Svako slovo ovog sna, jedan prekrasni..svaka rijec, jedna zgrada..svaka recenica,
jedna ulica… svaki pasus, jedan kvart…
Sve zajedno..jedan grad…

We have a dream…

....da jednog julskog jutra stotine auta i autobusa prelaze most na Savi..
Da se sa pjesmom i veseljem priblizavamo rodnom gradu i da oni
koji za ovo vrijeme vec dugo nisu bili, ustaju i preko sjedista pokusavaju
da se suoce sa prvim detaljima..

We have a dream..da nas je docekalo puno nasih sugradjana, koji su dosli da pozdrave, prepoznaju ili zagrle prijatelje iz ‘proslog zivota’..Da nam je grad zazelio dobrodoslicu i stavio ono sto smo trazili na raspolaganje… da smo dobili sve sto nam
treba da napravimo sedam dana onu Banjaluku, koje se bez obzira na sve,
SVI rado sjecamo..

We have a dream ...da su tu na doceku bila i djeca i da ce sresti sa djecom
s kojom je trebalo da se jako dobro poznaju…. i onda opet ispocetka bojazljivo,
a zatim igra, trcanje po Parkicu, smijeh, slasticarne, cevapi..,,pa pred kraj
mozda kruna druzenja, jedan happening u Dvorani ili u Djecijem pozoristu..

We have a dream...da nam pjesnici u Domu Kulture recituju ljubav, da nam sportasi koji nam nekoc donesose u grad medalje i radost pobjeda, prodefiluju i budu pozdravljeni od svoje publike, da nam nasi bl slikari prezentiraju svoje radove u Galeriji..da nam glumci u pozoristu prirede nesto sto ce se pamtit, da jedna dobro poznata, dusom otvorena Banjaluka sija tih dana, uz medijsku prezentaciju mnostva domacih i stranih Tv kuca..

Da cevabdzinica “Kod Muje” tih dana radi non-stop, ili ako ne izdrzi, da jedna ugovorena alternarnativa bude brda lepinja, ili kifli sa kajmakom kod Djurica, masovni
rani dorucak “na zidicu”....Da imamo svoje oficielne kafice i restorane u kojima
ce biti svima nama poznata muzika i atmosfera.. Da se jedan dan rostilji i raznjevi
okrecu na obalama Vrbasa, Sibovima ili Tresnjiku, da taj dan bude,
poput prvomajskog, ali kao zamisljeni Praznik banjalucke raje.

We have a dream.. da u Boriku ili Music Hall-u napravimo dobre zabave,
da nam dodju nasi DJ-i, pa ako bude mogucnodti, da i ja odradim jedan
dio cetvrtka za moje prijatelje i bivsu publiku Hall-a. Da u programu
bude Gitarijada na Kastelu do zore, da se okupe muzicari Basdansa,
Radia, Dinara, 27’Dimenzije, Irene, pjevaci iz cijelog svijeta,
kao i danasnji bl-bendovi, a da nam ‘after’ budu gitare
uz izlazak sunca nad Vrbasom..

We have a dream... da ce se u ponoc, predzadnjeg dana feste,
zatvoriti promet na ulici koja vodi od Gradskog mosta, pored Kastela i
Safikadinog groba do Ferhadije i da cemo zajedno upaliti bezbroj svijeca mira,
a zatim uz hor “Banjalucanki” svi zapjevati nasu banjalucku himnu
“ S vrha Sehitluka”, te tako simbolicno otvoriti i osvjetliti put Tolerancije,
jedini put koji Evropa i Svijet prepoznaju, jer svi drugi vode u suprotnom pravcu.

We have a dream da ce se pokazati volja iz naseg grada,
da ce se povuci potez kojim cemo se svi izvuci iz ove emocionalne pat pozicije,
uzrokovane prije svega ludilom i ljudskom katastrofom, pa zatim nostalgijom iz vana i apatijom iznutra. Ako samo bude malo volje, svi dobijaju, a najvise Banjaluka.
Da ce sve poceti sa jednim glasom, glasom prijatelja, poznanika, novinara,
intelektualca evropskog duha, pjesnika, prolaznika, te da ce ubrzo ideja
generalno sazivjeti. Ulog je tako mali i svodi se na zelju za kratkom duhovnom reinkarnacijom jednog vremena, vremena koje svim Banjalucanima
tako puno znaci! A dobitak je grandiozan!

Sve karte su vec rasprodane, sva su mjesta rezervisana, svi kolaci naruceni, jer..

We have a dream..a zovu nas Prekrasni ljudi.. Mi proizvodimo i ostvarujemo snove.
I ovaj cemo, ako budemo sanjali zajedno...