Cudna je ova stranica. Ne samo zato sto je skupila toliko kvalitetnih ljudi iz naseg grada, nego je pocela polako(ali sigurno) utjecati na kompletnu banjalucku web-scenu. Listajuci druge sajtove, primjetila sam da su ‘filteri’ poceli da rade, da je sve manje i manje onih “assholes” kojima je primitivna mrznja jedini nacin komunikacije. Primjetila sam i da mnogi imaju klonove ovoga sto ja radim, pa sad svuda mozete da vidite rubrike tipa “BL Calling” pokusavajuci da na taj nacin privuku goste u neku svoju “kafanu”. To je meni OK, ono sto ja propustim, oni nece i obratno. (Zatrebace leda il’ tako nesto, pa nije lose odrzavati komsijske odnose) I tako, sve mi to ima smisla dok sam u granicama interneta, ali sam se iznenadila novinama i televizijom. Ekipa novinara “Slobodne Bosne” iz Sarajeva je dosla da napise reportazu tipa “sta ima u BL”, pa su cak spominjali i ovaj sajt, ako im i sama ideja nije dosla od nas, ali ubjedljivo najbolji su bili novinari sa HRTa. Oni su cak snimili TV reportazu i prikazali je u “Glamur kafeu”, jednoj od njihovih popularnijih emisija.
Zato mi je posebno drago da opet vidim ovu bastu i ‘barakicu’ iza nje. Nekako je toplo. Kao da je juli. I to sesti.

Eh, morala sam da se prebacim u neke druge dimenzije ovih dana, proucavajuci, po ko zna koji put, Suncev sistem i njegove satelite. Bilo mi je lakse da malo globalnije sagledam problem koji me okruzuje, pa sam, evo, konacno sve povezala i spustila se.

Jeste li osjetili proljece? Ja jesam i povratila se usput da “reotvorimo” stranicu.
U stvari, cekalo se na mene, a ja sam cekala na proljece, pa se oteglo.
Kako sam se spustila 21.3. i ponovo dozivjela onaj osjecaj povratka kuci, shvatila sam da mozda i meni nedostaje ova nasa komunikacija i ovo moje opisivanje “sta i cega ima”.

U Banjaluci je prvo proljetnje vece bilo “kick in the head”. Ujutro je pala kisa, ja mislim da okupa i osvjezi grad, onda je zasijalo sunce da nas ugrije i okrijepi, valjda, obuce nam suknjice i to, a vece je mirisalo na behar i svjetlile su krosnje tek prcovalih aleja. Ma, mmmmmmmm.
I oni kojima se bas i ne izlazi ili nemaju love, izasli su. Bilo je neodoljivo.
A onda su usljedile, u narodu poluparog naziva, “babine huke”. Sva godisnja doba su se smjenjivala u jednom danu. Ludnica, teska. Sad je hladno kao u decembru. +1C.

Pozoriste nam je, po ko zna koji put, priredilo reprize predstava iz protekle sezone, po cijeni od 1 KM i to traje vec 7 dana, a trajace jos 7 kako pise na plakatu. Cak su organizovana i gostovanja iz inostranstva, izlozbe slika, knjizevne veceri i slicno. Umjetnici uvijek najbolje organizuj dolazak i odlazak lijepih stvari, tako da ni ovaj put nisu masili, iako je u pitanju samo jedno godisnje doba. Ja nesto ovo proljece, mozda, isuvise jako dozivljavam, ali sigurno ima neko objasnjenje i za to. Pogledacu na Veneri.

U kinima smo docekali “Moulen Rouge”, koji je vec i otisao, na moju veliku zalost, jer sam bila u stanju da ga se jos nagledam, ali OK tu se trenutno nalazi jos nekoliko filmova koji nisu za baciti: domaci “Normalni ljudi” i “Bumerang”, zatim ima revija francuskih filmova u “Palasu”, pa igra “Oceans 11”, “Hanibal”, “Prvi grijeh”, “Pad crnog sokola” (Black howk down), “Vanilla sky” i “Sta muskarci zele”.

Prosle sedmice su ekoloski pokret EKO Banjaluka i ronilacki klub BUK, zajedno sa ucenicima osnovnih i srednjih skola, organizovali akciju ciscenja Vrbasa. Cak je i gradonacelnik pomagao. Sve to je bilo organizovano povodom 22. marta, Dana voda, a tog dana je u maloj vijecnici Banskog Dvora odrzan okrugli sto na ovu temu, pa su izneseni neki znacajni stavovi i planovi za ocuvanje nasih voda, kojima se kod nas ocigledno ne posvecuje dovoljno paznje u smislu ocuvanja. Nadam se da ce gradjanstvo konacno da se ubijedi da treba da cuvamo vode i okolinu uopse. Ja imam osjecaj da ljudi jednostavno nisu svjesni sta rade svojoj djeci i da se kod nas vrlo malo prica o tome.

Primjetila sam kod ulicnih prodavaca knjiga iza Boske i u Parkicu, a i u knjizarama, da je nekoliko izdavaca plasiralo na trziste “Bonton”, ove modernije verzije. Sve i jedan primjerak koji sam pogledala ima poglavlje o licnoj higijeni i cuvanju zivotne okoline. Mozda bi to trebala biti polazna tacka svakog gradjanina Banjaluke. Dakle, banjalucani, kupite sebi prvo “Bonton”, pa da se onda pozabavimo pitanjem ostavljanja kesa ili, meni neshvatljivog, istresanja kante za smece (bez kese!) kraj kontejnera, dok on jadan zjapi prazan. Vi ste sigurno oni koji lazu da im je djete bolesno kad skola organizuje ciscenje Vrbasa.

UNS GETO je u svom novom prostoru odrzao par znacajnih okupljanja. Prvo je bilo zahvaljujuci Udruzenju studenata Medicinskog fakulteta, koji su dobili sredstva za akciju borbe protiv droge i snimili propagandne spotove, koji su tu noc premijerno emitovani. Spotovi su odlicni. Valjda ce imati pozitivan uticaj. Sad se vec uveliko vrte na svim tv stanicama.

Drugo okupljanje u organizaciji UNS GETA je bio 1. Internacionalni alternativni multimedijalni festival “BL_ART”, koji je trajao od 21. do 23. februara.

Prvi dan je bilo otvaranje, zatim “What’s about me” – projekcija filma o The Nihilism Spasm Band, najstarijem kanadskom alternativnom bandu, (od 1965 god.) , a potom koncert / zvucni performans = Roughage /Zev Asher.
Drugi dan je odrzana promocija knjige “Krautrock”, autora Bore Petkovica, u izdanju UNS GETO, (CD se mogao kupiti uz knjigu), odrzana je press konferencija i projekcija filma o grupi “CAN”.
Treci dan je odrzan koncert grupe “Guapo” iz Londona, free jazz, jedan od najinteresantijih alternativni engleskih sastava. Svaka cast organizatorima!!!

U Banskom dvoru je 22. februara odrzan koncertpod nazivom “Dame pjevaju jazz”. Izvanredno i ostajem bez suvisnih komentara.

U drugoj sedmici marta je odrzan Sajam gradjevinarstva, koji je kako kazu bio uspjesniji nego sto se ocekivalo. Bilo je dosta i domacih i strnih izlagaca. Pa da, gdje bi sajam gradjevinarstva bolje prosao nego tamo gdje se sve iznova gradi.

Sto se tice kafica, moram da spomenem “Vox”, koji se nalazi na Starcevici i u kojem su svuda okacene Titove slike. Hi Hi Hi, cak i na kesicama secera ima Titov lik.

Ili kafe bar “Maraton” u Mejdanu, gdje sam ja u stvari prestala ici jer sam se prepala da cu se pretvoriti u giricu, koliko sam ih samo pojela tamo. To mjesto nikako nisam spomenula, a stvarno je originalno. Sav lokal je oslikan i opremljen u fazonu filma “Maratonci trce pocasni krug”. A jedan od vlasnika lokala je i Gogi, BL muzicar iz grupe, koja je upravo izdala album i napravili su super hit. I sad da me ubijete, ja ne znam ni kako se zove grupa, a kamoli album. Pomoc!!! Izvinite, sramota me je, ali niko mi ne pomaze, okrenula sam vec par telefona i niko ne zna, a svi znaju pjesme.Ma naslovi su tako logicni, samo ….. Nema veze, saznacemo. A super je album, podsjeca na Elvisa J. Kurtovica, a najvise mi se svidja sto dominira mejdanski slang.. Samo sto nisu “na hou” krenuli da pjevaju, dobijete pravi osjecaj raje iz Mejdana.

Naravno sagradjene su i nove zgrade, ona kod stanice milicije “Basta sljezove boje” (in prevod) je bas “istaknuta”, a moja omiljena je jedna od zutih ciglica kod “Onazisa”. Otvoreni su mnogobrojni novi kafici i slasticarne, cvjecare (koje se nadmecu u kreativnosti, sto mi se strasno svidja), pekare, rostiljnice, burekdzinice, picerije, ma sve ono sto se moze otvoriti u prizemlju nove stambene zgrade. Fino je, nema sta.I ovo bi bilo sve za ovaj put.

I cim vidim nesto novo, cujemo se, pishemo se..

Do tada, ostajte mi zivi i zdravi, ne dajte da vam neko dira vase snove i borite se za njih.

Show must go on.!
Ivana

Prethodni izvještaji