+22 celzijusa u Banjaluci. Ludjacki vjetar koji nosi sve pred sobom kao da mi odnosi misli daleko odavde i ostavlja ih u jednoj mirnoj uvali tamo negdje na moru. Stigne li i do vas i odnese li vam misli na isto mjesto, bice zurke. Jedva cekam “dream 2003”.
Jeste li glasali?
Ja znam da nas dobar provod i druzenje ceka 100%, ma gdje bili. Ne bismo se trebali isfuravati ukoliko ne pobjedi bas nas izbor. Vjerujte, vi koji cete prvi put doci, mjesto uopste nije bitno. Ionako cemo biti najbrojniji i najzapazeniji u Parkicu (ako bude bl) i naravno, ako bude More, riva ce izgledati kao Parkic i sve ce biti prekrasno (kao sto smo i sami) i to od svitanja do svitanja. Ma sta radili, ma sta mislili, nemojte da ne dodjete. Nemojte molim vas, pogrijesiti u julu 2003.

Banjaluku bih u zadnje vrijeme opisala kao grad u pubertetu. Stalno se mijenja, fizicki i psihicki.(nas cuveni “fizicki i psihicki) Dakle, kao sto sam vec ranije spominjala, izgradjen je novi trg ispred “Boske”, sa interesantnim niskim svjetiljkama od metala (kao rosfraj, izgleda plemenito i kvalitetno, valjda su “odrijesili kesu”), posjeceno je staro i posadjeno novo drvece, koje je zasticeno resetkama. Onaj dio koji nas vodi do pijace je posebna atrakcija. Napravljena je dugacka fontana, a svud okolo su klupe. Za ekipu na rolerima je posebno dizajnirano jedno brdasce, radi ubrzanja (hihi), a na brdascetu su takodje klupe.
Sad je taj dio postao glavno okupljaliste skolaraca, djecice, slucajnih prolaznika, penzionera koji idu s pijace i naravno rolerasa koji su vec par godina stalno tu. Betonski dio klupa je bordo, a drvo je u prirodnoj boji. Izgleda toplo i primamljivo, pogotovo kad je suncano. Doduse, kao i uvijek, nasi sugradjani imaju tako tipicno nerazvijenu svijest o cuvanju ovakvih odmorista u gradu, pa su klupe vec isarane markerima, a vi, ako hocete, mozete sjediti samo na naslonjacu klupe, jer su otisci blata sa cipela uredno oslikani na samoj klupi. Najvise paznje ipak privlaci taj crni monument pored legendarnog sata na kojem je jos od ’69 stalno 09:11. Naime, ima taj neki spomenik od crnog mramora, a bandera od sata vise nije uspravna nego je cik-cak. Simbolizuje propadanje. ???? Ne znam sta da kazem?. Jos nisam cula niti jedan pozitivan komentar na ovaj “nadrealizam u dekoraciji”.

Kad sam vec kod “Boske”, ona se sva rasparcala na privatne firme (cak dvije banke imaju svoje ekspoziture). Trenutno se renovira supermarket u podrumu. Novo kino “Palas” je stvarno bum, tako da konacno imamo i kino sale po svjetskim standardima. Taj sam centar , kako je okarakterisan, konacno je dobio svoje znacenje i funkciju.

Ritam grada… kao i obicno: jutarnja trka, podnevna kafica, poslijepodnevni obilazak prodavnica koje nicu “kao gljive poslije kise”, pa vecernji izlazak. Radnim danima, bez obzira na sve, kafici su redovno puni do nekih 23 casa. A onda dolazi taj “cudni” cetvrtak i neobavezni izlazak, koji sve cesce probija termine radnog dana, pa se ostane i do 3-4 ujutro. Onda nastaje ludnica za vikend. “Svak’ svoje zna”, stara narodna, pa tako narodnjaci na jednu, rokeri na drugu, a rejveri na trecu stranu. U svakom slucaju, vece je ispunjeno. Interesantno mi je bilo kad sam cula da je kafe “Borik” pun raje, jer tamo bas nikad ne svratim, ali znam sad i zasto je pun. Dovoljno je da jednom upadnete i da vas s vrata doceka neodovljiva Imelina provala, neobavezna i prijateljska atmosfera, pa da se onda iz dana u dan, noci u noc vracate tamo.

Renoviran je klub “Castra”, samo jos nisam stigla otici, kazu da je super, ali imam dogovoren izlazak za sutra tamo, pa cu vas izvjestiti iduci put.
U “MrX”-u je postavljena izlozba slika prve generacije banjaluckih diplomaca. Ana, Boris i Zvjezdana, izlagaci, su se potrudili da naprave odlican party povodom otvaranja izlozbe, a sam “X” nikad bolje nije izgledao J.
Na prozoru kafica “Molos” sam skontala plakat koji najavljuje gostovanje jednog naseg banjalucanina koga svi znamo kao Cakija iz “Radija”.

Naredna sedmica ima radni naziv “Fashion week”. U stvari otvorenje je sutra, subota 16.11., u novoj Zeljeznickoj stanici. Usput, sve revije ce biti odrzavane na tako nekim neobicnim mjestima. Samo sto ne znamo koja su to mjesta, jer su organizatori odlucili da malo vise sute o tome, a malo manje pricaju. A sto se tice modnih kreacija koje mozete da kupite u banjaluckim prodavnicama, ukoliko ne volite smedju boju, nemate razlog ni da se zanimate za njih. Uglavnom je sve stereotipno, smedje ili drap, s leopardom i resama. Cast izuzecima.

U toku je “Festival narodne, gradske i zabavne muzike”, u organizaciji RTRS-a. Ova najveca manifestacija te vrste se odrzava u sportskoj dvorani Borik, a ucestvuju izvodjaci kako iz cijele BiH, tako i iz Hrvatske i Jugoslavije, tako da je nebo iznad Banjaluke puno zvjezdica sa estrade.

U klubu “Boomerang”, u subotu, 16.11.`02 gostuje Avdo dj Red /different style/, a domacini su Damir Plicanic i Eddie Ladjarevic. Bice promovisano i novembarsko izdanje casopisa “Urban bug”, koji prati desavanja u BiH. Naravno imaju dopisnika iz BL, na nase veliko zadovoljstvo.

Mislim da kino scena pokusava da prati svjetska zbivanja, s dodatkom domacih filmskih ostvarenja, pa tako u kinu “ Palas” mozemo pogledati domacu komediju “Mala nocna muzika” i sf triler “Motmanovo prorocanstvo”, a u multipleksu “Kozara”, redom:
- “Monsunska svadba”, romanticna prica
– “Suvisni izvjestaj”, sf triler (Tom Kruz)
- “Moje grcko vjencanje” , komedija godine kako kazu,

- “Mrtav ladan”, domaca komedija
– “Petar Pan (2) / U Nedodjiji/”, crtani film

Dalje, zadnje sto sam posjetila je bio koncert jedne veoma ozbiljne BL grupe, “Revolt”, koji su organizovali povodom 7 godina postojanja, u prostoru UNS GETO u Novoj varosi. Btw. “Revolt” najavljuju novi album, drugi po redu. Na koncertu sam primjetila puno mladih ljudi, neki su vjerovatno i prvi put u zivotu izasli u grad. Ono, gledaju okolo, bojazljivo se krecu u ritmovima, nespretno puse cigarete i piju pivo, ali znaju sve pjesme “Revolta” i na prvi rif skacu u sutku sa malo starijim fanovima. Mene UNS GETO podsjeca na Sebastijan ili KSET, tako neki klub. Dobro je.

Imali smo koncert Gorana Bregovica i njegovog “Orkestra za svadbe i sahreane” u dvorani Borik. Bila je strava dobra zurka u Music Hall-u, jos jedan Lucky Strike Clubbing, sa go-go plesacicama, hostesama, nagradama, gostovali su “Speed Limit” iz BG, koji sviraju house music na basu, dva bubnja, gitari i sintu, a cura koja je pjevala je bila poseban slatkis. Nesto do sada nevidjeno u BL. Bilo je prepuno i predobro. Naravno da su bili prisutni i DJ’s, cak jedan iz Londona.

Eto, nadam se da sam uspjela, koliko-toliko, da vam prenesem atmosferu odavde. Zelim vam ugodan ovaj novembarski vikend i sve ostale do naseg susreta.

Ne zaboravite Juli!

U svakom slucaju, pisem ja vama, mislim na vas i sve vas volim.

Ivana

Prethodni izvještaji