Hipici ovoga doba iz Engleske su uspjeli da nas po toj kisi malo razdrmaju ispod svog satora, na Kastelu. Vec su dolazili u Banjaluku ranije, dok techno i rave muzika jos uvijek nisu bili shvaceni od strane mjestana. Kampovali su kod Kluba 22 (prvog techno / rave kluba u BL, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma), na Abaciji. OK ljudi skroz i ludi skroz.
Onda su nam u Hallu neki drugi Englezi (Slinky) pripremili isto dobar party, s dobrim laserima, koje bismo mi vec davno imali da je bilo sve kako treba, jer We have been already in Europe!
Erupcija rock 'n' roll-a je uslijedila nakon ponovnog otvaranja kluba "Onazis", jer do tada jedino utociste za poklonike ove vrste muzike u zadnje vrijeme, Hard Rock Café, je presao na nesto drugo.
U BL se ovih dana pricalo o Jet Set raji! Svu pricu je pokrenuo Talk show na ATV-u, i svi su generalno zakljucili da Banjaluka nema Jet set, u stvari ima, ali to je samo ime jednog kafica. Ha ha ha. Smijesno mi je kako se ljudi vole sicati takvim izrazima i nalaziti u jednoj ovakvoj sredini razlog da se prica o tome. Stvarno smijesno, s obzirom da su sve nase vrijednosti pomjerene ispod 0, pa sad kad smo stigli na tu nulu, odmah krenemo pricati o Jet setu. Nas Jet set ispadose pjevaci narodne muzike i politicari! Glumci, normalni pjevaci, slikari, knjizevnici, muzicari, profesori, doktori, i da dalje ne nabrajam, sklapaju kraj s krajem i voze se biciklima ili u nekim krsnim automobilima, a o avionu mogu samo da sanjaju. Uglavnom, mene je sramota i ta prica me navodi na
razmisljanje o tome kako kako se u Banjaluci uopste ne vodi racuna o kulturi. O kulturi izrazavanja pogotovo.
Pa i Dom kulture je pretvoren u politicku zgradu, koju cuva milicija, i na koncerte, ako ih ima, ulazis na sporedni ulaz (onaj gdje se nekad islo u Jazz club), s tim da moras proci
kroz "masinu za detekciju oruzja". ??? U Domu kulture se nalazi i RTRS.
Tako, ima svasta, ali ne i mjesta nekome ko npr. svira klavir i zeli da odrzi koncert u svom gradu za svoje sugradjane. Vozaju je pola godine, ne mogu joj obezbjediti salu.
U Beogradu je svi docekaju rasirenih ruku, a ovdje ona trazi sponzora koji ce joj platiti salu. Ona nije jedina, ali ona se trudi, ostali su izgleda davno odustali, ili smisljaju bolje varijante. Vidjecemo.
Vec sam vam rekla da se puno gradi, i svasta se gradi. Na svaku zgradu koja je do sada imala 2 ili 3 sprata, nadogradjen je po jos jedan sprat i potkrovlje. Na svaku zgradu koja je imala nesto zelene povrsine sa strane, nadogradjen je po jos jedan ulaz. Na svakom parkingu u nekom naselju, izgradjena je nova zgrada. Na nekim osnovnim skolama su zablistale nove fasade, s veselim motivima, djecijim. Cak su i zgrade studentskog doma dobile drveno potkrovlje. Sve je to u redu, ali nova zgrada "u srcu
Banjaluke, ispod Starcevice " je cist promasaj. Ne da se ne uklapa, nego nam pokvari izgled grada do kraja. Pastelne boje, roza, plava, zuta i zelena, svaki ulaz druga boja, izmedju su sive fasadne cigle, bijela ograda na balkonima, a gore crveni krov. Sama od sebe zgrada je ruzna i bas mi je zao sto se neko nije pobrinuo da bar te boje uklopi kako valja. Oslobodili su se ljudi po pitanju arhitekture, previse.Trebalo bi se vise paziti da Banja Luka ne postane pojam arhitektonskog nesklada. Zenit su srusili i preselili ga kod Borcevog stadiona, a ona rusevina u centru grada ce, valjda, stajati tamo
jos jedno 5 godina dok ne naprave trg.
Ekologija!!! Ima na TV BL emisija o ekologiji. Odlicna!!! Bice sad nekih seminara na tu temu, i ocekujemo da se odobri budzet za edukativni program u oblasti zastite voda i zivotne okoline uopste, za osnovce i njihove roditelje, jer ovaj redovni skolski program, ocigledno, nije dovoljan. Logicno bi bilo da kad dodjes iz ruralne sredine u urbanu, nastavis da cuvas svoju okolinu, ali danas nista vise nije logicno, pa tako i ovo.

Primjer.Nedjeljni dan uz Vrbas, u Boriku. Bas je bilo mirno popodne, toplo, raja lagano pijucka svoje pice, ispod se skupili penzioneri, ribari rekreativci, proleti po neki kajakas, ili drustvo u dajaku, svi uzivaju, lagana muzika, idila, kad cuje se motorni camac. Ide on u gumenjaku, nabacio Tomos 18 i nekog klinca, zuuuum pored ribara. Oni, jadni, poskakase, mi ovamo za stolovima isto tako.. I prodje on do Rebrovackog mosta, tamo okrene, pa nazad, opet pored ribara. Svi, naravno, gledaju u njega, psuju, penzioneri se usutili. Grozno. Onda je pravio krugove tacno ispred nas, i to se tako nastavilo, dok svi nismo pobjegli, a on svih cetvoro djece izvozao. I jos jedan od njegovih klinaca baci kesu od stapica u rijeku.A najtuznije od svega je to da on vjerovatno misli da je Mangup. Jer ima motorni camac u planinskoj rijeci. Od 18 konja. Pardon, 19.

Danas je bas zatvoren Sajam knjiga, u Dvorani Borik. Bilo je 100 izlagaca, sa prostora bivse YU, puno beletristike, malo manje strucnih knjiga. Sve u svemu, dobro. Mada mi danas imamo dobru ponudu na ulicnim standovima u Gospodskoj i u Parkicu. Stvarno mozete kupiti sve sto vam treba, cak i na stranim jezicima. Ima i piratskih izdanja, jer cijena im je niza, ali se nadam da ce tome brzo doci kraj. Da cemo imati novca da kupujemo originale.(Najvise se volim kad sam optimista.ha ha i to kad je kisa).
.
O tragediji koja se desila u Budvi, sa nasim osnovcima, necu da pricam, svi sigurno znate sta je bilo, a ja se nadam da ce rijeci Gradonacelnika Banjaluke koji je rekao da je 'krajnje vrijeme da se zaustavi ta ljudska pohlepa i neodgovornost', stici do usiju svih onih koji "trpaju dok ne potonu".

Voli vas sve Ivana

Prethodni izvještaji