Ponekad zamislim da živim u nekom velikom sity-u, da sjednem u podzemnu željeznicu i odem na koncert nekog velikog benda, da vidim neku brodvejsku prestavu, makar “Mamma mia” ili slučajno upratim Brad Pitt-a kako prolazi pored kafića u kojem pijem jutarnju kafu. Onda se probudim u našem voljenom gradu, u mjesecu kada ni Vrbas nije lijep i kroz prozor svog kafića ugledam penzionera kako ide da štrajkuje. Dakle, novembar je..

U Banjaluci pada sitna kiša, opalo je lišće s grana, tmurno je i hladno. Grijanje hoće, pa neće, stalno nešto popravljaju, nikako krenuti normalno. U Rock kafeu se slusa Ceca Veličković i trubači. Na ulicama protesti sa svih strana.
Štrajk medicinskih radnika i penzionera su, nažalost, događaji koji su najjače obilježili kraj oktobra i početak novembra. Prosvjetni radnici se tek spremaju da zaštrajkuju 17.11. 01.
Šta više reci? Ne bih ni smjela. Samo mi je u glavi da nas jedni uče, drugi liječe, a od trećih smo postali. Ma da, zaslužili su oni to, nema šta.

Preko puta Opštine (do parkinga kod Galerije) možete da posjetite štand sa velikim plakatom na kojem piše KVIZ, i ako se pametni, onda pridjete tom štandu i potpišete peticiju.
Štand je postavljen od 29.10. do 09.11. U potpisu se nalaze: Udruženje nezavisnih stvaralaca GETO - iza kojih stoje desetine koncerata u BL, mnoge turneje lokalnih umjetnika po Evropi, razna CD izdanja i knjige, promocije, izložbe, radio program, i jos svasta nesto, Omladinski centar Kastel, NVO Mali Princ, hCa Omladinska mreža i LOS Banja Luka.
Sve su to organizacije koje rade za nase bolje danas i sutra, koje nam pomazu da se iscupamo iz blata, i treba svi da ih podrzimo, jer ko bi drugi mogao. Nema vise Titovih pionira i omladinaca, pa onda napravis zurku u MZ, svi te podrzavaju, samo isfuras znacku i knjizicu, sad se sami moramo snalaziti.

A evo kako se sad sami snalazimo:

“Ovaj letak je dio kampanje “Vratite nam prostor”, čiji je cilj skretanje pažnje javnosti na dugogodišnji i najveći problem nezavisnih omladinskih organizacija Banjaluke.”

“Za šta se borimo?” > za vraćanje objekata namjenjenih omladini, njihovoj pravnoj funkciji >> za dobijanje beskorisnih objekata koji se mogu adaptirati i pretvoriti u omladinske prostore koji će mladima ponuditi nove sadržaje i alternativu alkoholizmu, drogama i kriminalu >> za ostanak mladih talenata u njihovoj zemlji.”

“Šta se pitamo?” >> zašto naše nanormalnije potrebe na početku trećeg milenijuma nisu dovoljno shvaćene? >> zašto višegodišnji opštepriznati rezultati u radu sa omladinom (od strane lokalnih i međunarodnih struktura) nisu dovoljno jaki argumenti da bi se riješili naši osnovni problemi? >> mislite li na sutra?”
“Svakodnevni smo svjedoci propadanja raznih objekata i upotrebljivih prostora u nasem gradu, a da se pri tome odbijaju kao neosnovani zahtjevi omladinskih organizacija koje zele vratiti u zivot i adaptirati te prostore koji bi kasnije sluzili mladima u isponjavanju osnovnih potreba za kreativnim izrazavanjem i drugim korisnim radom .”

U okviru ove kampanje održaće se Koncert banjalučkih bendova , casova 20:00, dana 09. 11. 01, u MAX Clubu, (bivši XXL, Super u Boriku).

Sami zaključite dokle je došlo!!!

Nasuprot ovome postoji (jedno jedino) mjesto koje dokazuje da nije baš sve tako crno i da ima mjesto gdje se svaku noć nešto novo dešava, Kulturni Centar Fonda za razvoj kulture, poznatiji kao KIC “Davor Dujmović”. Osnovali su ga Davor Dujmović (možda nekima poznatiji kao Perhan) i Andrej Gartner (čovjek koji je poslije rata dosao iz Slovenije u BL, a koji je po Davoru dao ime centru). KIC radi svaki dan, nalazi se u prostoru gdje je nekad bio “Gem”, Dolac, super je sređen, ima velike police sa kojih, ukoliko ste član (a to nije tesko postati), možete da uzmete knjigu, CD, DVD, kasetu, strip, časopis ili bilo šta drugo što prati savremenu umjetnost, film, muziku , strip, pozorište, itd.
Na samom ulazu u klub je okačen program, a svaki dan sa sobom nosi novo dešavanje (jest da su Doors-i bili pet puta u proslom mjesecu). Svako veče se na velikom platnu prikazuje neki dobar film, ali stvarno dobar film (arhiva je “boli glava” samo treba izabrati), a do filma imate bezbroj mogućnosti da se zabavite. Hoćete li slušati muziku koja je predviđena za taj dan, nešto čitati, pogledati neku izložbu – možete čak nešto i kupiti sa izložbe, igrati se društvenih igara (kojih stvarno ima sa svih strana svijeta, samo nema karata i jamba), zabavljati se na internetu, pogledati u informatoru šta se dešava i šta možete posjetiti u BiH i šire, ili se jednostavno družiti i dogovarati o zajednickim projektima za jednim od velikih stolova, zavisi samo od vas.
Sektor savremene umjetnosti se bavi uspostavljanjem veza, promocijom, afirmacijom i edukacijom umjetnika, a sve sa naglaskom na savremenu umjetnost i njene trenutne svjetske tokove. Centar je povezan sa sličnim centrima u svijetu, program prave studenti sa banjalučkih Akademija umjetnosti odnosno ljudi koji se bave kulturno umjetničkim radom, i nema šta, mjesto je super. Totalno friendly.

I takvih nam mjesta treba, što više to bolje. Svaka čast ljudima koji se brinu da KIC radi i da jeste ono što jeste. (Jedan savjet: ni slučajno nemojte da propustite WC u KICu) .

Ono što nam ne treba jeste činjenica da se otprilike 75% omladine u Banjaluci drogira, sto lakim, što teškim drogama. Ali stvarno je puno mladih (baš, baš mladih) na heroinu. Zbog toga je pokrenuta akcija Stop droga, grad je izljepljen posterima, na lokalnim radio i TV stanicama svakodnevno gostuju ljudi koji su pokrenuli akciju, medju njima i moj skolski kolega dr Tibor Danelišen - što mi je posebno drago, i upozoravaju! U Aleksandrovcu, kraj Banjaluke, se nalazi jedan samostan koji je pretvoren u centar za odvikavanje, i ljudi iz tog centra su ukljuceni u akciju. Kazu da centar odlicno funkcionise, bez tableta, samo prirodnim putem, rad, prica, druzenje, uzajamno pomaganje, samoposmatranje. Ljudi tu dolaze iz svih krajeva bivse YU i ostaju par mjeseci, do otprilike 2 godine, zavisi koliko kome treba, i odlaze nenavuceni. Prava stvar!

Da da da, teška su vremena, svima je najteže na svijetu, niko nema hrabrosti da se pomjeri s mjesta, nema se para, “nema načina da mlad i zdrav zaradi 100 KM mjesecno” - za sebe!, strah nas je od svega, ništa nije vrijedno pažnje, daj samo da kukamo dok ne crknemo, daj da se napijemo petkom i subotom u jednoj od naših kafana do 6 ujutro, daj da budemo lijeni da uradimo nešto za sebe što ćemo zapamtiti. To je ono što mogu da zaključim nakon svih mojih pokusaja da povedem nekoga sa sobom na koncert Depeche Mode u Zagreb.
“Ejjjjjjj, sta je tebi, jesi ti normalna, pa zar u ova vremena ti razmisljaš o uživanju?” Ma ne, ja eto, razmišljam o smrti, ne želim da zaboravim rat i ne želim da mi bude dobro u životu, u ova vremena, u svojim najboljim godinama. Definitivno najbolji odgovor koji sam čula je bio: “a budale, pa bolje mi je kupiti sebi neku dobru majicu za te pare”. I ja onda kao ispadnem budala.

Vjerovala sam da cu biti jedina iz BL na spektaklu koji nam nikad nije bio bliži, ali eto, na svu sreću, bilo je još ljudi koji misle kao ja. Iskreno, nisam ni sumnjala u te ljude (svog momka prvenstveno). Bila sam neopisivo sretna kad sam ugledala ekipicu: Predrag Ćurković, Igor Crnadak i Igor Simić (jel ???), malo dalje od njih Sina Tomić. Predrag mi je prijavio da je tu bilo jos nekih (2-3) ljudi iz BL, ali ih ja ne poznajem. Nema veze, svaka čast svima koji su odlučili da odu i otišli.

Mene su danima morile misli oko organizacije. Kome da se obratim, a da me ne ismiju !, pa da organizujemo autobus. Čudna je stvar da se nijedno gore pomenuto udruženje nije usudilo da to uradi. Kazu da su procjenili da se niko ne bi prijavio, a ja bas mislim suprotno. Kad sam cula da su i ljudi koje sam srela na koncertu razmisljli o istim stvarima, bilo mi je mnogo lakse. Ali opet, nista nismo napravili. Samo smo se nostalgično prisjetili Music Halla i organizovanih odlazaka na koncerte. Šta ti je trebalo, ništa, samo dođes u Hall, pa ako imaš sreće još i osvojiš kartu na nagradnom izvlačenju. Izvuče te Šeha da ideš na koncert džabe. ;) hi hi hi

Ne znam, stvarno, da li je ta organizacija tako tezak i odgovoran posao ili smo mi jednostavno zgazeni onim opankom sto se prodaje kao suvenir u Boski ! ? Ali dok je Igora Crnadka, koji je btw portparol vladajuce stranke (ali ne SDSa, vec one druge, Ivaniceve) i od kojeg ja puno pozitivnog ocekujem, Predraga Curkovica – trenutno najpopularnijeg lika sa TV ekrana, sa najavangardnijom emisijom (talk show “Nezvanicno”), predstavnika Organizacija i štanda kod Opštine, i još puno divnih ljudi koji su oduvjek doprinosili kulturnim zbivanjima, zabavi i pozitivnoj politici, ljudi koji su se uvijek trudili da nas drže budnima, onih koji su dokazali da igraju za raju i BL, ja neću prestati da vjerujem da je BL OK i da će se za idući spektakl organizovati autobusi (plural). Imaćemo priliku da to provjerimo ubrzo, na dreamu.

Malo smo lijeni i malo u badu, ali proći će, nadam se.

Dolazi nam puno ljudi u goste, i onda se malo razdrmamo, pa vidimo da nam je u stvari lijepo i da imamo puno, samo da se malo organizujemo. DJ Dario je bio tu par dana i jednu noc je u novom prostoru Night Flight-a napravio super zurku, koja je meni bila mala priprema za koncert DM. Taj novi prostor je u suštini jedan tunel ali ga je Dario, zajedno s ljudima koji su bili tu, proširio i izbio mu zidove.

Narodno pozoriste nam je plasiralo novu predstavu, zove se “Mandat”, glumci su odlicni, ima i puno mladih glumaca sa BL Akademije, i svi su stvarno odlični, samo mi se se komad ne svidja. Uradjen je kao vodvilj, i sav mi je nedorečen, sve je “ni tamo ni vamo”. Mislim da nam nedostaje nesto malo modernije, avangardnije, apstraktnije, malo, malo drugačije.

U kinima igraju filmovi. Odbijam da ih nabrajam. hi hi

Eto, to je to u Banjaluci ovih dana

LYA Ivana

Prethodni izvještaji