i dolazili nama kuci,kad su imali prilike
svojim slobodnim danima.Igrali lopte sa nama redovno,pa
cak igrali i piruz pale i svega i svacega,interesantno.
Osjecali su se i oni jos uvijek mladi,iako su te relacije
ozbiljnosti imale razlike.Bio je jedan makedonac Mitke, 
simpatican nevjerovatno koji se sa nama druzio,njegov
cijeli vojni rok, koji je sluzio u Banja Luci.Postao je u
pravom smislu nasa raja.Gdje i mi,tu je bio i Mitke.Moglo
bi se reci,period kad je bilo price,da ce se u Banja Luci
poceti praviti bulevar revolucije.
Nastavice se,Ibro

Pozdrav iz BL,uzivam u citanju o svemu sta pise moj imenjak
pa nadam se da se nece ljutiti da mu malo pomognem.Krenuo
je uz nas dragi Vrbas,stigao do Sehera i spomenuo je i Bri-
one nekadasnji dom ferijalnog saveza,kasnije restoran koji
su mnogi obozavali i posjecivali,uzivali u muzici koja se
cula po cjelom Seheru,i naravno raznim mezetlucima.Nekada 
su iz podnozja Ilidje serpentine vodile direktno do Sehit-
luka,kazu da je i fijaker mogao do vrha,jer tada nije bilo
Sehitluckoga puta.Kad sam spomenuo Sehitluke nije na odmet
reci da je na mjestu sadasnjeg spomenika Krajisnicima koji
su stradali u drugom svjetskom ratu,bilo turbe u kome su
bila dva sarkofaga sehida,i da su Sehitluci vjerovatno po
njima dobili naziv.Za vrijeme drugog svjetskog rata Sehit-
luci su bili kao osmatracnica u slucaju da se pojave avio-
ni njemacki,Junkersi,spitfajeri ili ne znam vec kako su se
zvali da se javi u grad da stanovnistvo se sklanja od bom-
bardovanja,tada je sirena bila na vatrogasnom domu kod Fer
hadije djamije koja je oglasavala uzbunu.
Vremenom je i to turbe uruseno,sto od nemara necijeg,sto 
iz nekih drugi razloga,tako da je 1961 godine napravljen
spomenik kajisnicima palim u drugom svetskom ratu.Spomenik
je projektovao Augustin Augustincic,koji i danas dominira
Sehitlucima i citavim krajolikom sa pogledom na BL.Oronuo
je dosta,a kako i ne bi kad niko ne vodi brigu o njemu.
Ilidja je dio Gornjeg Sehera koji se racuna kao najstariji
dio BL,poznat je po termalnim vodama koje su jako ljekovite
ali nikad nisu bile uredjene kako bi trebale biti,malo se 
o njima vodilo brige i ranije,sada pogotovo.Spomenuo je Ib-
ro Ebin hauz,a bilo ih je jos,bila je dole do Vrbasa kod
vrucice Dereklija mozda najtoplija od svih,Onda Sugavica
vjerovatno je lijecila nesto od kozni bolesti,gore pored
ulice vojno kupatilo koje se zvalo Zbana,zatim kupatilo
Zaim ef.Osmancevica,Seranica Ahme,Gusica Muharema,a bilo 
jos manji po dvoristima Ilidjana koje su oni koristili za
licne potrebe.Na Ilidji je bio divan metalni most sa luko
vima sa jedne i druge strane koji je miniran za vrijeme
drugog svj.rata,poslije rata je napravljen drveni a kasni
ovaj sadasnji koji je trebao biti kao privremeni,ali osta.
Izgradjena je na desnoj strani Vrbasa i skola 1897 godine
koja je prve godine imala 24 ucenika,koja je kasnije posta
la 5 osnovna skola.

Zadnjim textom u rubrici,Ibro/bl je napisao interesantne
podatke i veoma vrijedne pominjanja.Gornji Seher u pravom
smislu dokazivanja sa tapijom i upecatljivim pisanjem.
Zahvaljujem,dizanjem case rujnog vina zvanog Mirisavka!
Nadam se sudjelovanju i daljnjem opisivanju,hvala!
 -U rubrici,iza okruglog broja komentara,cifre STO,
  uslijedice rezime,pozdrav ucesnicima.

za zagrijavanje kad nashtukam vremena imam remek djelo SFRJ
mjuze:
youtube snezana jovanovic&juzni vjetar....daleka zemlja
letalne kombinacije je suvisno stvarati,maestralno muzicko i
vizualno ostvarenje iz domovine Jugoslavije.pustam ponovo i
nanovo..
g

mala ispravka editora,grrrrrrrrrr SUZANA JOVANOVIC&JUZNI
VETAR DALEKA ZEMLJA,,,ko radi taj i grshi
g

Kad se piruz zafrljaci i nasjedne na palu,efekat frljoke,
ni filmski reziser Emir Kusturica mu ne bi mogao dohakati.
Akteri tog zamisljenog filma sa banjaluckom temetikom 
zalutali bi u nedogled sirokih i opseznih shvatanja.
Kao dodatak,slavnom reziseru,ponudio bi i moj roman 
Rasidovca`.Zanima me,da li bi to uopste funkcionisalo na
relaciji iste generacije.Plus,obojica volimo muziku, pa
bi mu kao prijedlog ponudio nekoliko mojih pjesama.
Naprimjer pjesma,dobar dan i jos neke.
Da li je to iluzija,objektivno ili neobjektivno,pitam se.

Nastavak na prethodni text;
Egzistiranje uz poslastice gurabija sa zalijevanjem kafe,
jedna je od uobicajenih formi i upotreba tog doba.Dobra
kombinacija uz rolat i germitajg.Oklagije su bile tanke
i dugacke pa su u vjestim rukama okretnih zena,bivale 
prosto kao jedna igracka.Brzina puta vjestina,jednako je
rezultatu sposobnosti,zar ne. Medjutim dolafi i prznjevi
su ufatili maha tog doba i pravili su se od pleha,vrlo
fino,lijepo i vjesto.Postolje i elektricni reso koji je
bio oblozen shamotnim materijalom zbog jake temparature
funkcionisao je tako dobro,s time sto se dolaf(przunj)
oslonjen na nosace resoa,okretao rucno i przila se kafa.
Takvih dolafa nas je Aka napravio na stotinama komada i
prodavo banjaluckom trzistu,sto rodjacima,prijateljima i
obicnim naruciocima.Ta nasa mala limarsko elektricarska
bravarska radnja postojala je u dvoristu, pa mi smo vec 
kao maleni poceli pridrzavati pleh,da bi se proizvodio i
farbali je bronzanom bojom.Jednostavno,tog doba isli su
ko na halvu i zasipali su banjalucko trziste.Pravile su
se i grijalice i isle veoma dobro takodjer, sa spiralama 
na principu resoa ali u okomitom,vertikalnom obliku.
Sjecanja su veoma vazna zbog kreativnosti i umijeca ljudi,
tog doba, od prije pedesetak godina unazad.Aka nas,je 
takodjer,tog doba, napravio i elektricni sporet s kojim 
smo se i mi sluzili nekoliko godina.Iz ovog ugla zaista 
zvuci veoma interesantno i impozantno.U basti smo imali
kosnice sa pcelama,pa kad je bilo vrijeme stijanja basti
s proljeca,bojali smo se da nas pcele nece izujedati.
Frcanje meda je doba finala produkta i kulminaciju nese
degustacije.Nesto savrseno,okupljanje cijelog komsiluka
i uzivanje u domacem medu te majstora Mustafe Kozaragica,
inace tvorca i krojaca malog fudbalskog kluba Hajduk.
citaoce koji citas pogledaj u no komentimana i pocetnoj
stranici,pa ces vidjeti sliku mladih igraca ispod pecina.
Nastavice se,Ibro.

Pozdravljam Ibru i ekipu............
Sinoc me spuco neki sevdah u sitne sate dok treca pivusha
sljaka,citajuci gornje tekstove uz narodnu muziku.I naleti
DALEKA ZEMLJA pa sam pozelio da je poslusamo u nedeljno
prijepodne uz kafu.
Inace nedeljom prije podne majke bi nam dale cedulju sa
ispisanim artiklima te nas poslale u Progres prodavnicu na
Tranzitu.Guzva je bila poveca jer bi se nedeljom prodavnica
zatvarala u 11 prije podne.Prazne flase u zamjenu za pune
mlijeka sa cepom od staniola.Na tom cepu bi se nahvatao
kajmak pa smo ga usput lizali i ponovo vracali na
grlic.Cokolade sa ljesnicima,rizom i bombonjere su bile na
visokim policama,pod plafonom da ih djeca nemogu dohvatiti
jer vec je pomalo pocela shana,posebno ucenici obliznje
F.Macura.Sjecam se onih suvih rogaca,valjda namijenjenih za
kolace,a mi smo ih kupovali i glodali na putu u skolu.Bilo
je kolutova usecerenih,suvih smokava i datula/urmi u
celofanu sa egzoticnom naljepnicom;palma i kamila.Bamije su
visile nanizane na konac na zidu pored kase.U cosku mala
mesnica,svjeze kosti za supu!Rum plocice su bile u tegli
pored kasirke a Zivotinjsko Carstvo ispod pulta i jako
popularni.I tako jednog,davnog nedeljnog jutra vracam se
kroz djetinjstvo kuci sa punim cekerom namirnica.Odjednom iz
obliznjeg shumarka iskocise tri starija Mochilana,otese mi
ceker namirnica,kusur iz djepa te kutiju Lare koju sam na
hinjaka kupio sebi.Josh popushih shljagu sto se bunim i nogu
u dupe da pozurim kuci.Plakao sam dugo majci u krilu a ona
me tjesila milovanjem po kosi,pjevuseci pjesmu iz filma
Prodavacica Ljubicica!
g

Pokusavam docarati dva perioda i dva vremenska intervala
sa razlikom istih godina iza ratova.Dakle radi se tacno
petnaest godina iza drugog svjetskog rata,kad su domacim
banjaluckim podnebljem poceli vladati partizani i naravno
danasnjim vremenom,iza zadnjeg rata u BiH i Banja Luci.
Uloga rusenja starih objekata u Banja Luci prije pedeset 
godina i sadasnja uloga rusenja starih objekata,radi se,
reklo bi se po istom modelu.Tadasnji model partizanije,
oslobadjanja od okupatora i domacih izdajnika,i danasnji
model naseljavanja i raseljavanja,rekao bi uhljebljavanja
uhalegstva,ulijeganja i na neki nacin poprdanlukstva.
Objasnjenja su suvisna,citamo i pisemo o tome i previse.

Urednik rubrike,Ibro

Zelio bih podsjetiti Ibru i ostalu raju na jednog komsiju
koga smo mi djeca obozavali kada nam je pricao o svojim
ljubavnim poduhvatima, vrativsi se sa svojih mnogobrojnih
randesa. Mi bi se okupili na Cairama oko njega, a on bi
opisivao sve od A do Z ljubavne bravure, ne sakrivajuci od
nasih razrogacenih ociju i usiju ni najpikantnije detalje. A
onda, po danu, smo satima znali na tranzitu pucati na
nacrtane stative na zidu ispred nase kuce. Komsija Drago
Damjanovic je u svome specijalnom stilu demonstrirao efeje,
felseve i sve ostale specijalne suteve u fudbalu, koje smo i
mi naucili od njega. Pred sami polazak iz Banjaluke me Drago
razocara svojim pogledima mrznje prema UMPROFOR-ovim
vojnicima koji su u bijelim vozilima i tenkovima dosli da
spasavaju Bosnu i Hercegovinu. Za Dragu su UMPROFOR-ci bili
neprijatelji, a za nas spasioci. Steta da je i Drago
podlegao izazovima nacionalisticke propagande. Ipak ga se ja
sjecam kao dobrog komsije i don Zuana nase ulice. Umro je
prerano od posljedica prekomjerne konzumacije Mirkove
(njegov tata) rakije, jetra nije mogla izdrzati. Neka ti je
laka zemlja banjalucka komso nas, tvoja stara raja te nije
zaboravila.

Nadovezivanje na komentar br.87
Pcelarsko drustvo iz B.L,takodjer se nalazilo u dvoristu,
nekoliko godina kasnije.Naravno da se ne bi zaboravilo.
Dvoriste je bilo poplocano a sa ulice je imala kamene 
stepenice,posiroke,ispod kuce prelijepi gusti cvijetnjak,
i drvenu ogradu,ofarbanu zelene bijele boje.A tu,ispod
cvijetnjaka taj nas okreceni gol na povisokom zidu ulice.
Mehmed Dervisic-Duda,nekadasnji igrac i trener BSK a,ce
na tom golu opucati volej na centarsut ili dodavanje a 
lopta ce mu redovno odskociti od zemlju.Razdraganost,i
mladjih i starijih,prosto ljepota zivljenja.Smijehom i
voljom se zaboravljao rat.Skandirali bi Mehmedu-Dudi i
kad kecka piruz.Jednom je njegov piruz odletio u zrak i
zafrljacio se u fildjane,te razbio prozor i ispala jeba
do neba.Nije bilo frke, naprotiv.Duda je bio Dedin sin.
Lijepa sjecanja,kad Meha kaze da mu je protivnicki igrac
stao kramponima od kopacki na stomak,pa mu je zato volej
odskako od zemlju.Bio je Duda-Meha nas legendarni i vrsni
-izvanredni komsija.Radio je inace u penzionom.Pa Drago
i njegov okret tijelom,prije nego lopta dodje do njega
i sutne je na gol.Finte Drage,dolazak sa randesa,na njemu
odijelo,cvijet koji mu je jedna profesorica darovala za
njegovu paznju i ljubav.Ljepota,sve bi to bili romani za
filma.Kako su ga voljele i stvarno su ga voljele Drago,
lafcina,isto, sve raju a raja za njega.Nas mentalitet.
Ibro

Danas vrijeme nekakvo sucmurasto,kisa i hoce i nece,pa da
se nesto napise.Spomenuo sam prosli put osnovnu skolu u
Gornjem seheru osnovanu krajem 19 stoljeca,koja je posli-
je drugog svjetskog rata postala 5 osnovna skola Muhamed
Kazaz.Tada su razredi bili sa puno ucenika,bilo je tu raz
nih godista u istom razredu,tako da su oni stariji zavrsa
vali 4 razreda za dvije ili tri godine,i onda su se upisi
vali na razne zanate.Sjecam se ucitelja T.Misirlica,Sofi-
je Tombolani,Masjner Ruzice,Zecevica,upravitelj skole je
bio M.Sabljakovic rodom sa Hiseta,bio je visok,elegantan,
kosa valovita,ljepotan,ali dosta strog i pravedan.Kad je
veliki odmor on je u hodniku sa jednim lijepim stapom ko-
nije nikad koristio,kad kazem lijepim stapom,to je radi
toga sto je bio jedan ucenik sa sela,zvao se Zagorac i ko
ji je znao isplesti na stapu rukohvat koji je bio lijep
za gledanje,ali ucenici su ispod oka gledali na stap.
Po zavrsetku osnovne skole kako tada nije bilo osmogodis
nji skola,islo se u grad,neko u gimnaziju,neko u trgovac-
ku,industrijsku,sumarsku skolu koja je tada bila u Trapi-
stima kao i trgovacka.Tih godina je u gimnaziji bilo 11
prvi razreda,nastava je znala pocinjati u pola 5 popodne,
sjecam se profesora Losic,Sedlak,Karabdicka predavala ru
ski,prof.Nikolic S-H,prof.Nikolicka Istoriju,prof.Gamber-
ger Matematiku,prof.Bokinjac itd.Kraj godine,ja na tabli
odgovaram matematiku,dobar sam bio,a kreda tvrda kao ka-
men,skripi li skripi,kaze prof.Gamberger ako jos jednom
zaskripi,na mjesto i na popravni ces ti meni,ja strepim
kad ona opet,piuuuu.Ma kakav popravni,trojka ko kuca.
Tada niko nije ni pomislio na autobus,skoro da ga nije
ni bilo,ustvari bio je neki koji je isao od Vakufske pa
late,gdje je nekad bio foto Ismet,pa do Saskinove kuce
koja se i sada nalazi kod usca Suturlije u Vrbas,jer ta-
da nije bilo betonskog mosta u Seheru,nego je bio drveni
most preko Suturlije i bio je u losem stanju.Betonski
most je zapocet gradnjom prije drugog svj.rata,a zavrsen
je poslije oslobodjenja,i sluzi i danas,mislim da ga je
gradila Krajina ili Pavao Radan,nisam siguran.Na rjecici
Suturliji je bio u blizini Erbabov mlin,koji je bio u fu
nkciji poslije rata,sada ga nema.
Kazu da Gornji Seher datira od 1533 godine,da je najstari
ji dio Banja luke,da je u njemu nekad bilo preko 50 radnji
bila je na mjestu sadasnjeg viseceg mosta,drvena cuprija
koju su zvali careva,jer premoscuje Vrbas od Careve djami-
je,koje vise nema,prema Sofi-Mehmed pasinoj ili jama dja-
miji.Seher kao Seher je oduvijek plijenio svojom ljepotom
tako od kuda god pogled uperite,divota jedna.Sjetih se je
ne pjesme stare:Haj Banja luko sva si u ruhu sarenom,rodi
godinom..i td.e to se odnosi na Seher,ako pogledate sa Gr
ba na Ilidju,sa Graba na Vrbas i Novoselije,sa Ilidje na 
Grab,Vrbas da ne pominjemo,jos kada je proljece ili ljeto
ostajemo bez daha.
Poslije 2 svj.rata Seher je trgovinsku radnju Granap,Zad-
rugu,Piljarnicu,Mesnicu,Brijacnice dvije,i jos dosta zana
tski radnji,bila je i zgrada poste skupa sa maltom,kino,
dom kulture gdje su se priredjivale priredbe,igranke,jed-
nom su gostovali Zaim Imamovic,Nada Mamula,Serbo.........
U kinu poslije rata prva koprodukcija rusko-jugoslavenska
U planinama Jugoslavije,onada Bitka za kronstat,Gajci,ug-
lavnom ruski filmovi,kasnije domaci Slavica,Barba Zvane.
Evo sunce se pojavljuje,brzo ce i proljece,zivi bili.....

Rijetko je naci jedan grad u Evropi da pokrije rijeku i
da je prosto zatvori,jednostavno receno,istorijske joj
lijepe mostove zatvore betonom i asfaltom.Nekih petsto
i vise metara,direktno u strogom centru grada.Od pocetka
Lausa do Titove ulice i ulaza u Bezistan.Jedna velika
turisticka atrakcija koja je mogla biti setaliste uz
Crkvenu,skoro cijelim tokom.Zgrade baulevara revolucije
su mogle biti nadvisene na zamisljenim ulicama i sa jedne
i sa druge strane Crkvene.Projekti su bili takvi,da se 
tako radi,ali su od strane vlasti i premoci direktive
tadasnjih velikih partizana odradjene na nacin koji je
nama poznat.U tih nekih par godina srusene su tada dvije
lijepe stare kamene dzamije u blizini skole F.Macura i
druga u pocetku Kozarske ulice,takozvana Medreska ili
Debela dzamija.Tim tadasnjim partizanima,dodjeljivanje
Nobelove nagrade Ivi Andricu,podigla su krila,rusenjem
velikog broj znacajnih objekata tih godina,da je B.L
pocela gubiti znacaj grada orijentalnog stila gradnje i
gradjevinarstva.Gradjevine stila ostatka habzburske 
monarhije i gradnje u tom stilu na podrucju grada,takodjer
su se pocele rusiti nekoliko godina kasnije,kako znamo.
Kandzija u smislu sutnje i cavrljanja po coskovima tih 
narocito starijih generacija ostale su skoro zaboravljene.
Ali i nisu prevazidjene,zbog toga imamo ovako stanje,koje
vjesti demagozi iskoristavaju u svoje svrhe.Svrhe preko
svojih agenata provokatora ,propagande i debelog crijeva
zvanih coloni,kako kaze latinska rijec.Ta ista prkna od
provokatora imaju zadatak,da namamljuju narod i da ih
zavode na krivi put.Danas to rade preko medija i interneta
raznih foruma i televizije.Za demagogiju se kaze jos,da 
je neobjektivno nahuskavanje i propagiranje.Jedan demagog
je naklonjen huskanju u svrhu pojednostavljivanja i sluzi
sapiranju mozga ,potom cak zavode omladinu na stramputicu.
Kolonija(latinski Colonia)naseljenik,novogradnja,kolonist.
Nastavice se,po potrebi,Ibro

Vrlo lijepa sjecanja,Ibro.
Sto sae Crkvene tice, ona je odraz naseg mentaliteta.
Prvo zaprljas pa onda prljavstinu pod tepih, to jest pod
beton u ovom slucaju.
Pozdrav!

Nije me bilo 7 dana pa vidim koliko sam propustila.
Ubjedljivo najbolja tema na kajaku.

Prijatelju stari,
kako je lijepo citati tvoja sjecanja i  divno prenosis svoja
bogata iskustva na mladje generacije.Ponosan sam na
tebe.Samo nastavi pisati ovako, nadam se da ces jednom smoci
snage pa da te sve price objavis u kakvoj knjizi.Pozdrav iz
suncanog Amsterdama.
Dobar dan...............

Danasnjica nas je okrenula u razna razmisljanja i mnoge
analize,pa je ovo poredjenje sa dva razlicita vremena o
kome govorimo,dalo neke rezultate obostranog potpomaganja.
Opazanjima,Fadila,Senade i Djanija,idemo dalje.

Nadovezivanje na zadnji text 
Iduci preko Crkvene iz pravca medicinske skole,pa do fine
zgrade skolskog dispanzera,drvored na trotoaru pojacava
veca sjecanja na cijepljenje i disciplinu cekanja u redu.
To nam je dobra vrlina koju smo naslijedili od malena.
Specifican miris joda,ostace nezboravan za sve nas koji
smo se cijepili i isli redovno na kontrole iz tog doba.
Bilo da se radi o vadjenju i kontroli krvi,kontrola pluca
Blizina fiskulturnog doma,takodjer,asocira na fantasticni
razvoj,kad se pocelo prvo posmatrati i virilo na starije
generacije gimnasticara,dizace tegova i ostalih sportova.
A,sve su to bili veliki lafovi i lafice,plus onaj podij.
Izraz prednjak je nesto sto se nezaboravlja u gimnastici.
Stoni tenis takodjer.Pojam draufa,bekenda i forhenda a
kasnije i zavrtanje top speena reketom.Moda pravljenja
reketa,rucno.Iscrtavali i igrali ga na asfaltu redovno.
Lik Mladje,koji je bio podvornik i vodio brigu oko zgrade
i igralista ispred.Sve su to nezaboravni trenutci.Zgrada
sa uzpuzavajucim lijanama na mjestu privredne banke i vila
do nje.Krug se pravi,gdje je Avdo-Zebi stanovao,preko puta
pa opet,most preko Crkvene i skola u ulici Ive Mazara na
cosku.Kako se skola zvala,od zidane cigle,blijedo je za
sjetiti se.Spustanje prema pijaci pa nezaboravna pojava i
lik velikog Mujice sa uskisnutim ma(h)murlukom.Protezanje
njegovih misica poslije spavanja,ispod jedne od tezgi na
toj nekadasnjoj zelenoj pijaci uz Crkvenu.Obavezna scena
gledanja riba s mosta na pijaci u rijeci Crkveni je bilo
tako normalna pojava.Hrana se bacala ribama,pa makar to,
bilo sta.Onaj bazen sa ribama na pijaci je tradicionalan
i mislim da su ga sva djeca Banja Luke vidjela,kad tad.
Dobra tradicija.Nastavice se,po potrebi,Ibro 

Nadovezivanje na zadnji text br.97
Ispod mosta u Crkveni uz kiosk Pionir,kupalo se u sesnest.
Skakalo se na glavu i plivalo,sjecamo se,zar ne.Kiosk pun
spica,kokica,kestena kad im dodje vrijeme posluzivanju.
Od tog mosta malo naglaseni preljevi i brzaci fantasticni,
pa opet mirni tok rijecice,paralelno uz pijacu.Aksamluk
kafana je bila nasuprot,sto se podrazumijeva,spoj fine
pape meze sa mekanom pitkom rakijom sljivom.Doba uckura i
zavezanih sajtova,ide jedno s drugim.One stare stepenice
strme do nekadasnje firme Trudbenik.Skraja na kraj,nikad
kraju.Osjecaji su to,ko oglen bukador naroda i hajvana.
Crkvena podsjeca na koridor,zato sto su se kroz istoriju,
sukobljavale mnoge,turske i austro ugarske vojske.Koplja
su se lomila,ko i kombinacija zohve i havdike.Dakle,dragi
citaoce,kad kuglu kudelje uturis u unutrsnjost drveta
zohve,dobijes efektivnu misao.(citaj moje stare rubrike).
Dobar dan,nastavice se,Ibro

Ma evo sam se baildisala citajuci red po red.Djaba i bolovi
u 5. i 6. prsljenu.Nosi ga kobla i diskuspolaps i spondiloza
kad je Ibrina rublika upitanju.
Hvala i Ibri/Bl na divnom opisu naseg Sehera.Ja kao mladja
generacija ne pamtim dveni most.Uh pamtim dobro kad su uveli
one autobuse dvospratnjake.Tako me bilo strah kad moram na
gornji sprat.Haj nekako ono uz Hiseta kraj Grebove kuce al
kad dodje okuka kod Smajlagica kuca,kod Tuzle sto je imao
vocnjak seftelija tu mi srce sidje u pete skroz.Poprifatim
moju nanu za ruku pa samo da prezivim okuku da se ne
strmoglavimo dole u Tabake.
Pamtim dom kulture i ples subotom.Ono seherski mladici
Galesici,Djanici svi lijepi zgodni a cure ko sekerleme u
haljinama puni krug pa kad podje tango i valcer.Pa naseg
rahmetli Ruju i njegovo kino.Pa sedmicno kupanje u
direkliji.Ono peskire ,safun mirisljavi i u hauz.A lijepo
bilo.Ma kakav ovaj sad djakuzi.Pozdrav uredniku.Neka te
Ibraga ziv ti nama bio.

 Svim nasim zenama i majkama cafekajak-a;
 SRETAN VAM DAN ZENA! ZIVE I ZDRAVE BILE!

Čestitiam našem dragom prijatelju Ibri banjalučkom hroničaru
i čovjeku 
na 100 komentaru a koji se zalaže i daje znatan doprinos
istorije 
dešavanja i života iz prošlosti našeg grada. Moja je želja
da nastavi 
sa radom i da nas kao i uvijek uveseljeva sa svojim
visprenim 
komentarima punih srčane istine. Također mu želim mnogo
zdravlja i 
upornosti u kazivanju slikovitih sjećanja i da mu ona budu
još 
atraktivnija sa ubacivanjem godina, pojedinih datuma a
naročito punih 
naziva mahala, sokaka a ponajviše imena naših banjalučana
koji su 
ostali u njegovim a i vašim sjećanjima(mislim na one koji se
javljaju 
i dopunjavaju Ibrinu rubriku)jer pojedinci su to zaslužili
svojim 
življenjem u našem gradu s kojim su ostavili i obilježili
jasan pečat 
njihova postojanja...
Samo nastavi druže stari...
merso

Pozdrav gospodine Ibro! Bash prija i odmara, sve shto ovdje
prochitam. Lijepo me vratite, u djetinjstvo i mladost!

Pojavljivanje Merse Rajica u ovoj rubrici,budi i pogoni
jos vece ohrabrenje za nastavak i motivaciju za pisanje.
Jakim faktima,jer je Merso dokazani fantasticni pisac
sa banjaluckih prostora.Plus,veliki prakticar i poznavaoc
u istoriji banjaluckog ribolova.Takodjer bi napomenuo i
njegovo ogromno iskustvo u poznavanju terena uz nase 
rijeke,rijecice i potoke.Koristim priliku napomenuti,da 
je nas Merso,bio izvanredni majstor za pravljenje musica,
cofova,peseva i ostalog popranog ribolovnog materijala.
Kaze se inovator i svojim rucnim radovima obogacivao sve
nase drage kolege i prijatelje sirom nase bivse i sadasnje
domovine.Primjenjena volja i ljubav u tu umjetnost.
Njegovo nesebicno iskustvo i zalaganje,prenio je na mnoge
od nas,pa ovim ujedno koristim priliku,da iskazem kritiku
i pohvalu za njegovu objavljenu knjigu o BL ribolovu.

Bistro Mersade!Zivio i pozivio sa tvojom Ljiljom,djecom i
unucadima,jos dugi niz godina!
Tvoj drug Ibro,dobar dan.

Nastavak na komentar br.97
Lokacija stare tvornice Trudbenik preko puta hotela Palas
i uz nju lokacija stare robne kuce Nama se vezu ko sipka
uz bubanj.Tu je nas komsija Hero-Faruk ucio zanat i jos
mnogo drugih poznatih,pa smo se ko djeca vrtili okolo,tu,
jer je bio iz nase starije raje.Zivahan veoma tog vremena.
Kad se spomene firma Trudbenik,automatski,sjecanja lete 
brzinom munje i na tvornicu obuce Bosna na Hisetima i 
njenoj staroj lokaciji u Kozarskoj ulici,nastavku Titove
ulice.Naravno i na istoimenu prodavnicu u blizini Crkvene.
Igranke u tvornici obuce Bosna i zivost desavanja tog 
vremena,covjeku pojacava razmisljanja i povezanosti sa
ne racionalnim planiranjem ili planiranju vremena u kojem 
se nalazimo danas.Na mjestu Trudbenika i Name danas je
parking iako je taj parking planiran u nastavku hotela 
Palas koji zjapi dugi niz godina neizgradjen.Ili firma
Glas,koja je napravljena umjesto lokacije stare tvornice
obuce Bosna.Sta je sa domacim narodom u oba uporedjujuca
vremena,petnaest godina iza oba zadnja rata u Banja Luci.
Zamislimo se i analizirajmo zajedno.
Danas poslije ovolikog vremena,sesnaest i po godina iza
rata,govori se o famoznoj italijanskoj rijeci KORIDOR,
koja ima vezu sa engleskom rijeci LOBBING,gdje se lobira
za stanje u Bosni i Hercegovini.A sistem je povezan tako
da britanska i americka politika ima uticaj na donosenje
vaznih odluka u Briselu i EU i placa hiljade lobista,koji
obradjuju nase podrucje domovine Bosne i Hercegovine.
Nastavice se,Ibro.

Pitanje za banjaluckog kronicara gosp.Ibru:
--Da li je istina da ce rezim u Bluci smanjti penzije onima
koji nemaju puni radni staz.Ovo je javio moj ahbab
Banjalucanin iz Finske.Zar je moguce da izbjeglicama opet
nesto ukradu kad su im ukrali ve i staz a mnogima jos nisu
ni isplatili naknadu zbog otkaza???
uz pozdrav
velika hvala 
maim

Molim te komsija da mi odgovoris,da li se sjecas brice
Cake(kuca Odica)Pozdrav Tarik.

Ako je firma uplacivala redovno, a mnoge nisu, imate Vas
staz.

Morate imati licnu kartu, prijavu boravka, radnicku
knjizicu, rodni list, onaj potrebni 
obrazac (najbolje da se raspitate u PIO, a imate sve podatke
na Internetu), a ponekad i 
dodatne obrasce od firmi gdje ste radili.
Neko sve izganja u jednom danu (pretpostavlja se da vec
imate licnu kartu BiH), a 
nekome treba malo vise vremena. Racunajte na placanje raznih
admin. taksi kod 
vadjenja dokumenata.

Kontam,tesko ce se u Banja Luci stati u kraj robovanju
modnom nacinu misljenja na relaciji,politickih demagoga
sa omladinom, koja se iz dana u dan,proglasava poslovno
nesposobnom.Ali malo,pomalo,obruc se steze,uvidja se
bez obzira na isti medijski fazon,vrta vrlje,taj tavrlje.
Sa linija radnih obaveza,zna i puska,kad je pistolj bila.
Vrijeme arogancije putaka i haputaka prolazi,ocigledno,
pa ce narod reci,ako nije u mladosti protjero zeca,onda
je moro`u starosti.
urednik rubrike,Ibro

Nadovezivanje na text br.104
Vrtiti se po pijaci,za nas djecu,bilo je tako normalna
pojava tog vremena i zavirivati.Vazda je tu bilo nekog
brzog provlacenja,te vjestine,hodanja dijagonalnim putem.
Zapazili bi mnogo detalja koji su bili upecatljivi i sto
su bili vezani za nase podrucje.Naprimjer,kad zene nose 
na glavama kace za sir i kajmak.Nekih je bilo zena koje
su stavljale rubac ,to jest umotana veca marama,pa je
smotaju vjesto tako,da na glavi ima konzolu povezanu sa
tjemenom glave i na tom efektivnom mjestu na vrh glave
postave korpu za jaja.Pa se covjek normalno zapita odkuda
taj obicaj koncentracije,nosanja tereta na glavama zena.
Izguravati se sa komesanjem naroda i hajvana dolaziti na
prodajno odrediste ili na stand.Kasnije poredati jaja,sir
kajmak i ostale namirnice i prodavati narodu.Normalno je
takodjer bila pojava pocetkom sesdesetih godina vidjeti
zene u dimijama ili zene sa keranim maramama na glavama.
Samo nekih pedeset godina unazad.Interesantno da su zene
oko podrucja Jajca,tacnije Podmilacja i nasih Debeljaka 
u okolini Banja Luke imale slicne nosnje.Nama djeci,tada,
bilo je najzanimljivije vidjeti,njihove tetovirane ruke.
Bosna i Hercegovina je zemlja sa nevjerovatno jako bogatom 
kulturom naslijedza,kad ljudi na primjer prekrste noge
u sjedecem polozaju.Ili na primjer vrlina i obicaj da se
chuci na koljenima,da se na zemlji,kao nesto objasnjava.
Zatim pojava nosanja francuskih kapa,narocito vezano za
bosnjake,veliki procenat starijih ljudi tog doba.A kad su
vrucine,nasi bi ljudi iz nasih krajeva stavljali i rubce
na glavu,da se zastite od sunca.Onda ih zafrcu na kraju
u coskove.Interesantno da je bilo snasa zena u tim guzvama
na pijaci kad rasire noge i jednostavno ,ispisaju se.
Sve bi to djeca upratila.Hapanje i papanje takodjer,bila
je pojava oprobavanja.Nikad se nije bilo tolko gladno,a
islo je vazda jedno s drugim,malo kitira,malo haslama,malo
oraha,tresanja i tako redom.Narod vazda bio susretljiv.
Zanimljivo je jos da je nas Saro fijakerdzija bio toliko
vjest tog doba, za postavljanje omci,kad kanafu brzinom
zavrti na stolu ili na zemlji i kad se njegova spaga,nikad
nije mogla ufatiti.Bio je u stvari virtouz.Stara nasa raja
fijakerdzija iz Banja Luke je zaista ostavila upecatljiv
nevjerovatan neizbrisiv trag vezano za Banja Luku.
Zato,dragi citaoce,na youtube ukucaj BL U SNU i cuces
vrlo zanimljivu pjesmu,posvecenu banjaluckim fijakerima.
Nastavice se,Ibro

Ne prodje dan da ne otvorim ovu temu da vidim imali nesto
novo od Ibre.Ne zalim se ne moze svaki dan ali volim citati.
stvarno pise o finim stvarima.

Bice veoma zivahno! Sukob prakticara sa teoreticarima.
Udrobljavanje huskalica,labrnjasa,foliranata sa pravdom,
dace zanimljive rezultate. Trenutna situacija na relaciji
Sarajeva i Banja Luke,otkotrljava se u novi trend mode.
Ko ce kome viknuti i zabiberiti,cuce se.Mi idemo dalje;
Narod je toliko namuntan, da moda i trend izgovaranja 
"sikter iz avlije "prevazilazi sve mjere izdrzljivosti.
Nema vise ni hahara, kaki je bilo, fikriranje! Dobar dan!
Hvala Seno za uvazavanje i citanje!

urednik rubrike

Nadovezivanje na text br.109
Sa pobjedom pjesme,Dimi kvando tu verai,na festivalu u 
San Remu,sesdeset druge godine,sav se zivot zanebesa i 
zaholca u drugom smjeru.Jednog smo veselog biciklistu
iz starije raje redovno zaustavljali da nam otpjeva tu
prelijepu melodiju.Otada je bio prozivan Kvando,Kvando.
Pasovalo mu je.Tada neposredno u kuci dobijamo prvi TV
aparat,gdje nas ukupno,trideset dvoje, gledamo nas prvi
program u sobi od ukupno desetak kvadratnih metara.Rekao 
bi,skoro sva nasa mala raja.Ko u kosnici i roju pcela.
Obavljali smo redovno sisanje kod naseg komsije Zijada,
koji je inace radio kao profesionalac frizer,brico,pod 
Palasom u brijackoj radnji.Stokrla uz pipu,njegov pribor
i sisanje,jednog po jednog. Monako frizura a u stvari,
nulerca, na nulu( dzacka frizura)kasnije Ronaldo friz.
Parhetne duge gace obavezne,pa raspali pricu o starim 
brijackim radnjama po nekadasnjoj Banja Luci.Musterijama
se,prije nego zapocnu sisanje i brijanje,podrezivale
dlacice iz usiju obavezno ali navodno i nekima iz nosa
koji su to zahtijevali.Moda gospodstva je bila prisutna
u Banja Luci i u doba turaka i u doba austro-ugarske,pa
su to nasi ljudi vjecito naslijedjivali,sto je cinjenica.
Kao u Bosnii Hercegovini,poredjenje ravnopravnosti zena
i takozvane njihove emancipacije.Stikla,sevdalinka,ljubav,
odraz je lijepe tradicije i mode usminkavanja,te podesne
garderobe sa mjerilima evropskih trendova.Nosnje su odraz
vremena a trepetljika je trepetala nama najvise,prepuna 
veselja i bisera,zar ne.

Nastavice se,Ibro

Gdje god krenes svuda bitter, moj Ibraga...Kod tebe uvijek
bajka radi. Prava Oaza Planete Banjaluka, za odmoriti malo
pod behar stare aslame, ovako u proljece, tu na izvoru
sjecanja. Puno slika a Boga mi i tona, jarane! Kao
sevdalinka, pomijesana sa tananim koracima uscuperne, dame
banjalucke na stiklama i zuborima Zelene. Sve je tu. 
Gledas i slusas. Treba samo sjesti na stokrlu kraj pipe. 

Sombrero!


cK

Hvala Ibro na podsjecanju na Zijada i na staru kucu Kusmica.
A o "Monako" frizuri na Zijadov nacin da i ne govorim.
Uvijek vesela komsinica Raza svojim leprsavim koracima
dolazi do pipe, sipa vodu u djugum i zurnim korakom ide u
kucu da napravi limunadu svome umornom Zijadu, a onda Zijad
uhvati nekoliko kapi vode na dlan, pokvasi nam kosu i
prihvati (pardon, prifati) se masine, pa sisa sve dok ne
ispadne "Monako" frizura. Na kraju nas posprica kolonjskom
vodom iz one svoje famozne sprej sprice i kaze "na
zdravlje". E Ibro, Ibro cega li ces se jos sjetiti???

Da ti malo pomognem u sjećenjima na prošlost naše čaršije i
generaciju 
stariju od naše. U našem čuvenom hotelu Palas koji je
podignut na 
mjestu gdje je nekad bila džamija Sijamija sastajali su se
ugledni 
banjalučani na eglenu i kahvendisanje. Tu su se mogli sresti
i 
doktori, advokati, profesori, muzičari, glumci, zanatlije,
ljudi, 
banjalučani različitih vjera i nacionalnosti i nije im
nimalo smetalo 
što sjede i troše vrijeme zajedno. U čošku velike sale, pred
velikog 
pendžera što sa lijeva gleda u Na-Mu a sa prednje strane u
Gradski 
park, sjede dvojica svakodnevnih gostiju;Muhamed Ćejvan,
prvak 
Narodnog pozorišta u Banja Luci i Vlado Dijak, veliki
humorista i 
zajeb...Poslije završene ture kahve Vlado mu predloži da odu
malo na 
''Plac'' jer je bio Utorak-pijačni dan- i da se malo našale
sa nekim 
od seljaka kojih je bilo ha hejbet na Govedarnici i oko nje.
Tako i 
uradiše. Na jednoj od drvenih tezgi ugledaše seljaka koji uz
raznu 
zelen i povrće u pletenoj korpi, u sijenu, držo kokošija
jaja. Priđoše 
mu i Muhamed ga upita pošto su jaja i jesu li friška. -Svako
je dobro- 
odgovorio mu je seljak koji je preko svog seljaćkog odijela
imo bjelu 
lanenu pregaču. Muhamed uze jedno jaje protrese ga i veli-
Ovo je 
dobro- i pruži seljaku jaje da ga pridrži. Zatim uze drugo ,
pa 
treće...četrvto i sve ih daje seljaku koji više nema mjesta
u šakama 
nego zadiže pregaču i spusti jaja u nju. Muhamed nastavi sa

''pregledom'' jaja i isprazni cijelu korpu
osim nekoliko jaja koje je kao ostavio na stranu ocjenjujući
ih da su 
mučci. Kad je korpa bila prazna Vlado se privuče seljaku i
pođe da 
driješi učkur na njegovim lanenim hlačama. Seljak drži
pregaču sa 
jajima, sa obe ruke, kuka, moli,preklinje, galami,ali Vlado
ne 
odustaje.Pođoše lače da spadaju i seljak nejma druge nego
ispusti jaja 
i prifati se lača. Na zemlji ostadoše razbijena jaja koja
Muhamed 
izbroja i plati i oni zadovoljni napustiše ne-zadovoljnog
seljaka i 
Govedarnicu i vratiše se Palasu sa novom pričom i šalom da
razbiju 
monotoniju svakodnevnice.
Dragi jarane,nadam se da ti nisam poremetio koncepciju
rubrike ali 
nisam mogo kraće napisati a i ovo je podugačko jer znam da
naš narod 
ne voli čitati čaršafe. Osim ako nisu napisani od šefa ove
rubrike, 
našeg dragog hroničara- Ibre Ćenanovića-poznatijeg kao Dobar
dan.
merso

Prije pet,sest dana,napisao sam jedan text i spominjao
neke istorijske cinjenice koje su veoma interesantne i
povezivao,to sve,sa parajlijama i ekonomijom.Nemam pojma
zasto mi se text izbrisao i cenzurisao.Kad dobijem prava
objasnjenja nastavljam sa serijom koju sam zapoceo.

Dragi moj Ibro, objasnjenje stize u sekundi. Taj text 
nije stigao do nas. Svaki dan provjerimo temu da li ima 
ista novo.I osim toga, mislim da si ti jedan od rijetkih, 
ili mozda jedini kojeg nikada nismo cenzurisali! Znaci, 
moze biti samo do tebe, ili ne daj Boze tehnike, da je 
skripta progutala komentar. Kako god, svejedno nam je 
zao sto je doslo do ovoga.Ako jos imas taj text pri 
ruci, posalji ga ponovo, stvar rijesena a ako se ovako 
nesto opet desi, odmah posalji mail da znamo, da 
sredimo nesporazume i da tema ne gubi na kontinuitetu!

Pozdrav

cK

Nadovezivanje na zadnji text br. 112
Uz pratnju defa,medzed se ritualno uzproteze na dvije noge
i postaje biti zabavan masi,najcesce djeci.Te detalje u BL
djeca su gledala pedesetak godina unatrag,kad su ulicama
prolazili karavlasi za potragom boljeg zivota,trazeci svoja
pogodnija mjesta za smjestaj na svom dunjaluku.Kroz B.Luku.
Karavani sa konjskim kolima a na njima bezbroj djece,zena i

nesto sposobnijih muskaraca.Djelovali su ponekad anemicno
zbog slabe ishrane,neuhranjenosti i nesigurnosti od
okoline.
Zapazanja su bila bitna,izmedju ostalog.Vodanje medzeda je
bila sposobnost izvora zarade,a stimulans tome,def je bio
sluzio za ritam sekciju i za sakupljanje nekih suruntija.
Uz njihov mukotrpan zivot,pjesme su im bile zive i
ritmicne,
narocito uz vatru,i sve sa nevjerovatnim osmjesima na licu.
Interesantno,kad to drobimo kroz istoriju i sjecanja,baska
sve prodje,ko dlan od dlan,tako brzo,prolazno.
Ibro

Nadovezivanje na zadnji text br. 112
Uz pratnju defa,medzed se ritualno uzproteze na dvije noge
i postaje biti zabavan masi,najcesce djeci.Te detalje u BL
djeca su gledala pedesetak godina unatrag,kad su ulicama
prolazili karavlasi za potragom boljeg zivota,trazeci svoja
pogodnija mjesta za smjestaj na svom dunjaluku.Kroz B.Luku.
Karavani sa konjskim kolima a na njima bezbroj djece,zena i

nesto sposobnijih muskaraca.Djelovali su ponekad anemicno
zbog slabe ishrane,neuhranjenosti i nesigurnosti od
okoline.
Zapazanja su bila bitna,izmedju ostalog.Vodanje medzeda je
bila sposobnost izvora zarade,a stimulans tome,def je bio
sluzio za ritam sekciju i za sakupljanje nekih suruntija.
Uz njihov mukotrpan zivot,pjesme su im bile zive i
ritmicne,
narocito uz vatru,i sve sa nevjerovatnim osmjesima na licu.
Interesantno,kad to drobimo kroz istoriju i sjecanja,baska
sve prodje,ko dlan od dlan,tako brzo,prolazno.
Ibro

Nastavak na zadnji text
Pedeset godina unazad rijeka Crkvena nije ni slutila,da
ce biti pokrivena i zabetonirana.Velike stare bosanske
kuce na mjestu tih kockastih nebodera,bile su istog tipa
i modela gradnje,kao i velika bosanska kuca iza tehnicke
skole.Prirodno nadvisenje terena iz pravca Dolca,pa do
orijentacije hotel Palasa a izmedju pijace, nasuprot
tvrdjavi Kastel,uvidimo jednu veliku dolinu,kojoj i danas
dominira asfalt sa poprilicnom frekvencijom saobracaja
i vec zagusljivim zrakom iz mnostva automobila.Nekadasnji
bezistan i pokrivena carsija iscezla je slicno sa starijim
banjaluckim generacijama,nijemo i tiho,kao da nije nikad
ni postojala.A sta se tu svega vrtilo i zavrtilo,znaju
samo stariji,koji i dan,danas,isto tako,cute i iscezavaju.
Ko je tu trgovao,zakljucavo`magaze i ponovo otkljucavao
ostale su enigme i blijeda sjecanja.Bilo svega i svacega.
Paralelno sa Mostarom,Banja Luka je dominirala starinom,
puna ko sipak turista,znanih i vecinom neznanih.Odlazili,
divili se i prolazili.Nama ostane sjecanje na prodavnicu
Bosnafolklor i njen izlog prepun shara i domacih narodnih
umotvorina,neposredno uz lijepu kamenu ogradu Ferhadije.
Junastvo i falsifikati su u svemu problem i njihova prava
navodna.Malo nategnutih,stisnutih labrnja.Nikad nece moci
dokuciti havu i havdiku.Zato imamo termin,koji se naziva
zauzdavanje medzeda,kad medzed slusa gazdu preko kolca.
Dakle,dobija formu strategije a zauzdava se oglavinom.
Nazivamo ga bi ga fatalnim preokretom ispostivanjem roka.
Druga forma je bosonogi medzeda,kome se navlace kundure 
a laboriraju i budu izvikani i demodirani.Onaj ko ne zna
nemora ni znati.Anneks je dodatak a annektiranje,znaci
prisvajanje i okupiranje.Govore dvanaest jezika,slicno ko
u austro ugarskoj monarhiji.Duploj monarhiji,takozvanoj.
Nastavice se,Ibro.

Tuce jezika od dvanaest vrsta jezika se govorilo u austro
ugarskoj monarhiji od 1867-1918 godine,gdje je,kako kazu,
Bosna imala prostor od Zadra do Boke Kotorske u C.Gori,
punih pedeset godina.Ide dalje(I monarkin ingick ocksĺ

de tidigare turkisa provinserna Bosnien och Hercegovina,
som ockuperades 1878 och annekterades 1908.)Informacije
------------------------------------------------------
dalje kazu,da su turci dobili veliku medjunarodnu novcanu
pomoc i povukli se sa nasih prostora.
------------------------------------------------------
Austro ugarska flota se bazirala na prostoru Trsta,koja
se nazivala "Kustlandet".itd,itd,---------------------


 

Za cijenjenog kronicara IBRU:
--Da li mozda znate zasto ne pocne sanacija Seranica kuce u
G.SEheru kada su za tu sanaciju dobijene donacije od Turske
i Slovenije(koje isticu u JULU 2012!)
uz pozdrav
I.Tabakovic

Gosp.Tabakovicu,zao mi je,nisam upucen,ali Nisveta Seranic
pise ponekad za ovu rubriku na cafe kajaku i sigurno zna
vise o detaljima koje Vas interesuju.
-uzgredno,uslikao sam te istorijske banjalucke kuce,u nizu,
zajedno sa Seranica kucom ali i sa starim praznim motelom,
Sve sa druge strane Vrbasa.Slika je veoma lijepa i vrijedna.

Pozdrav,Ibro.

Gosp.Ibro(tako i mene mnogi zovu ,iako mi je ime Ibrahim)na
odgovoru.Medjutim ,mene kao historicara uvijek interesuje
uzrok,tj.ZBOG cega se nesto desava.Sada me interesuje :ZBOG
cega ne pocinje sanacije ovog --historijski
gledano--SEHERSKOG DIJAMANTA--SERANICA KUCE,koja ime veliku
i UMJETNICKU I HISTORIJSKU VRIJEDNOST.Donacije mogu donatori
povuci(???)u julu ako ne pocne sanacija ove DREVNE I
VRIJEDNE GRADJEVINE.Ovu kucu volim posebno jer proucavam
sada bosnjacka prezimena orijentalnog porijekla,a ovoj kuci
je nastala begovska porodica Seranic,koja nosi prezime koje
je nastalo jedino u Gornjem SEHERU:i nema ga nigdje  na
Balkanu,kao sto je begovsko prezime Mesihovic vezano samo za
Ljubuski i ,takodjer,nigdje ga nema na Balkanu.Ova dva
bosnjacka begovska prezimena su zato rijetkost ,sto sam
utvrdio u svom onomastickom israzivanju.
Uz pozdrav i postovanje.
Nastavite i dalje pisati svoje vrijedne kronike o
Banjaluci...
I.Tabakovic,prof.historije

Gospodine ili gospodjo,
nije provedena ostavinska rasprava, eto sta je.

Rubrika je skinuta u sekundici, vjerovatno na necije
trazenje, a svima kazem, svima koji 
imaju neko pravo na nasljedstvo, treba provesti ostavinsku
raspravu, prihvatiti se svog 
dijela, ili ga prihvatiti i odreci u korist nekoga...sve
imate na internetu, a mozete se 
obratiti i Sudu, telefonom ili emailom za informacije.
Da bi se sprovela pravilno ostavinska rasprava, mora netko
da to pokrene, da da imena i 
adrese doticnih osoba...da svi papiri budu ispravni, a
poslije dijelite troskove ostavinske 
rasprave srazmjerno onome sto nasljedjujete. 
Sjecate se iz matematike kako se dijeli krug/pita?

Ne pitajte okolo, vec direktno, 
pozdrav,

U cemu je ta posebnost, rekao bih, ta carolija, 
biti iz Banjaluke ?
Da li su to sjecanja na nase djetinjstvo, na nasu bezbriznu
mladost ?
Da li je to miris lipe u junu ili mozda zelena rijeka nasih
bosonogih ljeta ?
Da li su to mozda setnje alejama nasih prvih ljubavi?
Ili su mozda nase meke, osjecajne duse, zeljne toplog
zagrljaja, zagrljaja sigurnosti.
Ili su to nasi prijatelji i druzenja, nasi izleti,
prvomajske proslave, Sibovi, Suturlija, Tresnjik, Studenac,
Abacija, Ada...
Ili je to behar iz nasih proljetnih basti...?
U cemu je to carolija biti iz Banjaluke ?

Med je extra produkt i jedinka,koji se ne moze pokvariti.
Oko kraljice pcela se sve vrti.Bosna je kao i ta matica.
Kao i kosnica pcela.Pojam trutova i roja pcela dolazi u 
objasnjenjima u narednim izdanjima.To je banjalucka
formula.
Ibro Cenanovic

Oprostte sto se petljam u ovu rubriku, ali
moram da nesto priupitam:
Prof Ibrahim Tabakovic je bio u vrijeme mog
studiranja rektor Univerziteta i redovni profesor 
na katedri organske hemije.
Sada pise prof istorije, da li je to ista osoba
ili postoje dva profesora sa imenom Ibrahim
Tabakovic?

U Banjaluci su zivjela nekada dva Ibrahima Tabakovica.Ja sam
Ibrahim Tabakovic,prof historije a prof.dr sci Ibrahim
Tabakovic je svjetski poznat naucnik (kemija,tehnologija).Mi
smo oba morali da se iselimo  iz Bluke jer nismo bili
NACIONALNO PODOBNI.

Poslao: Za Ekrema! 
Tema: Od: NAMIRIVANJE I KOMPENZACIJA ! 
Datum: 22.04.2012.

U cemu je to carolija biti iz Banjaluke pita se nas Ekrem.
Dragi Ekreme sve sto si sam napisao u svom postu je odgovor
i nista se ne smije izbaciti ili prioritirati jednu stvar u
odnosu na drugu. Dodaj jos i ovo oko meda naseg dragog
urednika Ibrage (zivio nam hiljadu godina ili kako bi mu
raja pozelila: svaka ti dala moj Ibraga) i eto odgovora. Ja
bih samo dodao da mi svi skupa moramo nastaviti ovu nasu
caroliju. Kako kad nas je svakim danom sve manje i manje.
Moramo pricati nasoj djeci i unucadima, na nasem lijepom
bosanskom jeziku o najljepsem gradu odakle smo potekli i
protjerani.  Sto cesce ih voditi u Banja Luku kao i ostale
gradove nase Bosne ponosne (naravno i Hercegovine). Hvala
Ibragi sto nas podsjeca na lijepe trenutke naseg proslog
zivota, a i tebi Ekreme za sve divne komentare koje si
poslao Kajaku. Na kraju bih cestitao svim citaocima Kajaka
22 april - Dan oslobodjenja sa zeljom da ih jos puno u
zdravlju i veselju dozive. Voli vas vas Svrale.

U ulozi samoproglasenog urednika rubrike,zahvaljujem na
saradnji Vaseg inspirativnog ucesca pisanja i zalaganja.
Zajednickim snagama dolazimo do boljih rezultata,zar ne.

Nadovezivanje na zadnji text br.
Trut je muska pcela koja sluzi za razvice radnih pcela,
a koja u parenju sa kraljicom-maticom u toku dvadeset i
cetiri sata,izluci do tri hiljade jaja novih pcelica.
Ovo je neka moja verzija opisivanja pcelarske zajednice.
Jedna kosnica ima samo jednu veliku pcelu koja oplodjuje
toliku masu radnih pcela,mozda sedamdesetak hiljada pcela,
od kojih je samo stotinjak trutova u toj zajednici.
Kraljica je veca duplo od ostalih pcela i jedna je jedina
u kosnici.Zivi i po nekoliko godina ako se ne varam.
Izracunavanjem svega,ogroman je njezin doprinos za ukupnu
proizvodnju meda.Dok trut sluzi samo za oplodnju.Znaci
od tih tolikih trutova samo jedan dolazi do nje,dobar dan.
Trut ne moze ujesti insana,jer nema zaoke,nema te uloge
zaujedanja to jest odbrane od napada.Ali se trut ushlihta
uvijek tamo,kad se radja nova kraljica-matica i u roju 
pcela,trazi novo mjesto rasta,razvica i razmonozavanja,
naravno i celijske gradje,gdje ce stanovati.Otisnu se,
ali i tu se dohakava,zato pcelari imaju trnke kojima ih
poslije sakupljaju.Staju im u kraj.Gledao sam tu ritualnu
ulogu prirodne evolucije pcela,davnih sesdesetih godina.
Nastavice se kad zatreba,Ibro.

Svrale nisi mozda svatio da Ekremova pitanja imaju u sebi i
odgovore. nema veze dobro je dodati malo, ne smeta.

Nado hvala ti sto mi objasni sta je Ekrem napisao. Jos kad
bi imala malo vremena da polako na tenane procitas sta sam
ja napisao bilo bi to jos bolje. A najbolje bi bilo da licno
poradis na onom drugom dijelu moje poruke kako bi se nas san
i ljubav prema nasem gradu i domovini nastavili. Nadam se da
ti to radis. Ja eto dadoh jedan glupi prijedlog a ti nastavi
sa analizama sta je pisac htio da kaze. Izvini ako sam nesto
pogresno rekao ili je mozda bolje reci "nema veze" kako ti
kazes u svom komentaru. Tebi kao i svim drugim predivnim
bivsim sugradjanima zelim zaista od sveg srca sve najbolje.
Svrale.

NEPOTPUNO OBJASNJENJE:
--Ko je kriv sto nije zavrsena ostavinska rasprava(njegovo
ime i prezime),pa zbog njega mogu donatori ui julu povuci
sredstva donacije i anda Seranica kuca mogla bi biti
prepustena rusenju???

Svaki ama bas svaki dan otvorim ovde da vidim ima li ista
novo a ono corak.

I ja!

Eto i ja! Valjda treba i Gospodin IBRO. da se malko odmori!

Kad god svratim u Kajak ili par puta dnevno...lol, snogu
nabrzaka, navika u starim neprejebivim BL vremenima, uvijek
se kao zaljubljenik citalac/oc ili sladokusac/poguzija naseg
izvornog shtiva ponadam da cu naletiti na Ibrin taze
komentar.Nema veze sta je tema komentara,vec saftali rijeci
i slaganje price jezikom i stilom koji je vec odavno umro a
jos nam slikovito titra u sjecanjima i dushi.Severinove
tekstove naprosto progutam a onda procitam jos par puta jer
su misaono i simbolicno zakukuljeni i provokativni,a jako
dobri za citanja.Sifrovane blasfemije,lol!Zesca
tripushka,posebno kad sam nashenpu pa citajuci analiziram
stanje svijesti pisca.Onaj Severin iz face book popushio
patriot act ako ne plati sezdesetak plus cigli taxe-pixe i
dozivotni izgon i zabranu ulaska u US.Lijaneri shkljocaju,a
on isplatio dug i nagulio kuci u Singapore,resident iako je
rodjeni drzavljanin Brazila.Uh sta li mene jos ceka u
chemerici,lol.Gogijevi textovi su opojni od romantike i
zudnje kako bi zaista trebalo biti u nasoj
zemlji,carsijama.Nemora biti kopija titoizma,juge nema vec
nesto BH normalno i dostojanstveno.Raja svih fela i entiteta
uz targije,pjesmu i roshtilje slavi ljubav i zajednistvo
ignorishuci 17 spartova zgradurine i gnijezda organizovanih
zlotvora koji vedre i oblace izzivljavajuci se na
gladnim,utucenim,nemocnim,nezaposlenim pa od ljudske bijede
sebi stvaraju laznu slavu.FUJ!
I onda Gogi u zadnjem pismu pomalo zacudjeno i
rezignirano,kao poslednji mohikanac primjeti da u BL raje
vise i nema.Ali Gogi&Ford ce opet ovog ljeta na Vrbas sa
rajom i Djulin repertoar,a fasciklo pjesama podeblje.Mozda
smo ljubomorni na geografsku blizinu,ili kontamo sto dalje
to bolje.Gotovo svaki text na Kajaku ima emotivan naboj i
energiju dokumentarca.Uvijek rado i redovno svracam bez
obzira na opste raspolozenje i iskreno se nadam da ce ovaj
medij potrajati.Nisam propustao ni po Mumbai citajuci Bombay
stampu,C.Rica,RS i ostali nesvrstani.Heatrow
aerodrom,cekaonica,gomila komjutora,ubaci par shilja
kovanica i dirlada.Chelsea nezna za milost!
g

Juhu GDog, vala svaka Ti je na mjestu! Pozdrav raji sa
Vrbasa, gledacemo  
se u Julu!

Dobar dan!
Ova ce se rubrika nastaviti kad se obere grozdje mirisavka
i kad prestane sezona bostanu.Vrijeme ce biti spremanja
zimnice,ajvara,pindjura i kojekakvih pekmeza i naravno,tad
poslije toga,nastaje vrijeme zapisivanja.

Uzgredno;
Ranom smrti naseg dragog jarana Muharema(Hafiza)Hafizovica
pokusavam skrenuti paznju banjalucanima,da je i on u ovoj
rubrici napisao jednu divnu pricu,pod rednim brojem(76).
Nazalost,bolest ga je odvojila da napise,toga jos vise.
Muharem Hafizovic i Dragi Halvadzija bili su nerazdvojni
drugovi a krasili su grad Banjaluku njihovom ljepotom i 
druzenjem,nenametljivo,sa izuzetnom kvalitetom ljudskosti.
Sjecacemo ih se dugi niz godina jer su bili unikatni.

Urednik rubrike,Ibro 
 

Prekjucer su se odrzali lokalni izbori na nivou BiH.
Datum je 09.10.2012 god,a rubrika ce ici laganim tempom.

Nastavak na zadnji text br.131
Pojam zajednice osi,osova,to jest,zenskih(radnih)i muskih
trutova tako rekuci,te njihovo spravljanje meda.Ukratko,
postoje i strsljenovi,veca sorta,koji su ujedno otrovni
ali kad zaujede ostaje ziv,ne umire,mozda se vise zamara.
O tome cemo malo kasnije.Dakle,posjeduju otrovne zaoke u
zadnjem predjelu tijela i na taj nacin efektivno brane med.
Ti lisci (zivotinje) cak jedu i insekte manje,vjerovatno
a imaju karakteristike bumbara.Mozda je politicki insekt,
jer izasere se iza sebe i kao nikom nista.(imunitet).
Jedu-grizu cak i koru od drveta i osnivaju celije i prave
sebi stanovanje,tako da je njihov sac od papira.Takodjer
znamo,da se od drveta spravlja papir.Jedan dio pravi svoje
male kosnice,celije ili stanovanje u zemlji,itd.
Lopovi svoje vrste i sorte.Traze vruce predjele a ima ih
koje i nikad ne prave svoje stanovanje,nego lutaju.
Ti su opasni strsljenovi,znaju iznenadnim ateriranjem 
zaujesti i napasti covjeka, blizinom obostrane distance.
Nastavice se,Ibro

Boravkom u Bosni par sedmica,odlaskom krajem augusta na
septembar,najvise sam iznenadjen posebnom vrstom insekta
i njihovim pozamasnim brojem,hocu reci omasovljenjem.
Nevjerovatni insekti sa izrazitim amortizerom skakanja u
vis.Imaju takvu moc,da se(zaskoce,pa i vise od dva metra
visine,zaljepe se za zid,zasnjiraju se i kao da
posmatraju).
Covjek dobije taj dojam? Medjutim,iritira,sto je cinjenica.
Tropske vrucine u BiH i sire,ucinile su svoj efekt,da je
kako kazu, bilo i smrtnih slucajeva u Hrvatskoj i Srbiji.
Njihove larve su navodno,nekako prenesene iz Afrike,jer 
sam slucajno,vozeci se,slusao radio iz Hrvatske i tako 
nesto saznao.Veoma zanimljiva diskusija strucnih lica,isla
do mjere jakih upozorenja za gradjanstvo.Interesujuci se,
razgledajuci,preko slika,lice, gromphadorrhina portentosa.
Ibro

grrrrrrrr,vratite nam putake&haputake,cime cemo kule
razvaljivat'....

Odradili smo neke testove,pa sad namjeravamo krociti dalje.
Suptilnosti nasih karakteristika,nam ne dozvoljavaju da se
pretvaramo u otrcanu vulgarnost.Uostalom,dokazivali smo u
vise navrata,da se mozemo nosati i sa ciframa od petsto i
vise komentara, po broju rubrika ZAPAZANJA I IZNENADJENJA
U BL. A,ovo je jedna od njih(SEDMA,po redu) ako racunamo
i rubriku (NIKAD NIJE BILO TAKO,DA NEKAKO NECE BITI) koja
se racunala(SESTA)rubrika.Podatci dovoljno govore,jel`tako?

Urednik rubrike,Ibro

Zapadni svijet ima ozbiljnu namjeru obnavljati,zeljeznicku
poznatu turisticku liniju "Orijentexpres",koja ce jednim
krakom ici do Sarajeva,pa je ujedno veliki znacaj za BiH.
Osnovana je daleke 1883 god na liniji Pariz-Istanbul i
trajala sve do drugog svjetskog rata i imala  standard
izvanrednog luksuznog komfora.Itd,itd,ali i da je ponovno
osnovana kao turisticka atrakcija na liniji London-Pariz-
do Venecije.Svjetlucajucim reklamama nigdje kraja.Ko zna?
 To je upravo bio motiv,da se i ja uputim na godisnji odmor
i da natovarim svoj auto u Hamburgu a da ga skinem na kraju
Austrije u Willachu.Reko`budi i ti pravi gospodin.Ustvari
smanjio sam zaista poveliku kilometrazu kroz Njemacku a
ujedno se odmaro`,pomalo,pio i spavo`u kushet kolima,do 
restorana.Halo,konobari nas posluzivali bogatim doruckom,
sto je naravno imponirajuce.Kontam u sebi,svi avionima i 
autobusima a ja vozovima.Moram napomenuti da svaki vagon
kabinu za tusiranje,neki separirano,sto sam tu pogodnost
svakako iskoristio,zajedno sa gospodicnom.
Medjutim,na kraju,vazda se upitam,da li ce taj famozni
atraktivni,vanserijski,turisticko-romanticni vlak -voz
saobracati preko Banja Luke do Sarajeva.Znak je velikog 
pitanja,sve dok nam se ovi delagati nasi,za usi ne podju
fatati.Plus,jos jedan detalj,dobar dan.Napominje se jos,
da su ti vozovi o kojima je rijec bili meta kriminalnog 
miljea i navodno meta James Bond-ovih filmova.
Nastavice se,Ibro

Nadovezivanje na komentar br.145 
Kontakti sa stranim ljudima iz vise zemalja,daju inace jos
jacu mentalnu i fizicku satisfakciju.To je i logicno,kad
su pitanju razgovori,te shlif sa poslugom ili saputnicima.
Poredjenja na putovanja u period od stotinu i vise godina
i asocijacija na exkluzivnost tog voza tipa Orijentexpres,
isla bi u nedogled.Ili govoriti o razvoju zeljeznica ili
o medjunarodnim ugovorima koji nikad ne mogu zastariti i 
koji se moraju ispostivati.Strucne ekonomske transakcije,
fondovi,novo formiranje evropske banke,itd.Da li je zaista
i taj krak moderne zeljeznice prema Sarajevu,dugovanje
zastarjelih racuna ili ispokrivanje talova.Mozda je presija
na podjelu sadasnjih bosansko hercegovackih zeljeznica.
Tesko je uhavizati isharet namigivanja i trasiranja pruga.
Ukratako,Ibro

Merhaba Ibraga,

samo da dodam da je taj voz bio tema filma ''Ubistvo u
Orijent expresu'' 
snimljen po romanu Agate Kristi. Mislim da se tako zvao
roman i film.
Nek si mi živ i zdrav i samo nastavi...
Selamčić od merse

Ibro,krak do Sarajeva, a kako dalje, ili ce mozda nazad
preko Doboja?

Ove godine se navrsava,ravno pedeset god od zapocinjanja
popularnih filmova James Bonda i pocetka gigantske grupe
the Beatles.Zacudimo se,a proletilo,ko dlan o dlan.
Love me do,She loves you 1962-63 itd,pa sve do njihovog
cuvenog filma Help,koji smo mi gledali bezbroj puta.
Kino Palas,ili onih dogadjaja oko benzinske pumpe iza 
Palasa, pa prolaza ispod Titanika.Itd,itd!Medjutim!
Procitao sam neki dan,da je huliganstvo poteklo od nekog
navodno,doticnog irskog bandita a zvao se Patrik Huligan,
negdje 1800 godine.
Rahat lokum i gurabija su jaca finesa,filozofije sprdnje,
posebno uz cinenicu,kako se navodi,da su turci povlacenjem
sa nasih prostora, uspjeli napraviti podzemnu zeljezicu
sedamdesetih godina i most duzine oko 1500 m na Bosforu.
Transportima roba danas prednjace kroz Srbiju,Hrvatsku i
dalje kroz EU,kako se navodi a fakta govore.
Paralelno,kod nas jos uvijek aktuelna situacija kaskanja
u mjestu sa dodatkom opterecenosti privilegija kod naroda.
Na kraju,poseban pozdrav Mersi i ostaloj raji.
Nastavice se,Ibro

Ibraga nisam bio preko hefte na kajaku pa evo 
uz kafu ja i zena citamo. Ona cita a ja slusam. 
Drago mi je da si nastavio.

Auto koje je James Bond vozio u filmu Goldfinger,prodan je
za 4,1 miliona dolara.Radi se o Aston Martin DBS,koji je
bio navodno sa strojnicama,sa sjedistem za katapultiranje.
Filmski trikovi i dodatne naprave na vozilima uvelicavale 
su vecu exkluzivnost vozila,kao npr,Rolls-RoyceSilverCloud
a vozio ga je Rooger Moor,itd itd.Pa tipovi motorcikla
tipa Harley Davidson itd, itd isle su u svrhu izvanrednih
finesa napucavanja.Sve su to godine iza nas,prohujale.
Prepricavanjima bez prestanka nigdje kraja,uz koktele i
drinkove te prefinjeni sjaj tih propagandnih filmova sa
vanredno lijepim zenama,sve bi se slijevalo u nedoglednost.
Naravno da je tu u pricama i popularni spacek-Citroen 
Neprevazidjena linija,pocetka aerodinamicnosti i njegov 
mjenjac brzina.Spomenuti britansku grupu the Beatles
a ne spomenuti menadjera Brian Epseina,bio bi apsurd,
isto,kao kad bi pisali o Banja Luci a izostavili imena
najznacajnijih likova kroz vremena od pedesetak godina.
Zar ne!

Ravno je pedeset godina,kako je nastala i londonska cuvena
grupa Rolling Stones.Osnovali je Mick Jagger,pjevac sa 
usnom harmonikom,Keith Richards,gitara,Brian Jones,usna
harmonika,gitara,Dick Taylor,bas gitara i Mick Avory na
bubnjevima.Podatci su jako zanimljivi,jer su poslije nekog
kratkog vremena,grupi pristupili Bill Wymen bas gitarist
i Charlie Watts bubnjar.
( O paralelnim desavanjima u BL,mozda nesto kasnije)
----------------------------------------------------
It,s all over now,Time is on my side,The last time,
I can`t get no-satisfakcion,itd
Poslije rane smrti plavokosog,ljubicastog Brian Jonesa
na mjesto solo gitariste,dolazi Mick Taylor a opet poslije
njega,Ron Wood gitarista,1975 godine.Kotrljajucim kamenjem
neoficijelno je grupu cinio i sesti clan,klavijaturista.
Nastavice se,Ibro

Ibro starac evo Stones krecu na veliku svjetsku
turneju.Prosle godine otkazali zbog artritisa.Karte
paprene!Ono jeste "kotrljajuce kamenje" u bukvalnom smislu,
ali znacenje njihovog imena je nesto drugo.Papa was a
rolling stone.
Rolling Stones u english zargonu znace osobe koje zive od
danas do sutra,kotrljaju se nekako,probisvijeti itd.
Thanks!
g

Pianist Ian Stewart je bio sesti neoficijelni clan grupe
Rolling Stones,od 1963 god.sve do njegove smrti 1985god.
Famoznom ljuljanju i njihanju,kako kazu za rock`n`roll,
koji je zapoceo pedesetih godina,obe ove napomenute grupe
su najvise bile zapaljene na stil i izvedbe starog vuka
Chuck Berry-ja i njegov rhythm & blues.Scenske izvedbe,
npr,sviranje gitare na ramenu i jos atraktivnijih fazona
sviranja gitare iznad glave i lezanja na ledjima,cinile
su mnoge gitariste inspirativnim na nastupima i koncertima
po binama nocnih klubova,dvorana,stadiona itd.
Dragan(Meteori)-(I can`t get no)neposredno,1965 godine,na
matineu u Banja Luci u domu kulture.Zapocinjao u 10,oo
ujutro.Influensu sviranja na taj nacin,odradio je i pisac
ovog texta na gitarijadi 1973god(Semafori)Hey Joe,B.Luka.
Prije cetrdeset god.Dobar dan,posao zove.Pozdrav raji!
Nastavice se,Ibro

Ovim super grupama po popularnosti tog doba,konkurisala je
americka grupa The Animals,koja je takodjer osnovana 1962
godine sa Alan Price-om i Eric Burdon-om.Cuveni njihov hit
House of the rising sun,(1964 god)bila je abeceda za sve 
gitariste i mozda najpopularnija pjesma u B.Luci tog doba.
Doticna pjesma je pojacala interes zapadnoj evropi za blues
uopste,pa je Eric Burdon nastavio svoju karijeru kao rock-
pjevac u Evropi od 1968 godine,kad su se raspali.
Bring it home to me,When i was young,itd
(o detaljima mogu, ali navodno,kao malo kasnije)
Uzavrelost zivljenja,ljepotu i srecu vremena u kojem smo
zivjeli,dodao bi jos jednu veoma zanimljivu grupu,osnovanu
1964god.Takodjer kolosalnu grupu The Who,koju je osnovao
Pete Townsend gitarist i kompozitor,sa cuvenom pjesmom,
My generation,(1965god) a u tih njihovih dvadeset godina
postojanja svirali su Keith Moon,Roger Daltrey i basist
John Entwistle.Napravili su i rock operu Tommy koju su
filmovali.Pinball wizard! Spektakularno njihovo lupanje
instrumenata odrazilo se na citav niz komentara.Dobar dan!
Nastavice se,Ibro

The Animals je engleska grupa iz Newcastle.
Samo nastavi Ibro. Pozdrav Mirsad

Starije banjalucke generacije pamte, aferu izbacivanja
dzaka iz gimnazije,koja se nalazila neposredno iznad 
gradske pijace.Stara prilicno velika zgrada,autenticna
zgrada koja se uklapala u okolne gradjevine centrale
gradskog jezgra.Poznate kosarkaske utakmice pionira BL
kosarke itd.Sjecanjem takodjer pamtimo,da se taj dogadjaj
prepricavao i na radio Washingtonu,dok smo istovremeno i
obavezno,navecer slusali listu top twenty radio Luxemburga.
Moda huliganstva i uzavrele mladosti te pocetka koznih
rock n`roll jakni,pionira brzih motora Kemala Bucala i
Pere Popovica,te gradske raje kao cjeline grada Banja Luke.
Nadovezivanje na prethodni text;
-------------------------------
Pojavljivanjem Jimi,James Marshalla Hendrixa,svijet se sav
okrenuo za tristo sesdeset stepeni,pa ga licno,osobno i
personalno,uvrstavam u velikane,ovih gornjih nabrojanih.
U drobljenju i buckurisu tog vremena i doba rasipanja
grupe The Beatles,John Lennon je napisao pismo gospon Eric
Claptonu,da hoce startati jednu grupu zajedno.Jimi Hendrix
je imao erotsko-razdrazljiv glas,glas kulminacije i extaze
i scenski nastup,pa su raja padala u nesvijest.Marshall se
preselio u evropu 1966 godine,prvo u Englesku i osnovao
grupu Experience,sa Mitch Mitchell-om na bubnjevima i Noel
Reddingom na basu.Kompozitor,pjevac i ljevoruki gitarista
Jimi Hendrix,odradio je takve stvari da vjecito zvone po 
usima obozavaoca,kao sto sam i sam.Dobar dan!
Nastavice se,Ibro

Nastavak na prethodni text;
Jimi Hendrix je posjedovao tehniku virtouza na gitari i jos
bogatstvo fantazije sa upotrebom fuzz boxa i wah-wah,nozne
pedale i tom tehnikom djelovao naprednijim gitaristom ili
bolje receno modernijim.Orijentirani na blues
improvizacije,
grupa je Experiens postala poznata po fantasticnom albumu,
Are you Experienced(1967)godine.
-------------------------------
Citajte,prosudjujte i saradjujte.Pisacemo i nastavicemo!
Zelim Vam ugodan vikend!Ibro

U tim godinama preokreta,ukus slusalaca je bio razlicit.
Grupa The Shadows,koja je izvodila vecinom instrumentalne
stvari u pocetku su se zvali The Drifters.Usudio bi se
reci,da je u Banja Luci,grupa the Shadows,takodjer bila
jedna od najpopularnijih i najslusanijih grupa.Pioniri
banjalucke rock scene su ih odlicno kopirali,iako neki
od njih nisu imali adekvatne instrumente,kao sto je danas.
Izvanrednu volju za skidanje stvari(preko noci)slusajuci
radio Luxemburg,banjalucki su to muzicari vec svirali 
sutradan po mnogim plesnjacima.Vrijeme kao da je stalo.
Cliff Richard je takodjer bio jako popularan i slusan.
Nenadmasna zvijezda Elvis Presley zazluzuje extra text,
jer je svojim govorom tijela i njihanjem kukova na spicu
spicoka,bez spic plehova,uspio zadrzati svoju stabilnost
i uravnotezenost.That`s all right mama,za nas mnoge znaci
kao i dobar dan!Nastavice se;Ibro

Ibraga moj, tvoji tekstovi o onim sjajnim vremenima i rock
and roll-u me plaho uzbihuzurise i vratise u ona nasa zlatna
vremena, pa da napravim jedan mali, ali vrijedni intermezzo
i opisem nesto sto se u danasnje vrijeme nebi trebalo
zaboraviti.
Juce, 14.11. 2012. odigra se utakmica izmedju Svedske i
Engleske i cudo se ponovi, kao i prosli put kada je Svedska
od uzasnog poraza (0-4) preokrenula rezultat na 4-4 protiv
Njemacke u Berlinu: Svedska preokrenu rezultat i od poraza
napravi sjajnu pobjedu (4-2). A SVE CETIRI GOLA postize
Zlatan Ibrahimovic, pa neznam kako da to nazovem, jer
het-trik ne ide, a koji se izraz upotrebljava za het-4
neznam. A tek kakav bi onaj cetvrti gol, e to je za Ginisovu
knjigu rekorda: makazice, sa tridesetak metara, iskosa.
Nevidjeno u istoriji najpopularnijeg sporta.
Dobar dan...

Zlatan Ibrahimovic,kapiten svedske reprezentacije je
zabio cetiri gola i jedini je igrac u svijetu,koji je
to englezima uradio kroz istoriju njihovog fudbala.
Za cetvrti njegov postignuti gol,vec se spekulise,da je
najljepsi gol u istoriji fudbala, ali i da sa tim golom
ujedno konkurise za najboljeg igraca svijeta 2012 god.
Podsjetimo se,da je ove godine bio kralj talijanske lige.
Trenutno je golgeter i vodeci igrac pariskog PSG a.
--------------------------------------------------
Ujedno,Paso Becirbasic,fudbaler banjaluckog Borca je do
sada trebao biti u knjizi Ginisovih rekorda,jer je mozda
jedini fudbaler na svijetu koji je (skarama,makazicama,
manirom voznje bicikla preko glave)zabio pet golova u
jednoj sezoni,jugoslavenske lige.Dakle,slicno kao i
Zlatan Ibrahimovic,prelijepim golom,sinoc,14.11.2012god.
--------------------------------------------------
Ako dodamo sinocni uspjeh reprezentacije BiH u fudbalu
i pobjedu na izuzetno teskom terenu u Alziru,stice se 
zaista utisak,da se i mi bosanci mozemo necemu radovati.
Uzgredno,Ibro

Nadovezivanje na komentar br.159
Analizom sagledavanjem,Elvis Presley je najveci svjetski
pop idol,svih vremena.Vezan je za scensku modu oblacenja
i izazovno njihanje.Kao takav budio je izuzetne simpatije
kod zena i tim novim trendom,skroz,revolucionirao mlade, 
dibidus.Vojsku sluzio u Hamburgu(1958-60),poslije filmova
Jailhouse rock,King Creole.Kako kazu,vracanjem u USA,
kralj rock n´rolla, fato se laganih salonskih nadahnuca.
Hardbreak hotel,Don´t be cruel,Hound dog,Love me tender,
samo su neki od bisera ovog nenadmasnog ljudine.
Dokaz je veci,prodano je njegovih cetristo miliona ploca.
Ibro

Kakav je samo nogometni talenat nas Ibro u mladosti
bio,karijeru dobroga nogometasa zamjenio je muzikom i
ljubavi prema istoj.S stovanjem gosn.Cenanovic zbog
namirivanja ponajvise.Lijepo je vidjeti da nas Ibraga
nezaboravlja Pasana naseg Becirbasic Pasu/Kalufa cija je
specijlnost bila zabiti gol "skarama ili makazicama"radio je
to nevjerovatno jednostavno nas Paso.

Ponovo o SERANICA KUCI:
--Iako su u maju svi vlasnici dijelova u ovoj kuci konacno
dobili sudska rjesenja o svom nasljednickom dijelu,Komisija
za zastitu nacionalnih spomenika kulture(Sarajevo) nije jos
nista uradila da zapocne sanacije ove najstarije bosnjacke
kuce u BLuci.Zasto kasni sanacija? ili je bolje postaviti
pitanje:KOME SMETA DA OVA KUCA BUDE SANIRANA I DA POSTANE
VRIJEDNI MUZEJ BOSNJACKE KULTURE U BLUCI?Ovo bo trebalo
ispitati i istraziti hitno.Zasto cute bosnjacki poslanici u
entitetskoj skupstini u Bluci.Izgleda-po mom misljenju -da
su DVA KRIVca koji koce  sanaciju ove kuce:1
1.Komisija iz Sarajeva,i 2.Graska skupstina ...Naime
,komisija bi trolo da dobije odobrenje za sanaciju od
Gradske skupstine.A Gradskoj skupstini se ne zuri vjerovatno
jer bi zeljela da se ova kuca srusi(a prije godinu je bila i
poslala bagere da je srusi).Meni je nejasno :ZASTO TRAZITI
ODOBRENJE OD GRADSKE SKUPSTINE KOJA ZELI DA SRUSI SERANICA
KUCU?
PS:Navedenoj Komisiji dva puta sam slao p[oruke putem
e-mail-a(aneks8ko@bih.net.ba),ali poruke su mi se
vratile.Ova Komisija je kao neki KAFKIJANSKI ZAMAK.Jedeno su
mi se vratile poruke putem e-mail-a od ove Komisije,a do
sada sam slao mnoge poruke na skoro sve
kontinente(kancelarijama mnogih sefova vlada ili drzava-radi
svog istrazivanja o titulama vladara),a nijedna od ovih
poruka mi se nije vratila,vec sam dobio jako vrijedne
odgovore...

U rubrici mala stanka iza ovog texta zadnjeg,I.Tabakovica.
Nevjerovatno,sve blokirano,sve markirano.Nema zivosti,nema
pokretacke snage,cak ni kod intelektualaca.Nemoc,ili?
Muzej nefunkcionalan u Sarajevu.Tvrdjava Kastel,kako ce?
Hoce li okretati H-istoriju sa argumentima i dokumentima.
Kao,cuce se,dobar dan!

Hvala Bogu da su se pocela postavljati pitanja, bez bojazni
'sta ce vlast reci?' Aferim gosp. Tabakovicu, da se sjetio
da priupita sta se zbilo sa imovinom muslimana u Bosni,
nakon agrarne reforme u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
1920. godine? I drugo, postoji li jos iko na ovim
prostorima, osim ove Svete Trojice?
Nazalost, tacan odgovor na ova dva pitanja cemo morati
sacekati jos koju deceniju. Vazno je nastaviti postavljati
pitanja, bez bojazni sta ce 'neko od Svete Trojice reci' i
odgovor ce sigurno doci.
Naziv foruma govori sve, pa ova tematika 'povijesnih
nepravdi i njihove kompenzacije' mozda i nije promasaj na
temu. Ako jeste, onda se izvinajvam uredniku gosp.
Cenanovicu. 
Lijep pozdrav,

Severin

Svih ovih godina,uspijevali smo biti u toku dogadjaja,bar
onih,koji su nas zanimali.S druge strane,nekad se zaista 
nema fajde za kompetentnost slucaja,kakav je,gore opisan,
pa okrecemo namirivanje i kompenzaciju u drugom pravcu.
Dr Severin je to vec dobro primjetio.
Cim izmognemo malo slobodnijeg vremena,temu nastavljamo.
Urednik rubrike,Ibro
 

Glumac,James Cagney u filmu,Drzavni neprijatelj br 1,glumi
sindikalnog gangstera.Slicnost sa parolom i ulogom u filmu,
Andjeli garava lica,imao je,gdje kao idol ulice i drustva,
odlazeci na elektricnu stolicu,pretvara drustvenu zajednicu
u suprotnom smjeru.( pouke i poruke-sa privatizacijom).
Takozvanim,gurajucim svercovanim kartama pred kinima Vrbas,
Palas i Kozara,dodao bi cuveni film,Yankee Doodley Dandy,
takodjer sa doticnim velikim glumcem.(snimljen 1942god.)
Fazon je,da kopije imaju identicnost sa banjaluckim tlom.
Permanentno cmizdrenje u Banja Luci,kao sto je to danas,a
bez zavrnutih rukava i bez tuskavo,plisnjavog znoja,ne vodi
drustvo u progresivnost evropske zajednice.Prosto,zar ne!
Ibro

Necu vise pisati o problemu Seranica kuce,jer vidim da to
nikoga u BLuci ne interesuje.A poruseno je poslije
1945.god.mnogo starih i vrijednih gradjevina u BLuci a niko
se za to nije nervirao niti postavljao pitanje o necijoj
odgovornosti.Od 1945.god.u komunistickom, urbanistickom 
razvoju BLuke vazi ovo:Treba podici sto vise objekata koji simbolisu EVROPSKU CIVILIZACIJU i srusiti sve staro sto 
smeta evropskoj urbanizaciji...

Lijepo od gosp. Tabakovica sto je pokrenuo diskusiju o
nestajanju spomenika kulture i zdanja islamske arhitekture u
posljeratnoj Banjaluci. Medjutim, mislim da je tema mnogo
ozbiljnija i zahtijeva dublju analizu, pa bi otvaranje
novog, posebnog foruma o starim bosnaskim kucama u Banjaluci
bilo od vitalnog znacaja za ocuvanje naseg kulturnog
nasljedja. Zbog toga, ovaj forum ni koncepcijski ni
prostorno nije adekvatan za postove o kojima govori gosp.
Tabakovic. Iako naziv foruma 'Namirivanje i Kompenzacija' na
aforistican nacin ukazuje na 'nepravdu i njen nadomijestak'
ipak mislim da je inicijator ovog foruma gosp. Cenanovic
imao sasvim drugaciju tematiku na umu kada je otvarao
forum.
Na kraju, mislim da nestajanje stare Banjaluke zasluzuje
poseban forum. To opet zavisi od vlasnika ovog site-a i
njegove odluke da dadne prostor ovakvim temama i gosp.
Tabakovica, pokretaca foruma i njegovih sposobnosti da se
odupre politickim provokacijama, s jedne strane, te
primitivnom mentalitetu provincije, s druge strane i ovu,
nadasve interesantnu rubriku, izdigne na kulturni nivo koji
zasluzuje.
Nadam se da se niko ne ljuti na ovu moju malu digresiju.
Lijep pozdrav,

Severin

Za g.Severina
--Ja sam naveo o rusenju starih i vrijednih zdanja u Bluci
od 1945.uopste a nisam naglasavao o rusenju samo zdanja
islamske arhitekture(sto je poslije 1992.god.jos vise
ubrzano)...Kao historicar volim sva stara i vrijedna
zdanja.Zasto napr. nije sanirana zgrada stare Gimnazije i
zgrada stare O.s."Zmaj-Jove Jovanovica"?(gdje sam ja zavrsio
osn.skolu).Mogle su biti sanirane...Itd.itd.Ja sam plakao
kada su fanatici u Afganistanu u stijenama minirali stari i
drevni i splenndiozni budisticki hram...

Ako je u pitanju Seranic Ahmeta kuca i saniranje sve
najbolje sa pjesmom:udri grome sijevaj munjo,lol!
Pecanac Von Toplice!
gp
pg

Rubrika namirivanja i kompenzacije ce biti jako pocastvovana
pisanjem,jednog profesora historije,kakav je I.Tabakovic.
Iz ugla sagledavanja i prikupljenih podataka uz pomoc raje,
koje zanimaju ove cinjenice, mogu dati jos veci podstrek
ostalima za saradnju,na prijedlog dr Severina Rakica.
Srdacan pozdrav!
Ibro

Poslije zasluzenog odmora,rubrika nastavlja sa radom.
----------------------------------------------------
SRETNA NOVA GODINA,
www.cafekajak.com
-----------------
glavnom uredniku,
Sehovic Asmiru,Sehi
i njegovoj familiji
------------------
            NAMIRIVANJE i KOMPENZACIJA,br(2)

Obradovao sam se radosnom vijescu,naime rodjen je novi
mladi Kapidzic(Karioka,brazilac)u Stockholmu.Dido Teta,
dobio je unuka 28.12.2012.Ova radosna vijest je ujedno
fina novost za nasu raju banjalucane sirom svijeta.
Cestitam iz sve snage!
Ibro

Omladinska nekih davnih inace Pecine prije imena Omladinska,
ponukase me na samo jedan tekst i jedno sjecanje te ulice
moga susjedstva moje mladosti nekih davnih..
Mujo zvani Mandov i njegova dva dorata ,te Nedzib i njegovi
konji po imenu  Moro  i Lisac u to vrijeme kao  glavni
prevoznici i pocetak radova u Omladinskoj i postavljanje
prve podloge za drugi dio asvalta poznatog u mojoj carsiji
jer je prvi vec bio onaj na mostu ispred Medicinske skole
iznad same  Crkvene i  ispred bolnice u duzini od kilometra
gdje sam prvi puta provozao moj romobil sa jednim vecim
naprijed i jednim manjim pozada kuglagerima u ono vrijeme
nesto kao dobar djeciji mercedes i te dragosti ali samo
jedan krug jer vec drugi -nema .
Toga jutra i skoro svaki dan kad sam isao u skolu poslije
podne ,moj odlazak u Kumsale sa jednim od ove dvojice Muje i
Nedziba isao sam po pjesak za nasu Omladinsku ulicu ili nase
Pecine .Bilo je to za mene kao jedna ekskurzija i bilo je
lijepe voznje uzivajuci po nekad da i  sam uzmem kajase dok
je Mujaga -Mandov pripaljivao po ko zna koju "dravu" cigaru
.Put nas je vodio bas kroz Banjalucko polje kraj kasarni
jednim djelom gdje su se nalazili  tu i tamo zbunje i
nepregledna ravnica ,a onda skretanje prema Pilani i 
Kumsalama .Kod Mujage je bilo uvijek nesto i da se
prezalogaji .Povratak i istovar ,te ponovan odlazak ali bez
mene jer sam vec "pokusao"porciju  sto se nisam javio ,a
kasnije vec se znalo da sam sa Mujom ili Nedzibom.Postao sam
miljenik svih radnika na tom dijelu gdje je vec dosao i prvi
valjak u to vrijeme ta grdosija uvijek vrela , koja je za
mene i za nas svu djecu bilo pravo cudo vidjeti ,a kamo li
sjesti u njega i jos voziti auuuuu ....Cika Pero taj
veseljak koga pamtim i danas dan jer mi eto dade da i vozim
to cudo onako lagano ,ali za mene je to bilo kao sada avion
.Sav sam se tresao od straha a onda i ponosan jer sam jedini
imao tu privilegiju od sve djece a bilo nas je  .Vozio sam
valjak ispred kuca Jukica ,Krajisnika ,Kusmica  ,Dervisica
,Halilovica ,Kozaragica ,Cemazara ,Kusmica ,....ima nas koji
znamo neke stvari i malo ranije hvala bogu pa i neka
desavanja ,neka smo samo zivi ,a knjiga i romani se pisu

Hvala na podsjecanju na asfaltiranje naseg Tranzita,
Omladinske ulice, pod Pecinama. Tih dana se kao kroz maglu
sjecam, ali se miris friskog asfalta nikada nije zaboravio.
A o fudbalskim i hokej utakmicama,dok kamioni nailaze svakog
trenutka i o pogibiji naseg dragog komsije Mise Preradovica
pod tockovima jednog od tih kamiona, na tom istom asfaltu
sam vec pisao.

Opredijeliti se pisati za muziku,sirok je spektar i
posirok.
Toga ima za uporediti i previse,npr,sport,kultura,politika.
Rat mi djeluje nekako otrcan,mada su detalji interesantni.
Najjaca drzava Evrope dozvolila je sunecenje(obrezivanje) 
javno,to jest parlamentarno.Kazemo danas,nedavno,decembar.
Poredimo za slucaj,kad je glavni junak(bosnjak)po zadatku
partije u drugom svjetskom ratu,imao ulogu da digne ustanak
u okolini Banja Luke.Medjutim,price su dopirale od seljana,
da je doticni junak bio osunecen,jer ga je navodno neki
mjestanin,vireci kroz neku supljinu na zahodu upratio,kad
je mokrio malu nuzdu.Ukratko,briljantan detalj,poslije je
imao odjek kod nasih nacionalista,koji su se prepricavali
po coskovima.Ili s kraja pedesetih godina,na sesdesete
godine,navodno su drumski razbojnici bili veliki problem
tadasnje milicije na uzvisenju iza Celinca.Naime docekivali
su preprodavace psenice i kuruza.To su najvise cinili na
vrhu uzbrdice kad su se konji zamarali od silnog tereta.
Nastavice se,Ibro

Nastavak na komentar br.178
Prica se odvijala tako,da je junak,koji je imao pratioca,
bio nevjerovatno odvazan,izuzetno inteligentan i hrabar
sa iskustvom iz spanskog rata.Za njegovo pogubljenje,iza
ledja,ljudi iz tog kraja godinama su spekulisali,navodno
cinjenicnim stanjem,da se nisu okrenuli partizanima,jer
je partija pogrijesila sto im nije poslala nekog srbina.
Detalji su filmovani sa iskrivljenim sadrzajem,pa je tog
doticnog bosnju-junaka,glumio izvanredni glumac Mustafa
Nadarevic.Film,Gluhi barut,je u B.Luci prikazivan u kasnim
nocnim satima,prije nekoliko godina,unazad.
    Pricica br.dva; 
U vezi sa drumskim razbojnicima,razlika u cijeni psenice
i kuruza je navodno,odgovarala doticnim razbojnicima a
bili su opasni i naoruzani.Na relaciji Celinac-K.Varos
na uzvisenju u oba pravca. Kao u kaubojskim filmovima,
navodno uspjesnim hapanjem,nespremnih seljaka sa blagom
i prijetnjom oruzja,poslije su znali zbrisati,nizbrdo
prema rijeci Vrbanji.Poznavali su teren dobro a vjesto
su u nocnim satima,prelazili na drugu stranu.Preljevi,
gdje je bilo dosta skobalja i poznata mjesta za ribolov
uspjesni su im bili za manevar.Nekoliko su puta znali 
na hajducki nacin prevariti miliciju i dobro nasamariti,
da su im sapke znale poispadati sa glava,kako se navodi.
Mozda ce se nastaviti,Ibro

Citam Ibrina desavanja i stare poglede na 'na sunecenje' i
sjetih se kako to u stvari nisu stari pogledi. Nas su nase
nacionalisticke komsije uvijek zvali 'obrezani'!? To je
jedna od sitnica koja dokazuje koliki je primitivizam u
glavama nase balkanske mase. Neka se mrzi pa makar koristili
nebuloze neuku i glupost. Te glupe neobrazovane mase
napadaju druge zbog viska kozice na penisu. Hahaha nema
primitivizma u ljudskoj civilizaciju ko sto je na Balkanu. A
skoro cijeli svijet je obrezan. U Americi skoro 70%
novorodjenih. Slicno u cijelom svijetu. Religiozno to rade
samo Muslimani i Jevreji a ostali zbog milion prednosti i
sprecavanja genitalnih bolesti. Osnovno je da je sto puta
cistije! Vecina dama kazu da je mnogo ljepse i da je sex
mnogo 'sexiji'! Napisah ovo za informaciju iako znam da
nista to ne vrijedi nasim nacionalnim primitivcima. Oni
imaju vise koze na penisu. Bolje nego vise mozga. Blago
mraku i neznanju kod naroda. Sto vise mraka lakse ih voditi.
Nije ni cudo sto se taj prostor osvjetljava traktorom iz
laktasa.   

Suljam se ja i kao onaj mali "sevac" sto smo ga zvali i
zarivali na nasim ulicama i sto je nosio "sajkacu" i put me
odvede dojedne supe u blizini Danijala Gudica .Tu supu su
koristila sva djeca kao za recio priredbe i ponjave
postavljene sa neki jos ukradenim krpama  kuci da neznaju
nase majke a sluzilo nam za zavjesu .Moj komsiluk je
obilovao lijepim curama,a ja kao eto neki zavodnik medju
njima i serif i uvijek u nekoj organizaciji .Ovaj puta ta
moja organizacija se nesto razlikovala od onih uobicajenih
prestava o Crvenkapici ,Macak u cizmama ,.itd.Zavukoh se sa
pet sest mojih vrsnjakinja da se malo poigramo "doktora "
,kao ja doktor ,a one pacijenti .Zatvorimo mi supu ali se
moglo vidjeti kroz one letve na vratima kuda je jedino
ulazila svijetlost .Podjem ja pricu i vec znate kako to
djeca i znatizelja ,ali ovaj puta sam bas "pretjerao ".Djeca
ko djeca te se podje zavirivati ispod suknjica i kao fol
pregledati ,i sve bi u redu dok se kroz one letve ne pojavi
sjena i nane sa maramom na glavi "Ah draga komsinice ja sta
ovaj tvoj hajirlija radi" ...Ja se ukoci i  brze bolje sa
mojim curama i vrsnjakinjama izletih iz supe ."Paskovicu
jedan vidi ti njega " Osta moja Naza u sjecanju i do danas
dan ,a moje cure se nadjose sirom svjeta.I danas dan sretnem
po neku od njih i odmah u smijeh jer se i one sjecaju toga
dozivljaja .

Nadovezivanje na komentar br.145,146
Danas je ravno cetiri mjeseca,kako sam krenuo iz B.Luke,
nazad za Svedsku.Tim mojim boravkom na nasoj teritoriji,
vise puta sam saobracao autom iz pravca Trapista,niz 
Vrbas s druge strane,iza Ortopedije i starog Franjevackog
samostana,pa redom,putem uz Pletikosin restoran,zatim,
nekih desetak km,sve do Malog i Velikog Blaska,preko puta
Klasnica.Ljepota toga kraja,uz Vrbas i obrnuto,zaista me
inspirisu da ponovim tu istu marsutu,obsjednutosti,vodom
prekrasnom,gledajuci istovremeno,uzivajuci,pa zastajuci,
slikajuci kamerom,zabiljezavajuci itd.Kuca izgradjenih,
popravljenih i niknutih novih,citava masa.U Prijecanima
viseci most,prema Zaluzanima,zatim,nova katolicka crkva,
da me to jednostavno dadne u razmisljanje,absurdnosti rata.
Naviknut da gledam i pratim,mirne siluete ribara,tako da
vazda dobijem dojam iscekivanja izvlacenja ulovljene ribe.
Neki zagaze, da imaju bolji efekat,spanovanja i pracenja
plovka jer vecina ih lovi tom tehnikom.Iznenadila me je
prijatno i upozoravajuca tabla da je ribarenje dozvoljeno
samo musicarenjem ili je po srijedi,da je taj revir na neki
nacin ipak pod kontrolom.Utisak mi kaze,dobro je to tako.
Mali detalj sve govori,sve objasnjava,banjalucka je regija
i treba se nadati boljoj buducnosti.Za par dana kasnije,
opet se uzvratim u suprotnom pravcu,uz pivaru,nekadasnji
restoran u Trapistima,i sve to memorisem i iznenadim se
da je naziv na firmi Nektar,latinicom napisan.Mijenja se,
reko`,na sto ce ovo izaci.Zoloski vrt u Trapistima ali
ne odem,kontam,asfaltirao se put prema Cesmi i celulozi
pa cu tom marsutom prema gradu.Mogu birati,hocu li prema
Vitaminci ili drugom solucijom.Napravljena je nova crkva
i u Cesmi ali je cini mi se pravoslavna.Produzim preko
mosta rijeke Vrbanje,zastanem,pogledam u pravcu Crnog vira
i sjetim se mase dogadjaja,djecijih preplivavanja u strogo
rano proljece,pa teferica,ne znam,dze bi mi kraj otiso,
reko`na ovu cemo stranu,niz vodu prema uscu,gdje je nekad
blo skobalja ko pljeve.Uz celulozu,uz bazen koga nisam 
vidio,pa cu prema Adi i na prekovrbasku stranu.Dobar dan.
Nastavice se,Ibro

Nadovezivanje na zadnji text br.182
 Intelektualna elita,koja sebe smatra elitnom u B.Luci,
nije se pobrinula najosnovnije,da grad Banja Luka,kao
vazeci centar jednog entiteta u Bosni i Hercegovini,stoji
u inostranim knjigama.Dok su,gradovi Mostar i Sarajevo
doslovno opisani,znacajno,kroz postojanje i istoriju.
Jako zanimljivo djeluje iako grad Banja Luka,regijski i
teritorijalno,u svakom pogledu,istorijski,ima najblizi
spoj sa sjeverom i zapadom Evrope.Koji je apsurd razloga 
te velike anomalije.Nije li to zagonetan rasplet nekih
buducih otpetljavanja konaca.Zapitacemo se svi u glas.
Da li je u pitanju nova cirkulacija odnosa,pa i mostova
priblizavanja.Apsolutno je jasno,da Bosna i Hercegovina
debelo kaska za drugima.Most na Savi je najprioritetniji
a bude li se cekalo,preostaje nam zadnja rupa na sviralu.
Ibro

 Sta kazu inostrane informacije o Bosni i Hercegovini.
-----------------------------------------------------   
- BiH je sjevero-zapadna drzava balkanskog poluostrva.
- 4,400 000 stanovnika bosansko hercegovackih,
 - glavni grad Sarajevo,oko 540000 stanovnika
- Povrsina kvadratnih km Bosne i Hercegovine 51129 km,
- 86 stanovnika na kvadratni kilometar 
- relgija  u BiH,-islam 40%,ortodox 30%,katolicizam 20%
- valuta,konvertabina marka,
- pocetak istorije BiH,(objasnjenja) iliri,rimsko carstvo
- izraz guzvanja,tiskanja na BiH prostorima zapoceo je
  u(600)sestom stoljecu dolaskom(od strane) Slavena.
- Podrucje je jedno vrijeme bilo pod Ugarskom.
- Ali je pocelo cvjetati,razvijati se,dobro napredovati
  (1300) u trinaestom stoljecu i dobilo samostalnost,
  (proglasenje,proglaseno bosansko kraljevstvo).
- Vec u(1400),u cetrnaestom stoljecu pod vlascu Turaka.
- Vecina stanovnistva zemljoposjednika(plemicki stalez,    

svecenstvo,gradjanstvo i seljastvo,uzimaju,religiju islam
 i postaju majoritet,(objasnjenja,bogumili).
-U(1800)u osamnaestom stoljecu,bosanci,bosanski muslimani
 digli ustanak,pobunu protiv turaka(otomanske imperije).
-Poslije rusko-turskog rata 1877-78 godine,Bosna dolazi
 pod Habsbursku upravu.
-1908-10 godine,Bosna je pripojena Austro-Ugarskoj,zajedno
sa Hercegovinom.
Mozda ce se nastaviti,Ibro

Nastavak na komentar br.184
- Bosna i Hercegovina posjeduje,juzno 20 km,kvadratnih,
jadranskog mora i obale a na sjeveru zemlje prema rijeci
Savi,siroko ravne povrsine.Pominje se jos i visak vode
ili zastajanja vode na tim terenima(vjerovatno se misli)
izlijevanje ili od jace kolicine protoka voda.Pa zatim,
da BiH ima prekrasne predjele a opisuju se brdovitosti,
sumovitosti,siroke lijepe doline sa extra izrazom(polja).
Zemljoradnja je glavni izvor zarade ali i stocarstvo.
Sumarstvo,sumarska industrija i prerada,jaki resursi za
rudarstvo i industrija u cjelini za bakar,krom,mangan,
gvozdena ruda,celik,pa aluminijum.Kratke crte opisa.
 -Stanovnistvo,narod- je juznoslavensko ali je u dalekoj
  proslosti,veoma jako izmjesano.Govori se za naslijedje
 (s oca na sina)bizantijsko,tursko i habsbursko vrijeme
  vlasti.Opet se spominje procentualno,tri etnicke grupe,
 (opisano u gornjem textu,muslimani,otodoxi i katolici).
Nastavice se,Ibro

Nastavak na komentar br.185
Podatci iz Atlasa
-Bosna i Hercegovina-clan ujedinjenih nacija od 1992god.
-Prosjecna starost-muskarci 68god.-starost-zene 73god.
-zene prosjecno radjaju 1,6 djece----procentualno
-prirastaj stanovnistva u BiH je izostavljen
-drugi narodi koji zive u BiH 7,9 procenata,na ukupan broj
 stanovnistva (napisano)jugoslovena,albanaca,roma i drugih.
Poseban pasus,(veoma intresantno)
 Prikazana karta koja pokazuje da na ukupno 7(sedam)regija
 teritorija u Bosni i Hercegovini (nema majoriteta-vecine
 stanovnistva) i koja je obiljezena strogo bijelom bojom. 
 Dakle,ocigledno se uvidi,otprilike tridesetak i vise
 procenata,da je Bosna i Hercegovina multikulturalna
drzava.
 Zakljucuje se i uvidi se,da su mozda sadasnji entiteti
 samo privremena alternativa-rjesenja,trenutnog zivljenja 
 nasih svih naroda,koji zive na prostorima drzave BiH.
-(Dodajemo,veoma vazne inostrane podatke,da je drzava BiH 
 na cetvrtom mjestu u svijetu po nezaposlenosti omladine.
---------------------------------------------------------
 47% omladine je nezaposleno u Bosni I Hercegovini.
--------------------------------------------------
Karta pokazuje etnicku situaciju prije rata 1992 godine,
da je stanovnistvo tako izmjesano,gdje kazu,moze se reci,
prilike,uvjeti,stanje i okolnosti,stanje veza.
   Poseban pasus,pise,
-Da se u Bosni i Hercegovini,kroz tv,radio i novine(medije)
vodio rat,vidljiv,uocljiv za cijeli svijet,i koji je jako
potresao cijelu zemaljsku kuglu,gdje su slike izbjeglica
i bili dogadjaji unistavanja,zatiranja sela i gradova,te
(bombardiranje Sarajeva).
Nastavice se,ako zatreba,Ibro

Nastavak inostranih informacija na zadnji komentar br.185
Istorija Bosne i Hercegovine
----------------------------
Bosna i Hercegovina je 1910 godine je postala samostalna
samo-uprava u Austro-Ugarskoj ali su se vec nacionalisti
uznemiravali nacionalno i  religiozno suprostavljali.
        Veoma interesantno pise;
-Prosrpski bosanac(Gavrilo Princip) je 1914god,izvrsio
 ubistvo nad austro-ugarskim prestolonasljednikom i 
 suprugom vladara u glavnom gradu Bosne u Sarajevu.
 (ubistvo-atentat u Sarajevu).
-Ubistvo,atentat je prouzrokovao pocetku prvog svjetskog
 rata,i koji je izmedju ostalog rezultirao novu drzavu
 Jugoslaviju,kojoj je i Bosna i Hercegovina pristupila.
-Nacionalno suprostavljeni izmedju dva rata a narocito
 u drugom svjetskom ratu( objasnjenja,ustase i cetnici)
 raspirili su ponovo i razbuktali stanje nacionalizma u
 Jugoslaviji,poslije komunistickog pada 1990-1991 god,i
 prouzrokovali su pogorsanje brzog ekonomskog stanja.
 Nastavice se,prevod Ibro.
        

Nadovezivanje na text br.187
----------------------------
Inostrane informacije za srpsko-hrvatski jezik
----------------------------------------------
-Srpskohrvatski jezik,raniji naziv za juznoslavenske
 dijalekte kojim su govorili,srbi,hrvati,crnogorci i
 bosnjaci(veci,korektni naziv za bosanske muslimane).
- napomena,"vjerodostojno napisano u zagradi"- 
 Dakle,kako se navodi cirka 15000000 stanovnika.
- Naziv jezika ima svoje porijeklo,postanak ili izvor 
 u(1800)osamnaestom stoljecu da bi pokusali stvoriti
 zajednicki knjizevni jezik,prvenstveno srba i hrvata.
 Normiran u oba razlicita centra Beograda i Zagreba.
- Kako se kaze,prije svega,razlicitost postoji u fondu
 rijeci i izucavanju ali foneticki,ortografski i formi
 ucenja,morfoloski.Zatim u sintaxi-dio gramatike koja
 proucava recenicke dijelove i njihove kombinacije.
 Sedam padeza od kojih su(vokativ,instrumenatal,lokativ)
 napisani u zagradi.Danas,kako se navodi,svi dijelovi,
 narodne grupe govore razlicite jezike,u Srbiji,srpski,
 u Hrvatskoj,hrvatski,u Bosni i Hercegovini,bosanski,
 srpski i hrvatski jezik.Hrvati i bosnjaci se sluze,
 upotrebljavaju jedan latinski alfabet sa dijakritiskim
 znacima dok srbi i crnogorci se sluze cirilicnim pismom.
 Nastavice se,preveo Ibro

Dodatak komentaru br.188
------------------------
-Jos od prvog svjetskog rata,kada se stvorila Jugoslavija,
 kako kazu,knjizevni srpsko-hrvatski jezik je imao status,
 sporne,svadjajuce prepirke oko porijekla,postanka jezika.
-Navodi se,da je razvice i razmnozavanje srpsko hrvatskog
 jezika,dovodilo razdor,cijepanje iz krajnosti u krajnost,
 i suprotnosti jednih i drugih a tako naravno i zavisnosti
 od politicko ekonomskog stanja.
 Dobar dan,preveo Ibro

Postovani Ibro Cenanovicu moj drug iz mladosti pa valjda i
sad,prelijepo je citati ova tvoja sjecanja i trudim se da
nadzem vremena za to.Mi koji smo bili jedini pravi
postivaoci rijeci i djela Josipa Broza Tita tj. bivse nam
drzave rado se sjecamo toga.Nastavi nas posjecati kako nam
je lijepo bilo.Samo ako me pamet sluzi ti si dosta bio i u
Naprijedu ,znaci malo si nam zapostavio Mejdan - Potok a to
bi volio da malo opises jer sam siguran da ti je bilo lijepo
kod nas.
Uz drugarski pozdrav

Kada ce gradonacelnik opcine odgovoriti na Zahtjev komisije
za zastit.spomenika kulture BiH-a i odobriti da pocne
sanacije Seranica kuce u Seheru.Gradonacelnik je ovih dana
izjavio(povodom napada na Petricevacku crkvu) da je Bluka
grad tolerancije,pa me cudi zasto nije jos odgovorio na
Zahtjev navedene Komisije.Prica se da vlasnik
hotela(milioner) u susjedstvu Seranica kuce zeli da se ta
kuca(vrijedan stari spomenik bosnjacke kulture u
jugoistoc.Evropi))srusi i da njenom prostoru napravi parking
za vozila hotela.Mozda su gradonacelnik i milioner u
dogovoru  u duhu tolerancije?

Nastavak na komentar br. 182,183,190
Prijeratni nazivi osnovnih skola na preko Vrbaskoj strani.
Trapisti,Vlado Vitjuk
Vrbanja,Ajsa Karabegovic
Rebrovac,Esad Midzic
Mejdan,Kulmahala Niko Jurincic
Mejdan,V kvart,Kasim Hadzic
Novoselija,Zaim Isakovic
Kratki detalji sa poredjenjem od prije pedesetak godina.
U medjuvremenu Banja Luku je zadesio rat,koji je gradu
nanio ogromno,enormne gubitke prirodnog stanovnistva.
-----------------------------------------------------
Izdiskutovano i znamo,zasto,kako,koga,gdje,kuda,ovo,ono.
Ali ne znamo da se slovo(H) ubacilo izmedju(VALA i FALA)
pa se dobila izvanredna pravopisna rijec    (HVALA)
Ibro
 

Hvala i tebi dobri nas Abraham sto si se aktivirao ponovo
poslije ne bas male pauze.Licno sam odlucio da se i sam malo
vise aktiviram u javljanju na blage i fine relaksirajuce
teme kojih ne manjka na nasem forumu Cafekajaka.Cekam 14/15
januara kada imam zakazan operativni zahvat na srcu(nadjena
mi urodjena srcana mana)tako da cu poslije operacije i
uspjesne rehabilitacije malo vise se oglasavati i pokusati
ispricati par dozivljaja iz posjete nasem gradu prosloga
ljeta.Posjetio sam nas grad i RBiH-a poslije punih 20 godina
od progona te sam pun utisaka kako pozitivnih tako i onih
koje su manje lijepi.Do tada dobri moj Cenanovicu tebi i
svim oko tebe iskren pozdrav salje Hr.Miro Sojtaric iskreni
obozavalac vis "Semafor" i aktivan gost/clan ove dobre
buttige gdje se okuplja raja Banjalucka !!!!!!!

Fino za javljanje gospon Sojtaricu!Prvenstveno ti unaprijed
zelim od srca uspjesnu ljekarsku intervenciju,koju navodis.
Miro,jedva cekamo da se ti nama povratis u dobru formu i
fizicku kondiciju i tvoju bistru formu umnog rasudjivanja.
Drzimo ti palceve Miro!S tobom smo puno bogatiji i
veseliji.
Pozdrav iz sve snage!

Pozdrav mom Ibragi (rođi),
Komentar na Hranimria-Mire Sojtarića konstataciju glede
liječničkog konzilija u Swerige urođena deformacija na srcu
traje 60 i kusur godina, a ti igr'o
fudbal,pušio,cug'o,kart'o sad ništa od toga i treba pod nož.
Dobro,dobro,razmisli, jer svi manje više doktori idu
najjednostavnijim,a najskupljim rješenjima(fakturišu državi
ili privatno svoj učinak-uradak).Jedino ako baš imaš takva
stanja, brzog umaranja,nedovoljnog kisika u plućima,velike
aritmije??
Ako si se baš odlučio Sretno 
Mirso Filipović; Sarajevo

Hvala Ibraga na obnovljenoj temi, a nasem prijatelju Sojtari
sve najbolje i uspjesna operacija. Cudi me samo da takvom
sportisti sada pronadjose nekakvu gresku na srcu koje je
izdrzalo toliko frtutmi i nikada nije zakazalo. Sretno
prijatelju.

Mozda sam stekao pogresan dojam,kada sam primjetio da nasa
administracija radi jos staromodnim nacinima opsluzivanja
prema strankama. Sluzbenici se sluze olovkama i zapisuju
podatke u opstinske knjige,ili po raznim biroima.Naravno
da su tu i kompjuteri oko njih,pa me ta kombinacija pomalo
zbunjuje.Na novu licnu kartu ceka se, pune tri sedmice npr.
Tako i vozacka dozvola. Prije deset Godina trajalo je to
sedam dana.Puno brze i expeditivnije cak i profesionalnije.
U Banja Luci u mupu, sluzbenik me je uljudno priupitao,
hocete li da na licnoj karti stoji Republika Srpska kao
entitet ili samo Bosna i Hercegovina.
 Dva mjeseca unazad,novembar 2013god.
Ibro

Ovog puta na sarajevkom aerodromu,obradovah se suncanom
danu a pogotovo covjeku koji me srdacno i zivahno docekao.
Rekoh,bas dobra ova zracna linija Stockholm-Sarajevo.
 Za nepuna tri sata.Brzina puta vjestina u par recenica,
vec smo na relaciji autoputom za Zenicu. Ostade Sarajevo
za nama,zao mi,nevidi nekih mojih jarana,tako i u B.Luci.
Zenica se promijenila,tu i tamo, ima nekih promjena od
mog zadnjeg boravka u njoj.Devedeset i sedme godine,radio
kao tokar sa Ismetom u radioni,sest mjeseci.Tad mi dobro
doslo,da ponovo obnovim rutinu na drehbangu i frez masini. 
Reko sto je zivot,vazda je dobro svasta znati.Lovio ribe,
svirao gitaru,pravio muhe,prodavao ih i tako zivotario.
Spavao kod mojih rodjaka,strica koji je zamijenio kucu u
Banja luci,silom prilika.Na njegovu kucu,srpski junaci
bacili bombu u Budzaku i tako ih protjerali.Junacine i
shufteri prve klase,koji danas uzivaju boracke penzije.
Svasta su im radili da ih protjeraju.Zaista fina familija.
maximalno,radna i srdacna,topla i druzeljubiva.Serif,moj
stric je bio pratioc Tita,tri godine na razaracu f 55 uz
Galeb,sa ukupno dva razaraca.Najbolji izabrani i obisao
svijet. I ovog puta ih obidjem,naravno,kako obicaji kazu.
    Preuzmem auto od vlasnika pa zapucam u pravcu Doboja.
Prilican saobracaj a usputno bogami,ima sta vidjeti.
Blizinom Tesnja,prakticki na raskrsnici prema Jelahu u
Matuzicima,skontam na brzaka, pa cu preko Teslica i Borja
za Banja Luku u poprijeko.
Pozdrav Ahmetu,Mirsi,posebno Miri,sretno!Naravno i drugima
koji zele da se prikljuce ovoj nasoj zajednickoj rubrici.
Mozda ce se ovaj text nastaviti.
Ibro

onako malo cesljajuci na brzaka jer se nema vremena i
pritisle bolestine ,ali svakako vrijeme Cekerevca
,Djordjevica ,Jankovica koji su stanovali kod nasih Habula i
nasih Pecinarskih  talenata gdje su prednjacili u pimplanju
Idriz ,Lala ,Dema i Raskan te Brane -Rapa ,ali osvrt na one
stative koje smo bolje cuvali i pazili nego neznam sta na
nasim barama i treninzi posebno sa Jankovicem koji je bio
moj idol tih vremena i mene kao 13-o godisnjaka i  Jankovica
 kojeg smo zvali Kostic koji je palio i zario u C.Zvjezdi a
posebno  sa svojim sutem ,nesto tako imao je i Jankovic
.Nikada necu zaboraviti moje i njegovo gadjanje i ko ce i
vise puta sa 11 metara pogoditi stativu ,nevjerovatno i
nisam bio recimo u nekom ranqu Pecinara poput vec spomenutih
nasih ispod Pecina poput Mire Odica ,ili Eke ili recimo
jednog mladjeg ali zaista neprikosnovenog talenta Trne  koji
je zaista vise licio na Bajevica i onako njegovo igranja
,ali eto desi se i meni kraj koji sam recimo igrao na sistem
 da lopta moze proci ali ne i igrac i obratno ,dakle ostrica
i beka ili lijevo krilo i tu sam obicno i imao svoje mjesto
.Kraj mene su bili vec svi spominjani ,ali eto da kazem i za
neke koji nisu spomenuti kao recimo Derva ,Zecie,Mujo ,Hasan
,Edika ,Zaljo ,Vlajko Idriz Sikiric itd .Moram da spomenem i
bracu Kapidjice posebno Aliju i neznam da li iko imao srce
kao on koliko je volio ifrati fudbal i to je radio vrlo
uspijesno i ono raja protiv raje .Bilo je tu carki i
zeze,alise uvijek zavrsavalo sa onim kad ce mo opet ,a onda
onako jos jedan pocasni krug svi do Vrbanje kraj one zice na
Banjaluckom polju i taman u veceri rane onako u nasu Vrbanju
.Ta lijepa sjecanja .A sad malo i o asvaltu i to prvom kod
ili ispred nase bolnice i na samom pocetku preko Crkveninog
mosta i moj romobil koji je  sve do tamo i one nekadasnje
medicinske skole nosen na ledjima da bi na kraju ispred
kucica Banusica Mirka i njegovog brata koje su se nalazile u
Crvenu ,zazujali i kuglageri i nekad nejednaki predni veci
,drugi manji ,ali robomil kod zvrk i sa onom galamom i onim
prozorima odakle su se cula po neka negodovanja onih koji su
odmah izasli na prozore bolnice .Dakle kraj samog
Fiskulturnog ili bolje reci Sokolskog doma ,mozda u duzini
od naj vise 700-800 metara ,ali  asvalt i ljepota ,a onda da
dodam i ovo kada je vec sjedenje i prica oko trotoara ispod
Pecina i onaj asvalt i one hrpice i sljunka i pjeska po koje
sam i ja isao u Kumsale sa nasim Mujom i Nedjibom i sa
poznatim imenima koje nikad necu zaboraviti od konja koji su
se zvali Licac i Moro  pa do onog valjka koji sam znao po
naj vecoj vrucini vozati ispred kuca Halilovica
,Kozaragica,Drage i Stane ,de Burze ,i naseg Adema Cejvana
,pa onda malo u rkverz i sve to pod kontrolom meni dragog i
koji mi je davao da vozim a ja se pravio vazan kao i sada
sto znam i sto mi je ostalo nesto tako lijepo u sjecanju ,pa
eto rekoh mozda ce neko i ovoprocitati kao recimo i ovaj
detalj o golovima iz kornera ,a to je nas Meme i to na
stadioni nekad uspijesnijeg kjluba i od BSK-a i Naprijeda i
neka mi ne zamjere spomenuti ,ali Olimp je znacio puno za
Banja Luku u to vrijeme ,pa i nas Meme ,eto dade go iz
kornera itd ...mislim da se necu vise duze vremena javljati
,a mozda je i bolje ,tek toliko da se zna i za ovo
namirivanje i kompezaciju pored mnogo cega .....mnogima neka
je veliki rahmet i pokoj dusi

Jedno iskreno hvala za podrsku i paznju iskazanu kroz lijepe
zelje nasih sugradjana;Ahmeta,Mirse te neponovljivog
Abrahama.Dobri moj Ibraga sam  cu uskoro traziti licnu kartu
tj. osobna dokumenata iz nasega grada,mozda te licno zovnem
radi pomoci (onako privatno).Nadam se da neces imati nista
protiv da mi das jedan mali tips/predlog,pomoc.Ps.Bobri moj
Mirsade F.nikome se ne ide tek tako na jedan tako slozen
kiruski zahvat pritislo moj jarane,debelo pritislo u prsima
od aprila mjeseca prosle godine..Uvazenom drugu i prijatelju
Ahmetu Kozaragicu; ovo je jedna od najvaznijih utakmica u
mojem zivotu)operacija)!Licno se nadam najboljem rezultatu a
nerejeseno prihvatam jer sam krocio u 60 godinu zivota.
Srecom zahvaljujuci upornosti naseg zvanicnog
ljekara/ljekarke(divna osoba) upucen sam na pravu adresu tj.
klinika za srcana oboljenja("Fejring") gdje  se ipak otkrila
ta urodjena greska/mana na srcu. Ranijim pregledima(EKG
obicno i pod opterecenjem/bicikl koje sam obavio ovdje u
Norveskoj) a i koje smo imali u sportskoj ambulaniti u
Banjaluci ranijih godina  EKG slikanjem srca ta mana  nije
mogla biti otkrivena.Inace nasi specijalisti sportske
medicine u nekadasnjoj Banjaluci pogotova rahmetli dr Midjic
Hamza bili su vrlo principijelni cak i strogi sto se tice
ozbiljnosti i zdravstvenog stanja svakoga sportasa iz nasega
grada.Zbog pokvarenog npr. zuba nekada su dr.Hamza i dr.
Gacesa davali privremene zdravstvene dozvole u takmicarskoj
knjizici poslije popravke zuba islo se na ponovni pregled po
obavljenoj kontroli dobio se  pecat/dozvola za takmicenje 
takmicarsku polusezonu/sezonu(licno iskustvo). Posmatrajuci
nekadasnje uvjete sto se tice zdravstva i zdravlja sportasa
mi u ta davna vremana imali smo jednu fantasticnu ponudu i
sigurnost kao takmicari. Veoma velika briga i seriozna
kontrola takmicara/sportasa nasega grada ali i sire kada se
formirala ambuulnta za "Sportsku medicinu" u sklopu gradske
poliklinike. Kod moje/nase prijateljice Acane Osmancevic
Verem isli smo jednom u godini da slikamo pluca,sve je bilo
pod kontrolom i pazljivo se vodilo racuna o zdravlju
sportasa u nasem gradu Banjaluci.Kako se  sportski grad
razvijao tako su se i popratne sluzbe(medicinska) razvijale
i modernizovale.Nasa Banjaluka je bila jedan od
najsportskijih gradova na prostorima bivse nam zajednicke
drzave Jugoslavije od 60(sezdeseti) pa do 1990 godine.
Gledajuci ovdje gdje sam eto vec preko 20 godina
"dragovoljno" preseljen i njihove rutine sto se tice
kontrole zdravstvenog stanja takmicara/aktivnih sportasa
licno sam bio jako negativno iznenadjen.Kada sam kao
novoagazovani nogometni trener/igrac (4 liga sezona
97/99)zahtjevao uvid u zdravstveno stanje za igrace koje cu
poceti trenirati sef/nogometnog kluba bio je veoma
iznenadjen sa mojim zahtjevom.Kada sam mu objasnio razloge
zasto se to zahtjeva i tazi svatio je poentu.Igrace sa
urodjenim zdravstvenim problemima npr.astma u (Norveskoj)je
jako rasprostranjena i za takvoga igraca moras/trebas imati
ipak puno drugaciji trening u odnosu na potpuno zdravog
nogometasa i sl.Puno toga se promjenilo od tada pa na ovama
a zadnji veci problem desio se sa jednim norveskim
nogometasem koji je igrao za fk.Kopenhagen i srce mu je
prestalo da radi na jednom treningu.Poslije velike srece i
angaziranosti ljekara u Kopenhagenu Stole Solbaken je
prezivio a poslije toga u cijeloj Skandinaviji u top
klubovima uvedena je obaveza za imanje aparata za
ozivljavanje srca.Danas S.Solbaken uspjesno po drugi put
glavni je trener/sef najboljeg nogometnog kluba u
Skandinaviji fk.Kopenhagena iz glavnog grada kraljevine
Danske.Iskren i prijateljski pozdrav za ljude dobrih namjera
i zelja. Hr.Miro Sojtaric

Dragi Miro i Ibro izvinjavam se na smetnji
htjedoh samo da pozelim srecu i da sve 
prodje kako treba na Mirinoj operaciji.
Hoce dao Bog neda on na pravu raju.
Sretno.

Komentar broj 200 zasluzuje okruglu cifru.Bas zanimljivo!
Vecina ljudi nije toliko upucena u okolnosti iza scene 
raznih sportskih okolnostri i nadmetanja.Miro,javi nam se!
---------------------------------------------------------
     Citamo,cujemo i gledamo skoro svakim danom.
Mediji,televizija,internet,facebook,cafekajak itd,itd.
Kako to skratiti i izbaciti iz naseg svakodnevnog zivota?
Sablonski zivot postaje monoton i dosadan.Smijanja treba!
---------------------------------------------------------
Jutros ujutro,pogledam uobicajeno na balkonski termometar
pokazuje -12*.I naravno,vec sam kao, zapoceo moju redovnu
marsutu treninga,brzog hodanja,pomalo trcanja i vjezbanja.
Stigoh neku zenu,voda cuku na kanafu,kojem je navukla 
posteljinu,to jest zastitno toplu obleku.Instiktivno,cuko
se izasra u siblju,malo pored puta,kad gospodicna izvadi
kesu i pokupi taj izasrani izmet na snijegu.Ispocetka sam 
se jako cudio toj pojavi,a danas razmisljanja govore da je
to nepisano pravilo savjestne kulture gradjana u Svedskoj.
  Dodjem kuci,jos malo vjezbi trbusnih misica,obaveznih i
tako redom,tush,dorucak,internet i paralelno slusam tv.
Facebook mi postaje biti monoton,nekako sve na isti fazon.
Cetiri godine sam na fb a ispocetka mi je bilo zanimljivo.
Vijesti sagledavam u strogoj rezervi mojih shvatanja.
Rekonstrukcija dogadjaja i to bi potrajalo,razmisljam.
Medjutim,imamo i mi nasih noviteta,zar ne.Pozdrav svima!
Ukratko, Ibro

Uh kako je lijepo sto se Ibraga ponovo hvatio posla pa nam
razgaljuje ove hladne i mracne dane. Jos sad se prihvatio
trcanja i treninga sto znaci da ce imati i vise kondicije za
ozivljavanje starih lijepih trenutaka iz onog proslog boljeg
vakta. Nadam se da ce i nasa BSK-ova legenda Miro uskoro
pripomoc Ibragi u ovom poslu. Dragi Miro zelim ti sve
najbolje i nadam se da ce ova operacija proci bez problema.
Iz gornjeg komentara se vidi da se nisi prepao i to je
pozitivno. Hajd da ne duzim vise. Raja cuvajte se i budite
mi zdravi i veseli. Nema nas jos puno a trebamo jedni druge
jer treba sacuvati ovo malo duse. Voli vas sviju vas Svrale.

Uvijek sam se čudio našim starim kako razglabaju o svojim
bolestima, lijekovima, doktorima, ponekad su mi se činili
dosadni, ali eto došlo vrijeme i da se naša generacija bavi
istim problemima. Zdravlje u principu postaje najvažnije
pitanje u našim razgovorima i to sa pravom. Mnogo smo mi svi
propatili u tuđini, a da nismo ni svjesni tragičnih
posljedica koje svakim danom nemilosrdno uzimaju danak.
Mnogo dragih lica nas je napustilo u zadnjih desetak godina
i bojim se da se taj negativni trend neće tako lako
zaustaviti.Miri želim da se drži isto onako kao i na
fudbalskim terenima, beskompromisno i hrabro. Izdržat ćeš ti
to, bilo je i težih trenutaka. U svakom slučaju, nedaj se
generacijo i sretno. Sa Ibrom se ponekad čujem, pošaljem
Šeher i vratimo se u sretne 60 i 70- godine. Najčešće sa
mojim velikim prijateljem, nostalgičarem Svraletom.
Srdačan pozdrav, Mirsad

za kom. 199 predpostavljam koje bezimeni jer njegov stil
pisanja ga odaje ko je on,zelim da 
ga podsjetim na pomenuta imena sa bara povodom igranja
lopte,kako bezimeni propusti ime 
moga buraza FARUKA (rahm.) koji je svaki dan visio sa loptom
na barama i bio poznati 
tehnicar i precizni suter,bara nam bila pod prozorom,u
svakom slucaju to je njegov odabir i 
on je autor svoje reprize komentara.  Koristim priliku da
svom prijatelju iz mladosti MIRI 
SOJTARICU, povodom njegovog slucaja  pozelim mu sretnu i
uspjesnu operaciju i da ne gubi 
nadu   i to imajuci obzira da je u sigurnim rukama.
Prijatelju iz mladosti, nisi sam, tu smo, uz 
tebe smo, S R E T N O

Ponovnim obnavljanjem rubrike,ukazuje se svakako prilika,
iznosenja vasih misljenja i poredjenja na sagledavanja
koje vas i nas zanimaju. Naravno moramo se drzati reda.
Vec se pokazuju rezultati da ljudi sudionici pokazuju
respekt u rubrici na kulturu dijaloga.Bitno za forum!
Predstavljanje,Svrale,Tamba,Derva,Mirso to vec pokazuju.
PS.Mirso,zahvaljujem za reviju Seher.

Ibro moze li jedno personalno pitanje koje to nije
jer si ti ovde ipak kao neka javna licnost pa da cuju
svi koje interesuje tematika. Pitanje je dali ces se ti 
vratiti u Banja luku i kada ako hoces???

Nado,trenutno sam na putu i nemam dovoljno vremena.
Odgovorit cu ti kad se vratim. Dotad citaj zapazanja.
Pozdrav

E,Ibro dragi....najprije jarane, sretna ti Nova !!!!
A nadalje, sretan sam da cemo opet uzivati u odlicnim
zapazanjima i tekstovima, jednog vrsnog analiticara,
banalucanina, raje, gospodina,....a nadasve, dragog covjeka.

Iskreno,..... moj Ibraga.

Drugacije sam zamislio podstaknuti neke ljude u seriji
rubrike NAMIRIVANJA I KOMPENZACIJE a koja podrazumijeva
naravno,citavu masu pitanja,podpitanja i niza odgovora.
  Nada se sluzi podpitanjem,moga povratka u Banja Luku.
Dakle,odgovor je; moj prvi povratak u Banja Luku je bio
pod garancijom i pratnjom UNHCRa iz pravca Sanskog Mosta
do Prijedora,pred hotel Patriju.Jedini muskarac,jer tada
se muskarci nisu usudjivali ici,samo neke zene u Prijedor.
Skratio bi opis,preko totalno razrusenog Kozarca,pa zatim
saobracanje linije prema Omarskoj i pravac Banja Luka.
Dvije godine, par mjeseci poslije moga odlaska iz B.Luke.
Torba u rukama tamo,torba u rukama vamo.
Izasao iz Banja Luke,krajem devedeset i cetvrte godine,
direktno iz rovova sa vrlo teskog prisilnog rada.
Zavrsio bi.Ove godine ce se navrsiti tacno dvadeset godina.
Nastavice se,ukratko Ibro.

Nadovezivanje na textove br.198 i br.211
Motiv za moje iznenadno skretanje u pravcu Teslica,me je
odvuklo radi moje znatizelje terena, gdje sam u jesenjim
danima te kobne devedeset i cetvrte godine,bio prisiljen
da kopam rovove u sesnaestoj krajiskoj brigadi.
Naime u Banja Luci,prekovrbasa,bio sam klasicno uhapsen
od strane grupe naoruzanih vojnika,nekih sto metara iznad
gradskog mosta.Taman smo zapoceli loviti ribu i namecili
struju za plovka,i utom momentu bili smo jako iznenadjeni
i opkoljeni sa naoruzanim ljudima uperenim puskama na nas.
Radnja se odigrala ko u filmovima.Dignem frku verbalnu a
pripomognutu od strane moje matere,(sada rahm)koja je to
sve vidjela i u zaprepascenom stanju,padne unesvjest.
Boravila je tu neposredno u blizini.Zbog vremena opreza.
Ne uspijem pomoci majci,odgurivan cijevima oruzja.Tu su se
meni pridruzila jos dva uhapsena banjalucana,pa su nas
cijelo vrijeme,uperenih pusaka,sproveli do vojnog odsjeka.
Danasnja boracka organizacija.Dobijem degenjek preko ledja
palijama(junaka).Tako zbunjeni,iscekivajuci ishod daljeg
razvoja dogadjaja,primjetio sam jos nekoliko meni poznatih 
ljudi banjalucana.Misli su mi istovremeno letile na majku,
kontam sta ce se sa njom desiti.Gorcina i nemoc a prosto
za izluditi. Sjedeci na klupi u holu,ponovo dobijem udarac
(junacki).Nekako brzinom docepam se vrata,izadjem ali
neuspijem,jer su naoruzani ljudi bili na oprezu i opet me
vrate,unutra.
Njihov pretpostavljeni zavice naoruzanim,citiram,
Ako vam jos jednom pobjegne,ubijte ga(ratni profiter).
Taj kosmar u glavi i sprovodjenje,nagonili su me u ludilo.
Neizvjesnost,sta,kako,konsekvense,sprovedu nas pjesice do
Borika i tamo zastanemo a jedan od njih sprovodioca brzinom
udje u zgradu,(mislim da su osmokatnice)vrati se,i meni
direktno naredi da stanem u sredinu,izmedju Ive i Amela,
takodjer uhapsenih.Stignemo,zeljeznicka stanica,sacekamo 
voz za Doboj,u kupeu sa oruzanom pratnjom.
Nastavice se,Ibro

Nastavak na komentar br.212
Nailazak na raskrsnicu za Tesanj,covjek dobije utisak,da
se zivot promijenio,sto uvecava moju tvrdnju izgradnjom 
novih kuca.Djeluje mocnije u prolazu i prilicno je zivo,
pa i oko Maglaja kojeg sam prosao,najvjerovatnije zbog
rada fabrike nekadasnje Nartonke.Da li se isto zove,nije
bitno,jos par firmi usput. Vjerovatno je razvoj ocit,
zbog slogana,fabrike radnicima,polja i doline da ne
nabrajam. Jelah odskocio,stambene zgrade,halo raskrsnica,
semafori. Teslic ostane po strani i nisam ga nesto vidio.
Samo prilaz,zbog vremena popodnevnog.Interesovalo me je
vise, razmisljanje i rekonstrukcija otpetljavanja u mozgu.
Saobracaj je naravno manji tom dionicom.Borja vrh,nije 
ono kao nekad zaustavljanje,pa nekadasnji hotel mislim.
Ipak radi ne ostavlja mi neki utisak. Mozda zbog subote,
cak je i kolona auta prosla sa svadbom,obaveznim zastavama.
Ne toliko nakicenim kao prije. Vrbanjci i vracanje filma
zivota ,nekad i sad. Podnozje Borja,raskrsnica,Vlasic je
tamo,rijeka Cvrcka,Vrbanja,put za Skender Vakuf uzbrdo,
lijevo.Ustvari sve je u glavi.Prije rata,pa ono sto sam
cuo za Vecice,za Vrbanjce,safatavanja,svasta stosta.
Djeca strajkuju i roditelji,kazem i trebaju pokazati zube
zbog nanesene nepravde.Postivati se moraju sva prava.
Kontam svasta,voznja mi je bas prijala da razgledam i da
zakljucujem. Vrbanja bez ribara,pusto nekako bez naroda
domaceg. Kotor Varos se priblizavao,opet nema naroda,
kao da je zaostao,mozda se i varam ali nije napredovao.
Mislim kao grad,pa i fabrika koza koja je bila snaga toga
napretka. U tih par kafica pored u glavnoj ulici nisam
primjetio radost i zivost kao u one sretne dane,prije.
Mozda ce se nastaviti,Ibro

Danas,jutro dvadeset i sedmog januara,kontam se da nastavim
pisati ili da stanem. Razvoj dogadjaja je interesantan jer
se veze serijski i istinski.Poisitovjecen je jos sa bezbroj
slicnih zapazanja.Ne smatram se javnom licnoscu,kako je to
Nada navela u svom pitanju ili podpitanju.Djeluje mi to
nekako isto,kao i javne licnosti koje su se specijalizirale
da izjavljuju razna saucesca.Izrazajno,placljivo,uvjezbano
i pretjerano.Propagandski,metodom odrzavanja sebe na
vlasti.
Izdvojenim placenim satima,dnevnicama,pa cak i placenim
odjelima koje navuku po potrebi. Uvjezbani da glume zalost
izrazajno,maximalno. Luxuzni automobili,plus amortizacija,
placeno gorivo,soferi,novinari,kamermani,placena pratnja.
Sredstava nigdje kraja,plus,ogroman plus,reprezentacija.
Obicaji kazu,da se i jelo racuna,rucak,sobe,hoteli jer su
zalosni trenutci i doticni placevi udaljeni za tu sortu
javnih licnosti. Pomnozimo sve,materijalni iznosti su van
sve pameti,zar ne. Milionske cifre eura,maraka i ostalih
valuta. Spomenici,cifre za nebesanje,to je posebna prica.
 Ovo nije nastavak,ovo je poprdanluk javnih licnosti.
 Ovo je poprdanluk radio i tv kuca i njihovih interesa.
 Tragovi zaudaraju za vodjama takvih udruzenja.Bijeli luk,
 podrigivanje zaudaraju i u jutarnjim i popodnevnim satima.
 Krmeljavi sa visokim tonovima stucanja.Utrenirani da sami
 sebe persiraju. Labrnje im idu vise nakoso i ustranu.
Uvjezbali su pozdravljanje sa jakim stiskom ruke. Navodno
snazne osobe. Sve u ulozi poprdanluka.Uskisnuti zadah! 
Zahvaljujem se Goranu na finim rijecima.
Nastavice se,Ibro.

 Nastavak texta na br.212 i br.213
Vozeci se trenutacno uz rijeku Vrbanju,stekao sam utisak,
bliskosti sa prirodom ali i dojam izlaska iz jednog vremena
i povratka u danasnju zbilju stvarnosti.Prekrasna panorama
na sve strane,prosto prosireno,pogledati je lijepo gdje se
nasa rijeka Vrbanja razlijeva daleko. Hocu reci do Vrbasa.
Sve mi je u glavi,nekadasnji ribolov,kupanja,te ove i one,
pa raja,poznanici,zivot opcenito.Uglavnom zivot sadrzaja i
bogatstvo zivljenja.Reko,svaka ta krivina ima svoju pricu.
Skobalja je nekad bilo ko pljeve.I kako ja to pomislih na
ribolov,odjednom u glavi raspetljam,vaznu bitnu cinjenicu.
Naime,da su oni doticni naoruzani ljudi,koji su nas brzo
opkolili,ustvari bili produkt jednog dousnika,potkazivaca i
koji nas je namamio,tako da nam je navodno donio friskog i
starog kruha da namecimo i lovimo ribe iznad gradskog
mosta.
Ufatiti ribu u tadasnje doba kad se nije imalo sredstava
za zivota niti novca,bila je velika stvar.Neimastina je i
tada bila izrazajna.Sjecanja mi lete brzinom munje,ili kad
su na Serifovu kucu,naoruzani junaci ispalili tromblon i
zolju.Naoruzane bande od strane njihovih ideologa,cuda su
pravili po Banja Luci.Danas izigravaju nevinu janjad.
Ishodi su bili katastrofalni i kobni za mnoge banjalucane.
I po tim silnim radnim obavezama.Rekonstrukcija dogadjaja.
Nije ljudski presutiti a nije ni ljudski biti indolentan,
pasivan covjek. Banja Luka kao grad jos ima tog smeca koje
se potraziva,smeca i zaostale armade pokvarenjaka.
Napredovati se mora i veseliti se mora. Istraziti se mora.
Ako je Sulejman velicanstveni bio nadareni vojskovodja,
kako kazu inostrane informacije,bio je zaljubljenik u
umjetnost i kulturu ali i veliki zagovornik borbe protiv
mita i korupcije.Halo,za nevjerovati,prije sest stoljeca.
 Duskutovati se mora,izvolite prijatelji,otvoreno vam je.
Moji ce odgovori stici,ovo ostalo ide dalje.
Ibro 

Dobri moj Abraham rado cu se pridruziti sa pokojim
komentarom na tvojoj Uvijek aktualnoj temi.Licno sam
okupiran da se sto bolje oporavim i istinski prizdravim a
borba za Istinu se nastavlja u to treba biti siguran.Planeri
i pocinioci Genocida nad neduznim komsijama Bosnjacima ne
miruju pogledati treba najnovije nemilosrdno atakovanje na
branioce R.Bosne i Hercegovine! Srbija i Beograd ne odustaju
 "velikosrpska" fasiticka ideja jos uvijek je ziva i jako
aktivna bez obzira tko je na vlasti u susjednoj drzavi.Bez
Istinske Katarze u Srbiji i srpskom narodu nema svijetlije
buducnosti za gradjane cijeloga regiona bivse
Jugoslavije.Istina je Najjace oruzje RBiH protiv vojne
agresije Srbije i C. Gore na suverenu i medjunarodno
priznatu drzavu Republiku Bosnu i Hercegovinu clanicu
Ujedinjenih Nacija (UN)!!!!!Samo Istinom protiv
"velikosrpske" maloumne lazi i politike koju vodi zadnjih
25/30. Samo Istinom protiv "velikosrpskog" plana iskazanog u
zlocinackom "Memorandumu" SPC/Sanu akademije objelodanjenog
aprila 1986 godine. Cutanje se ne isplati jer ce ista
stvar(Genocid) da se desi narodu koji pristaje da bude
ucutkan monstuoznim Lazima proizvedenim u leglu svih zala
Beogradu.Nekada je Beligrad/Beograd  bio ponos dobrog djela
nas u Banjaluci neznajuci da nam zvanicna politika od aprila
mjeseca 86g. priprema fizicki nestanak u cilju stvarana
"velike srbije".To je jedan dio Istine kojega zele da
zaborave idejni tvorci ideje; "svi srbi u jednoj drzavi" i
koji bi Lazima da stvore sliku iste odgovornosti sviju u
RBiH-a za rat koji su Srbi poceli na idejama SPC/Sanu
"Memoranduma".O detaljnim presudama suda u Den Hagu moze se
jasno vidjeti da su do sada Srbi i RBiH-a Pravoslavci
osudjeni za ratne zlocine pocinjene u RBiH-a na skoro 1400
godina zatvora.Vrlo je vazno napomenuti "Do Sada"!Koliko su
osudjeni branioci RBiH-a za svoja nedjela takoder su
pristupni i jako su mali tj. mizerni u odnosu na one
Agresorske. Iskren pozdrav ljudima dobrih zelja i namjera
pogotovo onima koji ljube i postuju Istinu koja ce da
pobjedi na kraju.Ps. Nisam znao za torture koje si prosao i
na srecu prezivio moj dobri Ibro Cenanovicu.Takodjer treba
kazati da svi RBiH-a Pravoslavci nisu bili za ideju i
politiku zvanicnog Beograda iz 90/2014 godina.Beogradjani i
Srbi iz Srbije ne mali broj borili su se protiv rezima i
zlocinackih ideja "oca nacije D.Cosica" i njemu slicnih koji
zavise prvenstveno  Srbiju i srpski narod u crno. Ubrzo ih
stize/stigla ona stara Bosanska kletva "o sebi se zabavili
da bog da"!!!!!! Cutati Ne i Nikada,Nikome !!!!!!

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/biserko-srbija-nece-prestati-da-proganja-bh-gradjane

Kazivanje postovane Sonje Biserko je potvrda da u Srbiji jos
uvijek vlada mrak,mrznja i neprihvatanja presuda suda za
ratne zlocine(Den Hag) pocinjenih na teritoriji R.Bosne i
Hercegovine od strane "velikosrpskog agresora"! Revizija
tuzbe R.Bosne i Hercegovine protiv agresora Srbije i C.Gore
u Den Hagu bit ce jedini lijek protiv daljnjeg progona
gradjana/branilaca drzave RBiH-a! Revizijom sa novim
dokazima jednom za svagda postaviti agresora na ono mjesto
koje mu objektivo i pripada,Valjda ce tada poslije nove
presude svatiti da Laz nemoze ovoga puta pomoci Srbiji vec
naprotiv Istina!!!!!!Rok za pokretanje revizije tuzbe
R.BiH-a protiv dokazanog agresora Srbije i C.Gore je
ogranicen na jos par godine i svakoko ga treba iskoristiti u
jednom i jedinom cilju,Cilju dokazivanja Istine!

Postovani Miro,citam tvoj text koji ostaje jako zapazen.
Samo se ti nama jos malo oporavljaj,trebaces nam i dalje.
--------------------------------------------------------
Zajednicke osobine zivih bica su rast,razvice i celijska 
gradja.Vezu se pojmovi morala i nemorala.(H)Istorija
 Informacija kaze da je junak turska rijec.
Staro je pravilo vojnicko da junak ide na junaka.
Fukara je siromah covjek,takodjer turska rijec.
Vrhuska iz Banja Luke se redovno brani taktikom rasirenog
pauna,to jest,na svaki curlik paunovi se skupe i zapocnu
seriju zaujedanja. Jato i curlik su turske rijeci.
Opet kazu da su jastuk i jorgan takodjer turske rijeci.
Cast svakome a veresije nikome. Veresija je turska rijec.
Kad se izigra ljubav prema narodu,nastaju opsti problemi.
Cija je rijec Cast,zakletva.Sinonim Izigravanje casti.
Dodire sa krajiskim brigadama o tom ,po tom.
Povezivacemo mi jos toga stosta.Mozda o lutkama na koncu.
Ili o glinenim golubovima ili o dubliranju,presretanju itd.
Ibro

Nista odredeno hoce li biti povratka raja onako
od srca bez kojekakvog namirivanja i kompenzacija.
Vi ste malo mladji alo mislim da je krajnje vrijeme.

Bice bice povratka i raja se uvjek vraca u svoju Bosnu i
Hercegovinu.

raja sta se desava dole.dojadilo narodu.

Ko je kriv sto moja djeca govore tudjim jezikom???

Ko je kriv sto moja djeca govore drugim jezikom???
Pitanje za sve prave Banjalucane a I one sto se dobro 
pretvaraju. Znatizeljna da vidim ko ce procitati, ko nece, 
ko ce komentirati a ko nece. Ima onih koji su isto kao ja I
nikad se nisu mjesali u politiku. I da se zna ovo nije 
politicko pitanje. I ako ko ima namjeru da pocne da sere o 
tome moze odmah da prestane da cita. Ja koja nikad nisam 
bila nacionalista I koja nisam znala sta je razlika izmedju
Srba Hrvata i Bosnjaka prvih 18 godina mog zivota iz 
principa necu da se upustam u takve price ali hocu da znam 
jedno: kako neko bez obzira na naciju moze da zivi sa nekim
18 godina, gleda u isto nebo, sjedi na istom trotoaru bude I
prijatelj I brat moze da zaboravi sve to u trenu. Ja sam 
izasla iz Banja Luke 95 misleci naivno da rata nema, da smo
svi isti I da je sve sto se desava privremeno. Bilo je ljudi
razlicitih nacija koji su izasli 91, 92, 93 znajuci odavno 
sta ce se desiti. Sada u 36 godini mog zivota razmisljam po
prvi put. Sta sam ja? 18 godina dole 18 godina ovde??? Kazu
nemoj se nikad odreci onog sta si. Tesko se odreci onog cega
nemas. Ko sam ja? Banjalucanka ili Amerikanka? Nekad kazem 
ja sam rodjena u Banjaluci I citav cu zivot biti 
Banjalucanka….a onda ima dana kad sebe uhvatim kako 
razmisljam i sanjam na engleskom I kontam “Jebote ko sam 
ja”. Svi vi mozete sad reci “vidi ove budale” ali nema niko
ovde ko se nikad nije upitao “ kakav bi mi zivot bio da sam
ostao tamo?’ ili onog ko je tamo, a da se nije upitao “kakav
bi mi zivot bio da sam otisao?” Kao da je juce bilo kad je 
moja komsinica koju sam citav zivot postovala kao rodjenu 
majku I sa cijim sam sinom citav zivot rasla pokucala na 
moja vrata I rekla “ on je sada u vojsci da se bori protiv 
tvojih…I kad se vrati nikad necete moci biti rijatelji kao 
prije….najbolje bi bilo da ti I tvoja familija idete iz  
ovog grada…”  Bori protiv mojih??  Koji su moji?? Koji su 
njihovi?? Ovog grada?? Ovo je moj grad, jedini grad koji 
znam. Mi smo komsije citav zivot smo bili “isti” nije bilo 
“mojih” I “njihovih”. Moze covjek ici 5, 10, 16 godina kroz
zivot zauzet svakodnevnicom nerazmisljajuci ni o cemu I onda
jednu noc ti se nesto uvuce u san I probudis se sa pitanjem.

Ko je kriv sto moja djeca govore drugim jezikom??? Da li da
krivim nju? Sebe? Politiku?

Kao sto rekoh postoje prijatelji na facebooku. Pravi oni sto
me znaju. Sto znaju da nacionalista nikad nisam bila. Sto ce
znati odma o cemu pisem. Postoje I oni sto ce mi opsovati 
mater I odma ce me obrisati kao da nikad postojala nisam. 
Postoje I oni sto se boje da ostave komentar da nebi 
uvrjedili nekoga sa njihove liste prijatelja ali ce imati 
misljenje koje ce ostaviti za sebe,  ali postoje I oni sto 
ce iskreno reci da se pitaju isto sto I ja. Opet ovo nije 
poziv da se javljaju Srbi Hrvati I Muslimani nego poziv 
onima koji me znaju iz djetinjstava da se jave I da mi 
odgovore zasto sam ja ovde I zasto moja djeca pricaju 
stranim jezikom….jer ma koliko ja razmisljala do odgovora 
nemogu doci.
Zasto sam ja tu u tudjoj zemlji, zasto moja djeca misle da 
su Ameri, pricaju drugim jezikom, zasto slavimo tudje 
praznike I zasto se neigraju na istim ulicama na kojima sam
ja odrasla. Da ponovim ovo nije politicko pitanje, nije 
pitanje smrdljivog rata, nije namjenjeno da pocne jos jedno
prepucavanje izmednju Srba, Hrvata i Bosnjaka. Namjenjeno 
je svakome ko je dovoljno iskren da prizna da li je ikad 
zastao da se upita kako bi mu zivot izgledao da nismo to 
gdje smo? Svim I slavimo nesto dernek, tulum, festa slavlje.

Slike izlaze na facebook. Slavimo tudje praznike, nepoznate
obicaje, izmisljamo praznike, slavimo vikend. Trazim razlog
da se skupi, sjedne popije ali niko od nas nezna odgovor 
zasto nasa djeca pricaju tudjim jezikom. Bila bi prokleta da
se bunim sto sam tu gdje sam. Svi smo sretni. Niko se nebuni
sto imamo kuce u dva grada. Sto putujemo u Spaniju , Meksiko
Tursku I ostale zemlje koje smo vidjali samo na 
razglednicama, sto svi imamo vise djece nego sto smo ikad 
mislili imati, imamo po 3-4 auta I uspjeli smo u zivitma, 
sto smo svi dio “mjesanih brakova”. I opet ne govorim o 
srbima hrvatima i bosnjacima nego ona vrsta mjesanih 
brakova sa ljudima iz gradova u koje nasa noga nikad nije 
krocila, sto smo svi vidjeli vise svjeta nego sto bi ikad 
vidjeli da smo ostali u onim malim gradicima u kojima smo 
odrasli. Nije nama lose ovde DALEKO. Imamo sve sto smo 
pozelili. Otisli smo sto smo morali ali nebunim se ali imam
jedno pitanje? Ko je to odlucio da ja moram otici? Zasto ja
nisam imala tu sansu da sama odlucim da li cu ja otici ili 
ostati? Da li iko zna zasto? Rat je poceo I zavrsio. 
A ja nikad necu znati zasto? Sada ta
ista komsinica 18 godina kasnije meni I mojima cestita 
Bajram preko facebooka I zeli nam sve najbolje u zivotu. 
Meni koja prvih 18 godina svog zivota nisam ni znala sta je
“Bajram” osim da se taj dan dobro jede I da se pravi 
baklava. Ja nikad nisam znala da je to “nesto sto ja imam a
ostali nemaju”. Ona sad meni cestita Bajram????  I nije ona
jedina. Ima ih takvih koliko hoces. Ona je izletila pred 
moje roditelje kad su se poslje 12 godina vratili kuci da 
pita kako su oni, djeca unuci. Da kaze kako treba da se 
vratimo. Da se vratimo??? Gdje??? Nije ovo politicko 
pitanje. Nije ovo Karadzic, Mladic, Izetbegovic I ko jos ni
imena im neznam. Ovo je pitanje da mi neko objasni jer se 
osjecam glupa. Prijatelj? Zna se ko je prijatelj, onaj ko je
bio i ostao. Samo zato sto smo zivjeli u istoj zgradi, rasli
zajedno 18 godine ne znaci da smo prijatelji.

Postovana Banjalucanko, imam par odgovora koji vaze za mene
i moju porodicu, a postujem i sve drugacije odgovore, jer
svi smo mi imali svoje vlastite sudbine.
Moja djeca govore nas jezik, ali svi moji unuci govore neki
drugi "strani" jezik. Koliko je to strani jezik, samo oni
mogu odgovoriti. Moj sin je ozenio Estonku i onda su
porodili djecu u Svedskoj. Sad je pitanje koji je to njihov
maternji jezik. Oni smatraju da je to svedski i ja to
postujem. 
Moja kcerka se udala za Svedjanina i onda su porodili dvoje
divne djece u Svedskoj. Ovdje je vec lakse zakljuciti koji
oni jezik smatraju za maternji.
Sad ono "vazno" pitanje: ko smo mi? Ja mislim da smo mi
gradjani svijeta istrgnuti silom iz naramka nase domovine
Bosne i Hercegovine.
A pitanje: ko je odlucio da mi moramo otici? Na njega mogu
odgovoriti i ptice na grani. Posljednje pitanje: zasto se to
tako desilo? Na to pitanje bi trebala odgovoriti ona vasa
komsinica i svi oni "junaci" koji su nam svojim oruzjem
pokazali put Preko Vlasica i Save.
A onda mi, kakvi smo, takvi smo, stadosmo ponovo na vlastite
noge i izgleda da nam je i u svijetu lijepo.
O prijateljstvu sa tim tamo je tesko razgovarati, jer oni
imaju neke nepoznate i cudne definicije prijateljstva i
ljubavi covjeka prema bliznjemu svome.
Nadam se da moji odgovori nisu bili  politicki, vec humani i
objektivni, u granicama pristojnosti i uzajamnog postovanja.

Rubrika ostaje pri finim textovima,moramo dati do znanja.
Kalemimo i oplemenjujemo a dodajemo vaznost jakim faktima.
Veoma interesantan text mlade banjalucanke,pa i dodatak
Ahmetov,rekao bi konsekvense prirodnog razmnozavanja tih
slicnih desavanje. Pardoniram se na moju propustenu opasku,
gdje zaboravi napisati na vaznu cetvrtu osobinu zivih bica,
razmnozavanje,za ne. 
 Reko,sljedeci puta nemoram se osvrtati na ovakav nacin.
Malo hronike i podsjecanja.
Trenutno me banjalucka problematika podsjeca na pjesmu.
 "Last Train to Claksville",koju smo nekadasnja bl.grupa
vis "AMORI" izvodili u prostorijama drustvene sale KASINO
u ulici Sose Mazara. Za sjecanje, gosp.Ahmet solo gitara,
gosp Ibro,tamburin-def,najmladji clan,dobardan.Nek se zna!
Sesdeset peta na sestu godinu,banjalucke rock scene.
Naravno,uz ostale clanove,profesor N.Djedjo Kozaragic,
Zoran Sucur,Lazo Janjetovic,Zlaja Spoljar i Nikola(cupavi).
Istovremeno asociranjem,podsjecam se na staru Banja Luku.
U ogromnom haustoru sa strogo neposredne strane Kasina,
przila se najbolja kahva,svih vremena,kojom je direktno
na najdirektniji nacin upravljala,nasa tetka Pasa-Pasinca
vlasnik cuvene banjalucke kafane "Haniste".Zasigurno jedna
od najelitnijih kafana i najpoznatijih kako i ostali kazu.
Kahva se zapocinjala peci sa velikim przunom na nahajcanoj
vatri,i okretom malo lijevo ,malo desno u ruci,tehnikom
koju je samo ona znala. Imala je gard jako prepoznatljiv
za mnoge stare banjalucane kao gazdarica jer je inace ta
kafana,koja se nalazila na Hanistu,uz pekaru Hajre Ljutica
postojala dugih osamdeset devet godina.Stroga tradicija,pa
ujedno koristim priliku da je napomenem i podsjetim.
Igralo se domina i tavle najvise a pomalo i drugoga.
Dolazilo se sa kravatama,sesirima,gospoda banjalucka,pa do
radnicke klase i izmjesane raje.Postivanje iznad svega.
Nevjerovatno zvuci da u tom periodu,pedesetih godina,prva
kafa iz kafane se nosila, ocu heroja Rade Vranjesevic koji
je jedno vrijeme radio u Kolonijalu.Licno je nosila njemu,
moja mati rahm Seima,jer je kao dijete bila partizanski
kurir na Kozari.Zasto ona.Ona i jedna galcijanka,zamotane
u pamru.( o tom po tom). Interesantno,drugi svjetski rat.
Neka povezanost,zbog karakteristicnosti nekih detalja. 
Kroz veliki haustor tetka Pasa je jedno vrijeme stanovala
u kuci iza drustvene sale Kasino(o tom po tom).
Za doticnu gospodu, eliminiranje frajerluka je bilo red i
kultura. Za usporedbu sa danasnjicom,vlak bez voznog reda.
I tad je struca kruha pod pazuhom igrala vaznu ulogu. 
Reko pomalo Muho,da ne bi poslije suho. 
Banja Luko i ta tvoja sela.Nastavice se.
Ibro

Desila se nekakva tehnicka greska koja ce se ispopravljati
mozda u narednim textovima.Jednostavno racunar je pojeo
nekoliko vaznih recenica u prethodnom textu br.223,pa su
se neki detalji povezali uduplano. Zavisi od Sehe,text se
moze i ponistiti.
Legitimirani pisac ili knjizevnik mora imati licencu za
pisanje,od takodje legitimirane komisije koja mu odobrava
izdavanje textova.Kod mene je obratno,iako vodim rubriku.
Izvolite,diskutujte ako hocete.Bujrum!
Samo se predstavljajte hrabro,to vazi za sviju,imenom?
Ibro

veliki przun,da nije slucajno dolaf?

Nadovezivanje na text br.223
Godina pedesetih na sesdesete,dovodjenjem u vezu dolafa,
to jest prznja ali i malo prije,gospodja Pasa se dovodi
u vezu sa poznatom pjesmom,"KAFU MI DRAGA ISPECI",pa ide,
"Bas kao da je draga duso za tebe". Dakle,inspirisani
textopisac je bio toliko odusevljen sa kahvom drage Pashe
da je nadovezo`text,pa ide dalje;"Haaaaj,ja cu dooci oko
pola noci da legnem kraj teebe". Autoritetativna Pasa i
njezin dolaf-przun su bili pojam dugi niz Godina u BL.
Navodno je legendarni pjevac Cune Gojkovic,pjevajuci po
hotel Palasu mamio,srca banjalucanki kako su to stariji
govorili. Tih godina, doticni je pjevac ostavio traga u
Banja Luci malo sentimentalne prirode. Kafana "Haniste"
je imala ljude,stalne goste veoma visokog kalibra,kroz
vremena,jer je postojala prije prvog svjetskog rata.
Pasa je bila starija rodjena sestra moje ebejke Asije.
Sva carsijska moguca desavanja,prolazila su kroz usi
ali i nestajala.Ponekad tiho,nekad burno iscezavajuce
kao i ljudski zivoti,nas prolaznika.Dobro je zapisati i
dati znacaj Bosni i Hercegovini,domovini nasoj.Pljeni
i pljenice,vazda uzdisaje ljubavi i ljepote zivljenja.
Nek se zna dobro,ko se kome dopada a njoj i dusa moja.
  Iz te kafane se znalo,kad ce ko ici na posumljavanje
drveca,aleja i suma,radi pedagoskih mjera sudskih odluka,
strogih sudija okruznog i srezskog suda  ali i drzavnog
bosansko-hercegovackog najviseg suda,navodno glavatog.
Naravno da se radilo o ljudima koji su znali skriviti
zakone,kako su govorili starije generacije.
Pjesma,rahatluk a bogami i rahat lokum iz tog vremena
kao pomodarstvo,kocka secera u zubima,gurabija naravno
vise tipova,strumpadli i leder hozni,te lihtroza satro
dami ravaku i uckura do podbocenih sajtova svih modela,
davali su sliku aksamluka, sto ide jedno s drugim.Crvena
boja kitira sa umakom od preko puta Sarajevo gostione i
kioska gdje se janjetina sjekla do najmanjih zalogaja
davala je srenilo bosanskog karaktera ljudi,naklonjenih
na balans ko i francuske kape,nakrivljene takozvane.
Janjeci umak sa primjesom garavog cumura daje finesu te
odlike i naravi bosanskih ljudi,tvrdoglavih,veselih a
pomalo svi na svoju ruku.Isprotegnuti korak,bukva su pojam.
Nastavce se,Ibro

Samo u hronologiji događaja oko Haništa  nemoj da zaboraviš
da spomeneš 
čovjeka koji je na zidiču imao "stroj" za kalufljenje
-peglanje fesova   
Pozdrav i dobar dan.

E dragi moj Ibraga. Hvala dragom bogu da te imamo. Da te
nema valjalo bi te izmisliti. Hvala ti velika sto nas
podsjecas i na one dane prije zemljotresa kad smo se
bukvalno svi znali (BL imala malo vise od 50 000 stanovnika)
a posebno ti hvala za price i legende oko kafane Haniste. Ta
kafana je bila omiljeno svratiste mog rahmetli dide Svrake
hadzi Avde i za nju me vezu lijepe uspomene. Moj rahmetli
dido je imao obicaj da poslije klanjanja namaza u Ferhadiji
svrati u "kahvu" kod Pase sa svojim jaranima muftijom
Zahirovicem i hadzijom Jekirlicem. Tu bi on nekad ostao
"malo" duze u kahvi a onda sam ja dobivao kurirski zadatak
od moje rahmetli nane da odem na Haniste i da ga dovedem ili
podsjetim da je rucak gotov i da samo cekamo na njega da
pocnemo. Nana bi uvijek jos dodala "reci mu da su djeca
gladna" (djeca smo bili ja i moj mladji brat). Ta recenica
je bila uspjesna formula koja nije iritirala mog didu i koji
bi onda napustao "kahvu". Rucak nikad nije mogao poceti bez
njega "starjesine" nase kuce. Ja bih cesto prilikom tih
mojih posjeta Hanistu znao dobiti kakav bombon od moje drage
komsinice rahmetli Tidze tako da sam uspjevao spojiti ugodno
sa korisnim. Sto se tice Cuneta tacno je da jeon ostavio
dobar utisak na nekadasnje Banjalucane pjevajuci u hotelu
Palas ali nasa legenda o nastanku pjesme "kafu mi draga
ispeci" nema istorijsko uporiste jer je Zaim vec ranije
pjevao ovu pjesmu ali u skroz drugom aranzmanu. Jedna druga
legenda vezana za ovu pjesmu je da je Cune prodao 3 puta
vise ploca nego sto je u Yugi bilo gramofona. Inace pored
Cuneta u nasem gradu je jedno vrijeme zivio i najveci i
najbolji izvodjadj sevdalinke svih vremena rahmetli Safet
Isovic. Pored njih dvojice ne treba zaboraviti da je u nasem
gradu rodjen i Mustafa Nadarevic jedan od najvecih Yu
glumaca. Nije mi bila namjera da rusim nasu legendu o Pasi i
Cunetu ali zbog mladjih sam to napisao iako cu i ja dalje
siriti tu legendu kad budem u "kahvi" sa mojom rajom.
Zavrsicu svoj komentar sa osvrtom na "kitir i francuzicu".
Kitir je bio jedna od najdrazih poslastica koje sam cesto
dobivao od rahmetli dide. Za mene je najbolji kitir bio u
kiosku na pocetku Medreske ulice. Znam da o ukusima ne treba
diskutovati ali to je moj nostalgicni ukus kitira. Sto se
tice francuzice ona je bili schik i trend u to vrijeme i svi
su je zvali "francuzica" iako je ta kapa simbol zitelja
Baskije koja se nalazi izmedju Francuske i Spanije i koja je
predstavljala uvijek simbol otpora tog naroda posebno protiv
Spanije. Ja jednim dijelom zbog te kape i navijam za
Atletiko Bilbao koji je jedan od najstarijih klubova Evrope
i za koji igraju 100% samo Baski. Eto toliko od mene ovaj
put. Ne hatorite sto napisa ovoliku teraviju. Ibraga vracam
ti stafetnu palicu i nastavi a i ja cu (iako sam mladji)
ponekad nastaviti sa pisanjem. Zivjeli vi meni svi skupa po
100 godina ako volite Aliju. Naprijed Bosno a bogami i
Hercegovino.

"Tvrdoglavi, veseli, a pomalo svi na svoju ruku", ja kako
nas fino i tacno opisa burazeru. Procitao si nas k´o
bukvicu. Nemoj zaboraviti rahmetlije i jarane Ismeta
Grabovca i Aku, a ni tucanje kafe u ogromnom havanu, pa ni
duhanski dim koji se mogao nozem rezati, a nikom u kafani
nije smetao. Tvoja svjedocenja, na tvoj filigranski fini
nacin ce ostati zapamcena dok je vijeka i naroda.

E ovdje se vec tumaci istorija ,procitana kao bajka ,jer su
uvazeni pisci dobro kupili u trepavice ono sto su im majke i
nane prepricavali na nekim sijelima i prelima ,a oni ,milsim
na ove pisce ovih predivnih tekstova  ,sve pomno slusajuci i
kupeci u trepavice ,a onda  mozda i u nekim seharama nasli
po neku knjigu nekih vremena i sa zadovoljstvom obnovili ova
lijepa  napisana stiva i neka treba se sluziti sa svim i
svacim da se ne zaboravi ,pa makar i nisu ni mislili doci na
ovaj svijet ,tako meni rece Uzeir Slipic ,vjerovatno ga neki
ovdje i znaju kao djeca jer su kod njega nosili djoniti
cipele i stavljati fleke ili spic plehove i jjedini obucar 
i odmah preko puta Hanista  . Vidim da je i ovdje dobio
atraktivno mjesto kod mene jer je to zasluzio i da se
izmedju ostalih spomene ,rahmet mu veliki i bas lijepo sto
neki spomenu tucanu kahvu koju je raznosio nas rahmetli Kemo
i miljenik svih nasih ducandjija a ako si zeli popiti u
samoj kafani mozda dva stola e onda si morao  zaobici ona
rahmetli Sicova kolica od skoro tri metra koja su uglavnom
bila parkirana ispred kafane , sa nejednakim tockovima i
koja su prilikom vozenje bila  teza nego  fasunga i koja su
uvijek vukla u lijevu stranu  a fasungu koju su nasi
roditelji mahom  kupovali  u Kolonijalu kod Dzina odmah
povise Komisiona preko outa Ferhadije ili poslije onog naseg
urara i sajdjije  i kada se penjete u Komision  onim drvenim
stepenicama sto su stajala na cetiri stuba i daskama 
premazanim  onim tada popularnim crnim mirisljavim namazom
slican katranu ,kao recimo Sarajevo gostiona ,pa i Kasino
gdje su stajali uza zid Vis Amori koji su se jedva vidili
kroz dim  poslije onoliko odigranih partija saha prenzionera
prije igranki  ,a onda i onako djecurlija kakvi smo svi bili
i prvi zvuci i sviranja na jednom pojacalu brace Kozaragic i
jos po nekog tada zutog djecaka ,ali dragog i omiljnog u
raji i cijaq su prsa uvijek isla naprijed i specifican hod
itd ....Igranka ,visoki plafoni i taj zvuk u sali Kasina 
,ma ni naj bolje studio mu nije bio ravano hehehhe .....tu
nije trebala nikakvih onih efekata  ona sadasnji moderni
saund -zvuk kad je vec sve bilo heheheheh tu ,jeke si imao
koliko hoces bolje nego efekti koji se danas koriste heheheh
 itd ,sve je zvonilo ,ali brate u ono vremena lijepo zvucalo
i mladost i granka ,a onda opet sutradan legendarni konobar
Sado Memic i Mustafa Dzonlic i onda opet sutradan i opet
stara raja u kafani Sarajevo odmah pored Kasina i na vani
ispod onog velikog cadora stajao sa bijelim i onda vec malo
kasnije  ukapanim fertunom nekad Momo ,a nekad Nedjib te
lagano ono hos bubreznjak ili ces  ...a lepine friske i tamo
nas Mujo i Ferid Abazagici poznata familija pekara .... 
ajojjjj brate ,te sve se  ceka popularna kapljevina
nezamjenjiva sa mezu uz conakcice i poneko kuhano jaje prije
kapljevine dok se doceka ,a uz to i prvi moj komsija divan
covjek  Stevo Rapajic legenda kafane Sarajevo .Sve u svemu
ovo licno doziljeno nije prepisano nego ocima vidjeno sto se
moze reci i nigdje procitano nego  dokumetirano ,a  to je
bogastvo dozivjeti i sustina ovakvih desvanja i dogadzanja
tih vremena ,a drugi puta i ako se ponovi slucajno da nesto
napisem ,to ce biti prica sa sijela i teferica koje sam
slusao ,dottle kao i uvijek prepoznat po svom pisanju
pozdrav ucesnicima uz pardon sto sam eto malo zbog sebe i
jos ponekog ubacio ovih par redaka stiva o desavanjima oko
Ferhadije i na Hsnistu uz primjesu malo Kasina , da samo
kazem jer cita ipak ovo neko ko ce opet naci neku zamjerku
(bez povoda) da kaze kako mu nisam spomenuo rahmetli brata
da bio naj  bolji pimpler na nasim Barama i da je visio i
igrao lopte ,pa cu ipak opet napisati sa druge strane ulice
sta se desavalo kod naseg rahmetli Parera ,pa malo kod naseg
Durana ,pa kod Ajdina i tako ....ima toga ,samo mi pisemo
svako na svoj nacin uz uvazavanje ,i sve pisem osim
zaljubljenika u karte koje nikada nisma volio ,nego sam samo
cijenio dobre poznavaoce kao recimo ,moga rahmetli
prijatelja i po struci rahmetli Faruka Muftica koje ga sam
namjerno spomenuo ,a mozda cu nesto i tim povodom napisati
jer je to zasluzio od mene i sada i uvijek pozdrav

Svaka cast, sve sto si napisao bilo je bas tako. Ja znam jer
sam bio ucesnik tih desavanja. A da znas da sam kao dijete
jeo u ascinici kod Durana cripulju koja se nikada ne
zaboravlja. Prste da polizes, sto kaze nas narod. A
kapljevina se cesto cekala u mojoj kuci, pa kad Aka dodje,
svi prismocimo u umocimo, bez escajga koji bi samo umanjio
nezaboravni dozivljaj zajednickog obroka iz case koju je jos
mama naslijedila od majke Vasve.
Pozdrav iz Svedske.

Pauza u rubrici namirivanja i kompenzacije trajala je puna
tri vikenda,zbog odmaranja i rehabilitacije dusevne linije.
Sviralo se,pjevalo se i zabavljalo se,kako nam i prilici.
 Medjutim,aktualiziracemo temu najnovijim desavanjima.
Interesantno djeluje zadnje desavanje u BiH i tamo i vamo,
te testiranja egzibicija raznih politickih elita i armija.
Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine,rat,pa sve ove godine
nasih bogatih iskustava povesce nas u jos neizvjesnija
razmisljanja u buducnost.Kako ici dalje s punim pravom.

 MOJ AHMETE.SAMO NEZNAM NA KOJEM JEZIKU TI
RAZGOVARAŠ SA SVOJIM UNUČADI.
VOZDRA CENTARFORE(ŠVEDSKI ILI
ESTONSKI).

Sa unucima razgovaram na njihovom maternjem jeziku, pa tako
kazem "Bosnisk gryta" za cripulju i interesantno, oni tacno
znaju da cripulje nema u svedskom jelovniku, jer takav ukus
svedjani nikada nece postici ni dostici. Jos jedna
zanimljivost: svo petero unucadi vole cripulju, iako je okus
sa svim mirodjijama mnogo jaci od svih ukusa svedskih jela.
A fudbala sto se tice, ja najvise volim igrati na krilu i
najsretniji sam kada usuljam go sa strane. Pitaj raju sa
kojom igram svakog petka, pa ces dobiti interesantne
informacije. Pozdrav...

Citam na webu od Komisije za implementaciju clana 152 da je
kompenzacija za one sa preko 20 god.staza je 3 prosjecne
plate na nivou Republike Srpske.Sad poslije katastrofalnih
poplava nekome je bilo receno da je kompenzacija mjesecno
preko 2 KM.Da li neko zna ili je dobio rijesenje u vezi
kompenzacije da pojasni malo.

MNOGO JE BANJOLUCANA PODNIJELO ZAHTJEVE,KOMISIJI ZA
IMPLEMENTACIJU CLANA 152 U VEZI KOMPENZACIJA.VECI DIO
ZAHTJEVA JE ODOBRENO.ALI IMA NEJASNOCA U VEZI VRIJEDNOSTI
ISPLACENIH KOMPENZACIJA U VISINI PROSJECNE PLATE,ZAVISNO OD
RADNOG STAZA.POSLIJE POPLAVA,NEKOME JE BILO RECENO DA CE SE
KOMPENZACIJA PLACATI 2.90 KM MJESECNO.DOBRO BI BILO,KAD BI
SE JAVILI BANJOLUCANI KOJIMA JE ODOBRENA KOMPENZAQCIJA DA
NAPOMENU STVARNU VRIJEDNOST KOMPENZACIJA,ZBOG OVIH KOJI I
DALJE CEKAJU RIJESENJA.
POZDRAV SVIM BANJOLUCANIMA.

Vidim da Vrbas kao pita nesto sto je poznato;
Mozes pitati direktno preko emaila, mozes sam otici, a
poslije i popiti kaficu na cetrnaestom...sve radi.

Ako nisi tamo jesi li opunomocio nekoga da primi prvo
rjesenje? Pa, onda dodje drugo za jedno 2-3 mjeseca da
podignes ono sto te sleduje, a to je jedan posto...ne mozes
nista bez komunikacije.

Ako si bio 'tehnoloski' visak--otpisi nadu od otprilike
1.ooo eurica.

Naknada za kompenzaciju za one koji imaju preko 20 godina
radnog staza je zadnje 3 mjesecne plate na nivou Republike
Srpske,a za one koji imaju ispod 20 godina radnog staza je 2
mjesecne plate i 66% od plate.To znaci manje od tri mjesecne
plate.

Ako smijem da primjetim mnogi banjalucani vratili su se s
godisnji odmora.Gospodinu 
Ibri sam izuzetno zahvalna svako vase javljnje zlata je
vrijedno.Uz zelje da nam jos 
dugo,dugo, pozivite i lijepe teme napisete.
Prijateljski pozdrav

Za komentar: 237.Kompenzacija od 1.000 EURA koje si naveo je
netacna.Vidi komentar 238 sa tacnim podacima koja dolazi sa
webb stranice od Komisije za implementaciju clana 152.

Vidim sa desne strane od rubrike zadnji broj komentara je
239,uprkos da se nalazi 240 komentara,a taj broj se ne
prikazuje na desnoj strani rubrike NAMIRIVANJE I
KOMPENZACIJA.

Odgovor za komentar 237,iznos kompenzacije od 1000 eura koje
ti navodis u svom komentaru je netocan.Tacni podaci se
nalaze u komentaru 238 koja se bazira na podacima sa webb
stranice od Komisije za implementaciju clana 152.

Sad vi  mene po starom bosanskohercegovackom obicaju
ubjedjujete da nije tacno ono sto pisem,
 
mene  tako zapalo,
bilo oko hiljadu eurica...gore dole 2-3 eurica, za kaficu.

Ima raje koja je uporno tuzavala i dobila na kraju, nakon
8-10-15 godina oko, da vam je lakse racunati,
15.000-20.000-30.000-35.000 eurica...svaka cast, isplatilo
im se natezanje za drzavom.

Odgovor na komentar 244,netocno si prikazao cifru za
kompenzaciju.Puno si pobrkao ciffre.To nema veze sa logikom.

245, stavi naocale i citaj pazljivije; 

Neka raja se tuzavala, odmah po primitku rjesenja, u roku 15
dana, znaci davne 1991, 1992, 1993, 1994, cak i 1995,
shvatas.
Neko je izgubio posao jer nije donijeo potvrdu o rezervi za
muskog clana porodice, a neki su bili tehnoloski visak.
(za tehnoloski visak nema ove druge kompenzacije)

Neka raja se ucutala, sto je i logicno, nisam ni ja, a niti
je bilo para za sudske takse.

Oni sto su tuzili sudu su ostali tamo i primali sudska
pisma, odgovarali, angazovali advokata, mijenjali advokate i
na kraju (poslije desetak godina, zavisi od firme i
advokata) su mnogi dobili tu 'vecu' kompenzaciju, ali putem
Suda i nagodbe sa firmom. 
I neka su i u zdravlju potrosili.
----
Ova druga kompenzacija je nesto malo, ali i malo je bolje
nego nista, a kad dobijes konacno rjesenje i pare, lijepo
pise na kraju da je   prica zavrsena, potpisujes da neces
vise 'tuzakati'. 
I u mene u zdravlju potroseno.

Eto ti tabiri sada.

Da li je iko pokrenuo tuzbu za trazenje nezakonito oduzetog
staza.Meni je jedan americki advokat rekao da se to moze
pokrenuti .Ako se ne dobije spor u tzv.Rs-moze se sigurno
dobiti u Sudu za ljudska prava u Strazburu jer je staz
oduzet na osnovu
ilegalnog(distkriminatosko-etnocentrickog!)akta Brdjaninove
fasisticke ideologije.Ovo pravo na tuzbu i trazenje
nezakonito oduzetog staza nikada ne zastarijeva-kako mi je
rekao ovaj vrsni americki advokat,specijalist za radno
pravo.

izvini, ali ides vise na zivce; samo pitas, a nista ne
poduzimas.

Svasta moze, samo treba srociti tuzbu pametno i naravno,
platiti onoga ko ce ti srociti tuzbu i uci u postupak.

Daj vise upamtite, ako se s nekim tuzavate morate znati
problematiku, morate uci u srz problema, broj predmeta, koji
sudija vodi, kad je rociste i mnogo toga.
---
Staro spijunsko pravilo je da ubijedis onu osobu sa druge
strane stola da ne govori istinu, a onda ce osoba da pocne
da se dokazuje, pa ovako, pa onako, pa ovaj, pa onaj,
imenima i prezimenima, adresom.

Vas zanima da li neko laze, a ne zanima vas vas predmet?
Zanimljivi ste karakteri.

procitaj broj 246, imas odgovor.
Radi sudstvo u B.L.

Staz i uplate za penziono-invalidsko osiguranje su tamo, (u
RS ili Federaciji, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji ili vec gdje
ste radili)

evidentirane za sve ono vrijeme dok ste radili, i dok je
uplacivano

(ne zaboravite da je bilo godina kada nije bilo uplata na
vas racun zbog raznoraznih politickih preusmjeravanja vasih
samodoprinosa-uplata).

Ako trazite penziju, onda trazite i odredjeni obrazac u
Bijeljini ili Sarajevu, gdje sve pise, a i obrazac se placa
nesto malo.
====
Politicka kompenzacija:

Ko je bio hrabar u toku rata i trazio svoje pravo zbog
politickog otkaza na vrijeme, tj. u roku, i ko je smio da se
usunja kod advokata u kancelariju da bi se srocila tuzba
protiv firme koja je poslusno dala otkaz svojim radnicima 

(da se ne zna ko je pomogao u pisanju tuzbe, jer je i to
bilo opasno jedno vrijeme)

taj je i uspio nakon desetak godina, u prosjeku.

Trazila se isplata prosjeka plate, godisnji odmor, topli
obrok, prevoz, spajanje radnog staza...za ono vrijeme dok si
bio na teritoriji.

Ako se nisi zalio u roku, i ako si napustio teritoriju,
naravno da nisi mogao traziti neku naknadu za taj period.

Je li dovoljno?

 

Za br 249:
-Nije odgoreno da li ikome priznat nezakonito oduzet radni
staz,ako je neko za podnio tuzbu.

de objasni kako ti je oduzet staz?

Zasto je potrebno objasnjaviti kako je oduzet staz kada ime
jako mnogo onih koji su otjerani a nisu imali staz za punu
penziju.Kada sam dobio otkaz ,imao sam 25 godina staza,pa je
nezakoto oduzeto 15 godina.Zbog oduzetog staza,mnogi si
dobili manju penziju .U USA ovakvi slucajevi isli bi i di
Vrhovnog suda.Nasi slucajevi u vezi oduzetog staza-prema
americkom advokatu (koji zivi u mom komsiluku)zreli su za
Sud u Strazburu,jer oduzimanje nekog prava putem
diskriminacije je KRIMINAL i zato on nikada ne moze
zastarijeti...

de se Ti heretik presaberi;
imas li radnicku knjizicu?
imas li rjesenje o otkazu i jesi li ga potpisao? 
Da li si se zalio u roku koji je napisan na rjesenju o
otkazu?

Kad si napustio BiH?

Ne moze nikome biti staz upisan na ruzne oci ?! ili lijepe
oci?!

Te imas 25 godina staza, te Ti oduzeto 15? Opet ne pises
kako, vec samo nesto rovaris, nista ne poduzimas.
 
Znaci, imas 10 godina staza, je li tako?
-----
 Bolan ne bio, ovdje imas besplatnih savjeta, a Ti ores
svoje, pa svoje.
Znas li  Ti koliko advokat/solicitor naplacuje za ovo? Od
$100 do $500, pa Ti sada kontaj koliko si ustedio. 

Nema nista bez cinjenica, je li jasno, konacno?!

i jos nesto, drzi se Ti americkog solicitora, on zna zakone
u BiH, aman ispod malog nokta :)
Neka Ti napise tuzbu ! $500 po tuzbi ;)
Tuzi vise..., moras imati cinjenice, i moras ici po
nadleznostima, ako razumijes rijec 'nadleznost', nema
preskakanja ustanove ;) ako razumijes ovaj znak ;)

Svako se bori za sebe, pa ko se izbori.

Za br.254 i 255.
Vi branite  sistem koji je ljude tjerao iz nacionalne mrznje
i udizimao im staz idr.Imaju cinjenice u radnoj knjizici i u
rjesenju da sam nezakonito otpusten.itd...Samo u Bosni nema
ni Vrhovnog suda vec je uvijek vladao SEPARATIZAM koji ce je
na kraju odvesti u raspad.U Bosni je separatizam opaka
bolest naslidjena od srednjovkevlja.Vidim ja ovdje
separatizam izmrdju nasih :Hercegovci ne vole
Bosance,Sarajlije ne vole Banjalucane,oni iz
Srebrenice,Foce,Vlasenice nazivaju nas cetnicima.

Kad si sklanjao svoju guzu nisi mislio na druge, neka ti
bude.

Nego, napisa li ti tuzbu ,  i k a k o   ?

Zasto redakcija ne objavi moj odgovor drvenim advokatima
koji sole pamet da u Banjaluci postoji pravni sistem kad se
zna u njoj vlada zakon aparthejda ili se pravda kroji po
onoj narodnoj:kadija te tuzi -kadija ti sudi!

Odgovor za komentar 251.Ako je covjek imao radnog staza 25
godina i napustio Bosnu,priznaje se staz koji je imao do
odlaska.To znaci za ovaj staz koji ti fali moras pravnim
putem traziti da ti se prizna ostatak 15 godina staza.Moras
isprazniti sve pravne lijekove u Republici Srpskoj.Ako je
odluka i dalje negativna ,onda imas mogucnost da dobijes
zadovoljstinu na Evropskom sudu u Strasburgu.Inace dobio si
dosta dobrih savjeta na ovoj stranici.