Banja Luka, septembar, weather fine
It was business as usual
In this strange town of mine
And then the circus came…..*

Jedan za drugim nestaju kulturno-istorijski spomenici naseg grada. Sto u ludilu, sto svjesno, pod okriljem nekakvog palanackog poimanja urbanizacije. Vi putnici-namjernici, ili zalutali turisti u havajskim kosuljama, sve je manje vazno ako ste ovdje, a slucajno ste zaboravili svoj fotoaparat.
Odlaze jedan za drugim, ikone naseg grada, zamjenjuju ih nova velelepna zdanja, preslikana iz bijelosvijetskih arhitektonskih brosura, beton i staklo, kojim se mozes i diviti, ali nikada zavoljeti.

Cirkus u gradu. Ne ozbiljno, ne mislim na sveopstu situaciju, nego stvarno imamo cirkus u gradu, dole u Boj’ca Hanu, pravi veliki italijanski cirkus, sa zivotinjama iz Afrike(hihihi) i super je posjecen. Relax.

Gotove su “Banjalucke ljetne igre”, gotovo “Ljeto na Vrbasu”, gotov je
Kastel fest”, mrak pada oko 7:30, prvo lisce je pocelo lagano da opada, noci su sve hladnije, kise ne prestaju, a sve ovo vjerovatno zato sto su djeca posla u skolu. Sa osvjetljenih bilborda nam se keze kandidati za predsjednicke izbore, mada meni to sve izgleda kao reklama za najnoviji cirkus. To je ono sto nam se ovih dana najvise namece, a mi, eto nekako najmanje paznje obracamo na to.


Kao sto rekoh, zavrseni su svi ljetni spektakli za ovu godinu, dobro su i odrzani s obzirom da je tokom augusta svaki dan padala kisa. Uvijek se u zadnji momenat odlucivalo da li ce se neka manifestacija odrzati ili ne. A da je bilo svega, bilo je. Sad tacno ne znam odakle da pocnem.

Kad sam isla u Gimnaziju glavna kletva je bila “dabogda ti se nagomilalo gradivo iz istorije (kod Kantarke)”. Sad bih mogla reci “dabogda ti se nagomilalo dogadjaja u Banjaluci koje nisi nikome prepricao”. Pa vi sad vidite kako mi je.**

Hajde ja cu da od svega izdvojim po nesto, jer pravo da vam kazem ni ja, a ni bilo ko od moje raje ne zna sta je bio Kastel fest a sta Banjalucke ljetne igre, kad je koji sajam odrzan itd.

26.7. je bio koncert Vasila Hadzimanova. 27.7. je bio koncert Riblje Corbe. 28.7 je bio koncert Urosa Dojcinovica, gitarista. 3.8. je bio koncert Biljane Krstic i grupe “Bistrik”. 9.8. nastupao je Vlatko Stefanovski sa Miroslavom Tadicem. Bila je to promocija projekta “Krusevo”. Dakle samo dvije gitare, otvorena pozornica na Kastelu i uzivanje. Vlatko je rekao da mu je to u ovoj sezoni bio najbolji koncert, uprkos hladnoci i vjetru, raja je mirno sjedila na mokrim klupama i uzivala u muzici. Bilo je fantasticno. Jos je bila i promocija neke votke, pa su besplatno podjelili svima velike case pune “plave cuge”. Neki koktel s votkom. Vlatko i plava cuga, noc za pamcenje. Posebno sto sam sve do pocetka koncerta cekala da mi se javi Hinda, kojoj se isto tako islo na koncert, ali nije me stigla nazvati. OK, dva dana poslije smo bile skupa u “Kastri” na koncetu jedne danske grupe, nesto kao Shade, bilo je divno, a ime grupe bi mogao jedini da zna Zabac, brat Amre Metic, jer se prethodnu noc s njima zacugao u KICu. Sad nek se ne ljute oni sto nisu bili na dreamu, ali moramo malo interno. Hinda je samo prokomentarisala “pa dosao covjek na godisnji u BL i morao upasti u pricu s dancima”. Zabac, ako ste i dalje u kontaktu, pozdravi muzicare, reci da su bili super i de pitaj ih kako im je ime grupe, molim te.

19.8. odrzan je rok koncert “Iznad istoka i zapada”, projekat koje je uradjen jos prosle godine po tekstovima Vladike Nikolaja Velimirovica.

31.8. koncert Dragana Stojnica, na koji nisam isla, ali znam da ga neki vole slusati, pa eto da spomenem.

1.9. koncert grupe “Balkanika”, hora “Jedinstvo” i Gudacki orkestar Banja Luka.

Znam jedno, da su “letne” igre zatvorili mnogobrojni trubaci koji su ovdje postali izuzetno popularni nakon filma “Podzemlje” i nema vise slavlja a ne zatrubi truba. Dakle, ta dva zadnja dana ulice su bile pune trubaca i kulturno umjetnickih drustava. Dvije veceri su na Kastelu bili okupljeni svi banjalucani i uzivali u tim ritmovima.

Naravno da je tu bilo dosta dobrih techno i house partija, njih ima stalno, svaki vikend, s tim da su se sada sa otvorenih prostora preselili u klub “Boomerang”.

Kolone automobila su proslavile pobjedu Jugoslovenske reprezentacije na SP u kosarci. Zlatna medalja se cekala na novom (konacno) trgu ispred Boske, gdje je bio postavljen veliki ekran. Naravno i kafici su bili puni i svi su samo cekali taj zlatni kos. Onda je nastala ludnica do nekih 5 ujutro. Kolone automobila koji sviraju i prolaze kroz park Petra Kocica. OK veselje, ali voziti po parku je stvarno fuj. Kao u jednoj pjesmi Azre “obicno razbiju sva ogledala, da ne ostane ni pomen na ljepotu”, te tako i ovi banjalucki navijaci od silne srece porazbijase grad tu noc.

I dok se u cijelom svijetu renoviranjem pokusavaju spasiti kulturni spomenici, kako bi se grad imao cime pohvaliti, u Banjaluci se isti ruse. Prva sokantana rusevina ovog ljeta je bio Mali stadion Borca, kod hotela “Bosna”, druga je stara zeljeznicka stanica u Budzaku koja je bukvalno srusena preko noci. Rusiti i graditi nesto novo je danas stvar bez koje, izgleda, banjalucki gradski oci vise ne mogu da zamisle svoj radni dan, naravno, ne pitajuci gradjane ili nadlezne institucije da li je to uopste potrebno. Da je bilo krajnje vrijeme da se izgradi novi trg ispred Boske, to je tacno i za to im svaka cast. Eh, samo jos da su izabrali nesto vedriju boju… Kao da gradjanima nije dosta sivila svakodnevnice!?! Posjekli su i drvece ispred, stavili nove bandere, tako da smo dobili na prostoru, cini mi se.

Kako je krenulo Turisticki savez grada ce vjerovatno u bliskoj buducnosti biti zatvoren kao institucija. Zavod za zastitu spomenika se, ocigledno, nista ni ne pita ili jednostavno nije zainteresovan za posao koji radi. Ako prvi banjalucki stadion i jedna stara zeljeznicka stanica nisu spomenici kulture, ne znam sta je. Jedina osoba koja je pokusala da se izbori za ocuvanje stare zeljeznicke stanice je direktorica danasnje Galerije umjetnosti, Ljiljana Labovic, trazeci da joj bar ostave stubove, koji bi ih kasnije rekonstrusisali pokraj danasnje Galerije likovnih umjetnosti (inace prve banjalucke ZS).

Sajam kozmetike je trajao dva dana i odrzavao se u Domu kulture (14 i 15.09.). Organizovala ga je Djurdjica Golic, poznata banjalucka kozmeticarka, a na sajmu smo imali priliku da vidimo sve vodece svjetske firme iz ove branse. Takodje su organizovana predavanja lokalnih i inostranih strucknjaka, a najvise paznje su privukla predavanja o plasticnoj hirurgiji. Bas me cudi.

Nakon toga je od 19 – 22.09. u sportskoj dvorani “Borik” odrzan sajam knjige, opet sa izdavacima i prodavcima iz cijele Evrope. Mogli smo naci najskorija svjetska izdanja, kako na nasem, tako i na engleskom jeziku. Super posjeceno.

Sto se tice izlazaka, stanje se malo promjenilo. Po starom pravilu, svake dvije godine se mijenja najpopularnije mjesto, te je sad ponovo izuzetno posjecen “Tilt”. Vikendom tamo gostuju popularni muzicari iz ex YU u kojekavim varijantama, (npr. grupa “Kerber” i pjevac iz “Smaka”, itd.). Od r’n’r kafana mogle bi se jos izdovjiti “Castra” i “Onazis” btw. “Onazis” je proslavio dvije godine postojanja i tom prilikom organizovao gostovanje svih lokalnih r’n’r bendova.

Bubnjare mozete pogledati i poslusati najcesce u KICu. Inace, tematske veceri se najvise organizuju tamo i u “Castri”. U “Kajaku” je nakako opao posao. Mada, sad kad dolazi zima, vjerovatno ce se i gosti vratiti unutra. “Monnet” uvijek isti, standarno kvalitetna usluga i gosti. “MrX” je uveo dnevne “happy hours”, jeftinija cuga i obavezan DJ. Nesto slicno pokusavaju i komsije iz “Flash”a. “Vegas”, “San Remo”, “Arija” i ostatak parkica takodje imaju standarno dobar dnevni i vecernji posao. Od restorana, primjecujem da je “veseli” meksicki kod kina iliti bioskopa “Kozara”, hihihihi, najposjeceniji. Cini mi se da je cak i jedan taksi tamo stalno na ceki.

Takozvane “poslednje sanse” su i dalje “Dal Capo”, “Hanioti” i “Hard Rock”.

Tamo i dalje tuku narodnjaci, samo za razliku od prve divje u trecoj kafani je puno klinaca. U Rocku jedino prva tri dana u sedmici mozete cuti i nesto dobrog starog rock and rolla.

Klub “Geto” je za 26.09. najavio najveci skup hevi metalaca ikad odrzan u BL. Dovode 2 HM grupe iz Njemacke, jednu iz Ceske i domacu “Interfektor”.

Fond za razvoj Kulture organizuje koncert banjalucke grupe “Jubbooko Sa Negrass” (promocija prvog albuma) u Djecijem pozoristu, 28.09.'02 u 20:30.

Naravno, jos je puno mjesta na koje se izlazi, to sigurno znate, ali ja sam samo navela ona na kojima sam skoro bila.

Mladi istrazivaci” su se bili izborili da 22.09.2002. bude dan bez automobila u gradu. Tu nedjelju su organizovane biciklisticke trke kroz Banjaluku. Jedina stvar koja nije isla u prilog je bila kisa. Sigurno bi bilo vise pjesaka kroz grad.

Kad sam kod pjesaka, tamo na tranzitu kod Starackog doma se gradi nova pasarela. Da, bilo je krajnje vrijeme. Kako sam procitala u knjizi gostiju komentar da se BL izgradila, moram vam jos reci da je kod novog zanatskog centra (iza starog), tacnije kod kafica “Topolino” sagradjena nova gala zgrada sa apartmanima za poslovne ljude. Inace, sagradjeno je puno motela tipa “bed & breakfast”.

Povratak stanova, a to mnogi znaju boje od mene, ide dosta dobro. Takodje sam primjetila da na ulazima cesto stoje oglasi za prodaju i kupovinu istih.

U Gospodskoj se samo zatvaraju i otvaraju veliki butici. Jos malo, pa nece vise biti Gospodska, nego Talijanska. Najvise mjesta zauzimaju cipele i to ove spicaste, po mogucnosti da vuku na kaubojke.

Renovira se kino “Palas”, a to me podsjeti da vas mozda zanima sta igra trenuto od filmova. Pa ovako:

Stuart little 2”, “Austin Powers – Goldmember”, “Svi nasi strahovi”, Sve o djecaku”, “Dosta je bilo” (sa J. Lopez), “Duh divljine” (animirani), “Brendan i Trudi” i “Musketar”. Ako niste za film, onda bar prodjite kroz kino, sigurno cete sresti neku poznatu facu za sankom.
Narodno pozoriste je ponovo pocelo sa predstavama, ovaj vikend su igrali predstave iz prosle sezone “Pigmalion” i “Kokoska”. Uskoro ce biti i premijera, tako sam cula.

Dragi moji, to bi bilo sve od mene za ovaj put.Uh, sto sam se raspisala,hihihi

Voli vas i ljubi, uvijek vasa
Ivana

* Gabriel-Jungic
** Sejo M. – tisina!

 


Prethodni izvještaji

 

 

Copyrights by Cafe Kajak 2001-2003. All Rights Reserved.