Hmmm, nikako da se naviknem na 2002, uvijek mi ruka skrene na jedinicu.Mozda je i nas gradonacelnik malo kriv za to, ali bice bolje, pa tek smo dvadesetak dana u novim brojevima. I tako danas sjedim za radnim stolom, gledam svoje umorno lice (party girl) na ugasenom monitoru i kao da ga pitam kakva nam je bila prosla, kakva ce nam biti ova, jesmo li makar malo pametniji, jesmo li iskusniji, bolji? Ili smo samo jos jednu godinu stariji.
Cao svima!!! Jos jednom sve najbolje u Novoj Godini !

Za prezivjeti Januar u Banjaluci, u danasnja vremena, stvarno treba imati kondicije. Mene je malo zamorilo, ali od ponedjeljka se sve, evo, stisalo i vratilo u normalu. Tempo je sljedeci: dva dana radis, pet dana praznujes, dva dana radis, pet dana praznujes, dva dana radis, pet dana praznujes. Supa, sarma, pecenje, tursija, ruska salata i sve te novogodisnje zanimacije su nam na nos izasle, pa cemo sad da se vratimo grahu i svakodnevnici, poslu i normalnim izlascima. Samo, priznajem, bilo je veselo.

Novu Godinu smo docekali na svim mogucim mjestima koje mozete da zamislite, pocevsi od gajbi, preko kafica, diskoteka, restorana, hotela sve do Trga Krajine (ex. Edvarda Kardelja - ispred Boske). Sve je pocelo u popodnevnim casovima i Vrapcicima, pa kad su se djeca umorila od plesanja i pjevanja, onda su starci nastavili da lumpuju.

Gradonacelnik je svima cestitao sretnu i uspjesnu Novu 2001 godinu. Hahahahahahhaa Zbunio se. Mozda je zaspao od svirke “YU grupe” na Trgu. Salim se, neka me fanovi gore spomenute grupe ne zamrze, a gradonacelniku oprastam. Tu na Trgu su jos svirali Balkan Ekspres, Chikin Jazz Band i Tanja Jovicevic. Nisam bila tamo, pa ako sam nekog preskocila, sorry, ipak se treba sjetiti svih tih desavanja.

Ja sam dugo vagala gdje da idem, u dnevni boravak, na rave ili r’n’r, pa se na kraju ipak odlucila za rock & roll. Bilo je dobro, i bilo je jedino. U “Onazisu”, naravno, gdje su me zabavile neke od gore spomenutih grupa. U “Pecini”je bila rave party, a skoro na svim ostalim mjestima narodnjaci. Znam da je u “Monnet”-u bilo dobro, tu je bila starija raja i oni su se ludo zabavljali. U Teatar klubu u pozoristu je isto tako, po pricama drugih, bilo veselo i zabavno. U jednoj piceriji (zaboravih ime) u Rosuljama je bila privatna party, zakupljen prostor i kaze mi moja drugarica “Ivana, zamisli, svi smo bili iz BL, mislim rodili se u BL”. Znam jos da je bilo dobro u “Mr.X-u”, “Elitu” i “Hard Rocku”, jer tu su, uglavnom, bili ljudi koje sam vidjela kasnije, ali ne sumnjam ni da se na ostalim mjestima raja dosadjivala.

Ma slavilo se svuda po gradu. Nagradu za najbolji vatromet u sopstvenom aranzmanu moram da urucim onima koji inace oskrnavise jedan veoma bitan pojam u nasim zivotima, tzv. r’n’r , ali ovu nagradu postenu zasluzuju - “Hard Rock Café”. Ali bilo je i ostalih, od kojih jos izdvajam “Elit”. Uglavnom svuda je bilo dobro i oni koji su htjeli, imali su ludu noc.

I tako se slavilo i malo radilo, pa je dosao Bozic, a s njim i covjek na konju, koji je kaskao pustom Banjalukom, s flasom rakije u ruci i nakrivljenim sesirom. Bio je to jedan rani jutarnji prizor koji sam uspjela da uhvatim i osjecala sam se kao u nekom Kustinom filmu. U kaficu spavaci po separeima, (oni koji su se toliko napili da nisu ni stigli otici do crkve u 4) i mi kojima je bilo hladno da idemo napolje, pa smo sjedili na sajbi i uzivali u zagrijanoj prostoriji. I tad se pojavio on! Sejn! “Izadji i bori se, u ovom gradu nema mjesta za jednog od nas”, pomislih, samo borba je bila sa smijehom do suza i bolom od upale trbusnih i “obraznih”misica. Zurka je nakon konjanika ponovo pocela uz techo ritam. Smijesno, ali do bola.

Onda su nastupila dva dana kad nigdje nikog nije bilo. Svi su samo sjedili u kuci, jeli i gledali TV ili na neki drugi nacin odmarali. Cak su na dnevniku pustili prizor puste Banjaluke. Ove godine je policija bila rigorozna i nisu dozvolili da se radi za vrijeme praznika. To je gradska Toplana shvatila skroz ozbiljno i ispostovala zakone i propise, te nije radila za vrijeme Bozica. Svaka cast! Cudi me samo da su se ovi iz Elektricnog i Vodovoda drznuli, te nas snadbjevali uslugama za koje ih placamo, a praznici u toku. Svasta!

U “Music Hall-u” se desio spektakl nazvan “Independent Day – part One”. U gostima su nam bili: popularni dj Umek (kojeg su ovdje svi odmah prekrstili u DJ Umak, naravno), dj Francz, dj Black acid, dj Venom, dj Shark, dj Jay –C, dj Grey i domaci dj Boris Banjac. After se nastavio u “Studencu”. Bilo je prekrasno, dva floora, techno i house. Bilo je puno raje iz Slovenije, Hrvatske i Federacije. After je potrajao do 11:00, s pogledom na Vrbas.

Onda smo opet malo radili, malo neradnim danima skijali, pa je dosla pravoslavna Nova Godina. E ovaj put je na Trgu bila narodna muzika, a po lokalima kako gdje. Ma isto sve kao za medjunarodnu. Ovo samo bude repriza ili popravni. U novom prostoru GETA je prisutne zabavljala reggae grupa Chant Down Babilon, cujem da su neki nakon svega ostali spavati na bini. Sjajno. Sta mislite ko je imao najbolji privatni vatromet?
17.1. smo imali priliku da pogledamo premijeru prvog domaceg filma, snimljenog u Banjaluci, koji nosi naziv “Akcija tigar”. Ja sam tu priliku preskocila, vec sam vam rekla da ne idem na premijere, niko me ne zove, a ionako vise volim polupraznu salu. Uglavnom, u pitanju je akcija, valjda.

Pozoriste je ponovo dalo priliku da nam gradjanstvo pogleda predstave iz prethodne sezone za male pare, tako da je cijela jedna sedmica pred NG bila u znaku pozorisnih predstava.
Inace, na repertoaru sada stoji samo “Kokoska”.

U kinima je teska ludnica, ima dobrih filmova, sto za djecu, sto za odrasle. Djeca su sva u fazonu Harry Potera. Ja sam ga, naivno, pogledala u popodnevnom terminu, i to ce mi biti zadnji put da sam napravila takvu glupost. Sve je bilo OK dok su trajale reklame, al’ kad krenu film, pa kad mame i tate pocese da citaju djeci, hihihihi, bruji sala, a meni doslo da izadjem. Ipak sam ostala, jer su neke klince starci uveli unutra, a oni ostali cugati u “kino kaficu”, pa sam djeci ja davala maramice kad im je krenuo curiti nos. J

Dakle u kinima ovih dana gledamo popularnog “Harija”, “Gospodara prstenova”, “Bijeli prah” (“Blow”), “Odjednom princeza” (“Princes diary”), domaci “Sve za ljude”, “Plijen” (“Score”) i repriziraju “Apsolutnih sto”.

Novitet na ulicama su nove bus stanice, bolje receno cekaonice za putnike, od stakla su i sa velikim svjetlecim reklamama. Skroz cool. Pravi se nova zgrada kod kasarne u Boriku, tzv. Vrbas logora. One barake su sve porusene. S nestrpljenjem ocekujem ishod.
Privatizovane su “Vitaminka” i “Banjalucka banka” (ex. Privredna) i to otisle za smijesno male pare, pa se sad svi nadmudruju jel to bilo pametno i posteno.

Bila sam sad u subotu na kosarkaskoj utakmici, nakon sto godina. Igrali su Borac Nektar (Banja Luka) i Igokea (Aleksandrovac). Dva ljuta protivnika. Puna dvorana, jedva sam nasla mjesto. Vidjela sam puno poznatih faca i bilo mi je bas drago. Pobjedio je Borac sa 6 razlike. Sad zajedno sa prikupljenim bodovima idu u play off. Vulturesi su i dalje u svom fazonu, u manjem broju, ali ne daju se, nema sta. Samo ne nose vise onoliko “fajerke”, tek poneki, a nije bilo ni bubnjeva (100% su ih polomili negdje).

Nasa sugradjanka Romana, koju nikako da spomenem, a svi je dobro pamtimo sa postera za Banjaluku, gdje se u pozadini ocrtavao njen lik, (njen glas svi znamo sa reklama na radiju) je izdala novi album i cini mi se da rusi sve ostale pjevacice sa ovih balkanskih prostora. Hit stvar joj je u r’n’r ritmu i zove se “Venera”. Na samom je pocetku i mozda jos uvijek luta u pravcima, ali banjalucki duh i elan cine svoje i svi mi je, krili to ili ne, iskreno volimo. (Sjetite se samo kako je objektivna i teska banjalucka publika, pogotovo ako se radi o nekome ko im je sugradjanin).
Samo, kako djecaci imitiraju Harry Potera, tako curice imitiraju Romanu. A DJ Dejo je ovih dana rasturio Zagrebcane i Dalmaciju. Kazu da ga obozavaju. Banjalucanin, nema sta.

Snijeg. Eh, izgleda da ce ove godine snijega biti do maja. I on je uhvatio ritam praznika, pa dva dana ne pada, a pet dana sipa kao iz sesira. Raja ide skijati u Knezevo (Skender) ali bogami i na Jahorinu. Do Vlasica se ne moze, jer su lole ukrale most. Jos uvijek se pitam za sta ce ga iskoristiti. !?!?!? Ove godine je bas puno ljudi islo na Jahorinu, za vikend ili na duze, svejedno, ali krenulo se. Ko ne voli skijanje bavi se novim ekstremnim sportom koji vodi porjeklo sa brda kod vrtica i skole “Branko Copic” u Boriku, a zove se “sankanje na poklopcu od kontejnera”. Mozda zvuci vandalisticki, ali kad je poklopac vac odvaljen, kako mi rekose sampioni iz ove discipline, zasto ga ne iskoristiti.

Eto tako, da nema ove stranice ja bih jos uvijek vukla onu lijenost, a ovako sam se konacno pokrenula. Od novih desavanja nemam sta posebno da najavim, u stvari nemam nista da najavim. Jos je sve u prvoj brzini, ali nadam se da cu iduci put biti bar u cetvrtoj. (hope, hope)

Volim vas sve.
Ivana

P. S. Ja od ove sedmice pocinjem sa kondicionim pripremama na bazenu, s nadom da cu se s nekim od vas potrkati u plivanju ove godine.

Prethodni izvještaji