I tako, ljeto nam se vratilo…

Ljeto 2001. Sunshine reggae. Malo sam se ulijenila. Onako "van fokusa", stiscem casu sa ledom u pasijim popodnevima, vegetiram. Pomislim na plivanje. Forget it. Bazeni su nam katastrofa u ovim ljetnim danima. Na Celulozinom (ili Incelovom) je voda led ledeni, na Seherovom je skoro pala greda s plafona u po bazena, pa je opasno po zivot, a u Laktasima sam prosle godine vidjela sjeno u vodi, fuj. Malo na njivi, pa u 'zenba' da se plahnu. Vrbaslijama je lako, oni ce se imati gdje rashladiti, a mi cure sto razmisljamo o potomstvu moracemo kao i prethodnih godina, na Vrbanju. Uvecer obilazim mjesta, susrecem ljude, opipavam puls dream-a. Ponekad se i nasmijem. Posebno zbog toga sto vecini raje buducnost seze do "sutra", eventualno 'sljedece subote' i kako se neko moze 'drznuti' da razmislja tako 'daleko'. Ipak, svima je jako lijepo pricati o tome, bas kao o nekom snu koji je udaljen 'just' par stotina kilometara na sjevero-zapad. Uzivam. Grudva se definitivno zakotrljala.

U drugoj sedmici juna je bila poplava. Kisa je padala od nedjelje do srijede, bez prestanka, tako da su i Vrbas i Vrbanja preplavili. Dekor koji ide uz to vec znamo. Okolo H2O, ljudi na krovovima, kamerman u gumenom camcu i 'pomoc je na putu.' Znam da su neki ljudi iz Vrbanje isli da spavaju u komsiluk ili kod rodbine koja stanuje na 'vecim nadmorskim visinama'. Kisa ne samo da je pokvarila izlaske i ljetnu gotivu, nego je donijela zmije sa sobom, pa su se neki iz Sehera morali boriti i s tim cudom prirode. Onda, Sehitluci (Banj brdo - ali raja kaze Panj brdo) su puni zmija, tako da samo hrabri, ludi i oni koji nemaju pojma o tome idu na rekreaciju ili rostilj u prirodu. Kukavice, poput mene, vikendom sjede u jednom od kafica, gdje je s jedne strane asfalt, a s druge Vrbas. Ili tamo gdje ima klima uredjaj.

Krajem mjeseca Narodno pozoriste je organizovalo svoje predstave svako vece i ulaznica je za Guinness-ovu knjigu rekorda, 1 KM. (uz to dobijes kokice, cokoladu, Coca Colu i 2 KM, ha ha ha ) Ovo u zagradi ne vazi, hi hi.To je ipak bio dobar fazon, jer oni koji su propustili neku od predstava, taman su mogli da ih nadoknade. I ja sam jednu noc otisla, pa mi je pozlilo od mobilnih telefona. A na ulazu im lijepo nacrtano i napisano da se mobilni telefoni iskljucuju za vrijeme trajanja predstave. Zbog toga vise i ne volim ici u pozoriste. Stvarno je isfuravajuce do bola. Cini mi se da se takve stvarni nisu ranije desavale. He he he, nije bilo mobilnih! A vjerovatno ni ovih, koji ih drze on za vrijeme pozorisne predstave.
Noc za pamcenje bio je party na Kuli 30.06.01, jer to je bila prava injekcija adrenalina, kako za mene, tako i za vecinu onih koje kroz zivot nosi techno zvuk. Bila je odlicna zabava u organizaciji bed@decks, ovogodisnja prva na otvorenom. Ostali smo do 8 am. Najbolje su te jutarnje scene, kad se prolazi pored pijace, zategnutih misica, a svi oni sto pripremaju svoje tezge te blijedo gledaju i kontaju u sebi "s koje su ovi planete". Inace 14. 07. ocekujemo dolazak DJ's sa Ibice, koji ce prvo svirati u Mr X, a potom se preseliti u "Pecinu" ( koja se sad presaltala iskljucivo na ovu vrstu muzike, tako da smo vidite, na putu ukidanja 'znacajnog' novokomponovanog spota u gradu)

U nedjelju 01. 07. 01. u Zaluzanima je bila trka automobila. Tane Kuvalja nije pobjedio, bio je drugi. Svi su se zacudili, navodno on stalno pobjedjuje u domacoj konkurenciji, ali i to se desava ponekad. Bilo je posjeceno i lijepo organizovano, uz neke prituzbe na travu i zbunje oko staze.

I tako, ljeto nam se vratilo… Dobila sam prijavu iz Monet-a od Ladija i Djordja da su provalili ko pise ove tekstove. Hahaha, super su! Moram da vam kazem da je Monet napravio znatan pomak u svom enterijeru, balkon je prosiren za 4 stola, borovi su porasli. Ispod terase, uz Vrbas je napravljena neka slatka kolibica, nesto skroz simpaticno sto sam vidjela samo odozgo. Tu se odrzavaju privatne zurke za stalne goste. Ja, kao nestalni gost, ne mogu reci sta dole ima! Zao mi je, ali mozda to uradi neko drugi umjesto mene jer grad je pun ljudi koji nisu vise u BL i sad dosli da posjete starce, rodbinu, prijatelje, obidju sve sto znaju. Bas je zivo. Smijesni su ti susreti, dragi i puni zivota i izgledaju otprilike ovako. Sjedis za stolom, upravo si dosao iz neke daleke zemlje na odmor u BL i prilazi ti par, staju ispred tebe i gledaju te da se uvjere da si to ti. Onda ti skocis i kazes ime tih osoba, onda oni kazu tvoje. Onda nastane smijeh, pozdravljanje, zbunjivanje (jer ne znas gdje si, u BL ili negdje tamo), prica o promjeni fizickog izleda, sta ima, razmjena telefona, "do kad si tu?" i "vidimo se onda". I tako po cijelom gradu. Meni se desilo da sam cijelu noc provela u drustvu sa jednim momkom, koji je sjedio s mojom rajom za stolom, dosao preko ljeta ovdje na odmor, mi smo se upoznali, kao nesto smo mi poznati jedno drugom, ovo ono, i ja tek sutradan skontam kako tipa znam i kako smo se nekad dobro znali.Sve je mixed-up, vise se ne zna ni ko je vani, ni koje unutra. Sta ces, to
nam je sudbina.

Za kraj moram da se zahvalim Cafe-u Kajak za "one male" poklone! Ostala sam "bez rijeci" (Seha, Gorane!!!). Jos jednom hvala, kako mi ovdje kazemo, jedinoj stranici na webu koja ima srce. Ono pravo. Banjalucko.

Svima onima koji idu na godisnji odmor zelim da se lijepo provedu, da nista ne rade, samo da spavaju i uzivaju.
Volim vas sve!
Ivana

Prethodni izvještaji