Na kraju cemo, ako se ne pokrenemo,  zavrsiti kao u Vendersovom filmu “Until the end of the world”. Grcevito cemo stiskati displej na kojem su se snimili nasi snovi i pitati se odakle nam samo takve ideje, i molicemo se Bogu da nam ne nestane baterija jer ti snovi su takooooo dobriiiiii.

Sta ja da kazem o dreamu kad je sve vec receno. Tacno znamo o cemu se radi i svi bismo voljeli da nam se ostvari. ALI,  koliko nas je u stanju da ostvari svoje snove?
Prema mojim procjenama, otprilike, 20%. Ostali misle da su snovi gluposti i nemaju vremena za njih.
Oni drugi nemaju novca.
I to je kao izvlakusa.
Kad smo bili mali, snovi su nam bili ovoliki  0

Sad kad smo porasli, zaboravili smo ih (“teska situacija”), pa se nismo ni potrudili da stvorimo neke nove. Tako da nasi snovi sada izgledaju ovako  O   .
To bi otprilike bilo: eto da mi je na more ove godine.

A sta se, Dame i Gospodo,  desilo sa svim onim ludim snovima za koje smo bili sigurni da cemo ih ostvariti . Rat ih je izbio, oduzeo nam deset godina i jos svasta nesto. Prepali smo se !?
Pa dajte , molim vas, pa jesmo li mi banjalucani ili sta ? Hocemo li se predati !?
Nema predaje !!
Pa zar se to vec nije dokazalo na ovim stanicama? 
Na kraju cemo, ako se ne pokrenemo,  zavrsiti kao u Vendersovom filmu
“Until the end of the world”.
Grcevito cemo stiskati displej na kojem su se snimili nasi snovi i pitati se odakle nam samo takve ideje, i molicemo se Bogu da nam ne nestane baterija jer ti snovi su takooooo dobriiiiii.

Zar nam to treba? Pa, pocnimo sa ostvarivanjima !

WAKE UP AND WORK YOUR WAY UP !

Nemojte, molim vas, da budete lijeni i da se ne borite za stvari koje zelite.
Move your ass i vi koji jos uvijek niste, prijavite se za “dream”, jer ovo je jedinstvena sansa da osjetimo koliko smo jaki. Da sami sebi dokazemo da nam nije tesko i da mozemo sve. Razmjenimo energiju, pomaze 100%. 

U prosli petak je bio Mr DJ Dario u Banjaluci. Hit stvar je bila “I have a dream”. Bilo je strasno. Mislim, bilo je super. Ja sam ponovo otkrila svoje snove. A znate kako sam pocela sa realizacijom: lijevi klik misa na e-mail (kontakt), u subject ukucate “we have a dream”, a dole navedete svoja imena. Za godinu dana ovaj “dream” ce nam se ispuniti . Za ostale moramo da se snadjemo sami. Kajak ce nam pomoci u ovom prvom. Ma ko zna, mozda nam ubrizga toliko adrenalina pa kad ih krenemo ‘samarati’, necemo se nikad ni zaustaviti.

U BL se uveliko prica o “dreamu”. Neki se nisu prijavili jer nemaju e-mail. Zato sam ja tu, zato ste vi tu. Pomozimo svima onima koji se jos nisu upoznali sa ovim ‘cudom’ koje nas danas navodi na razmisljanje, a sutra ce nam mozda toliko puno znaciti. Napisimo mail umjesto njih. Nemojte da im uskratite zadovoljstvo Jadranskog mora i raje iz BL. Nemamo  pravo na to!

Ma gdje da se nalazite, Jadran nikad nije bio blizi ! Ja ove godine idem dole.
Prvi put nakon rata. Idem malo da pospremim dok vi ne stignete (samo prasina i to sitno, nisam luda da krecim). Odoh vidjeti gdje je dobro vino. Odoh da osjetim onaj miris, slusam one zrikavce, vidim mozda  nekog  cool dalmatinca..Zao mi je samo sto moram da cekam na vas do iduce godine, ali i to ce proletiti.

VVS, Ivana
P.S.
Pripremam nastavak ove price na ulicama grada, tj. sta G.R. misli o dreamu.
P.S.1
Tek sada sam procitala ovo sto sam napisala, posto je bilo onako u ‘dahu’, iz duse.  U stvari, neki moj film, bez plana i scenarija.

 I sada se osjecam kao djevojcica iz neke siromasne  kuce koja sanja da ce iduce godine dobiti Barbiku, ali i da druge, meni drage djevojcice, ovdje i sirom svijeta dobiju istu. Naravno, i djecaci Kena. I da cemo se igrati. Na plazi. U pjesku.

Podjetinjila sam.

Mozda zato sto bi tako voljela da se skupimo. Da vas sve vidim.