Nesto od mene

   

Bilo je,bas nekih svakodnevnih dogadjanja u zadnje 
vrijeme,tu kod mene,pa nikako,da slozim sta,da pustim u 
eter,taman ateriralo.
Nekad sjednem,za kompjuter,i onda,ne mrdam,od njega,ni sama
ne znam zasto,a u stari,noge mi se zaljepe za pod,ko da imam
uzemljenje,sta ja sve izgazam u toku dana.Kud ne polozih onu
vozacku,jestse kajem,aha,sve dok raja ne pocne da se zali,na
osiguranje i putarinu,a tek popravke,i onaj neon od 
cijene benzina,ja vazda cekam,onaj drugi neon temrerature,
sta cu kad sam pjesak.
Temperatura se pocela spustat,svi kazu,dosla zima,a u ovim 
mojim krajevima,ja ne primjeti,bas nikakvu razliku,od zime 
do zime,ne bi ni par suncanih dana.
Prijatelj,mi poslao neki imail,pa me pita,srce moje,kak ti 
uspjevas u toku dana da budes
majka,sestra,kci,komsinica,tetka,pisac ko 
fole,snajderica,kuharica,drugarica............ja mi uloga u
toku dana.
Malo zagalamih na voljenog,u toku noci,kad mi sutra,iz druge
drzave od njega stize mail,kako ce dan bit preljep,ak ga ja
ucinim takvim,one fore sto se salju,znate ono,po dvadeset 
komada ,salji dalje,il ces bit nesretan.
Vidi reko,dragog,sto se boji nesrece,pa mene namah na spisak
stavio,da i ja dobijem imail.
Sam sto sam,pomislila,da ce reci KRIV SAM.
Ja nikad ne govorim,da su muskarci svi isti,jer ima fora,da
zena bas nije morala sve da ih proba,da to utvrdi.
Opet,nako,ja ljuta,prodjem kraj prozora mog,a tamo sijaset 
orhideja,prelijepih iz drage mi susjedne Svedske,pa ih 
lgedam,al sta cu,zalijem ja njih,kako dragi kaze,de bogat 
Azra,ak ti nije zahmet,pazi ih,kak treba.
Sta ja znam,o orhidejama,nista,osim da su od 
njega,dovoljno,da pupaju,ko lude,nakitile se ko behar.

Jutros dodje Abir iz Iraka,dovela curice pa napravimo iracke
lepinje,leblebliju,a ja njoj ajvara serviram,ona kaze samo 
tu fale orasi,da bi bilo neko sirijansko jelo,izrednadam ja
i kupus za zimsku salatu i nafilujem paprikama,za zimu,s 
njima,ne bas puno,paprike su ovdje skupe,napravim kafu,na 
aparat,pa nas dvije,u pricu.
Nasa prijateljica,se ne javlja iz Iraka,gdje je otisla,sa 
troje djece,da proba povratak,s muzem.
Ispocetka,se javljala,sad nikom,i nikako,ni jedan telefon,ne
reaguje.
Mi zabrinute za nju,tiho pricamo,da nase dvije curice ne 
cuju,jer je prijateljicina curica,isla s njima u skolu,i one
s nadaju da ce se ona vratit.
Pricamo,i gledam,u kutijicu,u kojoj je prsten,koji mi je 
dala na dar,i sam sto ne placem.
Odem danas,na face,i postavim par zajednickih slika,nase 
djece,i zagledam,se u njih tri,po sedam godina,i sjetih se 
svog djetinjstva koje je bilo,bas puno plemenitije nego 
ovo,bez obzira na uslove,i blagostanje,i te igracke,koje mi
skoro nismo ni imali,za sta bi nam sluzile.
Kako ovdje,i danas igracke sluze za igranje,a kako je nama u
djetinstvu drug bio za igru.
Igra i igranje ,ima li razlike.Ima.
Igranje  kad se igras sa igrackama,a igra kad se igras sa 
drugovima!
Sjedim ovdje,i razmisljam,o otudjenju,o usamljenosti
uopste.
O nemogucnostima sretanja,i komuniciranja.
Razmisljam o tome,kako i djeca sa po 8,9,1o ovdje imaju 
face,i kako imaju face,da mamu i tatu zamjene,kad se njima 
ne pise,na face.............i o onoj Ljiljinoj fori,od 
malena koju pamtim.
Faca ko kaca,srijeda ko greda,ozada ko fasada!

Zamolim abir,da ostavi primjerke salveta,kojih ona ima,za 
moju malu,po tri komada,a ona me pita zasto,onda joj pokazem
kutiju,a salvetama,koje u svari ja skupljam,da moja curica 
ima,nebil ja uspjela,nagovorit,abri da ona skuplja svojoj 
maloj,pa da njih dvije,jedan dan sjednu i razmjenjivaju 
salvete!Boze!
Nedajzad iz Dervente svratio po kasete,i popravio mi 
luster,Indira iz Modrice javila se na chat,Sena iz Brckog 
ima rodjendan,Emira iz Trebinja otisla do Bosne,a Dada iz 
Gorazda svratila,sa unukom,koja zivi u Svedskoj.
Ja ako ne kupim tepih sa otisnutom kartom svijeta nece vala
niko!
Neki dan me pita prijateljica iz Svedske,zi kojeg je grada 
moj dragi,ja joj napisem IZ Hazne,ona pita,koji je to dio 
Bosne,ja joj kazem tamo kod Dulcinee!
Ne volim vise geografiju.
Mrzim je.
Ak me posluzi kakava sreca,odoh aj do Egipta,par dana,na 
obale suncane,ove zime.
Ponjecu kremu vrucu za ledja,nek se nadje,i necu nosit 
kompjuter,ne ja.
Ne volim geografiju rekoh,mrzim je.al aj cu zauvjet 
voljeti..........one listove herbarija skupljane na 
Sehitlucima,lekciju kako se mozes orjentisat po brsljenu,i 
onu lekciju o zvijezdi sjevernjaci,a kaze mi,ono je zvijeda
Danica kako Danica,kad je gluho doba noci!

I uvjek cu voljeti onu gografiju,lekciju Banjaluke,glavnog 
grada Bosanske Krajine,koja lezi na rijeci Vrbas.
I,onu planinu Begovo Brdo,odakle se je dragi spusato 
skijama,do Hazne skroz.
I sve cu voljeti,banjalucko,od kad sam do kad sam ziva.
I ovaj cafekajak.
I vas.
Poklonite mi vasu pricu,kao ja vama moju.


          Uz sjecanje na :
          Goranovu majku Maricu
          Fajkija
          Dzevada Jakupovica
          Majku Ibre Cenanovica
          Bahriju 
          Nerku 
          oca naseg Erola
      
                                     

Draga prijateljice , divna ova tvoja prica ,,, razveseli i
raznjezi ! Ziva i zdrava bila i jos mnogo nam pisala <3 Pozz
Sheki

pre,pre,pre....divno

Poklonila si nam divnu pricu...

Ni na kraj pameti mi nije da joj medim jer mi je dobra
haverica,ali to 
je jedan  mali dio"koliko ona moze da  namedi,to jest/ono 
provizorno da 
se istrese,vidim----zna to ona uraditi premda nije bila bas
plaho 
nasikirana,a i bolje je"jer ponjava bi bila mnogo ,,mnogo
duza"jer imam 
njene i pjesme koje  traju,traju i traju/mozda se i u
okvire,ali zivot 
je kratak,ostace nekom pa nek uokviruju,uglavnom"to je nesto
poput  
umjetnika koji rikne a poslije sebe nadzu porodice i
porodice jer to 
znaju uokviriti(LOVU UZETI)eto to je moje  misljenje o
neispavanoj 
AZRI/uglavnom,,,ko (panja je,tola!

Ni na kraj pameti mi nije da joj medim jer mi je dobra
haverica,ali to 
je jedan  mali dio"koliko ona moze da  namedi,to jest/ono 
provizorno da 
se istrese,vidim----zna to ona uraditi premda nije bila bas
plaho 
nasikirana,a i bolje je"jer ponjava bi bila mnogo ,,mnogo
duza"jer imam 
njene i pjesme koje  traju,traju i traju/mozda se i u
okvire,ali zivot 
je kratak,ostace nekom pa nek uokviruju,uglavnom"to je nesto
poput  
umjetnika koji rikne a poslije sebe nadzu porodice i
porodice jer to 
znaju uokviriti(LOVU UZETI)eto to je moje  misljenje o
neispavanoj 
AZRI/uglavnom,,,ko (panja je,tola!

predivno

                   QUATRO STAGIONI


Mozda necu napisati najljepsu pricu o mom rodnom gradu,mojih
sestara i 
brata,mog djeteta, rodnom gradu mojih drugova, prijatelja i
komsija al 
pokusacu,da joj s oduzim za svu ljepotu davanja,mom 
djetinjstvu,mladosti,koje prozivjeh u njoj.
Mozda necu,napisat,al vec jesam prici dala najljesi naslov
koji  sam 
mogla da smisim.

    Ovako ide prica:

Voljeh mozda najvise precice po tebi,da brze stignem,svukud
kud sam  
naumila.Onda kad sam ucila,da plivam,precicu,ispode Zelenog

mosta,ispod kuce Hajrulahovica,prema Kapidjicima,kad sam
stasala za 
osnovnu,onu kraj Vrbasa,uz prodavnicu Zoru,do garaza,pored
cetiri 
nebodera.
 I sve do mladosti,vijugavim nekim putem,imah misli,da se ko

zmija,prikradam,svemu i svacemu,sto si ti krila od
mirisa,tek 
renoviranih kuca,zemljotresom pogodjenim,koje su krile miris
svjezeg 
maltera,dok su poneki moji drugovi u razredu,mirisali
kredu,pricalo s 
o nedostatku vitamina.
U mladosti dosti spoznah tek onda ljepotu aleja,prelijepu
dugacku na 
Hisetima,cijom sam duzinom izmjerila prebrze korake,u
potrazi za 
gradom,prelijepe poglede,i susrete s licima,u susretanju.
I ona ko siroka avenija,ulica prema gradskom mostu,koji je
na sredini 
rijeke,cekao na mene,da ga predjem,i znam da sam ga zanosno
prosla 
svaki put,otkako sam na njega krocila.
Te tvoje vrbe kraj rijeke,cije su grane dodirivale vodu,i
talasale u 
njoj, u tisini,srile su mnogo toga.
Od,bacenog pogleda prema rijeci,od poljubaca,od kruha starog

nadrobljenog ribama,i skokova divnih lasta.
I,ona Emina,sto je ponosno  pojila i cekala.
I sahat kula sa kazaljkama,u opominjanju,da se ne smije
kasnit,pa ko 
da me je tjerala,jos zurnije,prema...........
Lipo,zlacana!Tvoj miris u nebu!
Divlji kestene!
Skupljan za kule,tresnuo si ga u glavu,kad se je napokon
ohrabrio na 
poljubac!
Zidine stare,ljulje klackalice,i drvene klupe ljetne
pozornice,na 
klupama,zaljubljeni.Ciklame iz Potoka,sa
Sehitluka,zanosno,pink 
cvijece.
Jugo,niz ledja,niz Vrbas,niz setnju,dah u letu.
Kisa natapusa,i mracni novembri,i bijeli decembri.
Grudvo,sledjena,klizo izostrena!
Snjesko bijelic...................na trgu bljuhavica.
I svjetla tvoja,i nakit tvoj.
I novogodisnja jelka.
Kako smo te kitili,voljeni grade,svakom svojom setnjom.
Kako smo te voljei,i kako te volimo u sebi.
Vjerovaces uvjek u to!
Ja nikad necu napisat najljepsu pricu o tebi,plemkinjo
moja.
Negdje ta slova,su pokradena,recenicenicama tim,fali 
subjekata,prezenta manje.
Fali mi tacka:
Tesko mi je stavit,negdje o tebi,zavrsit o tebi.
Fali mi uzvicnik,nijema je moja ljubav,u bolu.
Hali mi pitanje..........nit ga postavljam,nit trazim.
Kako smo te pokrali rodjeni grade,u svakom odnas djelic 
tebe,odnesen,il sacuvan dole,ne znam.
Nesto sam te malo nadomirila u ljubavi s
njim,slusajuci,gledajuci u 
njegove oci,koje su te,prolazile,i gledale,isto kao ja 
...........voljeni grade.
Tebe i tvoja cetiri godisnja doba,nadovezana godinama.
Ostaj mi u dobrom,u meni,i u svima nama,Banjaluko.
   
        

Draga Azra, da samo znas koliko si svojom rubrikom na
"Kajak" unijela svjezine, koliko emocija, koliko ljepote.
Tvoje rijeci sve kazu, najvise one kratke recenice u kojima
se svi pronalazimo. I one staze kraj Vrbasa, kestenje,
aleje, nova prijateljstva.Sve mi je poznato, samo sto sam ja
starija, i mnogo vise  sam izgubila u nepovrat, uostalom kao
vecina.
Stoga, djevojcice moja pisi, zbog sebe, a i nas koji rado
citamo Tvoje tekstove.I ne zoves se Ti djaba NEISPAVANA, Ti
ustvari dosanjavas svoje i nase nedosanjane sne.
Uz srdacan pozdrav, njezno  Te grli teta Seka

molio bih vas da napravite jednu ispravku. azra je napisala"
nerki ocu naseg erola" a treba da pise "hamdiji
 ocu naseg .... nerka mu je mati i ziva je hvala bogu.greske
se katkad potkradu. pozdrav.

Ja sam navodila.......
 (genitiv,kome,cemu)
Nerku (Nerki).mislim na A.R.Nerku Kusmica(a ne na
zenu,odnosno majku 
Erola)
jedino je greska sto sam napisala oca,trebala sam ocu naseg

Erola(A.R.Hamdiji Cehajicu)
Adi,srdacni pozdravi

azra oprosti nisam mislio nista lose.poznajem ljude,bivse
komsije smo,pa sam kontao da si nenamjerno
pogrijesila.svakako jedan veliki pozz.

Hvala ti Azra na jos jednoj predivnoj prici.Svaki put kad se
prepoznam u njima vrati me u djetinjstvo,zajednicke
nestasluke,srednjoskolske dane,izlaske i nasu sretnu
mladost.

  ZIMA

Kazu da sam djeca i budale vole zimu.
Gdje bi to,mene svrstali?
Nist nije pametnije u tudjini,da sebi uradis neg da zavolis
zimu.Tako 
je puno ima,i tako dugo traje.
Pocne polako,podmuklo,da se uvlaci u zidove,navuce neko
tmurno 
nebo,iznad glave,i jos,men najgore,ona prigusene stedljive 
sijalice,koje stvaraju sam neke konture,kad pogledas nekom
kroz 
prozor,premda to radim,tek mahinalno.
I,onda kad najavljuju snijeg,sva se zbunim strahu ljudi,kad
se 
spomene,da ce pasti taj snjezni prekrivac.
Obozavam snijeg.Bjelinu i cistocu koja pada s
neba,pahulje,sto se 
tope,na nosu,i obozavam svejtlucanje snjeznih cestica pod
ulicnom 
sijalicom.
U zimi u kojoj padne snijeg statistika pokazuje da danci
izvrse pola 
manje ubojstava i samoubistva neg inace.
Obozavam snijeg,produzuje dan,na neki nacin,inace ovdje se
razdani u 
deset,smrkne u dva popodne ako ga nema,cetri sata dana,malo
je to.
Kao sto je onaj moj drug rekao,Danska je sam zemlja za
medjeda,da 
prespava zimski san,i da se probudi na proljece..)
Mozda da,al u ovoj mojoj pernatoj jakni,ja volim snijeg i
zimu,lagana 
topla,kao jorgan,i onda,prosetam se snijegom,izvezem
sanke,provozam 
dijete,il odem do pijateljice,zatrazim njenu unuku,pa nju
provozam,dok 
oi svi gledaju u mene,otkud mi ta ideja.
Ima ovdje neki nasip,u naselju,mozda dva metra srm,sletis sa
sankama 
za sekund,pa opet gore,pa opet tako,al nasip,je dobro je da
ima i 
to,nema ovdje brda.
Ja se nekad prosetam,i trazim klizu,al je nema.
Sta ce to nekom ovdje,imaju ovdje hale,iznajmis slicurice,i

klizes,imaju za to masine........
Sjetih s nako,Milke Babovic,kako je komentarisla one prenose

umjetnickog klizanja,kad su Irina I Aleksandar Zajcev
pravili "spirale 
smrti",on nju cuva u struku,a ona sagne glavu skroz do
njegove 
slicure.
Fenomenalno.
Odemo gore,na Begovo jednom,moj komsija skijao,ja malena,al

navijam,navijam,Buha,Buha...kad Buha,se sav skrsio,i stigao
na ledjima 
do podnozja,utom,onaj drugi,iza njega,sto je trebao bit
drugi,postao 
prvi!
Ja ljuta gledam u pobjednika,dijete,sta ja znam,pao mi
komsija,jel,
.pa kako je i sam covjek,nekako stigao skijama do
mene,pogledah,ga 
onako ispod oka,ko da mi je neprijatelj.
Utom,se vratih kuci,sve se klizajuc po klizama,koje su se
sam 
nastavljale,po sredini ceste,s nekim razmacima,od pola
metra,a ona 
najduza,negdje kod Popovica.......to smo mi glacali
mi,djeca.
Nije tada bilo auta,mi to po sredini,a ljudi,navikli,isli su
uz ograde 
svakako,da se uhvate ne daj boze,ak se okliznu.
Mislim da smo gledali cesto u dimnjake,da li iz njih ide
dim:Ak vec 
nije bilo dima,mi smo zabrinuto gledali,u komsijske
kuce......cuj,vako 
hladno,a nema dima,ne lozi se,da obidjemo komsiju,jel se sta

desava,il,nema mozda sta da nalozi.
Izbacimo tepih naopacke,pa ga klofamo,na snijegu,a an
snijegu ostane 
sivilo,i nama drago,sto je tepih sad cist.
A tek prvih dana kad snijeg zafrljaca,izadjemo svi,pa se
otimamo za 
lopatu,ko ce prije razgrnut put,i malo sire.
I snjesko bijelic,ponegdje,sa mrkvom,sa loncem na glavi,a
sama 
komsinica,stojeci kraj njega zalila se mojoj majci....nigdje
mi nema 
vesnog lonca pa eto,kome to jos treba da ukrade!
Mislim da volim zimu,i zbog tog,sto se sve sakrije ispod
jakne,i 
ljudi,nekao izgledaju vise isto na ulici.
I neko su tolpiji zimi ljudi,sam se brinu za toplotu,i taze
toplotu.
I ljudi su neko smireniji,kad je zima.
Vise su u kucama,i vise posveceni familiji.
Volim zimu.
Nijedan rat nije poceo u zimu.
Sve se o sebi zamisli,na studi.
Kad sam prosle godine vidjela predio sa brdom,i
snijegom,kroz prozor 
mog voljenog,voljela sam ga jos vise.
Nekih sedam metara nasipa,u odnosu na mojih dva.
Kad se je spustao,i stigao do mene,na saonicama,stajah i
gledah ga.
Sto me tako gledas?Upita me.
Rekoh,mu,pa pamtim te jos kao curica.
Kako?
Tako,to si onda ti pobijedio,kad je Boha pao,na Begovom.
Provozasmo moju,malu,na saonicama,nakicenim naseljem te
Svedske,vukuci 
sanke i ja i on.Cutasmi u stenji,ko da sebi dajemo,neke
idile,ko 
fole,da je to,onaj predio,odakle mi poticemo.
Ima tome skoro trideset godina,kad sam ako curica
gedala,lamatanje 
popularnohg komsije,koji umjesto da stigne ak ne prvi,nije
bas trebao 
da se taj put prevne na skijama.
Mozda zato sto sam ja navijala.
Gledajuci u bjelinu snijega,kroz prozor,gledah sasvim
slucajno,u 
prozore,sa prigusenin svjetlima tudjine,ljudi koji samo
imaju neke 
konture,koje se krecu.
Rekoh voljenom:
Upali svjetlo!
Sta ti je,vidi se da si ovan u horoskopu,rece mi.
Upali svjetlo!
Obasjaj tudjinu,kao ovaj snijeg,zaboravi na racun elekrticne

struje,nikad nismo imali prigusena svjetla,svjetlili
smo,slucajnim 
prolaznicima,momcima koji prate cure,svjetlili smo zivotu!
On upali svjetlo.
Tako!
Htjedoh mu reci,kako zimu vole sam budale i djeca,al nisam.
Nisam bas bila sigurna u koju,bi me kategoriju proslijedio.
Pa sma rekla vama.
Vi cete mene bolje razumjeti.
Prepoznah rodjenog momka zadnje godine,da sam ga  kaodijete
gledala u 
njega ko u nepijatleja,prije nekih 30godina.
Kak se mi Banjlcani,sam vrtimo u krug.
Nas uvjek nesto banjalucko
chapi,iznenada,iskrsne,prosvijetli,i nikad 
nas ne ostavlja na miru.
Dragi se skoro naljutio na moju izjavi,da nikad nebi bio
moj,da nije 
banjalucanin!
Proglasava me skoro rasistom,za tu iskrenu izjavu.
U po zime.
Volim zimu, a dragi je pobjegao do Tajlanda da ugije kosti.
Ostadoh kuci,nemam potrebe,banjalucko srce toplo grije me,i
topli.
I ovo je sve napisano da i vama bude toplije.


                                Vama vasa neispavana

Toplo oko srca. Svaka cast Neispavana.

 Ne laje kuca radi sela.......


Nije on bio  nikako moj tip,hem je mrsav,skoro zgoljav,i
nekako nista 
na sebi nije imao,ni nepravilno,a opet mozes rec,da nema
nista ni 
lijepo.Nije me nikad privlacio,al sam uvijek,ak sam imala 
sansu,voljela da stanem uz njega,u nasem drustvu,zbog
njegove 
pristojnosti,u ponasanju,a i vec dobro provjerenom
informacijom,da on 
za zene nije nikako zaisteresovan,i da ne misli da se
zeni,pa sam se tek onda osjecala sigurnom.
Prepricavali smo mi zgode i nezgode,smijali,se,i sastajali,i
rastajali 
neobavezno,i nikad nismo zapocinjali,neke teze teme.
Ja kao i svaka zena,nako radoznala,a i iz nekih svojih 
razloga,zapocenem pricu,ne bil ja ko fole,nasla
materijala,da 
udijelim,koje svoje misljenje,nebil se protumacilo kao
savjet.
Moja rahmet joj dusu nana,bila divna i krasna zena,koju je
sav svijet 
u mahali ondasnoj  obozavao,i dolazio joj na savjetovanje,pa
sam ja ko 
njeno unuce,na uspomenu na nanu znala,da se malo kao
poigram,da vidim 
jesam li sta naslijedila u genima,od tog.

"Pust sad paradajz kraju"-,kazem ja njemu uozbiljena "neka
ga u 
stakleniku,sto mi vazda pricamo o
biljkama,ukrstavanjima,zaljevanju,o 
vremenu,i zubaru,sto mi malo neb sjel pa poprical,nako,o
nama?
Ne,ne,ja ti vala necu sjest,Mirso ce meni.
Sto?o,ima jedan slobodan sto,hajmo.
Ma,kakav mene bole ledja,ja stojim,ne sjedam ja,bogam,ja
ostajem uz sank.

Kako to mislis kazem ja njemu,had sjed pa cete manje
bolit,ev kako ja.
Ama,kazem,ti,necu da sjedim,lakse mi je da stojim.
Kazem,ja njemu,a sta ak te ledja bole od stajanja???
E...jesi neka,navalila,rekoh ti,takav mi je prsljen,voli da
stoji,a 
nece da se sagne,et
Mirso,de ti men bolan,rec,sto ti nejmas curu?
Sta ja znam,sto nemam,a sto ti to pitas.
Nako,pitam.
Hajd,de reci,on ce meni,sto pitas nista ti ne radis onako,ti
sve radis s razlogom.
.NIje mi jasno bole te ledja,a nemas ni cure.inace u ledja
udara 
sres,pa da imas curu sad bi mogao na nju krivicu prebacit.

Ma,nako,pitam,jel,ima ovdje u nasem selu,bar dvadesetak
cura,tvoje 
visiine,obrazovanja,tvoga ranga pa se nako,kontam,ne mogu da
vjerujem da ti se ni jedna ne svidja.
A,ne pitas se ti,svidjajam li se ja njima svidjam.Mirso ce
meni.
Pa nepitam,sta cu  to pitat,musko se  pita,znaci
vako,Mirso,teb se 
neka svida pridjes joj i 
Kazes joj:svidjas mi se.
A ona?
Pa,ona ce reci,i ti se meni svijas,il  ti se meni ne
svidjas.
Ak ti sa onom koja kaze " i ti se meni svidjas,"ostanes s
njom,a ak ti 
kaze ne svidjas mi se,ides dalje i pitas.
Ti si bas zaboravila da je ovo Skandinavija,dje prvo cure
momcima prilaze.
Au,Mirso,daj,ja cu njemu,brzo,kakava Sakadinavija,bjez,ha 
Sakndinavija,ha Panama,,musko je musko,svugdje,.kos to je
zensko svugdje zensko.
A,jel to teb neka puitala,za mene,Mirso ce meni.
Ma,reko"nije Mirso,ja ne lazem,to znas,nije,sam pricamo.
Ja vidim prica se ,da neces da se zenis,i ne moras,al sta
fali 
zensko,neko kraj sebe,u tudjini imat,pa ljepse se
zivi,jel,ionako,je 
mrakaca ovdje,zapeli smo na kraju svijeta.
E sad cu ja teb reci,imao je Mirsooooo,imao,a koga je zmija
ujela taj 
se i gustera boji,et zato nemam cure.
De bogat Mirso,ja to ne priznajem,ja kazem koga je zmija
ujela,treba mu antiserum!
Kod mene to ne pali,ujela,te au...zenska,i sad nijedna
zenska,nju ne 
moze zasjenit,nije ni jedna bolja,ma sam je ona bila za
tebe,daj bogat,gdje je kad je tako?
Ma svidjaju se meni dvije ovdje,znas,al ti necu reci koje
su.
Nemoj bogat,ja ni ne trazim,ak ti se svidjaju ti sam njih
pitaj,nemoj 
da ostane na tome,svidjaju ti,se,i ostane u tebi,i nikom
nista.
A,jel Mirso,jel se ja teb svidjam?
Ne.
Znaci,nisam jedna od tih dviju.
Nisi.
E,sad mi je laknuklo,Mirso,hajmo sad skovat plan,kako 
cemo.............
Nekako kroz picu nagovorim Mirsu,da price zenskoj,u potrazi
za antiserumom,koji kasni haman skoro desetak godina.

Malo,sam nako,stidljivo,izlazila,iz drusutva,znajuc da sam 
naporavila,nesto dobro,bar malo,pokrenula covjeka,u
razmisljanje...a on ce nako,za mnom:
A bogat Azra Ne laje kuca,radi,sela nego radi sebe! 
Doviknuh mu-Jesmo na selu Mirso,al ja nisam kuca..nego
hvataj se antiseruma,i sam znas da me jedan ovdje zove 
Anakonda.

Desetak godina,poslije,u svim obavezama,koje sam sebi
natovarila sama na glavu,stetnem Mirsu ,tu i tamo u prolazu.
Imao,je,on,nekoliko veza,al nijedan sntiserum,koji je njemu
usprican,nije bio dovoljno jak,te je ostao nezenja.
Malo,se vadio,i na uslove zivljenja,u Skandinaviji,ovdje se
svakako niko ne vjencava.

Ja,nisam nikad isla u potrazi,za antiserumom.
Vremenom,sam od sebe,otrov je izlapoio,i nije bilo vise
nikakvih tragova.
Sa svojih 48,saslusam udvaraca,o njegovoj posljednjoj,sta je
napravila,ne sa namjerom,da ga zalim,vec da se meni dadne na
znaje,sta 
Ja to,recimo neb smjela da uradim,da neb zavrsila kao
ona,bez njega.
Ja,nako,ko Mirso,nekad,pustim sve,da me osvaja,laze,pravi 
smicalice,izgovore saslusam,i covjek,se na kraju prepadne da
cu jedandan,ispalacat onaj zmijski otrov na njega.
Kako,jevec u godinama,slabo da bi mogao od gustera
pobjeci,pa se ih ne 
bi ni bojao.A,ja se sjetim,opet svoje rahmetli nane,i
prisjecah se 
svih iz mahale,koji su joj dolazili na savjete.
I jedne od njenih besjeda,uz secijski prozor;

Ja tebe mogu svjetovat,i hocu,al ces ti na kraju,svega,sama

odabrat,sta ti je radit-rece zeni,koja je imala skupljene
ruke,na krilu,zeni u brizi.
Ja,da sam s tobom,nebih dakla da me neko kroz iglene usice 
provlaci.Bolje je i konje timarit,neg s takvima divanit.
Sta ce rec carsija,zena ce,to me je briga,rece,Ne laje kuca
radi 
sela,il ce reci,dok kuja ne zamase repom nece ni cuko.
Nana,popravi svojom blagom rukom,samiju na glavi.
Zacuta samo,jos momenat,modavajuci blagu,i njeznu zenu,koja
je imala 
petero djece,i dvadeset dvoje unucadi.....
I rece sigurnim glasom,kad je vec minutu vladala tisina,
urazgovoru izmedju njih.
Eho,se odbi od vrata.
"Bruka do podne,muka do vijeka"i podignu se da digne
fildjane,govorec 
i tim gestom,da na tom njenom hastalu,kao ni na onom
zeninom,ama bas nista vise nema.
Ne valja sam ni za stolom,sjedit,rekla bi nana,u nekoj
prilici.
Te,ja,prilagodjavajuc se situaciji,odem,do obliznjeg Grila,i
stanem,da narucim pomfri.

Udje i Mirso,i stade kraj Mene.
Azra,hajmo sjest.
Bjez Mirso bole me ledja.

Ma, plovimo mi po sjecanju draga moja Azra.....i grije nas
zima banjalucka, zauvijek. I dok je tako, dobro je. 
Oko srca toplo,toplo... pa to sto je zimski dan tamo u
Danskoj tako jbeno kratak, a u Austriji maglom
prekriven....nije ni strasno:))).
Ma, nek`si ti men` tako lijepa i dobra u dusi ostala. 
Zelim ti svako dobro i sve najbolje, vazda !!!
Srdacno, tvoj Chombe.