Sve je lakse. Proljece se uvuklo u grad i to snazno,
kao da zna da nam je zima bila duga i hladna.
Sada se lakse dise, sada se izlazi cesce.
Gdje a gdje? Svako prema svojim zeljama,
image-u, mogucnostima.
Mi smo “kod Ljevara”..
Kazu, ako ne mozes da nadjes Banjaluku, navrati do kina...
Sjecate li se starog * KINA KOZARE*? Teta Hela je radila
na blagajni
(Djovanijeva mama).Voljeli smo ici u kino.Tada nije bilo videa ni DVDa.
Jedno kratko vrijeme je i stara basta radila,pa smo za ljetnjih veceri
mogli da
uzivamo na drvenim klupama :)Ah, bilo je tu duse..!!A,onda je sve zamrzlo.
Sve dok JEDAN COVJEK I JEDNA ZENA (nije u pitanju film Kloda Lelusa),
entuzijasti-nisu donijeli odluku da svoje snove (I have a dream,kao
i Seha i M.L.King)
pretvore u ideju,pa u cilj!
Dati BL, ponovo,kino,ali ne bilo kakvo vec najbolje, multipleks,kakav
samo ZG,
na ovim prostorima ima- sa puno sala,velikim ekranima,klima uredjajima,
dobrim zvukom i grandioznim poduhvatima,premijerama sa glumcima i reziserima...
Pocelo je,kako se sjecam(Bole,koji je od prvog dana tu nas je obavijestavao)
sa malim krugom Banjalucana koji su uvidjeli da
Ljevar i Aida nisu pobenavili,kao sto su ostali mislili(Vesna Koturka,
Goran i Olja,Bole i Sonja,Rile,Cuka..).Nije ovo nikakva reklama,jer
oni ni ne znaju da ih spominjem, vec uvod u PROSTOR naseg mjesta, o
kojem zelim da napisem par rijeci.
Nase mjesto,ponavljam,kao sto su prije bili BULJONI,CANE,BISIC,KOD
AKE...Lijepi trenuci nostalgije i proslosti,ali i sadasnjosti.
Dakle,u sred tog kina,kao Travnik,na raskrsnici puteva
kod Andrica,ovdje je jedna mala, malesna sobica,vise hodnik u kojem
su postavljena 3 stola i sank i stalna postava nas,ostavljenih na marginama
svijeta. Mi je zovemo “Kod Ljevara”..i to je nas café.
Banjalucki Café!!
Tu cujemo sta se desava VANI,ko je gdje,kako zivite,s
kim ste.Nismo ni mi dugo
znali za Kajak. Prezivljavali smo vase bolove,tuge,radovali se vasim
sretnim trenucima i nije bilo vazno da li vi to znate ili ne.
Ne moze svako da dobije vizu i ode u posjetu.Ostaje nam
da cekamo
u nasem prostoru, gdje vam se,ljeti,obradujemo iako ne prilazimo uvijek.
Mnogi od nas, poznavali su vas iz vidjenja.Ali,ako smo par sati tu i
pojavite se,
past ce i zagrljaji i poljupci(nakon par pica, kocnice se opustaju,zar
ne?:) )
Taj sretni kutak vodi Brane Joldzic.Uvijek prisutni su
-stalna postava i gosti,
koji se smjenjuju(ponekad znamo ostati citav dan):
Todor,,veliki covjek za sankom Neba Kasalovic,
Koki i Teodora,Bole slikar,moje zene-Dragana,Ranka,Sonja,Goca,Rada,pa
Carli,Miki,Maxo,Radenko Kesar,Zdeno Knezevic...Kad dodju: Hela,Vlado
Baosic,
Seka iz Banjalucanki,Rusmirina braca-Ado i Samir,Roki,koji donese hrpu
novih viceva,Semara,Serpa,kum Goran....Ma,do sutra bih mogla pisati..
Vidimo se, je li ,ovo ljeto?
U Istri ,ali i u nasoj Banjaluci
Znam da ima nemira u vama,kod nekoga i sumnje.I sve razumijem.
Samo zapamtite da postoje ljudi u ovom gradu,
koji vas cekaju i raduju se susretu s vama.
Vasa Olgica (i Ivana)