Banja Luka, 1. august 2002

Dragi moji,

Molim vas da se ne ljutite na mene, jednostavno nisam mogla da vam pisem i da se javim. Razlozi vise nisu bitni. Tu sam, s vama, cijelo vrijeme i stalno mislim o vama.

Ovaj put cu da budem retroaktivna tokom cijelog mog javljanja, jer sav moj zivot ovih dana je upravo takav. Naslov ovog javljanja je Juli-retro. Jednostavno, stalno imam te flash back-ove, nikako se vratiti u stvarnost. Iz jedne BL dodjes u drugu i sve ti se umiksa, tako fino, da nemas pojma gdje si, s kim si, odakle si. Pa onda pocnem pozdravljati ljude na ulici. Ajoj.
Vidim ja, prvog, Sehu, razmahala se kao blesava, trcim za covjekem, puknem ga po ramenu u stilu “kome ti pricas da neces doci u BL?”, blijed pogled. Kakva provala. Drugi dan prilazim malom Kenanu, ispred moje zgrade, da pitam, ovaj put obrnuto pitanje, “gdje je Sejo?..tata…”, a mali nista ne konta. Oups. Vidim Sanjina i Marketu i kontam “o kako se samo opet provaljujem”, kad !@!! prilaze mi ljudi. Stvarno su to oni !?!
Ne mogu da dodjem sebi. Bili smo onda jedan dan, poslije, na kafi u “Skautu”. Bas je bilo dobro, ispricali smo vise nego u Rapcu. Cini mi se da bismo sjedili cijeli dan, ali je nasa najmladja ucesnica, Hana, bila kao svajcarski sat (tako Marketa kaze) i probudila se, pa smo se morali rastati. OK. Nisam luda zahvaljujuci Sanjinu i Marketi. Hvala. Dobar mi je prosjek. Za sada. Prolazim pored Monnea i iz auta vidim Svemira, svirnem da pozdravim ostalu raju, ali se ne javim Svemiru, ono extra, jer kontam da jos jednom imam problema s mozgom, medjutim poslije cujem kako je on fakat tu. O neeeeeeee. Izgubljena sam totalno. Izlazim iz shoping centra Zenit i hooop ravno na Drazena (Volim piti i ljubiti) s djecom i psom. Sad ja tu vec ubacujem elemente bajke ili boje receno basne. Jel Baza postala pas?!? Misli lete kroz glavu, stojim kao ukopana i onda se sa njihovih usana razvlaci osmijeh. Uh, dobro je. Spasili ste me. Stvarno vi. Samo sto Baza nije bila onaj pas, na svu srecu.J Zao mi je sto nisam vidjela i Bazu taj dan. Elviru i Seju sam isto tako srela par puta, navece. :) Anisa i Mirso u “Moneu” ???!!!, ziva provala, pa mi poslije neko rekao da je Ines tu, pa sam ja mislila da sam ih stvarno vidjela. Ma haos. Nista ne kontam.

Jedino sam bila sigurna kad sam srela Nadu. Ne znam kako, valjda sto sam upravo pricala o toj ekipici koja je isla na Plitvice isti dan kad i ja, pa se na zalost nismo gore vidjeli. Ne znam zasto, ali bilo mi je normalno kad smo se srele. To je bio prvi susret “zaprave”. Poslije su uslijedili ovi ostali. A inace, mislim da su moji problemi poceli onu prvu noc kad sam stigla iz Rapca.
Po dogovoru sam trazila starog opasnog aligatora, Jufku, po Hard Rocku, onu noc kad sam stigla u BL. Nisam ga nasla (aligatorska posla), a tamo je zivi krkljanac i ne moze se prolaziti, a komoli da dodjes do sanka po cugu (svi mi volimo piti, pa onda tu nemam sta puno objasnjavati zasto ne volim takve guzve oko sanka). Tako sam odatle nagulila na Lucky Strike party na Kulu, (joj reklame), jedva stajuci na nogama, …, potom sam oko 6 ujutro pukla srednju cevapa kod Gradskog mosta (za upis) i od tada mi se desava da na nekim neznanim licima prepoznajem vas “prekrasne ljude”. Mozda su mi nesto nasuli u pice !?! Mozda da sam se vidjela sa aligatorom, mozda, mozda ne bih sad imala problema. Ali, neka nisam, ovo je bas dobro. See you later alligator :).

Svi me, redom, pitali za Rabac. Kako je bilo, koliko ljudi, sta smo radili, kako ko izgleda…. Svako ocekuje da cu nabrojati njegovu staru raju, tj. sve one ljude s kojima su se ljudi koji danas zive u BL prije rata druzili u BL. Naravno da to nije slucaj sa svima, ali dosta ih je pitalo za prava imena, odnosno za ljude koji su bili u Rabcu. Meni je stvarno tesko da nas sve nabrojim, pa sam svima rekla da posjete stranicu i pregledaju slike, tako je najlakse, koliko toliko, pribliziti “dream”, bez puno price. Sve ljude ne mogu nabrojati. Jedino da nosim sliku sa sobom i budem sigurna da nisam nikog izostavila. Moji odgovori su sigurno sturi, jer ipak je to sve tesko prepricati bez da izostavim sve bitne detalje. Mozda izgledam smuseno, ali hajte vi meni recite sta da kazem. Meni je, jednostavno receno, bilo super i steta je sto mnogi dobri ljudi koji danas zive u BL nisu dosli. Mislim da su propustili jednu veliku stvar i jedno prekrasno ljetovanje. Isto tako mislim da je vecina raje toga svjesna, neki su to priznali, neki nikad nece priznati, ali ja se iskreno nadam da ce na iduci susret doci jos neko iz BL, da se ne ponovi slucaj kao onaj dan na plazi ispred Kurjakove pecine.:) Stvarno nas puno vise treba osjetiti i dozivjeti “dream”. Ja se osjecam kao dio jedne velike sretne ekipe u kojoj je svako od nas velik i sretan covjek iz kojeg izbija samo pozitivna energija i dobre vibracije. Jos uvijek se budim i voljela bih da me ta faza drzi sve do sljedeceg “dreama”. Iako sam se mozda prvo igrala u pjesku na igralistu ispred Kajaka, pa tek onda, nesto kasnije dosla kod vas i druzila se.

Hihihihi, da, znate kako je smijesno kad sad cujem neku pricu o vama koji ste bili na dreamu od nekog iz vase raje odavde. Necu nikog imenovati, sve price su odlicne i nisam cula ni jedan jedini trac do sada. To su stvarno provale, koje mi daju jos jasnije slike o svima vama i samo potvrdjuju da sam ove godine stvarno imala cast i zadovoljstvo da budem na moru s najboljom mogucom ekipom.

Slika je postavljena na pravo mjesto, nemoguce ju je zaobici, dakle nemoguca je stvar da bar 10 puta dnevno ne pomislim na vas. Hvala vam puno jos jedom. Onu noc nisam mogla nista da kazem jer nisam vjerovala da se se takva stvar desava meni. Jos uvijek ne mogu nista da kazem, osim hvala i volim vas sve, ali neopisivo puno.

U BL je ovih dana neobicno hladno. Kao da je septembar, a ja se radovala sto konacno idem u julu na more, ne u augustu, pa kad se vratim bice jos ljeta. Kad ono … Navece se obavezno mora ponijeti kakav dzemperak ili jakna. Kad sam se vratila ovdje su jos bile u toku Banjalucke ljetne igre (od 5 – 18 jula). Pocele su onaj dan kad sam ja krenula za Rabac.
Tad su, dakle, Igre otvorili hor Jedinstvo iz BL i Jovan Maljokovic sa svojim Balkan Salsa bendom. To mi zvuci super. Ono sto bih ja jos posjetila, da sam bila tu, bi vjerovatno bila baletna predstava Narodnog pozorista iz Beograda “Doktor Dzekil i Mister Hajd”, koncert Kraljevskog orkestra Bakingemske palace iz Londona i mozda koncert Jovana Kolundzije s gostima. S tim da se to ne moze porediti s “dreamom”, tako da mi nije zao.

Od 19. do 25. jula je trajao Kastel fest. Nista specijalno, lose izreklamiran i slabo posjecen.
Vikend 26. i 27. juli je zapamcen po tri dobre stvari. 26-og je na Kastelu prvo bio koncert Vasila Hadzimanova, a onda jos jedan Lucky Strike house party, stvarno dobro organizovan. 27.7. je bio koncert Riblje Corbe. Nisam njihov fan, pa nisam isla, ali kazu da je bilo OK.

Eh, imam jednu super knjizicu ispred sebe, “Vodic za kulturne dogadjaje u BiH, Jul 2002”. Dragi “KIC”, uvijek su puni info brosura. Malo cu se posluziti:

Narodno pozoriste – ljetna pauza
Djecije pozoriste – ljetna pauza
Club Castra - Izlozba fotografija, Slobodan Saric :”Ex YU roc"
Svakog cetvrtka: DJ Igor (house music)
Galerija Dragas – Izlozba akvarela Dragoslava Husara Galerija Sestic – Stalna postavka slika Jagode Sestic
Galerija likovnih umjetnosti RS –Petak, 05
Izlozba crteza i grafika: Biljana Gavranovic “Ptice” Akademski slikar, profesor Akademije
Klub umjetnika – Izlozba radova nastalih na manifestaciji “Slikarska jesen” u Krupi na Vrbasu.

Da vidimo sta se jos moze od njih skinuti…..

“Coolturomania”, naziv je projekta Nansen Dijalog Centra, koji su dok smo mi ljetovali organizovali “saso mange” u BL. Nemam pojma sta se desavalo, ali u programu su navedene Muzicke tematske veceri, Eko – Tac (mozda je touch), Umjetnicke radionice i Teatar forum, Radionice u prirodi, te Radio kontakt emisije.

U kinu Kozara je bio festival filmova, a sada igraju “MIIB” od tih hitova, a ostali su ZNJ prodakson. Bar ih ja ne volim vidjeti na ekranu.

Ah, naravno tu su je i Ljeto na vrbasu, gdje se najmanje paznje posvecuje onima koji to stvarno zasluzuju, tipa kajakasa (jeeeeeee), dajakasa, skakaca s mosta, plivaca, ..., a najvise lokalnim pop zvijezdama. Dobro i tu se napreduje, jer prosle godine su goste zabavljali iskljucivo gosti iz inostranstva svojim najnovijim novokomponovanim hitovima. Sljedece godine ce sve biti taman, bar se nadamo. Bio je valjda i izbor MISS Vrbasa, ali nisam to upratila.

Uglavnom, zivot ide svojim putem, ritam grada je i dalje baziran na folku, ali svi normalni imaju svoj film i “mirno plove izmedju klosara, iza osvjetljenih ladja”.
(Sjetila sam se da je onaj tip u Rabcu svirao “Azru”).

Eh, sad mi je zao sto nisam veceras otisla do “Kic”a i pokupila ovaj vodic i za august, pa da vam jos malo pisem. Sad me vec hvata san i moram ustati ujutro i raditi. Uh, vise bih voljela da u “Hederi”cekam red za dorucak, ispred ulaza u restoran, tamo kod lifta i uzivam. U 7 ujutro, taman dosla iz diska.

Ljudi, volim vas sve, tamo i ovamo, svi ste “prekrasni”, svako na svoj nacin.

‘Ajmo jedan spontani za sve.

Prethodni izvještaji