Monitorce, Monitorce, reci ko je najljepsi na svijetu?
Da li je to ovo zategnuto, odmorno lice ‘djevojcice’ od, jos uvijek, dvadeset i something, koja u posljednje vrijeme dozira kolicinu izlazaka, uz neizmjerno prijateljstvo sa gospodinom jastukom. Salim se, iako sam stvarno povukla malo rucnu, a u posljednje vrijeme se i nije bog-zna sta desavalo. Reci cete, ‘good for you’, ali ne znam da li je dobro za ovu stranicu i sve nas, jer ako ja izgledam tako fresh, o cemu cu da vam pricam u ovim februarskim nocima..

Ali imam ja sada back-up!!! Ne znam da li je to slucajno, ili se nekome svidjelo ovo sto mi radimo na ovom bl-calling, uglavnom, u nasem Glasu smo dobili rubriku “Kako Banjaluka dise nocu” Pa kaze, citiram, “U Banjoj Luci je nocni provod-prva liga”, "U subotu uvece, u klubu "Bumerang" odrzan je jos jedna tehno zurka". Dakle,odrzan je jos jedna tehno zurka” "I u ostalim banjoluckim kaficima bilo je zivo i veselo." Blago ti se meni.

Bas dan nakon sto sam vam zadnji put pisala, stize neko rano proljece ovdje. Po danu je suncano i toplo, a s veceri nam dodje mraz. Nezgodno vrijeme, siri gripu, ali izlazimo na kraj s tim. . Vikendom su neki poceli vec rostiljati na Sehitlucima, ribari zna se, zabaci, bicikli se sredjuju za ‘sezonu’, djeca igraju u parkovima. Proljece.

Nocni zivot, kao i uvijek, kafici, klubovi i diskoteke. Za vecinu su i dalje najposjeceniji lokali tipa “Hanioti”, “Dal capo”, “Kajak”, “Milenijum” i “Rock café”, jer na tim mjestima pustaju Lepu Brenu. Jazz night in “KIC”, pa reggae night in “KIC” & “Onazis”, house party’s in “Old café” & “Mr.X”, DJ’s in “Boomerang”, r’n’r in “Molos”, “Hacienda” & “Onazis”, itd. Da ne nabrajam, svaku noc svirka banjaluckih bendova, koji samo iz noci u noc mijenjaju lokaciju. Desilo mi se da sam tri veceri uzastopno slusala istu grupu, naravno na razlicitim mjestima
Najbolja scena je bila prosli ponedjeljak kad sam samo na sekund uletila u Onazis, oko ponoci, vec zureci kuci jer me sutradan cekala jos jedna radna pobjeda, kad tamo cijela (i to malo starija) Banjaluka“na nogama”, plese i pjeva. Oops, rekoh! Izgleda da mene posao sputava kad je u pitanju nocni zivot. Nisam imala pojma da ponedeljak moze biti tako dobar. Ostala sam zacudjena, ali sa osmjehom na licu, jer ja sam ta koja uziva kada vidi bilo gdje da ovaj grad 'dise gradski' (thank you,Glas) Ponedeljak je meni obicno za neku laganiju semu, tipa kina, lagane setnje i kapucina (sto bi legendarni Imela rekao “kafucina”) ili neke izlozbice.

Sad sam bila na jednoj izlozbi u Banskom dvoru (Dom Kulture) - “Kulturnom centru”, ponedjeljak je. Kaze prvi portir (zenskog roda): “a neces na televiziju?!?!”, “aha, aj tamo, udji pravo na vrata, pa skreni desno”, pa isturpija nokat, sva sretna sto radi tu. Iako znam da je desno, iza vrata samo zid, poslusah je. Doceka me drugi portir: “a sta vi trebate?”, “ima, ima izlozba, evo tu, otvori ta vrata”, “de momak, upali to svjetlo, eh sta sam ja izlozbi ovdje postavio, ja vise to ni ne gledam”, “ma ko ce ti danas doci na izlozbu”, “ajte vi slobodno, evo ima i u ovoj sobi”. A predsjednikovi cuvari nas mrko gledaju i foliraju se. I nas dvoje tako sami pogledasmo izlozbu fotografija studenata kamere i glume Akademije umjetnosti u Banjaluci, koja je otvorena prosli cetvrtak, na teme “Moj grad” i “Moja soba”. OK, u cetvrtak je sigurno bilo ljudi jer bilo je svecano otvorenje i projekcije cak 10 igranih i dokumentarnih filmova, studentskih radova. Mislim da su fotografije dobre i da posebnu poznju i pohvalu zasluzuju one na kojima je Kastel. To su mozda i poslednje fotografije Kastela koji nije betoniran, a prekrasne su. Izlozba je otvorena do 15. 02.

U galerijama nista posebno, jedino u Klubu umjetnika ima izlozba Dusana Pasica, skulpture riba, jezeva i tako nekih cudnih zivotinja, ali vrlo interesantno.

“Na tehno zurki u banjoluckoj diskoteci disko dzokej iz Beograda okupio mlade iz nekoliko gradove Republike Srpske.” (Doslovno prekucano iz “Glasa”). Pise da je bilo raje koja je stajala vani i nije mogla uci. . Eto tako, ovu vam informaciju prezentiram 'uz malu pomoc mojih prijatelja iz “Glasa”, jer ako se sjecate, nemam sopstvene klonove, a bila sam na Staskinom rodjendanu u “Elitu,” odakle mi se nije nigdje ni islo, jer je tu bilo pola grada i odlicna zabava. Ja se trenutno radujem i spremam za iducu subotu, moj rodjendan, na kojem ce, igrom slucaja, nakon 10 godina, ponovo muziku da pusta DJ Dario. Uh, samo kad se sjetim tih rodjendana u Music Hallu. Tamo su mi uvijek bili najbolji rodjendani, izgotive te konobari, izgotivi te DJ, ostanes i poslije 11, cak popijes i pivo ili djus-votku. Tacno osjetis to sazrjevanje.

Ovaj put to nece biti u Hallu, nego u Laktasima u jednoj od onih banja. Tu je sad napravljena diskoteka, kazu “boli glava”, sa najsavremenijom opremom. Zurka, zurka. Dakle, DJ Dario nam gostuje u blizini Banjaluke. Nema veze, nije daleko, a ja biram da slavim rodjendan tamo.

Sad se “privatluk” konacno smjestio u mozgove privatnika, pa su ljudi u saradnji s gradskim vlastima poceli shvatati marketing. Znate one cekaonice za bus, sto sam prosli put spominjala, e, iste su skroz popunjene, pa se neko lijepo sjetio da napravi isti fazon i na trotoarima. Najbitniji “momenat” u svemu tome jeste da, konacno, ponovo imamo plan grada. Oni stari planovi grada, ako se sjecate, plave limene table sa zutim slovima, su skroz izljepljene kojekakvim glupim posterima za sve i jedan glupi koncert ili politicku stranku. Sad centralno mjesto na tim tablama zauzima Haris Dzinovic (105 godina mladji nego sto jeste zapravo). Dakle, sad imamo plan grada, latinicnu verziju, osvjetljen i zasticen staklom. Nadam se samo da naredni izbori nece unistiti i ove vrlo simpaticne, rijetke, svijetlece tacke u centru grada. Ako ne zbog plana grada, onda bar zbog Naomi, koja je, recimo, s druge strane. A dobro je i da su na latinici, jer su svi putokazi na cirilici, pa je onima koji je nisu ucili u skoli stvarno sve jasno kad traze zgradu Vlade ili aerodrom.

Inace, uspjela sam nakon skoro mjesec dana da kupim kartu za “Druzinu prstenova”. Definitivno, u banjaluckim kinima treba izbjegavati gledati svaki film koji traje duze od sat i po, jer vam prijeti opasnost da vise nikad necete ustati s tog mjesta na kome ste se tako grcevito skupljali svo to vrijeme. Ona djeca sto idu u Trapiste da rade vjezbe za ispravljanje kicme mogu, hladno, da dobiju uputnicu za gledanje dugackih filmova u kinu Kozara. Pa ko jos na ovom svijetu voli da gleda film u pozi 90º i to bez naslona za glavu? Da, znam, mi, banjalucki ljubitelji dobrog filma. Ali dobrog filma! Inace, od filmova jos gledamo, ….ma ne gledamo nista, cekamo da dodje “Moulen rouge” i “Ocean’s eleven”, ne bi li nesto pogledali. A igraju “Ne dam travu ni za zivu glavu”, “Gas do daske 2”, “Vidok”, “Moj drugi orgazam”, “U ime pravde” i “Zoolander”.

U pozoristu su nam bili gosti iz Narodnog pozorista iz Beograda i odigrali dvije predstave: “Komendijasi” i “Dijalog u paklu izmedju Makijavelija i Monteskjea”.

I dalje se izgradjuju i nadogradjuju zgrade, jednako proporcionalno sa kupovinom automobila. Za pet godina ce firma “Cvjecar” ostati bez posla, a sve ove stare zgrade ce morati porusiti da bi imali kud da hodamo i vozimo. Kad sam kod toga, nocna voznja kroz Boskovsku* ulicu odavno nije nista novo. (*Boskovska = Gospodska, prim.prev.)

I kao sto rekoh, proljece je skoro tu, a Rabac je izgleda cinjenica. Ne znam kako je kod vas sa temperaturama, ali ako je jos hladno, pomislite na more. Ja cijelo vrijeme kontam hocu li imati mjesta da ubacim i dusek u kofer, ili da ga kupim dole, kad dodjem.

Nemam vise sta da vam ispricam za ovaj put. Sve ono sto sam zaboravila ovog februara, vi pamtite do jula, pa me onda pitajte uzivo.

Volim vas sve!
Ivana

Prethodni izvještaji