|
 |
Moram ovako početi, osjećaj da cu uskoro ovo otpjevati na koncertu
u Zagrebu jači je od mene, a ujedno možete da zamislite i u kojem sam
“filmu” ovih dana.
A ova pjesma me inače podsjeća na atmosferu na našem sajtu. Vjerujem da
bi se sigurno puštala u Kajaku, za neki dobar fajront.
Ovog puta vrijeme u Banjaluci je prekrasno,sunčano, toplo, i čini mi
se da grad diše punim plućima. Dešavanja ima na sve strane. Parkić je
konstantno pun školaraca, studenata,
poslovnih ljudi, mladih bračnih parova sa svojom dječicom ili bebama u
kolicima, onih što po cijeli dan gledaju kako da ubiju i ovaj dan i “ogrebu”
se negdje za cugu, cigančica koji
sad žicaju 10 feninga (hi hi, konvertibilnih) i svih ostalih znanin i
neznanih duša koje čine ovaj grad.
Interesantno je to što, ma koliko dugo bili ovdje, stranci koji su nam
postali sugradjani nikako ne mogu da shvate taj nas uobičajeni fazon kafe
oko 1, negdje u Parkiću, dok cijela zemaljska kugla radi ili spava. Hi
hi hi. Nama koji smo ostali je to i dalje
najnormalnija stvar u životu, naći se oko 1 u Parkiću i uhvatiti
ritam grada za taj dan i veče. Razmjeniti najnovije informacije, viceve,
provale, tračeve (ko se s kim “skont’o”, ko se
oženio, ko je rodio), … na kraju krajeva, ostaviti konobaru za jos
jedan crijep na novoj kući, :).
Jest možda mahalski, al’ nam je svima to nekako normalno, svima nam
da malo energije kad se nakon te pauze vratimo na radno mjesto, ili odemo
kući. Ne vjerujem da bilo koga od nas može više da usreći ručak sa samim
sobom kod kuće od sendviča “uz put” i
kafe, s rajom, u Parkiću, u ove divne jesenje dane. Nevjerovatno lijepa
jesen, čak ni lišće još uvijek ne opada u onom obimu u kojem smo navikli
za ovo doba godine. Po danu se,
komotno, mogu obući majice kratkih rukava. Veče je malo hladnije. Bojim
se samo da ni ovu zimu nećemo vidjeti snijeg. Da, klima u BL je skroz
izmjenjena, i nema onaj stari ritam, ali pretpostavljam da je svuda u
svijetu tako. Zagrijali smo se previše.
Prošli put sam spomenula emisiju o ekologiji, a sad već mogu spomenuti
uspješnu akciju čišćenja zidina Kastela koju su organizovali zajedno
sa Gimnazijalcima i “Cvjećarom”.
Zapravo, očistili su zidove od korova i sredili oko zidina. Čestitamo!
Inače, Gradska Čistoca je izgleda počela da radi po principu “poboljšajmo
usluge, povečaćemo naplatu računa” pa se ulice svako jutro pometu,
a svako veče “prodje šprica”.
Ovo malo parkova što nam je ostalo se redovno uredjuje, kosi se trava,
sadi se cvijeće, tako da se stvarno ne možemo požaliti. Jedini problem,
koji sam i ranije spominjala, jeste parking i parkiranje “gdje
stigneš”. Mene to strašno ljuti i kao vozača i kao pješaka. Edukativni
program iz oblasti saobraćaja je zastupljen na sve i jednoj televiziji,
ali džaba. Neki su čak toliko hrabri, pa iščupaju stubiće koji su postavljeni
oko zelenih površina, a one što parkiraju auto “na po”
ulice neću ni da spominjem. Šta češ, kad imaju “asfalt do kuće”
- konačno su postali “gospoda” (- ovo je dio razgovora dva prirodna
gospodina, koji sam bila prinudjena da čujem). I pored svega, najgori
su spori vozači, kojima auto služi samo za foliranje i koji se tako “vozikaju”
i pokazuju svoje nove ljubimce.
“Revolt” je banjalučka hard core, grupa koja je, nakon nekih 7 godina postojanja, održala promociju svog prvog albuma, u XXL-u, a to vam je lokal koji se nalazi na prvom spratu bivšeg supermarketa u Boriku. Konačno nešto što me razuvjerilo da Banjaluka nema urbane ljude i da propadamo po tom pitanju. Ovim putem želim još jednom da čestitam ovim super avangardnim i izrevoltiranim momcima i zahvalim im se, u ime svih nas, za ovaj happening i poželim im jos puno ovakvih razloga za slavlje. Posebno je važno to što sam se ja osjećala “malo starija”, (sva sreća pa nisam bila jedina), a to je znak da nove generacije ipak ne odrastaju samo na turbo folku, te da će se ostali pravci i kulture nastaviti razvijati i održavati, i da Banja Luka ima publiku za ovakva dešavanja. Nadam se da ćemo biti prisutni na još dobrih promocija, a možda u budućnosti i dobijemo neki yet set. Hi hi, kako svečana riječ - promocija!!!
Od koncerta, imali smo priliku da u klubu “Pećina -Night Flight” još jednom poslušamo “Decu Loših Muzičara”, a malo po tom i” “Eyesburn, koji obradjuju Bob Marleya, ali u žestokom ritmu. Diskoteke rade u 16, svaki vikend je žurka za sebe. Ali za svaku pohvalu su i kafići koji prate dešavanja van RS i koji su ubacili DJ’s, stroboskop i video bimove, pa se u tim kafićima osjecate kao da niste u BL.
Odrazan je Sajam kozmetike i medicine, a uskoro očekujemo Sajam automobila i Sajam elektronike, mozda još neki, jer jesen je.
Što se tiče modnih detalja, onih ekstravagantnijih, po buticima su najpopularniji leopardi i tigrići, u kombinaciji sa kaubojkama. Dakle, u fazonu je lov na malo opasnije mace. :)
U kinima se moze pogledati:
Palas: “Dugmetari” –česki film s veoma popularnom temom za današnja dešavanja u svijetu o kojima se i ovjde puno priča, ali ne samo priča nego se i bori protiv terorizma, pa su ulice pune policijskih patrola , “Apsolutnih 100” – najnoviji film o posljedici rata koji je iza nas, i “100 cura”.
Kozara: “Boys and Girls”, “Apsolutnih 100”, “A.I. – vještacka inteligencija”, “Shrek” i “Jesen u NY”.
Dobro, ako kod vas pada kiša i opada lišće, uzivajte u kolorima koje
nosi jesen, a mi čemo još malo pričekati, možda krene i ovdje.
18:00, subota popodne, temperatura 25 stepeni C.
Volim vas i ljubim!
Ivana