Ja nisam novinar, ja sam samo jedna Banjalucanka koja je prihvatila prijedlog da jednom, dvaput u mjesecu napise sta ima u BL, radi onih koji vise ne zive u ovom gradu i radi onih koji zive u Banjaluci a osjecaju se kao stranci. To je sve za raju. Kontate? I nemam ja neku specijalnu funkciju, ne primam lovu od Sehe niti od bilo koga drugog za ovo i ista sam kao i svi vi. Molim vas da to vec jednom shvatite. Tako su me neki naljutili da sam odlucila da je ovo posljednji izvjestaj koji cu napisati za ovu stranicu.
U ovoj godini.

Banja Luka je vec nekih sedam dana prekrivena snijegom. Sve je smrznuto, bijelo i imam onaj osjecaj cistoce i svjezeg vazduha. Koliko je stvarno cisto, nije bitno, bitno je da ja tako osjecam i da me to cini sretnom i da kad preko krovova pogledam Sehitluke, vidim veliko bijelo brdo, pa mislim kako cu otici da se sankam, a nikad ne odem. Hi hi hi.
Bas je zima, i taman nam je dobro dosla da se lagano pripremimo za docek Nove Godine. Zna se kako se grije u ove hladne dane, po kaficima, uz kuhano vino ili nesto malo zesce.
Oh, atmosfera je zagrijana, je li!? Odlicno, pred nama je “tek” citav milenijum, a na nama je da ga iskreiramo i postavimo mu temelje. Ne znam kako vi, ali ja sam ponosna zbog toga. Time is on my side. U stvari, na nasoj strani. Svi zajedno postavljamo temelje za buduce generacije i zato vas molim da pazimo sta i kako radimo. Ova prva godina je prosla i bila je vise, ono…, cisto da se naviknemo, a sad treba da “zasucemo rukave” i uradimo to sto bolje znamo. Vidite, ja uvijek sagledavam posljedice i pronalazim uzroke, a u ovom “nasem slucaju”, uzrok je bio rat, a posljedica sto smo se nasli sirom svijeta. Dobra strana svega ovoga jeste da mozemo nas dobri duh pokazati svuda i doprinjeti sirenju nase “pozitive” iz raznih uglova (svijeta). Ma, jos jednom, po ko zna koji put u zivotu, moram da kazem da je Banja Luka cudo i da su Banjalucani svjetsko cudo koje svima treba.
Sve znamo i sve mozemo. Dakle, samo hrabro i mudro, i nasi ce nam potomci biti zahvalni. Generacije koje dolaze iza nas bice ponosne jer su iz Banja Luke. Ne dozvolite nikome da to zaboravi. Znam ( a i vi), nije nama to trebalo, ali bilo nas je previse naivnih i svi mi koji sada dolazimo na ovu stranicu sigurno nismo htjeli rasturanje, ali ocigledno je da moramo nastaviti da zivimo i trazimo najbolja moguca rjesenja u zivotu. Tako smo, kazu, kao vrsta programirani. Pa onda, nema sta, dacemo sve od sebe da nam zivot i okruzenje budu najbolji moguci.
We have a dream. :)

Bila sam u Kajaku.Vidjela sam nesto ljudi kojih se sjecam iz starog Kajaka i oni su, uglavnom, drzali bradu rukom i tuzno posmatrali situaciju oko njih, vjerovatno s nostalgijom. A situaciju su cinili klinci koji su samo kruzili i zentali jedni druge, cugali i zezali se. Cure u kolonama idu u WC, momci ih prate pogledom, vrte se ture, stoji se i kulira. Hi hi hi, a muzika: hi hi hi karaoke show. Teska provala. Program je vodio Opa (mozda neki znaju, popularni bivsi voditelj sa Big radija). Nisam znala, ali to je vec neko vrijeme tradicija i svaki cetvrtak se proglasavaju pobjednici koji ce pred Novu Godinu uci u finale.
Zao mi je, ali ja sam izdrzala samo dvije pjesme, cak me ni konobar nije uspio usluziti, i vec sam otisla. Mozda da sam upala na neki veseliji dio da bih i ostala, a ovako su me “Zbog jedne divne crne zene” i “Ako te odvedu cigani cergari” zakucale, pa sam morala otici. Ja volim veselu i malo drugaciju muziku, sorry. Kad sam izlazila, neka cura je imitirala No doubt – Don’t speak. Mozda je poslije bilo dobro, sad mi je zao sto nisam jos izdrzala. Nema veze, “Kajak” je pun, raja je mladja, sve je osvjetljeno i bijelo, i privlaci paznju nekih tamo ljudi. Mozda je zablistao stari sjaj, nista se sad ne moze reci, pouzdano. Uglavnom, sve izgleda kao da jedva ceka novi pocetak. Mozda Nova Godina donese jos pozitivnije promjene. Uglavnom, tamo je sad za mnoge veoma interesantno cetvrtkom i bude dobro, jer te karaoke su stvarno smijesne i svidjaju se svima. Taj fazon je na zapadu bio popularan malo ranije, ali znamo svi da Balkan uvijek malo kaska, malo, malo, sta sad :).

U Rock klubu “Onazis” je odrzan koncert svih banjalucana koji su htjeli i znali odsvirati nesto od “Beatles”-a, u spomen pokojnom George Harrisonu. Bilo je super, posebno mi je drago da su se ljudi iz “Onazisa” sjetili da organizuju nesto tako. Inace, tamo je stage otvoren za sve i stalno se svira. Mislim da se rockeri nemaju pravo zaliti, Momo i ekipa su tu da ih podrze i pomognu, i tu nema puno price, pogotovo ne suplje price. Samo treba pitati.
U subotu 8.12. navece je u klubu “Kastra” postavljena prodajna izlozba fotografija Draska Zdjelara, “Australija”. Bilo je bas dobro, Drasko je bio i DJ i skupilo se dosta raje. Nadam se da su im se i fotografije svidjele. Meni jesu.

Vise humanitarnih organizacija je pokrenulo akciju prikupljanja slatkisa za djecu pod nazivom “Jedan slatkis, jedno dijete”. Prikupljanje slatkisa je do 15. 12. bilo u OKC-u (Omladinski kulturni centar) i KIC-u (Kulturno informativni centar), a potom su u “Pecini” odrzana dva koncerta. U petak 14.12. odrzan je koncert banjaluckih grupa Recall, Chant Down Babylon, Stara Devizna Stednja i ORT, ulaznica je bila slatkis. Izgleda da one parole po zidovima “Punk is not dead” jos uvijek imaju svoj smisao, bar sto se tice jednog dijela publike i muzicara.

U subotu je gostovao Rambo Amadeus, jos jednom sipajuci svoje bisere. Odlicna jazz i rave (uzivo) svirka i dobra zabava. Upad je bio 5 KM + slatkis.

Podjela paketica ce ici ovako:
- Dom “Rada Vranjesevic” 17/12/01
- Zavod “Dr. Zotovic”, Centar za osobe ostecenog sluha, odjel pedijatrije i centar “Zastiti me” 18/12/01
Podjela za djecu iz socijalno ugrozenih porodica 19/12/01
Mislim da je odziv bio dobar i da ce biti dovoljno slatkisa za svu ovu djecu.

Vlasnici kluba “Hacienda”, Ceca i Laba, su dosli na brilijantnu ideju. Podrzavajuci ovaj site, zele da naprave izlozbu fotografija i promociju ideje “We have a dream”. Zele da se mi ovdje podsjetimo kako se nekad zivjelo na ovim prostorima, i pokazu malo mladjim generacijama kako smo od rocka stigli do kica, i da taj put ne treba da slijede. Uvijek su bili i ostali spremni da pruze jedan drugaciji vid zabave, malo avangardniji. Sve sto mi treba da uradimo vezano za promociju sajta jeste da im posaljemo slike iz tih vremena, prije rata. Prvenstveno ove iz Kajaka, ali svakako i one iz Parkica i ostalih mjesta.

Inace u “Haciendi” je stalno neka promocija urbanosti. Svirka uzivo je svaku noc. Po dogovoru se organizuju i tehno zurke, atmosfera i ambijent su skroz prijatni, i ja licno se osjecam kao kod kuce. Vjerovatno zbog fotelja i filmova po vlastitom izboru.
Jedno staro mjesto u gradu, kafe bar “Elit” je spontano postalo mjesto gdje navraca i malo starija raja, i takodje se mozete lezerno ponasati, bez toga da te neko skenira i komentarise tvoje ponsanje i izgled, mozete cuti price iz zivota grada, nekad i sad, poslusati dobre viceve i nasmijati se sitnim fer “podvalama”. Vjerovatno zbog domacinovog gostoprimstva. Izbor muzike je odlican, a za fliperase je pravi raj (10 flipera).

Mene su tu za vikend izbombardovali u vezi ovoga sto pisem u BL callingu. Uvijek neko ima da pohvali i uvijek nekom nesto smeta. Pa zaboravila si ovo, pa nisi rekla ono, a znas li ti da je taj i taj blablabla, joj koje su to provale bile u tom nasem starom Kajaku, a kako ti sad to pises, pa ti si piskila u pelene kad smo mi isli u Kajak, jel se ti tog vremena upste sjecas, joj, napisi ovo, napisi ono. Ha ha ha ha ha ha. Ubija!!! Nije meni bas lako sada kad se vec zna da to ja pisem i ja uvijek svima kazem da ima jedno zgodno mjesto pod imenom “guest book”, i da tu svi mogu nesto da kazu i dodaju i prokomentarisu, da ce to biti objavljeno i da niko ne treba da se stidi ili da mu bude neugodno, ako vec osjeca potrebu da se prijavi i kaze “I ja sam jos tu, medju vama, sjecam vas se i drago mi je zbog ove stranice, imam prijedlog, ili imam ideju”. :)Jer, ni ja nisam znala da cu ovo pisati kad sam se prvi put upisala u “guest book”, sve je ispalo spontano i sve je jos uvijek spontano

A sada za gospodina koji kaze da sam trebala napisati nesto o privatnom zivotu Matilde. Nazalost, ja ne ulazim u ljudske intime, ne pablikujem privatne zivote sugradjana, ali kad smo vec kod te osobe, onda moram spomenuti da Matilda pravi divne stvari od vitraznog stakla i da je imala super uspjesnu izlozbu u KIC-u? :) Mozda nekog interesuje to da se njeni unikati mogu nabaviti kod Blaje u “Aladinu”. Znate, ja sam se zaljubila u njene svjecnjake od vitraza, cak mi je pravila nesto po narudzbi, uspostavile smo pravi prijateljski kontakt u kojem sam nasla veliku satisfakciju.
Ok. Idemo dalje. Frizure.(frenkuse) Boris Milanovic, predsjenik Udruzenja frizera je i ove godine organizovao takmicenje frizera Banjaluke, u nedjelju 16.12.01. u Domu kulture, doveo je i goste iz Italije, i mislim da je zasluzio veliki aplauz od svih nas, jer se covijek stvarno trudi da nam u grad donese svjetske modne trendove, pogotovo italijanske i time uveliko doprinosi modi u Banjaluci. :)

A sada novitet iz svijeta tantijema. Hi hi hi hi. U dogovoru s nekim americkim “ultraforom” (sala) premijer vlade je stupio u akciju protiv piraterije. Aha!!!
Ajd sad da vidimo ko je u raji i ko ce otkucati druga ( posto smo s vlasnicima video klubova obicno dobri, jel tako) za 1000 KM. Ha ha hahahahahha. Teska provala. U kinu “Kozara” trenutno mozete da dobijete 1000 KM ako donesete piratsku kopiju filma “Harry Poter”, kazete svoje ime i prezime i ime video kluba iz kojeg ste iznajmili kasetu. Praksa se nastavlja i sa svim ostalim filmovima koji tek treba da dodju u BL. To ce biti interesantno. Raja uglavnom razmislja na ovaj, gore spomenuti, nacin, kao “ma necu ja biti papak pa otkucati”. Ali treba malo razmisliti o postivanju necijih autorskih prava, zar ne? Samo sto se mi nalazimo na takvom podneblju, gdje svako gleda da zaradi na bilo koji moguci nacin. Kako ce se zavrsiti ovaj mec “piraterija’ – “cinkarosi” vidjecemo, mada mi ta utakmica izgleda pomalo tuzno.

Eto, to bi bilo sve za ovaj puta. Idem se sada sankati*
Volim vas sve i svima zajedno zelim sretan kraj ove i uspjesan pocetak Nove Godine!
Cujemo se u Januaru.

Ivana J

*(lazem)

Prethodni izvještaji